Karakter - jesu li moguće promjene?

[sancho panza]

Šta se zapravo podrazumijeva pod pojmom "karaktera"? Kad kažemo karakter, na šta točno mislimo? Po meni je to jedan način razmišljanja, ponašanja, reagiranja u određenim situacijama, nekakav skup mentalnih osobina.

Šta utječe na izgradnju karaktera? Vjerovatno najviše obitelj i odgoj, od roditelja kupimo neke reakciju, od njih nasljeđujemo i neke genetske predispozicije za određene odlike karaktera (npr. agresivniji temperament, ili pak pasivniji...), zatim na formiranje karaktera valjda utječu i prijatelji, škola, specifične situacije koje u životu prođemo...Nadopunite po želji.

Ono šta me zanima, je li moguće mijenjati karakter, odnosno određene crte karaktera, nakon šta već napunimo određene godine, npr. 30 godina, i može se reći da smo već formirana osoba?
Dakle ako ja u svom karakteru vidim neke crte koje mi se ne sviđaju, mislite li da se to može promijeniti? Može li se na neki način usavršiti sebe kao osobu? I kako to izvesti?

Znam da će većina reći da može, da je samo potrebno vrijeme, ali ja sam nekako skeptičan, ma koliko bio svjestan određenih vlastitih nedostataka, i ma koliko želio promijeniti iste, ipak primjećujem da to baš ne ide. Da se razumijemo, nisu to neke drastične stvari, npr. u nekim stvarima bih želio biti manje pasivan, u nekima manje živčano reagirati, zatim manje se opterećivati nekim problemima, općenito biti pozitivnija i zadovoljnija osoba. Je li to moguće i je li možemo sebe oblikovati? Ili nas pak oblikuje život, a mi smo pasivan predmet u tom procesu?

Zanimala bi me vaša mišljenja!

[Cocaine Nights]

U psihologiji obično više govorimo o ličnosti nego o karakteru koja je nešto širi, ali bolje definiran pojam.

Promjene u osobnosti su moguće, iako je osobnost rezultat genetičkih dispozicija i okolinskih utjecaja i mi sami, te odluke i postupci koje provodimo su aktivan sudionik u svemu tome. Na nekom stupnju zrelosti, okolinu koja će utjecati na tebe možeš izabrati ili se postaviti prema njoj, a na genetičku dispoziciju možeš gledati kao na karte koje si dobio u dijeljenju, međutim o tebi ovisi kako ćeš se postaviti prema njima te kako ćeš odigrati.

Osobnost je sama po sebi stabilna i perzistirajuća i samim time otporna na promjene, međutim one su moguće. Sjeti se sebe prije desetak godina i teško ćeš ustvrditi da si u potpunosti ista osoba, iako sigurno postoji i skup crta koji se nije značajno promijenio. Ipak, radom na sebi mogu se dobiti rezultati, a koji ćeš način rada odabrati ovisi o tvojim preferencijama, željama i potrebama.

[Agartha]

Rad na sebi, suočavanje s problemima je poželjna aktivnost jer služi napretku, poboljšavanju svoje osobnosti te tako i prema okolini.

Ono što ti nazivaš nedostacima, u tvom su slučaju prednosti, jer si osvijestio da imaš problem. Nadalje bi se u svrhu daljnjeg napredovanja trebalo i osvijestiti uzroke takvog ponašanja, koji se uglavnom nalaze u ranom djetinjstvu.
Postoje razne tehnike kojima se dolazi do osviještavanja "trauma"/iskustava iz ranog djetinjstva, među kojima je trenutno najpristupačnija psihoanaliza.

Jednostavnije rješenje, kojim se ne rješava i uzrok problema, jest upoznavanje emocija koje dovode do stanja bijesa, "živčanosti". Nadzor (ne i sputavanje) nad uznemirujućim emocijama ključ je emotivne dobrobiti.
Za bijes kažu da je najzavodljiviji od svih negativnih emocija. Za razliku od tuge, bijes čovjeka ispunjava energijom, čak i ushićuje.

Niz razjarenih misli, potiče bijes. Idealna situacija bi bila kada bismo mogli objektivno sagledati prvi trenutak u kojem osjetimo srdžbu i reći sebi: Ovo što osjećam je srdžba. Tada bismo si stvorili nekoliko trenutaka u kojima bismo uspjeli uspostaviti kontrolu nad eksplozivnom reakcijom.

[Melpina]

ja mislin da jesu moguce neke promjene..al rijetko.

[Agartha]

melpy kaže:

ja mislin da jesu moguce neke promjene..al rijetko.

Zašto, melpy? Ako ulažemo aktivnost u same sebe, promjene su neizbježne. Otvorit se umno, emotivno, samosvjesno duhovni je dar, ali ne dolazi sam od sebe - potrebno je svaki dan nadmašit se za jučerašnje iskustvo.

Ako dobiješ impuls da bjesniš, možeš bijesniti (i to je stvar odabira), ali ako dobiješ impuls za ozlijediti čovjeka, sputat ćeš ga. To je bio najbanalniji primjer slobodne volje i nadzora nad primarnim unutarnjim nagonima. I to je naučeno, implementirano i samokontrolirano ponašanje.

Promjene su spoj svijesti o problemu, volje za napredak i aktivnosti.

[viper001]

Potpuna druga osoba nego prija jedno 5-6 godina,dsobro ne bas potpuna ali puno samopouzdanija i sl.

[-- blacky --]

Ljudi se mjenjaju. Proživljavaju mnogo različitih situacija, time podižu vlastite rezone, i mjenjaju ih. Ljudi se mjenjaju. A osobno smatram da čovjek mjenja svoj karakter prilikom drastičnih momenata u životu. Neke velike tragedije, nešto što donosi veliku sreću itd.
I sve se svodi na jedno, a to je da se karakter lakše kvari nego čisti, ali oboje se može.

[anthony9906]

mislim da nekakve crte karakterene koje obilježavaju osobu nije moguće promjeniti.

neke manje bitne koje ne prepoznajemo kod osobe kao osobnost,moguće je promjeniti,radom na sebi,učenjem,ispravljanjem krivih stavova,razumijevanjem sebe...i da ne nabrajam.

[maher18]

anthony9906 kaže:

mislim da nekakve crte karakterene koje obilježavaju osobu nije moguće promjeniti.

neke manje bitne koje ne prepoznajemo kod osobe kao osobnost,moguće je promjeniti,radom na sebi,učenjem,ispravljanjem krivih stavova,razumijevanjem sebe...i da ne nabrajam.

a što misliš, koje kaarakterne crte se ne mogu nikako promijeniti? bilo bi zanimljivo čuti vrednovanje istih i vaša mišljenja. možda dođemo do ideja kako da ih ipak promijenimo ako ometaju skladan život.

[anthony9906]

maher18 kaže:

a što misliš, koje kaarakterne crte se ne mogu nikako promijeniti? bilo bi zanimljivo čuti vrednovanje istih i vaša mišljenja. možda dođemo do ideja kako da ih ipak promijenimo ako ometaju skladan život.

a vidi,teško je sad o tome,jer nismo svi isti,tako nemamo iste karaktere,niti se tko svi mogu mijenjati.

evo moja glavna karakterna crta,dakle za mene je to ono što je uočljivo na prvi pogled,ono što obilježava moj karakter je da imam kratak fitilj. to se definitivno ne može promjeniti. ali recimo ima ljudi kojima je glavno obilježje karaktera npr. da su impulzivni. to bi se već dalo mijenjati. tako nekako ja mislim.

[progresivan]

Osobnost je nesto o cemu eksperimentalna psihologija najmanje zna. O tome mogu pricati psihologije koje prucavaju celu psihu, a ne samo svest, i psihologije koje proucavaju celu licnost, a ne samo delove, dakle, koje nemaju predrasude o metodoloskom postupku"studije slucaja", kao sto to radi psihoanaliza i dr.

Psihologije koje o postupku "studija slucaja" imaju predrasude kako ne valja, pa ga i ne obuhvataju, ne mogu pricati o licnosti na nacin koji zasluzuje da se prizna kao znanstven.

Neophodan uslov za jednu psihologiju koja prica o licnosti, da bi se ona uopste mogla uvaziti, to je uslov da ona nema predrasudu kako sloboda volje ne postoji. To je jedna dogma, i to nije naucno... dok se ne dokaze argumentima, a kako nije dokazano, tako je predrasuda, tj. dogma, i svaka psihologija koja iskljucuje mogucnost postojanja slobode volje bez argumenata (do dana danasnjeg niko nije uspeo da izense argumente za nepostojanje slobode volje) ne zasluzuje da se zove naukom, ni psihologijom.

Sa druge strane, svaka psihologija koja o licnosti pokusava da sazna eksperimetnalo nije, opet, naucna. Zasto? Zato sto da bi se moglo eksperimentisati na uzorku potrebno je biti uveren u to da ce se na svakom objektu iz uzorka na istom mestu nalaziti iste stvari. To je dokazano za anatomiju, pa se stoga anatomija moze proucavati tako, ili za fiziologiju, ali nije dokazano za psihologiju. Primena eksperimentalnog postupka u oblastima psihologije je cisto kretanje od predrasude da bi na svakom "kolenu" psihe trebalo da se nadje "zglob" (ako ono stoji)... a to nije dokazano, nije dokazano da sa psihom mora biti isto kao sa organizmom!

Osim toga, svaka psihologija koja tezi tome da psiholoske pojave objasnjava logikom za koju je dokazano samo to da vazi za materijalne osudjena je na prezir intelektualaca koji svhataju da za psihu i materiju ne moraju vaziti iste logike, sve dok se ne dokaze da je to jedno te isto... a posto to nije dokazano, onda se nema ni prava covek sluziti takvom logikom.

Nadam se da sam naveo najbitnije i najkrucijalnije greske koje se prave u ovoj oblasti.

[progresivan]

Interesantno je da na temi svi "mislite" ... niko ne kaze i "zasto tako misli". Da stvarno znate "zasto tako mislite" ne sumljam da bi to i objavili...

[progresivan]

Dakle, ako licnost uopste postoji, ona se moze prouciti samo holistickim pristupom. Nikakva statistika i nikakve primene uzimanja uzoraka na vise ljude, od svakog "po kap" nisu znanstvene za ovu oblast, vec su ciste majmunarije... kao sto nisu znanstvene ni za druge oblasti psihologije, i kao sto su i tamo majmunarije, posto nije dokazano da "delovi" (koje ekspriment vadi) ne zavise od "celine" (Tj. licnosti). Tek kad bi se to dokazalo, tek onda eksperimetnala psihologija bi mogla da se svrsta u znanost sa punim pravom.

U ostalom, u udzbeniku psihologije na mom fakultetu pise da je to najzanimljivija (izuzetno smotani autor je verovatno hteo da kaze najznacajnija) oblast psihologije, i u tom poglavlju se ne iznosi BAS NISTA pametno i BAS NISTA naucno, i BAS NISTA vredno pomena. Toliko o "napretku obicnih psihologa u toj oblasti". Pod "obicne" mislim na one koji se jedini i pominju u ovim suvoparnim udzbenicima, to su oni koji ne samo da ne koriste "studiju slucaja" u svojoj "metodoloskoj tasnici", vec beze od nje kao djavo od krsta...

Jedino pametno sto se moze o licnosti pricati moze da kaze psihoanaliza, jer ona jedina o tome prica znanstveno. U svakom od 3 poglavlja ove glave knjige se iznose samo teorije u kojima se nesto "pretpostavlja" i u kojima autori tih teorija kazu da nesto "verovatno", i, u sustini, sve 3 teorije se zasnivaju na "pretpostavljam" i na "verovatno" tako da na jednoj temi gde bi trebalo da se vodi naucna rasprava ne bi bilo dolicno iznositi ih, po mom skromnom misljenju. Pogotovo ne u jednom udzbeniku... to je bruka i sramota.

Evo i jednog dela teksta za koji autor knjige zasluzuje da bude razapet na "naucni" stub srama, kad bi tako nesto postojalo:

". . . nas zanima crta koju bismo mogli da nazovemo ekstravertnost. [1] Ona se ogleda u zanimanju za stvari van nas samih, za fizicku i socijalnu sredinu vise nego za sopstveni unutrasnju sredinu. Da bi se utvrdilo prisustvo ove crte kod nekog pojedinca mogu da mu se postave ovakva pitanja:
1. Da li ste obicno bi preuzimate inicijativu pri upoznavanju [2]
DA NE
2. Da li se drzite po strani kada ste na nekom prijemu?
DA NE
3. DA li volite bucna i ziva drustva?
DA NE"

Jasno je da osoba koja se za svoj unutrasnji svet interesuje vise nego za fizicke i socijalne tokove, ili, barem jednako, moze preuzeti inicijativu pri upoznavanju. Jasno je i da takva osoba moze da se ne drzi po strani, vec bude veoma komunikativna. Jasno je i da moze da voli bucna i ziva drustva. Dakle, jasno je da ovaj covek koji mi predaje nema blage veze sa mozgom! PS. On u stvari predaje samo onda kada ja nisam na casu. Kad sam ja na casu on koristi priliku da se razgovara samnom, znajuci da tako ostalim studentima ostaje duzan predavanja... koja svede na samih 5 ili 15 minuta pred kraj casa. Najvise zeli da mu pricam o psihoanalizi, verujuci da tako u stvari, kroz razgovor samnom, uspeva da drugima dokaze kako psihoanaliza ne valja (i ako to dokazivanje nije po planu i programu). Dakle, kad sam ja na casu on ne radi ono za sta je placen! PS. Zato i izbegavam da idem na njegove casove. PS. Zalio se na mene profesor koji mi ne predaje, uopste ne predaje mojoj godini, i sa kojim ja licno nisam ni imao prilike da porazgovaram... Toliko o "fakultetima"... tako da, kao neko ko studira, molim svakoga ko bi bio sklon tome da idealizira studente ili diplomirane psihologe i uzima ih zdravo za gotovi i nekriticki ne cini to. PS. Profesorica 'fizicikih osnova psihickog zivota' redovno dolazi nadrogirana na cas, i redovno prica kako je droga stetna... i kako osoba koja je naucila da "automatski" kuca poruke na mobitel ne moze vise (kao nekad) kucati koncentrisano i usredsredjeno na to... i ja redovno izlazim sa casa kada cujem takvu glupost.

[1] Ne kaze se ekstravertnost, nego ekstrovertnost. To znam jer samprocitao celu knjigu od 550 i nesto strana u kojoj je taj termin i uveden po prvi put u znacenju u kojem se danas koristi. (Mozda je bio uvodjen i pre toga, ali zasigurno ne u tom znacenju).
[2] Gramaticka greska, ali tako pise u knjzi...

[Melpina]

progresivan, moš mi objasnit kako jedna ekstrovertirana osoba koja je previše živa u djetinstvu bila najedanput postane bolesno povucena,
a da uopće nije nikakvu traumu doživila?

[Agartha]

progresivan kaže:

Interesantno je da na temi svi "mislite" ... niko ne kaze i "zasto tako misli". Da stvarno znate "zasto tako mislite" ne sumljam da bi to i objavili...

Iz stajališta studenta psihologije ili psihologa, psihijatra izgledno je da ne postoji mogućnost da itko ovdje podnese dostatne dokaze. Iz moje sfere vrlo je očito da empirijski dokaz nije potreban kako bi se iznijelo vlastito iskustvo. Da li će "kvalificirana" osoba potvrditi i zavesti u spis kako je druga osoba u stanju biti i introvertirana i ekstrovertirana, interspektivna i introspektivna nije u slučaju foruma presudno.

Quote:
melpy kaže:
progresivan, moš mi objasnit kako jedna ekstrovertirana osoba koja je previše živa u djetinstvu bila najedanput postane bolesno povucena,
a da uopće nije nikakvu traumu doživila?

Melpy, ništa se ne događa samo od sebe. Nije moguće da se nebo odlučilo obrušiti na tebe, a na tvoju susjedu nije. Sve što se događa, događa se s razlogom. Očito je da trauma postoji, ali je nisi izvukla na svjesnu razinu.

Uzrok traume najčešće se čini i pomalo smiješan kad ga osvijestiš, ali činjenično je stanje da je u određenom trenutku bilo preteško nositi se s njom.

Ipak, ne valja se suviše opterećivati psihoanalizom ukoliko osoba nije u stanju ustati iz kreveta. Lakši put prema promjeni u takvom stanju je u mantranju malih tehnika samoohrabrenja. Pa kad se malo osnaži, otvaraju se druga vrata sama od sebe, novi vidici, novi ciljevi.

[dersette]

Quote:
melpy kaže:
progresivan, moš mi objasnit kako jedna ekstrovertirana osoba koja je previše živa u djetinstvu bila najedanput postane bolesno povucena,
a da uopće nije nikakvu traumu doživila?

znam da nije meni postavljeno pitanje, a da se nisi možda malo zapustila? možda u razdoblju puberteta si se pod raznim utjecajima povukla, a nisi se vratila kako da kažem u normalu...? a radiš li ti ikakve pomake po tom pitanju? daješ li si male zadatke tipa:"ok danas neću u trgovački centar,ali odoh se prošetati nekamo gdje nema puno ljudi, ali ih ima"
pa onda sutra odeš u knjižnicu gdje ih ima isto malo ali u zatvorenom prostoru, pa slijedeći tjedan kad se navikneš na jedan prostor s ljudima postaviš si nešto veće za cilj i tako malo po malo? ili samo sjediš i kukaš?

[lola7]

sancho panza kaže:

Ono šta me zanima, je li moguće mijenjati karakter, odnosno određene crte karaktera, nakon šta već napunimo određene godine, npr. 30 godina, i može se reći da smo već formirana osoba?
Dakle ako ja u svom karakteru vidim neke crte koje mi se ne sviđaju, mislite li da se to može promijeniti? Može li se na neki način usavršiti sebe kao osobu? I kako to izvesti?
Zanimala bi me vaša mišljenja!

..inace,bas mi se sad i ne pise neke poduze postove o svim ??_ma.,.ali app karaktera i mjenjanja,..funkcioniranje ili sama bit nikad nije staticna.,tako ako u bilo koji dio naseg "zivota" zelimo "uci", svijesnije.. i usmjeriti dodatne pozitive..,mi mozemo raditi progres,mijenjati,transformairati.
..jer ako to mozemo svijesno i sa neg. kroz male stvari,svakodnevno,a kao ne marimo za to ili mislimo da je nevazno.,onda to mozemo i u pozitivnom smislu nadogradnje. a stvarno ima puno izbora za rast....
...kako je tisuću nacina da se pomogne drugom.
..,tako je tisuću prilaza da se primaknemo sebi..

[dersette]

ali zar onda ne mijenjamo ponašanje,ali ne i podsvijesne potrebe?

[lola7]

..podsvijest moze stvarati probleme,a moze biti mirna i nenametljiva..
..te njezine "potrebe mogu biti razne.,ali prednost je nasa ta,da ako se potrudimo da gradimo u samu podsvijest -ljepse sadrzaje,rijesene situacije,prihvaćene osijecaje,.biti će veći mir u tom dijelu naseg postojanja,.a samim tim ce i u svjesnom dijelu biti većeg zadovoljstva...
..podsvijest smo također mi.,i jako smo aktivni,po "ciijele dane..samo treba naci nacina da joj se "priblizimo i budemo "prijatelji.

[Melpina]

dersette, rado bi prominila sebe, al teško je to, jer dogodile su se neke stvari o kojima ne želim pricat i tesko mi je o tome..

a to za knjižnicu, tu se najsigurnije osjecam, jer su tu obicno stariji ljudi, a oni ne zadirkuju.