Privatne osnovne škole - informacije i iskustva

[zorule]

....imam vrlo sličan slučaj ali nisam dopustila da ode tako daleko....moj sin je sad krenuo u 6. razred...dobar je učenik usprkos ADHD-u, 5.raz.prošao sa čvrstom četvorkom (a prije je bio i nešto bolji ) iako mu neki skidaju ocjenu zbog "ponašanja"...stalna borba..ja sam samohrana pa se moram osloniti samo na svoje snage....uglavnom znam jako dobro kroz što prolazi tvoja frendica...i ja surađujem sa stručnjacima ali uglavnom sve savjete i uputstva filtriram kroz moj instinkt i životno iskustvo...trenutno i ja razmišljam o privatnoj školi...najviše zbog odnosa prema djetetu a ne zbog slabijeg programa ili gledanja kroz prste.. ali nisam baš u financijskoj situaciji...ne radim već skoro 2 god....teško je i raditi kad imaš takvo djete....malo tko to razumije......uglavnom ja sam našla jednu stvar koja mi jako puno pomaže a to je sport...moj sin je jako uspješan u sportu i to je jako važno za djete sa ADHD-om, da mu se digne samopouzdanje..da malo ispuca frustracije iz škole...iako nije ni svejedno koji sport...a može naletjeti i na trenera koji je budala (i toga ima jako puno)...pozdrav tebi i frendici i puno sreće njoj i klincu,Branka

[zorule]

[QUOTE=Esperanza;21213436]Sad ću opet otvoriti off-topic i mini-rant o nekim principima u našem školstvu, ali ovo je po meni katastrofalan pristup. Istina, "zaposliš" dijete, ali mu šalješ i jednu nezgodnu poruku - kao da je ono "dužno" redovito pomagati drugoj djeci (ako se takva situacija ponavlja, odnosno nije povremena iznimka) umjesto da u vrijeme svoje nastave radi na sebi, odnosno svom znanju, kao da je njegovo znanje i vještina neka vrsta "općeg dobra" koje mora ponuditi na raspolaganje, umjesto "privatni kapital".

...vrlo sebično...ne misliš li i da kroz to pomaganje ne mogu nešto naučiti....varaš se...ne mislim na puko znanje već na neke vještine za koje ne postoji predmet u školi...jako puno mogu naučiti jer djeca sa posebnim potrebama su u pravilu stvarno posebna na nekom polju...

[sweet ivi]

pozz svima,
evo da se i ja uključim u raspravu, jer mislim da imam štošta za reći. išla sam u običnu državnu kvartovsku školu, ali u razred i s učenikom koji je bio iznadprosječno pametan i darovit, kao i s dvojicom koji su išla prema prilagođenom programu, a jedan učenik je zbog složene socijalne situacije u obitelji imao poseban program. ovaj prvi je bio pravi mali genijalac u svim predmetima, ali je imao velikih problema u socijalizaciji. u nižim razredima to nije bilo toliko očito, ali u višim, kad smo počeli ulaziti u pubertet, razvijati se, mijenjati i sazrijevati kao osobe, bilo je očigledno da nešto ne štima s njime: on kao da je sve više i više zaostajao za nama u smislu da se počeo zatvarati u sebe i živjeti u nekom svom filmu. bio je poput velikog djeteta, na kraju oš je i dalje slušao dječju muziku, uz klasičnu, dok za onu popularnu nije imao pojma, gledao crtiće, igrao se legićima, itd. uz to je imao i opsesivno-kompulzivni poremećaj, sve je moralo biti kao po špagici, uvijek je morao biti perfektan u svemu i bez ijedene greške, a kad bi slučajno dobio neku ocjenu manju od 5bilo bi plača. imao je stav da on ne smije napraviti nikakvu grešku. također je imao fobiju od prljavštine. zbog svega toga postao je meta popularnim dečkima iz razreda, ali i školskim huliganima. cijela škola je znala za njega. da ne zaboravim spomenuti, jedino u čemu nije bio ne briljantan, već dobar je bio tjelesni - zapravo, iz tjelesnog je bio grozan, jer je bio trapav i nije imao razvijene motoričke vještine i prostornu koordinaciju. svoju genijalnost samo je još povećao u srednjoj školi, gdje je u jednoj od najboljih zagrebačkih i hrvatskih gimnazija sva četiri razreda prošao sa prosjekom 5.0, bio na nebrojeno puno državnih i međunarodnih natjecanja, sa kojih se redovito vraćao sa osvojenim prvim, drugim ili trećim mjestom. trenutno je na fakultetu, kojeg je upisao bez polaganja prijemnog. što se tiče učenika koji su se školovali prema prilagođenom i posebnom programu, oni su bili puno bolje prihvaćeni. dakako, i tu je bilo zadirkivanja, ali to nije bilo tako ozbiljno i nije prelazilo granice. svi smo se u razredu trudili oko njih koliko je tko mogao, ali opet i oni sami su morali pokazati neko zanimanje, trud, želju i volju da im se pomogne. a to uvvijek jednostavno nije bilo moguće. danas oni završavaju svoje srednje škole, pripremaju se za zaposlenje, žive životom običnih tinejđera, i nitko za njih na prvi pogled ne bi rekao da s njima nešto nije štimalo, dok je genijalac i dalje u nekom svom izmišljenom svijetu koji nema veze sa stvarnošću. za takav odnos s njima je zaslužna naša učiteljica razredne nastave, koja je odmah u početku uvidjela situaciju i razradila strategiju kako se nositi s njom. da se vratim na prvi slučaj, u kojem je ona apsolutno pogriješila jer se krivo postavila. Problem je to što je ona našeg razrednog genijalca postavila svima kao uzor kojega u svemu moramo slijediti, što je naravno bilo nemoguće i nedostižno. Kasnije smo u višim razredima imali sreće i dobili dobru postavu profesora, koji su nastavili ondje gdje je stala naša učiteljica, jer su se trudili prema svima više manje ponašati poštujući naše osobnosti, potrebe i razlike. a to sve ne bi bilo moguće bez naše razrednice, najbolje i najomiljenije profesorice na školi, koja je sve nadgledala. škola je što se tiče tehničkih mogućnosti bila dosta loša, dvije smjene, star namještaj, razbijeni prozori, bez zavjesa, malo starih računala, raštiman klavir, tjelesni u suprotnom turnusu, strani jezici tek od 4razreda, nemogućnost odabira drugog stranog jezika ( u smislu ili učiš jezik koji te zapadne te godine ili ga ne učiš ) ... ali su se zato profesori u njoj maksimalno trudili da daju sve od sebe kako bi te nedostatke pretvorili u prednosti. otkad sam završila oš (4 god) dosta se toga promijenilo, nažalost, na lošije. došao je novi ravnatelj i novi profesori, koji nisu na razini onih koje smo mi imali, a od ovih koji su ostali a da su nama predavali većina je pred penzijom. škola se srozala, ali su za to zaslužne i ove nove generacije koje su jedna gora od one prethodne. da sam za vrijeme svog osnovnoškolskog školovanja imala bolje tehničke uvjete u školi, usudila bih se reći da je to idealna škola.
u obitelji imam dosta članova koji rade u prosvjeti, što u oš, što u sš, tako da sam upućena u probleme hrvatskog školstva, a moram priznati da me i zanima rješavanje istih. a upravo sam upisala fakultet na kojem jednog dana mogu odabrati usmjerenje za profesora jednog od prirodnih predmeta, tako da sam i na taj način nekako povezana uz prosvjetu. već duže se bavim istraživanjem privatnog školstva i njegovim (NE) kvalitetama i prednostima /manama nad državnim, i obrnuto. mislim da sam skužila o kakvim je stvarima točno riječ i imam već nekakvu viziju svog rješavanja problema i nadam se da će mi jednog dana u budućnosti to poći za rukom. voljela bih otvoriti privatnu oš koja bi bila kreirana prema potrebama djece, u kojoj ne bi bilo razlika na bilo kakvoj osnovi, a u kojoj bi se se djecu učilo vjerskim, nacionalnim i kulturnim raznolikostima i poštivanju istih, što je preduvjet da postanemo prihvaćeni u suvremenom društvu, čemu žarko težimo. također, u centru bi bilo samo dijete sa svim svojim posebnostima i potrebama, s individualiziranim pristupom koji bi u njemu prvo otkrilo, a zatim poticalo razvoj nadarenosti u određenom području ili područjima za koje ono pokazuje znakove i interes, čime bi ga se pripremalo i usmjeravalo za nastavak daljnjeg školovanju u smjeru za koje je sposoban. znam da to sve skupa možda zvuči bezveze i izlizano, ali ako se tako nešto razradi od a do ž s najsitnijim detaljima i sitnicama, možda konačno uspije i mi napokon dobijemo privatnu školu koja valja i vrijedi koliko se plati za nju, a da bude konkurentna dobrim državnim školama. žao mi je ako sam vas ugnjavila ovako dugačkim postom, a za kraj me još zanima MOŽETE LI MI REĆI, ŠTO KAO RODITELJI OČEKUJETE OD ŠKOLE AKO BISTE JE PLAĆALI ILI JE VEĆ PLAĆATE? ŠTO VAM JE VAŽNO DA ONA NUDI ZA VAŠE DIJETE? ŠTO SMATRATE PREDNOSTIMA PRIVATNE ŠKOLE, A ŠTO NEDOSTACIMA? KAKO BISTE UKLONILI NEPRAVILNOSTI I NEDOSTATKE?

[Esperanza]

zorule kaže:

...vrlo sebično...ne misliš li i da kroz to pomaganje ne mogu nešto naučiti....varaš se...ne mislim na puko znanje već na neke vještine za koje ne postoji predmet u školi...jako puno mogu naučiti jer djeca sa posebnim potrebama su u pravilu stvarno posebna na nekom polju...

Ma pobogu, nitko ne radi paniku oko toga da neko dijete nekad pomogne nekom drugom djetetu u sklopu školske nastave.
Problem nastaje ako je to REDOVITA situacija (a bila je sa mnom, a čini se i da s mojom kćeri - koja ide u školi tek treći tjedan - već kreće ista stvar), onda to jest u neku ruku "iskorištavanje" darovitih. I u ovom društvu se to smatra sasvim legitimnim i u redu, po onome što vidim - umjesto da se darovitima daju diferencirani zadaci, "upošljava" ih se kao neku vrstu asistenata.

Međutim, dok sam živjela i školovala se preko bare, naučili su me drugačijem načinu razmišljanja: ti si u školi na SVOJOJ nastavi i ti imaš pravo na SVOJU nastavu i na rad na sebi i svom znanju tamo. Nisi nečiji neplaćeni asistent, već si učenik koji ima jednako pravo na svoju nastavu kao i onaj drugi učenik kojem je potrebna pomoć. Dakle, tebi će se pružiti pomoć i dopuna u skladu s tvojim potrebama, sposobnostima i interesima, a tom drugom učeniku u skladu s njegovim. I svaki od vas će maksimalno iskoristiti svoju nastavu.

O tome ja govorim - ne o tome da se nikad ne bi trebalo nikome pomagati, no u okviru našeg školskog sustava koji ionako ne zna što bi s darovitima i brine se uglavnom za prosjek i ispodprosjek, to se "pomaganje" često prepotencira i dovodi do toga da darovita djeca ne iskorištavaju svoju nastavu već budu neka vrsta pomoći. E, tome se ja protivim, a ne solidarnosti.

[tužnica]

Hej, ima li tko iskustva s privatnom osnovnom u Splitu?

[alapača]

dižem.

postoji li kakva privatna škola u osijeku?

vidim da su postovi stari godinu dana, ali zanima me ova tema a i mislim da u ovom trenutku po RiDu forumira društvance vrlo zanimljivih majki s kojima bih voljela razmijeniti iskustva. stoga, planirate li upisivati svoje pačiće u privatne škole? zašto?
iskreno, pročitala sam temu, i sad još više bih. naravno, ko živ ko mrtav za 4 godine, ali naišla sam na neki članak nekidan pa sam počela razmišljati.
ja sam naravno išla u državnu. i isto kao što je netko napisao u nekom postu prije, bilo nas je svakakvih, i onih koji su tu sjedili samo zato što je to dio procedure, iako su već u 8. razredu (karikiram) bili spremni za fakultet, i onih koji su jedva završili osnovnu. ja sam uvijek u sredini
u ranijim postovima svi su se spoticali na taj "individualni pristup" koji je, koliko sam shvatila, osnovna ako ne i jedina razlika između privatne i državne škole. ovi koji su protiv privatnih pitaju se kako će se dijete iz privatne, s kojim se radilo individualno, poslije snaći u "stvarnom životu", srednjoj školi ili fakultetu gdje individualnog pristupa neće biti. a ja zapravo ne kužim zašto bi se neko dijete s time uopće moralo suočavati?
hoću reći, genijalac čiji roditelji imaju novčića dovoljno za famozni individualni pristup tijekom cijelog školovanja, završit će u nekom laboratoriju u japanu, gdje će mu, za njegova znanja i vještine na području molekularne biologije, plaćati stan, hranu, telefon, auto i još neke tamo bakrače za koje mi nismo nikad ni čuli i taj klinac nikad neće ni pomisliti da postoji život s troje djece u stanu od 40 kvadrata na kredit, ili nešto još gore. a zašto bi on to i znao?
baš kao što meni nikad nije palo na pamet da postoje slamovi, dok ih nisam vidjela u filmu. ja imam svoj život. klinci s kozari boka imaju svoje živote baš kao i oni u dubrovniku. genijalac ima svoj.
zašto bi bilo dobro za njega da ide u kvartovsku školu, da mu se rugaju jer radije čita nego gleda nogomet u lokalnoj birtiji, da ga profesori pokušavaju spustiti na svoj nivo, da ionako nema prijatelja jer ga nitko nikad neće pogledati u oči?

i tako to...
ha, kaj mislite?

[ribicamala]

Jedno su obečajnja prije upisa u školu, a nešto sasvim drugo nakon njega. Kada je u pitanju OŠ Lauder Hugo Kon, sigurno je jedino ono uglavljeno u ugovoru, tako da i sigurne odredbe postaju nesigurne, jer se i one mogu izmijeniti. Puno stvari otkriva se tijekom školovanja. Tako primjerice dan ranije, u najboljem slučaju nekoliko dana ranije saznajete da u jednom periodu školske godine škola završava ranije, a autobus, kojeg posebno plaćate, vozi u terminima kada vaše radno vrijeme još traje, da autobus neće voziti tjedan dana i da se morate snaći sami (ravnateljica s djelom djece na skijanju), da nema sportske dvorane, nego se tijelesni odvija u parku, da osim redovitih praznika postoje židovski vjerski kada škola ne radi i sl. Opći dojam roditelja, osim nekoliko povlaštenih iznimaka, je da se ravnateljica ponaša kao da ona nama plaća školarinu, a ne mi njoj. Toliko za sada.

Kikica kaže:

možda je NEKIM roditeljima to bitno, ali ne svima. I sigurno ne bi generalizirala tako da je onima koji dijete daju u privatnu razlog da ne rade ništa.
I to iz usta jedne učiteljice RN

(s tim da učiteljica RN radi možda i pola radnog vremena dnevno koliko ostali roditelji rade)

Eto, ja upisujem dijete u privatnu školu. Ne, nemam novaca, dižem kreditić za to. Moji razlozi su svi samo ne oni nabrojeni u postu iznad pa citirani tu.
Moje dijete čita, piše, računa, i zaključuje- po nekim testiranjima na nivou djece iz 3. razreda. Ima 6 godina i 5 mjeseci. S jedne strane je razigran, a s druge zreo. S jedne pravo dijete, a s druge čita enciklopediju jer ga nešto zainteresira.

Ne, nisam od onih koji pošalju dijete do 5 u školu da mogu landrati okolo. S njim sam bila doma do njegove 3. godine, radila sam s njim, igrala se i dala mu sve što sam mogla (materijalno je to bilo malo ali emocionalno i "mentalno" jako, jako puno)

I koja je sad meni opcija? Dati ga u iznimno lošu kvartovsku školu, sa 30 djece u razredu, djece koju je on po nekim svojim mogućnostima prešao a u nekima možda kaska? Koja je njegova daljnja budućnost u tom razredu?
Kojim tempom će se on razvijati/zaostajati, biti šikaniran, opominjan?
Koliko se njemu i njegovim potrebama može posvetiti jedna učiteljica?

U traženju škole prošla sam nekoliko bližih državnih škola i sve privatne škole u Zagrebu.

Ove bliže državne su jedna gore od druge- rezultati upisa u željene srednje škole su poražavajući.

Što se tiče privatnih- Nadni škola me zgrozila. Ne shvaćam roditelje koji na takvom mjestu ostave dijete da se školuje i provodi dan. Mislim da bi svatko trebao to ići vijdeti. Roditelji koji se u 5. razredu odluče ispisati dijete iz te škole - e, nije mi jasno kako su uopće upisali dijete tamo. Iznimka su roditelji djece sa posebnim potrebama, jer nažalost za njihovu djecu nema dovoljno razreda pa se onda snalaze kako znaju, iako ovu školu ne smatram dobrom za ničiji razvoj.

Kreativni razvoj mi nije opcija. Isto kao i Montesorri i Waldorf (njih vjerojatno ide heklanje)

Odlučili smo se za Hugo Kon. Iz više razloga- jedan od meni najbitnijih je da je su na inicijalnom razgovoru prepoznate potrebe djeteta, obećan nam je pristup kakav njemu treba. E sad, ja ću na tome inzistirati jer to plaćam. Ne plaćam djetetove ocjene nego znanje. Ako će tamo napredovati na način koji mu je potreban - to su najbolje uloženi novci ikad. Uz onaj kredit koji smo digli da ostanem doma s njim do 3. godine. Napisala sam to davno tu na forumu, al nama su se znali smijati što se vozimo u staroj bubi a digli smo kredit za moj ostanak doma s kojim smo lijepi autić mogli kupiti. Kako pogrešan način razmišljanja!


E da, i samo na kraju- ne mislim da razvoj i obrazovanje mog djeteta prestaje dolaskom kući iz škole. I sigurno neću svoje diejte pustiit iz svojih ruku i nadzora.
Ali oni koji to rade- rade bilo dijete u državnoj ili privatnoj školi.

[svetigugl]

Ove godine trebam upisati svoje dijete u prvi razred. Užasno sam zabrinuta na što će to ličiti. Od mama iz dvorišta slušam horor priče o školi u kvartu. Zato sam odlučila istražiti i privatne škole. Tako sam došla i do škole Lauder Hugo.
Namjeravam otići na razgovor s ravnateljicom. Jasno mi je da će mi ona napričati najljepše stvari o školi kao što bi napravio i svatko drugi. Zato imam par pitanja koje se odnosi samo na one roditelje koji imaju djecu u ovoj školi,(a ne na one koji su čuli, rekli-kazali i znaju nekoga čiji je bratić po stricu išao u tu školu):
- jeste li bili u prilici uporediti program koji je savladalo vaše dijete u usporedbi s djetetom iz državne škole
- da li u školi vlada nazovi snobizam (tipa mi smo bolji od drugih samim time što smo tu)
- kakav je odnos među djecom, tj. posjećuju li se i poslije škole (proslave rođendana i sl.) ili je njihovo druženje ograničeno isključivo na školu
- da li preko vikenda djeca donose knjige doma pa se s njima uči?
- koliko su roditelji uključeni u rad škole (tipa nekakvih nazovi radnih akcija i slično)
- koji su stvarni troškovi te škole- samo školarina ili još ima stvari koje se ekstra plaćaju (hrana i slično)
- može li se doći s djetetom na nastavu prije upisa da se vidi kako to funkcionara
Eto znam da je to puno pitanja i da sam malo zagnjavila, ali užasno me muči gdje upisati dijete. Nisama nadobudna mama i ne smatram svoje dijete nikakvim iznimnim talentom. To je obično dijete sa svojim manama i vrlinam, a ja samo želim da bude sretno

[ogybob]

Da imam novaca rado bi svoje dijete upisao u privatnu osnovnu školu,Nandi i slične škole s malim brojem učenika pružaju dijeci puno više znanja nego državne,učitelj se može puno više posvetiti vašem djetetu jer sa 30 ili 10 dijece nije raditi isto,samo da nisu tako skupe,koliko sam upoznat 20 -tak tisuća kuna.

[Ranee]

Da li ima netko iskustva s Montessori školom?

[pikova mama]

Osobno, nikad ne bih upisala dijete u privatnu školu, niti osnovnu, niti srednju, jer kod nas to još uvijek nije zaživjelo kako treba. Radije bih upisala dijete u redovnu školu, jer je i ona najslabija sigurno bolja od privatne. Da živim negdje vani, gdje za novac dobiješ dobro obrazovanje, koje ti omogućuje napredak u životu, ne bih se uopće dvoumila oko toga. Kod nas se u privatnim školama kupuje iluzija o znanju, kojeg de facto nema! Kad izmisle privatnu školu koja će imati rezultate na razini MIOC-a, biti ću prva u redu za upis djeteta u tu školu!

[Blue_Angel]

pikova mama kaže:

Osobno, nikad ne bih upisala dijete u privatnu školu, niti osnovnu, niti srednju, jer kod nas to još uvijek nije zaživjelo kako treba. Radije bih upisala dijete u redovnu školu, jer je i ona najslabija sigurno bolja od privatne. Da živim negdje vani, gdje za novac dobiješ dobro obrazovanje, koje ti omogućuje napredak u životu, ne bih se uopće dvoumila oko toga. Kod nas se u privatnim školama kupuje iluzija o znanju, kojeg de facto nema! Kad izmisle privatnu školu koja će imati rezultate na razini MIOC-a, biti ću prva u redu za upis djeteta u tu školu!

Imaš nešto konkretno protiv privatnih škola (vlastita iskustva, iskustva prijatelja) ili??? Bilo bi mi drago da mi objasniš kako si došla do onih boldanih zaključaka

[pikova mama]

Radila sam i u privatnoj, ali i u državnoj školi. Također, djeca nekih mojih poznanika i rodbine su išla u privatnu školu i kad su zbrojili dva i dva, ispisali su djecu i upisali u državne škole sa malo učenika i dobrim programima te jednosmjenskim radom. Ne znam kako je u montessori i waldrofskoj školi, jer je to druga vrsta pedagogije i pretpostavljam da u skladu s tim i rade.

[Blue_Angel]

Može koji detaljčić? Zašto su ispisali djecu? Što je tebe kao profesora smetalo?

Ja sam malo onako površno gledala njihove internet stranice i prelistala brošure i stvarno mi sve djeluje ok. Mojih par poznanika(kolege sa posla) čija djeca pohađaju privat škole su jako zadovoljni i tvrde da su im to najpametnije potrošeni novci u životu.

Moj još ima dosta do upisa u školu, ali ja vrijedno skupljam informacije

[sumadrvece]

Ranee kaže:

Da li ima netko iskustva s Montessori školom?

Nemam, ali oni imaju otvrene dane ovu subotu

http://www.montessori-skola.hr/stranica.htm

Ja budem tamo isao, jer maloga slijedece godine upisujem, i trenutno se dvojim izmedju Hugo Don i Montessori.

Bio sam u posjetu kod Hugo Don skole i stvarno djeluje dobro. Klinci sretni i nasmijeseni i pristojni, prijateljska atmosfera. Ravnateljica je takodjer ostavila dobar dojam na mene.

Ako itko ima konkretna iskustva sa svojim djetetom ili u Hugo Donu ili Montessori, bio bih jako zahvalan.

Bojim se drzavnih skola zbog nasilja i zbog nametnoga vjeronauka i zbog velikih razreda...

[Death-of-Art]

ja ne znam kakve su privatne škole i privatni fakulteti... znam samo da je situacija u RH takva da je većina skeptična i prema jednom i prema drugom.

a sad...zašto...stvar zavisti ili nečeg drugog.
ne znam.

znam samo da tko će učiti taj će naučiti. tko neće taj neće.

[pikova mama]

Nemojmo se zavaravat da u privatnim školama nema nasilja, samo od tamo informacije ne cure u novine. Tu se tu o novcu, koji će biti doniran školi, jer roditeljima malih nasilnika nije u interesu da se o tome priča.

Problem nasilja među djecom je alarmantan i mi kao roditelji moramo surađivati sa školama, bilo privatnim ili državnim, te provoditi kvalitetno vrijeme sa svojom djecom, jer niti jedna škola ili aktivnost to ne može nadoknaditi.

Olakotna mi je okolnost što sam vezana za prosvjetu, kao i veliki broj mojih kolega koji rade i u državnim, ali i u privatnim školama pa se nadam dobronamjernim savjetima kad ću i sama biti u situaciji da upisujem dijete u školu.

Ali, prije svega sebe i muža smatram odgovornima za ponašanje svog djeteta i ako mi dajemo loš primjer, teško će to bilo tko ispraviti.

[ribicamala]

Toliko je važno da moram ponoviti i na ovom forumu i na svim drugima.
ŠKOLA NIJE ELITNA KAO ŠTO TI ŽELIŠ PRIKAZATI. ZAPRAVO ISTO TO POKUŠAVA I RAVNATELJICA. ZADNJIH NEKOLIKO GODINA PRIMAJU UGLAVNOM SAMO DJECU SA ŠIROKIM SPEKTROM PROBLEMA, KOJI SE NA VAN NIKAKO NEĆE PRIZNATI IAKO SU OČIGLEDNI. ZATO SVI VI KOJIMA JE DO PRESTIŽA TRAŽITE DRUGU ŠKOLU. ZAPRAVO, RAVNATELJICA BI HTJELA ELITNU ŠKOLU, ALI TO U OVOM KONZERVATIVNOM DRUŠTVU IPAK NE MOŽE DOBITI. DA ŠKOLA NE BI MORALA ZATVORITI SVOJA VRATA, RAVNATELJICA PRIMA SVE, JER NOVAC JE NOVAC, RADNO MJESTO JE RADNO MJESTO, A POVRH SVEGA S LJUDIMA KOJI JOJ DAJU NOVAC MOŽE MANIPULIRATI, JER MISLI DA IH IMA U ŠACI ZBOG SPOMENUTIH PROBLEMA.

sloncica kaže:

Tko voli nek izvoli, međutim malo je snobi upisivati dijete u privatnu školu zbog isticanja ekonomskog statusa a da se ne misli kako će biti zakinuto za jednu normalnu socijalizaciju, tjelovježbu i prehranu. I tko kaže da sva djeca piju i puše u 14.30? To prvenstveno ovisi o kućnom odgoju a ne o školi.

[sumadrvece]

ribicamala kaže:

Toliko je važno da moram ponoviti i na ovom forumu i na svim drugima.
ŠKOLA NIJE ELITNA KAO ŠTO TI ŽELIŠ PRIKAZATI. ZAPRAVO ISTO TO POKUŠAVA I RAVNATELJICA. ZADNJIH NEKOLIKO GODINA PRIMAJU UGLAVNOM SAMO DJECU SA ŠIROKIM SPEKTROM PROBLEMA, KOJI SE NA VAN NIKAKO NEĆE PRIZNATI IAKO SU OČIGLEDNI. ZATO SVI VI KOJIMA JE DO PRESTIŽA TRAŽITE DRUGU ŠKOLU. ZAPRAVO, RAVNATELJICA BI HTJELA ELITNU ŠKOLU, ALI TO U OVOM KONZERVATIVNOM DRUŠTVU IPAK NE MOŽE DOBITI. DA ŠKOLA NE BI MORALA ZATVORITI SVOJA VRATA, RAVNATELJICA PRIMA SVE, JER NOVAC JE NOVAC, RADNO MJESTO JE RADNO MJESTO, A POVRH SVEGA S LJUDIMA KOJI JOJ DAJU NOVAC MOŽE MANIPULIRATI, JER MISLI DA IH IMA U ŠACI ZBOG SPOMENUTIH PROBLEMA.

Na tocno koju se skolu ovdje referira?

[KatarinaRi]

alapača kaže:

dižem.

postoji li kakva privatna škola u osijeku?

vidim da su postovi stari godinu dana, ali zanima me ova tema a i mislim da u ovom trenutku po RiDu forumira društvance vrlo zanimljivih majki s kojima bih voljela razmijeniti iskustva. stoga, planirate li upisivati svoje pačiće u privatne škole? zašto?
iskreno, pročitala sam temu, i sad još više bih. naravno, ko živ ko mrtav za 4 godine, ali naišla sam na neki članak nekidan pa sam počela razmišljati.
ja sam naravno išla u državnu. i isto kao što je netko napisao u nekom postu prije, bilo nas je svakakvih, i onih koji su tu sjedili samo zato što je to dio procedure, iako su već u 8. razredu (karikiram) bili spremni za fakultet, i onih koji su jedva završili osnovnu. ja sam uvijek u sredini
u ranijim postovima svi su se spoticali na taj "individualni pristup" koji je, koliko sam shvatila, osnovna ako ne i jedina razlika između privatne i državne škole. ovi koji su protiv privatnih pitaju se kako će se dijete iz privatne, s kojim se radilo individualno, poslije snaći u "stvarnom životu", srednjoj školi ili fakultetu gdje individualnog pristupa neće biti. a ja zapravo ne kužim zašto bi se neko dijete s time uopće moralo suočavati?
hoću reći, genijalac čiji roditelji imaju novčića dovoljno za famozni individualni pristup tijekom cijelog školovanja, završit će u nekom laboratoriju u japanu, gdje će mu, za njegova znanja i vještine na području molekularne biologije, plaćati stan, hranu, telefon, auto i još neke tamo bakrače za koje mi nismo nikad ni čuli i taj klinac nikad neće ni pomisliti da postoji život s troje djece u stanu od 40 kvadrata na kredit, ili nešto još gore. a zašto bi on to i znao?
baš kao što meni nikad nije palo na pamet da postoje slamovi, dok ih nisam vidjela u filmu. ja imam svoj život. klinci s kozari boka imaju svoje živote baš kao i oni u dubrovniku. genijalac ima svoj.
zašto bi bilo dobro za njega da ide u kvartovsku školu, da mu se rugaju jer radije čita nego gleda nogomet u lokalnoj birtiji, da ga profesori pokušavaju spustiti na svoj nivo, da ionako nema prijatelja jer ga nitko nikad neće pogledati u oči?

i tako to...
ha, kaj mislite?

Gaudeamus nije i osnovna i gimnazija?...nisam znala da ti živiš u Osijeku.