Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.12.2008., 16:50   #1
Izgubio sam sebe

Neznam kamo ova tema spada,ali kako se ja osjećam valjda tu.
Teško mi je otvoriti se nepoznatim ljudima ali kad nikog niti nemam bolje to jer nemogu držati već u sebi.Imam 29 godina, bez posla sam, pred dva mjeseca prekinuo sa curom s kojom sam bio 5 godina u vezi,nemam prijatelja s kojima bi mogao razgovarati,imam poznanike ali to je kao da nikog nemas.Imam samo majku koja se muči da preživimo a ja neznam što je samnom.Uglavnom kako je doslo do toga.Bio sam kao i svi normalno dijete,dobre ocjene u školi etc..Sve do trenutka kad sam dobio potres mozga i obolio od epilepsije.Uglavnom s tim sam krenuo u srednju jedva zavrsio srednju usto sto sam ponavljao dva puta.Najgore od toga je da su svi uvijek od mene očekivali da budem neko i nešto a nakraju sam niko i ništa.S bolešču je u redu sredilo se stanje ,ali kolko sam ja godina izgubio,bio bez posla,kad sam nasao posao nisam mogao raditi pa sam morao ostaviti.I bez obzira na to borio sam se jer sam imao snove,imao sam sebe.Kad sam našao curu bio sam na vrhu svijeta.A onda je sve počelo ići kvragu.Volio sam je kvragu kolko sam je volio.Trudio sam se da joj pružim nešto ,da joj dam to što je zaslužila ,da dam sebi što sam zaslužio ali nije išlo.Nisam se dovoljno trudio,nisam se znao truditi.Radio pslove koje nesmijem ,samo da neka bude,ali me ubijalo.Sve više i više sam se počeo zatvarati u sebe i svoje probleme.Jednog dana mi je puknulo i otišao sam na psihijatriju svojoj psihijatrici i zamolio da mi pomognu.Ostao sam na liječenju tri tjedna,nikad više jer poslije toga mi je trebalo pola godine da zaboravim gdje sam bio.Cijeli život tražim način da krene,vidim da imam problem,da sam taj problem ja,ali ne ide.Uspio sam unistiti i ono malo sto sam imao u zivotu.Gledam kako život prolazi,a ja jednostavno ništa ne napravim.Bio sam vesela osoba ,volim plesati ,smijati se,čak sam nekad pisao pjesme ,počeo pisat knjigu.Ali sve je ostalo na tome počeo.Ja se više neznam smijati,ja samo plačem,ja sam sam na tom usranom svijetu.Imao sam jednu osobu koja me stvarno voljela ali ne zamjeram joj što je otišla,ne možeš živjeti sa ljušturom od čovjeka.Molim se bogu ,vilama ,svemu što mi je drago nek prestane,ali znam da moram ja nekaj napraviti samo što sam tako umoran.Smiješno zvuči ali da umoran sam,umoran od tih ružnih osjećaja,od liječnika,od konstantnog pravdanja drugima,umoran od misli.Ja se jednostavno ne mogu pokrenuti,bez obzira što vidim da drugi pate ,da ja patim,da život prolazi.Što ću ja sa tolko godina bez iskustva ,bez ikakve veze.Mislim ima ljudi koji imaju stoput veće probleme pa uspiju,koji je onda meni vrag,kojemu praktički nije ništa.Kako sam došao na to da se samosažalijevam,plačem sam nad sobom.Gdje sam izgubio dušu,srce,hrabrost.Živim u uspomenama koje me ubijaju iz dana u dan.Zašto sam sebe tolko mučim,to se ja pitam.Nikad nisam nikog krivio niti neću.Ja jednostavno neznam kako živjeti ovaj život,obična sam kukavica.
Možete osuđivati ,pisati što hoćete,ovo sam napisao jer mi treba,ja razumijem da niko moje probleme ne moze rijesiti ,da to moram sam,ali kako ću to napraviti neznam.
Skool is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2008., 18:10   #2
nisi kukavica, nego te pogodila bolest, neuspjeh, ljut si na sam sebe, nemaš podršku od bližnjih i sl.
meni majka ima epilespsiju, pa približno znam kako je to.
Melpina is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2008., 19:24   #3
Mene ovo tvoje uopće ne čudi...
Ljudi koji obole od epilepsije često razviju depresivna psihička stanja, smetnje pamćenja i koncentracije. Ako im je mozak od epilepsije jako oštećen, može im opasti inteligencija, moć pisanja, čitanja, govora. A pošto si ti radio sve što ne smiješ- sam si napravio još više zla i pogoršao popratne pojave svoje bolesti.
I ja sam se jako promjenila od te bolesti i znam da je to teško prihvatiti. Meni je pomogla veća doza antiepileptika u kombinaciji sa jakim antidepresivima (ali onim koji se smiju davati epileptičarima), da se malo pokrenem.
__________________
Wristcutter
Ryuuza is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2008., 19:48   #4
Zajebano je to kad stvoris neku krivu sliku u glavi o ovom svijetu na osnovu nekih uvjerenja i to ti onda daje sve manje i manje smisla i jede te i trosi ti energiju. Mislim da svi problemi nastaju kad covjek pocne razmisljati o sebi i sto je zapravo on u ovom velikom svijetu. Nekad nam se cini kao da je svijet protiv nas i da su svi ljudi zli. Tu pocnemo mrziti sebe i sve nam postane crno...a zapravo samo treba prihvatiti sve kako je i naci mali stvari koje te cine sretnim. Svi nasi problemi nastaju od onog sto zelimo biti i kad krenemo biti takvi shvatimo da zapravo nismo to mi. To nas jede i jede...a covjek ko covjek- tesko prihvaca bilo sta pa tako i to da je takav kakav zapravo je. Svako stvoren za nes drugo
bezsmisla is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2008., 20:32   #5
Jebiga tvoj je problem sto zivimo u primitivnom drustvu koje se nevjerovatno okrutno okomi na pripadnike drustva koje imaju neke probleme ili su necim drugaciji,znam iz vlastitog iskustva
viper001 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2008., 21:22   #6
Quote:
Ryuuza kaže: Pogledaj post
Mene ovo tvoje uopće ne čudi...
Ljudi koji obole od epilepsije često razviju depresivna psihička stanja, smetnje pamćenja i koncentracije. Ako im je mozak od epilepsije jako oštećen, može im opasti inteligencija, moć pisanja, čitanja, govora. A pošto si ti radio sve što ne smiješ- sam si napravio još više zla i pogoršao popratne pojave svoje bolesti.
I ja sam se jako promjenila od te bolesti i znam da je to teško prihvatiti. Meni je pomogla veća doza antiepileptika u kombinaciji sa jakim antidepresivima (ali onim koji se smiju davati epileptičarima), da se malo pokrenem.
Nije meni problem s bolešću,jer što se tiče epilepsije meni je super,imam i vozački.Samo što sam tolko vremena izgubio na liječnike,tolko godina potratio samo na to a zaboravio na prave vrijednosti u životu.I sad kad mi je dobro,kad sam postigao to da mi je dobro ,ja nemam ništa na kraju.Sve sam žrtvovao za svoje zdravlje.
Skool is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2008., 21:43   #7
Quote:
SKOOL kaže: Pogledaj post
Nije meni problem s bolešću,jer što se tiče epilepsije meni je super,imam i vozački.Samo što sam tolko vremena izgubio na liječnike,tolko godina potratio samo na to a zaboravio na prave vrijednosti u životu.I sad kad mi je dobro,kad sam postigao to da mi je dobro ,ja nemam ništa na kraju.Sve sam žrtvovao za svoje zdravlje.
Dobro došao u klub.

Trgni se malo i ne očekuj previše od "pravih vrijednosti" jer ne postoje, život nije ni lagan ni jednostavan i takvog ga treba prihvatiti.
kuroishijin is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.12.2008., 21:43   #8
Quote:
SKOOL kaže: Pogledaj post
Nije meni problem s bolešću,jer što se tiče epilepsije meni je super,imam i vozački.Samo što sam tolko vremena izgubio na liječnike,tolko godina potratio samo na to a zaboravio na prave vrijednosti u životu.I sad kad mi je dobro,kad sam postigao to da mi je dobro ,ja nemam ništa na kraju.Sve sam žrtvovao za svoje zdravlje.
Glavu gore.Osvrni se oko sebe, nisi jedini. Svi imamo nekakva sranja u životu. Ne daj se smesti niti zbuniti. Život je vječna borba. Nema stajanja.
__________________
Ništa nije za vječnost, osim nas samih.
Magdica is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.12.2008., 02:09   #9
Quote:
kuroishijin kaže: Pogledaj post
Dobro došao u klub.

Trgni se malo i ne očekuj previše od "pravih vrijednosti" jer ne postoje, život nije ni lagan ni jednostavan i takvog ga treba prihvatiti.
Quote:
Magdica kaže: Pogledaj post
Glavu gore.Osvrni se oko sebe, nisi jedini. Svi imamo nekakva sranja u životu. Ne daj se smesti niti zbuniti. Život je vječna borba. Nema stajanja.
bolje mu nemojte nista pisati, nego govoriti ovakve gluposti. koja mu korist sada od vasih recenica?! samo mu jos vise namcete krivnju jer ocito je da se ne moze trgnuti i da je zivot borba, zato trazi konkretan savjet.
samonesto is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.12.2008., 02:25   #10
Quote:
SKOOL kaže: Pogledaj post
Neznam kamo ova tema spada,ali kako se ja osjećam valjda tu.
Teško mi je otvoriti se nepoznatim ljudima ali kad nikog niti nemam bolje to jer nemogu držati već u sebi.Imam 29 godina, bez posla sam, pred dva mjeseca prekinuo sa curom s kojom sam bio 5 godina u vezi,nemam prijatelja s kojima bi mogao razgovarati,imam poznanike ali to je kao da nikog nemas.Imam samo majku koja se muči da preživimo a ja neznam što je samnom.Uglavnom kako je doslo do toga.Bio sam kao i svi normalno dijete,dobre ocjene u školi etc..Sve do trenutka kad sam dobio potres mozga i obolio od epilepsije.Uglavnom s tim sam krenuo u srednju jedva zavrsio srednju usto sto sam ponavljao dva puta.Najgore od toga je da su svi uvijek od mene očekivali da budem neko i nešto a nakraju sam niko i ništa.S bolešču je u redu sredilo se stanje ,ali kolko sam ja godina izgubio,bio bez posla,kad sam nasao posao nisam mogao raditi pa sam morao ostaviti.I bez obzira na to borio sam se jer sam imao snove,imao sam sebe.Kad sam našao curu bio sam na vrhu svijeta.A onda je sve počelo ići kvragu.Volio sam je kvragu kolko sam je volio.Trudio sam se da joj pružim nešto ,da joj dam to što je zaslužila ,da dam sebi što sam zaslužio ali nije išlo.Nisam se dovoljno trudio,nisam se znao truditi.Radio pslove koje nesmijem ,samo da neka bude,ali me ubijalo.Sve više i više sam se počeo zatvarati u sebe i svoje probleme.Jednog dana mi je puknulo i otišao sam na psihijatriju svojoj psihijatrici i zamolio da mi pomognu.Ostao sam na liječenju tri tjedna,nikad više jer poslije toga mi je trebalo pola godine da zaboravim gdje sam bio.Cijeli život tražim način da krene,vidim da imam problem,da sam taj problem ja,ali ne ide.Uspio sam unistiti i ono malo sto sam imao u zivotu.Gledam kako život prolazi,a ja jednostavno ništa ne napravim.Bio sam vesela osoba ,volim plesati ,smijati se,čak sam nekad pisao pjesme ,počeo pisat knjigu.Ali sve je ostalo na tome počeo.Ja se više neznam smijati,ja samo plačem,ja sam sam na tom usranom svijetu.Imao sam jednu osobu koja me stvarno voljela ali ne zamjeram joj što je otišla,ne možeš živjeti sa ljušturom od čovjeka.Molim se bogu ,vilama ,svemu što mi je drago nek prestane,ali znam da moram ja nekaj napraviti samo što sam tako umoran.Smiješno zvuči ali da umoran sam,umoran od tih ružnih osjećaja,od liječnika,od konstantnog pravdanja drugima,umoran od misli.Ja se jednostavno ne mogu pokrenuti,bez obzira što vidim da drugi pate ,da ja patim,da život prolazi.Što ću ja sa tolko godina bez iskustva ,bez ikakve veze.Mislim ima ljudi koji imaju stoput veće probleme pa uspiju,koji je onda meni vrag,kojemu praktički nije ništa.Kako sam došao na to da se samosažalijevam,plačem sam nad sobom.Gdje sam izgubio dušu,srce,hrabrost.Živim u uspomenama koje me ubijaju iz dana u dan.Zašto sam sebe tolko mučim,to se ja pitam.Nikad nisam nikog krivio niti neću.Ja jednostavno neznam kako živjeti ovaj život,obična sam kukavica.
Možete osuđivati ,pisati što hoćete,ovo sam napisao jer mi treba,ja razumijem da niko moje probleme ne moze rijesiti ,da to moram sam,ali kako ću to napraviti neznam.
Mnogo snage i pamet u glavu. Dobra je volja preduvjet za sve. Ja imam devetnaest godina i upravo sam sjebala sve što sam imala zbog, pazi, neuroze-heading for schizophrenia. Nisam ni sigurna da se za ovo što imam trebam boriti (otac koji se dvadeset i četiri sata dnevno dere na mene, osim toga ništa), prijatelji koji i nisu prijatelji (jer mi moraliziraju što sam zasrala faks), hm, više nemam ni fakultet. Oprosti što sam ti privatizirala temu, no, nekako ćemo se morati izvući iz tih govana. I ja i ti. Dugujemo si to. Ne znam što više napisati.

Zadnje uređivanje znashtikosam : 11.12.2008. at 02:32.
znashtikosam is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.12.2008., 14:20   #11
Hvala svima na podršci, savjetima,mislima.Kad sam nasao ovaj forum bio sam u puno gorem stanju,ali što duže čitam različite teme,postove raznih ljudi,počeo sam tražiti odgovore.Više ne buljim u tv i čekam da se dogodi čudo.Zbog ovog foruma ja sam dobio volju,evo npr. izbacio sam iz sebe što me muči.Mala stvar ali veliki korak za mene.Samo želim reći ljudi cijelog foruma hvala.
Skool is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.12.2008., 15:35   #12
Quote:
samonesto kaže: Pogledaj post
bolje mu nemojte nista pisati, nego govoriti ovakve gluposti...
Tebi su gluposti, meni je ono sto ti govoris jos veca .

Ma nije ni bitno, momak se pokusava trgnuti a to je najbitnije.
kuroishijin is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.12.2008., 15:59   #13
nađi nešto u čemu uživaš... nešto što voliš...
znam da je lagano reć, a teze uciniti, al mislim da ti je to problem, nisi našao smisao, strast... izgubljen si, nije to nista toliko strašno, samo nemoj očajavati sad..

kazes da voliš plesati, pa kreni na neki tečaj plesa, latinoameričkih ili kojih god hoces, super početak da se vrati radost i nadji privremeno bilo kakav posao, makar mehanicki, makar neki najjednostavniji studentski..
 
Odgovori s citatom
Old 12.12.2008., 21:05   #14
Quote:
SKOOL kaže: Pogledaj post
Smiješno zvuči ali da umoran sam,umoran od tih ružnih osjećaja,od liječnika,od konstantnog pravdanja drugima,umoran od misli.Ja se jednostavno ne mogu pokrenuti,bez obzira što vidim da drugi pate ,da ja patim,da život prolazi.Što ću ja sa tolko godina bez iskustva ,bez ikakve veze.Mislim ima ljudi koji imaju stoput veće probleme pa uspiju,koji je onda meni vrag,kojemu praktički nije ništa.Kako sam došao na to da se samosažalijevam,plačem sam nad sobom.Gdje sam izgubio dušu,srce,hrabrost.Živim u uspomenama koje me ubijaju iz dana u dan.Zašto sam sebe tolko mučim,to se ja pitam.Nikad nisam nikog krivio niti neću.Ja jednostavno neznam kako živjeti ovaj život,obična sam kukavica.
Možete osuđivati ,pisati što hoćete,ovo sam napisao jer mi treba,ja razumijem da niko moje probleme ne moze rijesiti ,da to moram sam,ali kako ću to napraviti neznam.
Apsolutno ne zvuci smesno, cak sta vise vrlo si realan.

Ne mozes da se pokrenes jel si energetski iscrpljen. Znam po sebi kako energetsko stanje organizma utice na ponasanje.Mnogo je lakse delovati i biti aktivan kada se oseca zivahnost (energija) u sebi.

Sad sto treba da uradis jeste da neutralises "delove sebe" koji ti oduzimaju energiju, odnosno da ih kolkotolko suzbijes.

Prvo sto primecujes da ti oduzima energiju je beskonacna bujica misli sa kojom se indentifikujes. Mozes li samo da zamislis koliko bi imao vise energije da te neopsedaju misli - tacnije da si prekinu indentifikaciju sa njima. Jer kada se prekida identifikacija sa mislima, iz "nekog razloga" one se polako stisavaju.

Osoba moze da miruje, a da se energetski trosi kao profesionalni atleta. To trosnje se desava u unutrasnjem stanju: misli -> identifikacija sa mislim -> emocionalna reakcija na misli -> i tako u krug. Jedna lancana reakcija koja trosi enormne kolicine energije.

Quote:
Poglavlje "Tri sile štednje" – Pogledi iz stvarnog sveta (Autor: Gurdjijev)

A što se tiče psihičke snage, stvar koja treba da se uradi je ne dozvoliti da „to" misli, već pokušati zaustaviti „to" uvek iznova, bez obzira da li je ono šta „to" misli dobro ili loše. Čim se setimo, čim uhvatimo sebe, moramo zaustaviti „to" da misli.

U svakom slučaju, takvo mišljenje neće otkriti Ameriku, bilo u nečem dobrom ili lošem. Isto kao što je teško u sadašnjem trenutku ne zatezati svoju nogu, isto je tako teško ne dopustiti da „to" misli. Ali je moguće.
Ili mozes procitati knjigu "Moc sadasnjeg trenutka" (by Eckart Tolle) koja moze da se sabije u jednu recenicu - Prekini identifikaciju sa sopstvenim mislima i delaj u sadasnjem trenutku.

Ovo je lako reci, al tesko uraditi. Za pocetak ponovaljaj ili napisi na komad papira: Kada me misli opterecuju usmericu paznju na najblizi objekat i oseticu prisutnost u sadasnjem trenutku.

Ponavljanje i komad papira ce ti prestavljati "samo-opominjanje" u trenucima kada izgubis "secanje na sebe". Ove 2 fraze: samo-opominjanje i samosecanje/secanje na sebe je iz Gurdjijeve terminologije.
Mozak ima finu funkciju a to je da pamti (i konstantno nesto brblja), dok papir na kome je napisana ona recenica prestavlja vizuelni podsetnik. Tako dobijas 2 vrste samoopomene, mentalu i vizuelnu.

Pazi scenario, krenu misli da zubore i pocinju da izazivaju emocionalne reakcije u tebi, a potom pocinjes da dobijas zamor. Medjutim, da je osoba svesna ovoga, ona bi istog trenutka prekinula da razmislja, al ne mozes jer ju je uhvatila indentifikacija sa mislima i u takvim trenucima osoba nema "secanje na sebe", nije svesna sebe.

I onda usled silnog ponavljanje one recenice, odjednom ona proleti kroz um i posto postoji indentifikaciju sa mislima -> usmeravas paznju na najblizi objekat i pocinjes da osecas prisutnost u sadasnjem trenutku. Dakle, ovo je fenomenalan trik kako sebe iscupati od samog sebe (samobrbljajucih misli).

A onaj papir na kome si napisao recenicu i koji si istakao na vidljivo mesto je eto podsetnik koji ce konstatno da te opominje i priseca ovog trika.

Trebace ti oko 6 meseci do godinu dana ove vezbe, da bi osetio efekte - odnosno osvestio sta identifikacija sa samobrbljajucim umom pravi od osobe (u negativnom smislu). A usput ces polako poceti osecati efekte prikupljanja energije i lakocu delovanja kada osoba ima energiju.

Kada polako budes razbija identifikaciju sa mislima, "nesto drugo" u tebi ce poceti upravljati tobom. To "nesto drugo" su instikti, nagoni, intuicija, emocije sve ono istinito sa cime si rodjen, za razliku od znanja koji siba umom i koji si stekao tek obrazovanjem.

Pocni da verujes tom istinitom delu u tebi, i osetices u kom smeru treba krenuti. Tako da nema potrebe da ti pricam sta kako i gde, vec samo da ti pripomognem da stvoris uslove u kojima ces osvestiti onaj istiniti deo u sebi kome treba verovati. I kako da pristedis sopstvenu energiju i upotrebis je za nesto korisnije, a ne za opterecivanje.

P.S. Sa spomenutom recenicom, vezba ce se i paznja kao prvi i osnovni korak ka svesnom delovanju.
Klort is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2008., 18:22   #15
Quote:
samonesto kaže: Pogledaj post
bolje mu nemojte nista pisati, nego govoriti ovakve gluposti. koja mu korist sada od vasih recenica?! samo mu jos vise namcete krivnju jer ocito je da se ne moze trgnuti i da je zivot borba, zato trazi konkretan savjet.
Pa baš da su gluposti??? zar ti misliš da mi nemamo problema sa zdravljem. Što bih ja onda radila ovdje? Poanta je u tome da želja za ozdravljenjem jeste pola uspjeha na putu ka tome ozdravljenju. Toliko od mene. Ne bih željela polemizirati o tome.
__________________
Ništa nije za vječnost, osim nas samih.
Magdica is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2008., 03:08   #16
dugo me vec necija prica nije ovako dotakla. mozda ne znam kako je to zivjeti s ''dijagnozom'' ..ali vrlo dobro znam sto znaci biti istrosen ..od emocija, ljudi, zivota. ..i koliko to ''tupilo'' moze biti gore od svih najgorih dijagnoza..
potpisujem svaku klortovu rijec..mislim da je potpuno u pravu.
prestani se muciti. mnogo je lakse napisati... znam..ali pokusaj prestati da si sudis.
to je prvo i najvaznije sto bi trebao uciniti za sebe. sve ostalo sada je manje vazno. no, vazno je i da shvatis da si samo ti taj koji moze sve da promjeni. ovog trena. samo ako Ti tako odlucis.sve na svijetu sluzi da nas necem pouci.
stoga, umjesto da si sudis zbog svoje slabosti..iskoristi tu energiju za nesto dobro .nesto sto ce ti koristiti. i natjerati te da se pomaknes.
pometi sve iza sebe, proslost ne postoji. postojis Ti.sada. i kao takav stvaras ono kako ces se osjecati sutra.
nekad je samo mali korak dovoljan...

osmijeh, molim
ameli_e is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2008., 18:17   #17
ja imam osjećaj da se previše koncentriraš na to što je bilo i što si propustio... mogao sam a nisam...koliko mi je godina prošlo...
to je prilično apsurdno ako se mene pita. zašto se ne osvrneš na danas.
svaki dan ima dovoljno poteškoća sam po sebi.. kako se stigneš uopće brinuti više o tome što je bilo ili što će biti.

možda ti to samosažalijevanje jednostavno paše pa se zato ne želiš izvući iz toga, ne da ne možeš , nego ne želiš, neku zaštitu osjećaš dok o sebi govoriš najgore jer misliš da si tako neuništiv.
a ono nekako si u krivu.

sumnjam da će ti itko dati konkretan savjet jer nitko ne može mijenjati tokove tvog života osim tebe.

jednostavno promijeni život iz temelja. znaš sam što trebaš.
sretno.
__________________
"All I know is the child is my warrant and if he is not the word of God, then God never spoke..."
Death-of-Art is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.12.2008., 05:48   #18
i ja se cesto osjecam isto...tupilo, mrtvilo, beznađe, konstantan osjecaj umora, iscrpljenosti i najradije ne bi izlazio iz kreveta....sve mi izgubi smisao, a u svemu sam ga pokusavao naci.Misli su mi istrzane,ne mogu razmisljati, totalno tupilo, koncentracija slaba, svaki umni napor jos me vise iscrpljuje i postajem olupina ili ljustura kako si se ti izrazio.Nisam u stanju odrzati konverzaciju te je interakcija u dvoje za mene posve iscrpljujuca jer ne zelim da osoba s kojom pricam primijeti da me nista od toga ne zanima i da o nicem nemogu razmisljati jer su mi misli blokirane i samo osjecam kako mi energija ,koje i ovako imam malo, sve vise kopni.U tom slucaju kada se pojavi treca osoba osjetim olaksanje jer ce ona preuzeti konverzaciju, a ja cu sa strane utonuti u 'prazan' pogled.Znam da bi mi moji bliznji trebali davati neki smisao ali ja sam usredotocen na sebe i svoj neuspjeh.
I sad ce mnogi reci 'kad si sebican'...da to mozda je istina ali kako se kaze kad volis sebe volis i druge, pa sam tako u rijetkim trenucima kad sam se osjecao dobro i imao energije takodjer imao i vise volje baviti se ljudima u svojoj okolini i cijenio njihove vrline vise, nista mi nije bilo tesko...

odavno sam svjestan svoje depresije ali nemam volje i hrabrosti pokrenuti nesto sto ce to promijeniti,to stanje koje u samosazalijevanju ponekad kao da daje neku slatkastu opijenost predajom,jer borba iscrpljuje,a svaki dan je nova bitka sa samim sobom i okolinom

Uzroci depresije mogu biti razlicite prirode,fizicki (nefunkcioniranje nekih organa), genetska predispozicija, utjecaji okoline....kemija u mozgu upravljla svima nama i ako je taj kemijski balans u mozgu narusen, nastaju problemi.

I sad ce opet netko reci 'sve je to opravdanje, nije kemija kriva nego ti sam',...mozda...mozda ne..

sorry sto sam ti uzurpirao temu ali u tome sam prepoznao sebe pa evo da znas da nas ima jos, mozda ti bude malo lakse.
__________________
zivot je ono sto ti se događa dok ti planiras nesto drugo...
lawofnat is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.12.2008., 19:30   #19
Da dopunim onaj moj prethodni post sa izvanrednim video klipom, gde iste stvari mozete cuti direktno od Eckhart Tolle (u emisiji Oprah Winfrey).
Eckhart Tolle, YouTube: link

I jos jedan odlican video, koji objasnjava da ako nesto pogresite ne treba da se ljutite i grdite samog sebe, vec imati saosecanje prema sebi (self-compassion).

Mark R. Leary, Duke University Professor Explains "Self-Compassion". YouTube: link

Zadnje uređivanje Klort : 21.12.2008. at 19:37.
Klort is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.12.2008., 21:26   #20
Skool,ti si pametan momak i nemoj se zadrzavati na svojim neuspjesima i promasajima.Nikad nije kasno da se sve
pocme ponovo ! Pomisli koliki ljudi su zavrsili fakultet pa su danas bez posla! Uvijek imas vremena da se
preorjentiras,nadji neku struku koja te zanima (centralno grijanje,uredjenje prostora ili nesto drugo) Danas lakse
nadjes posla ako imas neki zanat a mozes i raditi privatno.Trgni se,napravi nove planove,nemoj se sazaljevati
nego misli pozitivno o sebi. Sretno!
lilamer is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:13.