Hrvatska Kostajnica

[kostmoto]

darko rora kaže:

evo da i ja dam svoj doprinos ovoj temi.
....
evo toliko od mene vezano za kostajnicu

Moram kratko ovo komentirati što se tiće Bobetka ,siguran sam da je imao razloga biti emotivan jer je nakon pada Kostajnice kružila priča da je njegov sin imao tada srpkinju za ljubavnicu ili neku špijunku a ta je navodno srbima dojavljivala naša imena i planove.
Naravno ja ne mogu reči da je to istina možda je i to dezinformacija jer se u zaleđu vodio specijalni rat gdje su sudjelovali naši domači izdajnici radeči nam zlo iza leđa a to mogu potvrditi jer su nas srbi preko Une u nekoliko navrata prozivali poimence i imali naše podatke izdaje je bilo ali sumnjam da je kriv mali Bobetko ili barem ne namjerno to su bila teška vremena nažalost danas je teško to prihvatiti ali jedino je Vukovar mjerljiv sa tim porazom koji smo pretrpjeli -u svakom slučaju pozdrav svima koji vole svoju domovinu ,ne moraju ništa činiti ali neka ne blate one koji su za nju ginuli.

[marijamg]

MOLIM @hum5,pošto vidim da najviše zna o Hrvatskoj Kostajnici,o poginulima i nestalima....o suprugu koji je pogininuo u Hrvatskoj Kostajnici,ne znam gotovo ništa što se tiče pogibije Ante Malinović...

[hum5]

marijamg kaže:

MOLIM @hum5,pošto vidim da najviše zna o Hrvatskoj Kostajnici,o poginulima i nestalima....o suprugu koji je pogininuo u Hrvatskoj Kostajnici,ne znam gotovo ništa što se tiče pogibije Ante Malinović...

Poštovana gospođo,

drago mi je da ste se javili i vaše pitanje je na mjestu. Nisam siguran koliko vam mogu pomoći. Sve što znam o vašem mužu je da je poginuo 09.09.1991. tijekom jedne akcije deblokade dijela odsječenih snaga 1. br ZNG-a koje su ostale na položaju Šuplji kamen. Taj dan su poginula trojica gardista i sva troojica su se zvali Ante. Ante Malinović i Ante Brković pripadnici ZNG-a 1. brigada te Ante Zefi branitelj dragovoljac s kostajničkog područja. Gardisti koji su tog dana bila u akciji svjedoče kako su uistinu ppoginuli Malinović i Brković te se do njihovih tijela nikako nije moglo doći i postoje indicijije da su tijela izgorila. Nažalost to je okrutna stvarnost i volio bih da vam mogu napisati nešto ljepše.

[marijamg]

hum5 kaže:

Poštovana gospođo,

drago mi je da ste se javili i vaše pitanje je na mjestu. Nisam siguran koliko vam mogu pomoći. Sve što znam o vašem mužu je da je poginuo 09.09.1991. tijekom jedne akcije deblokade dijela odsječenih snaga 1. br ZNG-a koje su ostale na položaju Šuplji kamen. Taj dan su poginula trojica gardista i sva troojica su se zvali Ante. Ante Malinović i Ante Brković pripadnici ZNG-a 1. brigada te Ante Zefi branitelj dragovoljac s kostajničkog područja. Gardisti koji su tog dana bila u akciji svjedoče kako su uistinu ppoginuli Malinović i Brković te se do njihovih tijela nikako nije moglo doći i postoje indicijije da su tijela izgorila. Nažalost to je okrutna stvarnost i volio bih da vam mogu napisati nešto ljepše.

Slične sam informacije dobila od branitelja sa našeg kraja,koji je bio prijatelj sa mojim suprugom,samo što on kaže da je moj suprug poginuo u Rosuljama kod kafića "RANČ".Da je poginuo pokušavajući njega izvući,jer je taj branitelj dobio prostrel ruke od snajpera,ali sam dodatno čula svakakvih drugih priča pa me zanima,ako netko zna tko je bio baš tamo prisutan šta se i kako točno dogodilo.Imam kćerku udanu u Petrinji pa povremeno prolazim odande, htjela bi da znam točno mjesto da bar na njemu zapalimo svjeću kad nemamo njegov grob.Mislim da me shvaćate zašto mi je želja saznati što više,ali istinitih podataka. Bar toliko zaslužujemo,jer od brigade nikada službeno nismo dobili nikakav podatak,osim da je poginuo u borbenim akcijama.Tokom rata i sama sam pomagala ranjenim braniteljima radeći u bolnici,a za svog supruga da je poginuo saznala sam nakon razmjene zarobljenih sa Manjače i to na jako neugodan način,telefonskim pozivom i to na takav način kao da me obavještavaju da je kraj rata i da mi se suprug živ i zdrav vraća kući.

[hum5]

marijamg kaže:

Slične sam informacije dobila od branitelja sa našeg kraja,koji je bio prijatelj sa mojim suprugom,samo što on kaže da je moj suprug poginuo u Rosuljama kod kafića "RANČ".Da je poginuo pokušavajući njega izvući,jer je taj branitelj dobio prostrel ruke od snajpera,ali sam dodatno čula svakakvih drugih priča pa me zanima,ako netko zna tko je bio baš tamo prisutan šta se i kako točno dogodilo.Imam kćerku udanu u Petrinji pa povremeno prolazim odande, htjela bi da znam točno mjesto da bar na njemu zapalimo svjeću kad nemamo njegov grob.Mislim da me shvaćate zašto mi je želja saznati što više,ali istinitih podataka. Bar toliko zaslužujemo,jer od brigade nikada službeno nismo dobili nikakav podatak,osim da je poginuo u borbenim akcijama.Tokom rata i sama sam pomagala ranjenim braniteljima radeći u bolnici,a za svog supruga da je poginuo saznala sam nakon razmjene zarobljenih sa Manjače i to na jako neugodan način,telefonskim pozivom i to na takav način kao da me obavještavaju da je kraj rata i da mi se suprug živ i zdrav vraća kući.

Točna je informacija da je vaš muž poginuo u blizini Ranča, barem sam ja tako upoznat. Nitko sa sigurnošću ne može utvrditi točnu lokaciju jer do vašega muža kada je bio pogođen nitko nije mogao zbog siline neprijateljskih napada pristupiti. Što se tiče brigade i njenih službi koje su trebale obavijestiti obiteljji o pogibiji svojih pripadnika dijelim vaše mišljenje kako se u pojedinim slučajevima to odrađivalo šablonski bez emocija, jer brigada je tijekom 1991. dnevno imala jednog ili više poginulih. Da se moglo profesionalnije odraditi svakako da je, ali što je tu je. Žao mi je što vam ne mogu konkretnije pomoći, ustrajte u svojoj borbi i nemojte posustati. Pozdrav

[slok]

marijamg kaže:

MOLIM @hum5,pošto vidim da najviše zna o Hrvatskoj Kostajnici,o poginulima i nestalima....o suprugu koji je pogininuo u Hrvatskoj Kostajnici,ne znam gotovo ništa što se tiče pogibije Ante Malinović...

Dobar dan.Ja se zovem Slaven Oković.Bio sam dvadesetak metara od Antea kada je poginuo.Točno je što je Vam onaj momak B koji je ranjen u ruku rekao da je Ante poginuo u Rosuljama kod Ranča.Ovo Vam je moj broj 095 1986 401.

[mravac76]

Možda će zvučati neumjesno, ali nije mi jasno koja je bila logika uopće držati Kostajnicu? Kada se pogleda karta: s jedne strane Bosna, a most nije srušen, s druge strane sve okupirano, sela sa srpskim stanovništvom... jedina komunikacija cesta za Dubicu koja je stalno pod napadom Srba. Bez jako jakih snaga, kojih tada nismo imali, koja je ideja poslati ljude u okruženje?

[danguba2]

mravac76 kaže:

Možda će zvučati neumjesno, ali nije mi jasno koja je bila logika uopće držati Kostajnicu? Kada se pogleda karta: s jedne strane Bosna, a most nije srušen, s druge strane sve okupirano, sela sa srpskim stanovništvom... jedina komunikacija cesta za Dubicu koja je stalno pod napadom Srba. Bez jako jakih snaga, kojih tada nismo imali, koja je ideja poslati ljude u okruženje?

Moje mišljenje o tome sam već prije dao:

danguba2 kaže:

Svatoljub i hum5, pa zar se nije ustrajalo na obrani Kostajnice zbog šire slike? Kako bi utjecalo na recimo Novsku koja se i ovako jedva održala da je Kostajnica pala početkom kolovoza? Pritisak na grad značajno bi pretpostavljam pojačao sa juga, što bi u tako ranoj fazi obrane Novske možda imalo kobne posljedice (vjerovatno će worm o ovome moći više prokomentirati).

Sunja koja je napadana od 27. 7. i kažu također se jedva održala bi od prvih dana bila bi pod sigurno mnogo jačom vatrom i napadima da nije Srbima iza leđa bila Kostajnica trn u oku? Ovako ste joj do 12.9. dali priliku da se utvrdi, naoruža, primi nove postrojbe (da se uopće formiraju postrojbe koje će doć u pomoć Sunji).

Ista je situacija sa Petrinjom koja je na svoj red za konačni obračun došla tek padom Kostajnice.

Da je Kostajnica pala prije za pretpostaviti je da bi pojačao pritisak i na Topusko koje je u okruženju, isto tako sljedeći korak je i Viduševac.

Kolike bi posljedice bile za Sisak pa i Karlovac da su Topusko, Lasinja, Vduševac, Petrinja, Sunja iu potencijalno Novska pali negdje sredinom kolovoza a ne rujna. Bi li šta ostalo od džepa kod Farkašića i Nebojana? Mnogo ranije bi Kupa bila ugrožena , možda i savladana.

I ovako su Srbi prešli Kupu kod Lasinje, zamislite veselice da su je prešli u kolovozu kad još nisu ili se tek mobiliziraju mnoge R brigade?

Nema sumnje da su branitelji Kostajnice odradili lavovski posao uza cijelu bojišnicu, možda su i žrtvovani ali to nije isto kao izdaja -koja se spominje u kontekstu Kostajnice.

[slok]

slok kaže:

Dobar dan.Ja se zovem Slaven Oković.Bio sam dvadesetak metara od Antea kada je poginuo.Točno je što je Vam onaj momak B koji je ranjen u ruku rekao da je Ante poginuo u Rosuljama kod Ranča.Ovo Vam je moj broj 095 1986 401.

Aako nekoga zanima mjesto i pogibija Ante Brkovića.Drage Komljenovića,Fehe Krordića neka se javi,Osim njih još je iz naše 4.bojne poslje zarobljavanja ubijen i Damir Radić Lipi.Nemogu vjerovati što je ovdje sve napisano.Kao mi smo kukavice i izdajice.Pa zar su ovi momci koji su poginuli kukavice.Zar je jedan Katuša kukavica ili Željko Majetić,Krešo Čolak ili mali Kekec.Još bi prihvatio kritiku o predaji još dan danas me to proganja ali što je s onih mjesec dana kojl smo tamo proveli.Pa nije bilo dana da osim čuvanja položaja na repetitoru,tirolu nismo išli ili u izviđanja prema Kukuruzarima,Majuru ili Čukuru ili s Čolakom za Dubicu gdje smo redovito upadali u zasjede.Nemogu vjerovati da čovjek koji je bio mjesec dana pod ceradom na benziskoj i koji očito nezna što se je dešavalo oko Kostajnice djeli lekcije o hrabrosti,Pa kada je takav junak neka kaže što je bilo 9.9 s njegovim položajom i repetitorm i tirolom.Ali ajde čovjek je bio tamo i zajedno smo bili u borbi pa ajde ali što reći na prozivanje domačih,Pa da odmah kažem da takve baš i nisam vidio.Jedino onog momka koji je poginuo u Rosuljama i upoznao sam jednog čovjeka zadnji dan na Djedu kada su se u sveopćoj panici da će Djed biti rokan iz vebera a i molbama onih naših iz rovova koji su bili pali to jutro policajci a par naših iz garde trčeći predali četnicima predložio pošto je iz tog kraja da će nas odvesti u Sunju.Mi smo to odbili.Nas šest i spustili smo se u grad misleći da borbe još uvijek traju.Na Djedu više niko nije ostao,Kada smo došli u poštu i saznali što se sprema jednostavno smo blokirali,Nismo spavali četri dana i bili smo gotovi kako psihički tako i fizički.Ipak da se je tada našao jedan pa da kaže ajmo za Dubicu krenuli bi pa s ranjenicima ranjenicima.Ali desilo se tako kako se desilo.Svi ti momci su poslje logora ponovo išli u borbu i puno njiih je poginulo ili ranjno a neki su se ubili.Nakon logora dosta nas se gledalo ispod oka i znam da smo morali raditi duplo veći posao da bi nas se gotivilo.Za sve dečke mogu reći da su bili pravi borci i da mi se pruži prilika opet bi išao s istim ljudima.Onaj policajac s benzinske prića o nekom oružju.To smo i mi čuli ulogoru da je podrumu kod policije bilo oružja,Nas pedeset je krenulo iz Petruševca je krenuli a od toga je dvadeset momaka bilo bez pušaka a i ove puške koje su bille su bile rumunjke,Ova koju sam ja imao nije htjela opalit u odsutnom trenutku kada smo uletili u zasjedu na Rosuljama,Bili smo zavidni policiji na srpkinjama.Na samom poćetku našli smo u rovovima na repetitru par sanduka municije.To su jadino mogli ostaviti oni prije nas.Bili smo sretni kao mala djeca,Da više ne duljimbarem smo bili tamo.

[hum5]

slok kaže:

Aako nekoga zanima mjesto i pogibija Ante Brkovića.Drage Komljenovića,Fehe Krordića neka se javi,Osim njih još je iz naše 4.bojne poslje zarobljavanja ubijen i Damir Radić Lipi.Nemogu vjerovati što je ovdje sve napisano.Kao mi smo kukavice i izdajice.Pa zar su ovi momci koji su poginuli kukavice.Zar je jedan Katuša kukavica ili Željko Majetić,Krešo Čolak ili mali Kekec.Još bi prihvatio kritiku o predaji još dan danas me to proganja ali što je s onih mjesec dana kojl smo tamo proveli.Pa nije bilo dana da osim čuvanja položaja na repetitoru,tirolu nismo išli ili u izviđanja prema Kukuruzarima,Majuru ili Čukuru ili s Čolakom za Dubicu gdje smo redovito upadali u zasjede.Nemogu vjerovati da čovjek koji je bio mjesec dana pod ceradom na benziskoj i koji očito nezna što se je dešavalo oko Kostajnice djeli lekcije o hrabrosti,Pa kada je takav junak neka kaže što je bilo 9.9 s njegovim položajom i repetitorm i tirolom.Ali ajde čovjek je bio tamo i zajedno smo bili u borbi pa ajde ali što reći na prozivanje domačih,Pa da odmah kažem da takve baš i nisam vidio.Jedino onog momka koji je poginuo u Rosuljama i upoznao sam jednog čovjeka zadnji dan na Djedu kada su se u sveopćoj panici da će Djed biti rokan iz vebera a i molbama onih naših iz rovova koji su bili pali to jutro policajci a par naših iz garde trčeći predali četnicima predložio pošto je iz tog kraja da će nas odvesti u Sunju.Mi smo to odbili.Nas šest i spustili smo se u grad misleći da borbe još uvijek traju.Na Djedu više niko nije ostao,Kada smo došli u poštu i saznali što se sprema jednostavno smo blokirali,Nismo spavali četri dana i bili smo gotovi kako psihički tako i fizički.Ipak da se je tada našao jedan pa da kaže ajmo za Dubicu krenuli bi pa s ranjenicima ranjenicima.Ali desilo se tako kako se desilo.Svi ti momci su poslje logora ponovo išli u borbu i puno njiih je poginulo ili ranjno a neki su se ubili.Nakon logora dosta nas se gledalo ispod oka i znam da smo morali raditi duplo veći posao da bi nas se gotivilo.Za sve dečke mogu reći da su bili pravi borci i da mi se pruži prilika opet bi išao s istim ljudima.Onaj policajac s benzinske prića o nekom oružju.To smo i mi čuli ulogoru da je podrumu kod policije bilo oružja,Nas pedeset je krenulo iz Petruševca je krenuli a od toga je dvadeset momaka bilo bez pušaka a i ove puške koje su bille su bile rumunjke,Ova koju sam ja imao nije htjela opalit u odsutnom trenutku kada smo uletili u zasjedu na Rosuljama,Bili smo zavidni policiji na srpkinjama.Na samom poćetku našli smo u rovovima na repetitru par sanduka municije.To su jadino mogli ostaviti oni prije nas.Bili smo sretni kao mala djeca,Da više ne duljimbarem smo bili tamo.

Ja sam se događajima iz KOstajnice počeo ozbiljnije baviti kada sam pročitao u Zborniku Zrin (iz tiska izašao još 1992.) otvoreno pismo grupe građana Hrvatsek Kostajnice koje je bilo upućeno prema dr. Igoru Nikoliću, šefu saniteta u KOstajnici. To što je ta skupina građana tamo napisala bolje reći oklevetala dr. Nikolića "pas s maslom pokusao ne bi". Najveća tragedija u cijeloj toj hajci na doktora i branitelje Kostajnice dolazila je od domicilnih Kostajničana koji se u obrnai svoga mjesta baš i nisu nešto pokazali. Predvodnik te skupine bio je velečasni ondašnji kostajnički župnik p. Krešimir Bulić on je taj podlistak o ratnim događanjima iz 1991. priredio za citirani Zbornik. Bio sam na jednom okruglom stolu u Kostajnici koji je organizirala Udruga ratnih veterana 1. gbr Tigrovi. Na okruglom se stolu pojavio kostajnički župnik p. Bulić. Gledao sam njegovu reakciju kada se iz publike oglasio dr. Nikolić rekavši otprilike ovako "Ja sam taj doktor Nilkolić", prisutni KOstajničani i sam pater u čudu su ga gledali većina ga nije poznavala, a takve su gadosti o njemu napisali. Mislio sam kako će se p. Bulić barem ispričati za napisane objede, međutim ništa od toga. Za informaciju neupućenima zadnju misu p. Krešimir Bulić služio je 15. kolovoza 1991,.za Veliku Gospu. Nakon toga strateški se povlači, neću reći da bježi, prema Zagrebu i onda s Kaptola dijeli lekcije ljudima koji su došli iz svih krajeva Hrvatske braniti njegovo duhovno stado koje je on na vrijeme napustio. Pokojni Tomilslav Stipić, Feho KOrać, Ante Malinović, Drago Komljenović, Ante Brković pripadnici ZNG-a koji su bili podrijetlom iz BiH. Nisu bili ni vojni ni porezni obveznici Republike Hrvatske, ali su je branili. Ne samo njima nego i ostalim poginulima pater Bulić i ostali domoljubi iz Kostajnice mogli su postaviti jednu ploču i ispisati njihova imena. Umjesto zahvale oni se počeše sa istima obračunavati. Brzo će se istina saznati, ima nas koji dobro pamtimo što se dogodilo 1991.

[sin1708]

hum5 kaže:

Ja sam se događajima iz KOstajnice počeo ozbiljnije baviti kada sam pročitao u Zborniku Zrin (iz tiska izašao još 1992.) otvoreno pismo grupe građana Hrvatsek Kostajnice koje je bilo upućeno prema dr. Igoru Nikoliću, šefu saniteta u KOstajnici. To što je ta skupina građana tamo napisala bolje reći oklevetala dr. Nikolića "pas s maslom pokusao ne bi". Najveća tragedija u cijeloj toj hajci na doktora i branitelje Kostajnice dolazila je od domicilnih Kostajničana koji se u obrnai svoga mjesta baš i nisu nešto pokazali. Predvodnik te skupine bio je velečasni ondašnji kostajnički župnik p. Krešimir Bulić on je taj podlistak o ratnim događanjima iz 1991. priredio za citirani Zbornik. Bio sam na jednom okruglom stolu u Kostajnici koji je organizirala Udruga ratnih veterana 1. gbr Tigrovi. Na okruglom se stolu pojavio kostajnički župnik p. Bulić. Gledao sam njegovu reakciju kada se iz publike oglasio dr. Nikolić rekavši otprilike ovako "Ja sam taj doktor Nilkolić", prisutni KOstajničani i sam pater u čudu su ga gledali većina ga nije poznavala, a takve su gadosti o njemu napisali. Mislio sam kako će se p. Bulić barem ispričati za napisane objede, međutim ništa od toga. Za informaciju neupućenima zadnju misu p. Krešimir Bulić služio je 15. kolovoza 1991,.za Veliku Gospu. Nakon toga strateški se povlači, neću reći da bježi, prema Zagrebu i onda s Kaptola dijeli lekcije ljudima koji su došli iz svih krajeva Hrvatske braniti njegovo duhovno stado koje je on na vrijeme napustio. Pokojni Tomilslav Stipić, Feho KOrać, Ante Malinović, Drago Komljenović, Ante Brković pripadnici ZNG-a koji su bili podrijetlom iz BiH. Nisu bili ni vojni ni porezni obveznici Republike Hrvatske, ali su je branili. Ne samo njima nego i ostalim poginulima pater Bulić i ostali domoljubi iz Kostajnice mogli su postaviti jednu ploču i ispisati njihova imena. Umjesto zahvale oni se počeše sa istima obračunavati. Brzo će se istina saznati, ima nas koji dobro pamtimo što se dogodilo 1991.

Prije svega puno pozdrava svima koji su učestvovali u obrani Hrvatske,a pogotovo Hrvatske Kostajnice i njezine okolice.Opet se bliže datumi koji nas vraćaju u prošlost i bude uspomene kako dobre tako i loše.Što se tiče branitelja domaćih kako se ono veli na prste se može nabrojiti oni koji su vrijedni spomena dok je većina koji se danas busaju u prsa i nekome nešto prigovaraju na vrijeme zbrisala iz Hrvatske Kostajnice i zato prijatelji moji ih i nema na ovoj temi ,jer nas ima ovdje koji su pokrivali cijelo vrijeme obrane Hrvatske Kostajnice sve do njezinog nažalost pada.Na kraju bih predložio jer ima još vremena da se pokušamo sastati na dan pada Hrvatske Kostajnice svi mi koji smo učestvovali u obrani iste,a domaće ostavimo u njihovom busanju i razmišljanju gdje su bili i što su radili.

[sin1708]

Na današnji dan prije točno 22 godine poginuli su pripadnik Ris Kutina Josip Iverac i pripadnik PP Novska Predrag Škrbina od strane srpskih terorista.Do današnjeg dana nitko nije zato još odgovarao.Neka im je Vječna slava i hvala.

[kostmoto]

slok kaže:

Aako nekoga zanima mjesto i pogibija Ante Brkovića.Drage Komljenovića,Fehe Krordića neka se javi,Osim njih još je iz naše 4.bojne poslje zarobljavanja ubijen i Damir Radić Lipi.Nemogu vjerovati što je ovdje sve napisano.Kao mi smo kukavice i izdajice.Pa zar su ovi momci koji su poginuli kukavice.Zar je jedan Katuša kukavica ili Željko Majetić,Krešo Čolak ili mali Kekec.Još bi prihvatio kritiku o predaji još dan danas me to proganja ali što je s onih mjesec dana kojl smo tamo proveli.Pa nije bilo dana da osim čuvanja položaja na repetitoru,tirolu nismo išli ili u izviđanja prema Kukuruzarima,Majuru ili Čukuru ili s Čolakom za Dubicu gdje smo redovito upadali u zasjede.Nemogu vjerovati da čovjek koji je bio mjesec dana pod ceradom na benziskoj i koji očito nezna što se je dešavalo oko Kostajnice djeli lekcije o hrabrosti,Pa kada je takav junak neka kaže što je bilo 9.9 s njegovim položajom i repetitorm i tirolom.Ali ajde čovjek je bio tamo i zajedno smo bili u borbi pa ajde ali što reći na prozivanje domačih,Pa da odmah kažem da takve baš i nisam vidio.Jedino onog momka koji je poginuo u Rosuljama i upoznao sam jednog čovjeka zadnji dan na Djedu kada su se u sveopćoj panici da će Djed biti rokan iz vebera a i molbama onih naših iz rovova koji su bili pali to jutro policajci a par naših iz garde trčeći predali četnicima predložio pošto je iz tog kraja da će nas odvesti u Sunju.Mi smo to odbili.Nas šest i spustili smo se u grad misleći da borbe još uvijek traju.Na Djedu više niko nije ostao,Kada smo došli u poštu i saznali što se sprema jednostavno smo blokirali,Nismo spavali četri dana i bili smo gotovi kako psihički tako i fizički.Ipak da se je tada našao jedan pa da kaže ajmo za Dubicu krenuli bi pa s ranjenicima ranjenicima.Ali desilo se tako kako se desilo.Svi ti momci su poslje logora ponovo išli u borbu i puno njiih je poginulo ili ranjno a neki su se ubili.Nakon logora dosta nas se gledalo ispod oka i znam da smo morali raditi duplo veći posao da bi nas se gotivilo.Za sve dečke mogu reći da su bili pravi borci i da mi se pruži prilika opet bi išao s istim ljudima.Onaj policajac s benzinske prića o nekom oružju.To smo i mi čuli ulogoru da je podrumu kod policije bilo oružja,Nas pedeset je krenulo iz Petruševca je krenuli a od toga je dvadeset momaka bilo bez pušaka a i ove puške koje su bille su bile rumunjke,Ova koju sam ja imao nije htjela opalit u odsutnom trenutku kada smo uletili u zasjedu na Rosuljama,Bili smo zavidni policiji na srpkinjama.Na samom poćetku našli smo u rovovima na repetitru par sanduka municije.To su jadino mogli ostaviti oni prije nas.Bili smo sretni kao mala djeca,Da više ne duljimbarem smo bili tamo.

Nije mi jasno ćime si se osjetio uvrijeđenim niti da ti ili kolege nisu zato što su se predali dobri borci svako od nas priča o onom dijelu koji zna a kako vidim bio si ondje i sve ti je poznato uredno sam spomenuo da sam izgubio povjerenje u moje kolege te malo prije predaje uzeo oružje i otišao u poštu kod vas koje je vodio ako sam dobro shvatio Kalan i kad se vratio Nikolić .Kalan i neki brko srbin sa njima i odlučili ste se na predaju nije to nikakva tajna ni čudo to je činjenica puno puta sam spomenuo da niko ne može zamjeriti ljudima predaju u onoj situaciji ja sam krenuo u rat i nisam se imao namjeru predavati a kakav sam inače čovjek i borac to je priča za sebe a vjerovatno ni puno bolji ni gori od drugih no izdržao sam cijeli rat na liniji i bio svugdje gdje me nosila sudbina do kraja i kasnije kroz specijalnu jedinicu policije u Zagrebu ,oružja smo imali a koliko ste vi u vašim postrojbama imali nije mi poznato ,razgovarao sam sa puno ljudi koji su bili u Kostajnici tada i predali se i jedno je sigurno nisu važni ostali ali niko to nije sam sebi oprostio i sve ih to i danas muči pa mi je nekad i žao što sam pisao o proboju i solim ljudima rane a cilj priče je počeo kako bi pokušali svi zajedno objasniti što se točno dogodilo u Hrvatskoj Kostajnici i o tome bi svako tko se javlja na ovaj forum morao misliti a ne o drugim stvarima jer svaka osoba ima svoju priču i svoja sječanja baš sam 9.8. prije koji tjedan imao prilike sa prijateljima iz 145-e posjetiti Kostajnicu koju sam ja izgubio a oni ju oslobodili te obnovio sječanja o tim danima i teške su teme danas kad rata nema koliko je neko heroj ili kukavica a jedno je sigurno kukavice su uspješno izbjegle prvu liniju i danas od nas rade budale pa mislite malo o tome .

[lavica85]

slok kaže:

Aako nekoga zanima mjesto i pogibija Ante Brkovića.Drage Komljenovića,Fehe Krordića neka se javi,Osim njih još je iz naše 4.bojne poslje zarobljavanja ubijen i Damir Radić Lipi.Nemogu vjerovati što je ovdje sve napisano.Kao mi smo kukavice i izdajice.Pa zar su ovi momci koji su poginuli kukavice.Zar je jedan Katuša kukavica ili Željko Majetić,Krešo Čolak ili mali Kekec.Još bi prihvatio kritiku o predaji još dan danas me to proganja ali što je s onih mjesec dana kojl smo tamo proveli.Pa nije bilo dana da osim čuvanja položaja na repetitoru,tirolu nismo išli ili u izviđanja prema Kukuruzarima,Majuru ili Čukuru ili s Čolakom za Dubicu gdje smo redovito upadali u zasjede.Nemogu vjerovati da čovjek koji je bio mjesec dana pod ceradom na benziskoj i koji očito nezna što se je dešavalo oko Kostajnice djeli lekcije o hrabrosti,Pa kada je takav junak neka kaže što je bilo 9.9 s njegovim položajom i repetitorm i tirolom.Ali ajde čovjek je bio tamo i zajedno smo bili u borbi pa ajde ali što reći na prozivanje domačih,Pa da odmah kažem da takve baš i nisam vidio.Jedino onog momka koji je poginuo u Rosuljama i upoznao sam jednog čovjeka zadnji dan na Djedu kada su se u sveopćoj panici da će Djed biti rokan iz vebera a i molbama onih naših iz rovova koji su bili pali to jutro policajci a par naših iz garde trčeći predali četnicima predložio pošto je iz tog kraja da će nas odvesti u Sunju.Mi smo to odbili.Nas šest i spustili smo se u grad misleći da borbe još uvijek traju.Na Djedu više niko nije ostao,Kada smo došli u poštu i saznali što se sprema jednostavno smo blokirali,Nismo spavali četri dana i bili smo gotovi kako psihički tako i fizički.Ipak da se je tada našao jedan pa da kaže ajmo za Dubicu krenuli bi pa s ranjenicima ranjenicima.Ali desilo se tako kako se desilo.Svi ti momci su poslje logora ponovo išli u borbu i puno njiih je poginulo ili ranjno a neki su se ubili.Nakon logora dosta nas se gledalo ispod oka i znam da smo morali raditi duplo veći posao da bi nas se gotivilo.Za sve dečke mogu reći da su bili pravi borci i da mi se pruži prilika opet bi išao s istim ljudima.Onaj policajac s benzinske prića o nekom oružju.To smo i mi čuli ulogoru da je podrumu kod policije bilo oružja,Nas pedeset je krenulo iz Petruševca je krenuli a od toga je dvadeset momaka bilo bez pušaka a i ove puške koje su bille su bile rumunjke,Ova koju sam ja imao nije htjela opalit u odsutnom trenutku kada smo uletili u zasjedu na Rosuljama,Bili smo zavidni policiji na srpkinjama.Na samom poćetku našli smo u rovovima na repetitru par sanduka municije.To su jadino mogli ostaviti oni prije nas.Bili smo sretni kao mala djeca,Da više ne duljimbarem smo bili tamo.

Jedino onog momka koji je poginuo u Rosuljama .... mene zanima taj vaš citat .... možete li mi pobliže reći da li znate o kojem momku se radi...da li je bio pripadnik HV, točnije Tigrova?! .... naime tragam za tatom... tj, njegovim ostacima....

[lavica85]

hum5 kaže:

Ja sam se događajima iz KOstajnice počeo ozbiljnije baviti kada sam pročitao u Zborniku Zrin (iz tiska izašao još 1992.) otvoreno pismo grupe građana Hrvatsek Kostajnice koje je bilo upućeno prema dr. Igoru Nikoliću, šefu saniteta u KOstajnici. To što je ta skupina građana tamo napisala bolje reći oklevetala dr. Nikolića "pas s maslom pokusao ne bi". Najveća tragedija u cijeloj toj hajci na doktora i branitelje Kostajnice dolazila je od domicilnih Kostajničana koji se u obrnai svoga mjesta baš i nisu nešto pokazali. Predvodnik te skupine bio je velečasni ondašnji kostajnički župnik p. Krešimir Bulić on je taj podlistak o ratnim događanjima iz 1991. priredio za citirani Zbornik. Bio sam na jednom okruglom stolu u Kostajnici koji je organizirala Udruga ratnih veterana 1. gbr Tigrovi. Na okruglom se stolu pojavio kostajnički župnik p. Bulić. Gledao sam njegovu reakciju kada se iz publike oglasio dr. Nikolić rekavši otprilike ovako "Ja sam taj doktor Nilkolić", prisutni KOstajničani i sam pater u čudu su ga gledali većina ga nije poznavala, a takve su gadosti o njemu napisali. Mislio sam kako će se p. Bulić barem ispričati za napisane objede, međutim ništa od toga. Za informaciju neupućenima zadnju misu p. Krešimir Bulić služio je 15. kolovoza 1991,.za Veliku Gospu. Nakon toga strateški se povlači, neću reći da bježi, prema Zagrebu i onda s Kaptola dijeli lekcije ljudima koji su došli iz svih krajeva Hrvatske braniti njegovo duhovno stado koje je on na vrijeme napustio. Pokojni Tomilslav Stipić, Feho KOrać, Ante Malinović, Drago Komljenović, Ante Brković pripadnici ZNG-a koji su bili podrijetlom iz BiH. Nisu bili ni vojni ni porezni obveznici Republike Hrvatske, ali su je branili. Ne samo njima nego i ostalim poginulima pater Bulić i ostali domoljubi iz Kostajnice mogli su postaviti jednu ploču i ispisati njihova imena. Umjesto zahvale oni se počeše sa istima obračunavati. Brzo će se istina saznati, ima nas koji dobro pamtimo što se dogodilo 1991.

ne znam da li sam dobro shvatila- Pokojni Tomilslav Stipić, Feho KOrać, Ante Malinović, Drago Komljenović, Ante Brković pripadnici ZNG-a koji su bili podrijetlom iz BiH.- Ante Malinović nije bio podrijetlom iz BiH ...

[hum5]

lavica85 kaže:

ne znam da li sam dobro shvatila- Pokojni Tomilslav Stipić, Feho KOrać, Ante Malinović, Drago Komljenović, Ante Brković pripadnici ZNG-a koji su bili podrijetlom iz BiH.- Ante Malinović nije bio podrijetlom iz BiH ...

Ispričavam se, za Malinovića ne znam, ali ovi su sigurno rođeni u BiH. Ako ne oni onda netko od roditelja. Za informaciju svekolikoj hrvatskoj populaciji od 367 poginulih Tigrova njih 30% je podrijetlom iz BiH. Neki su tamo rođeni i odrasli, nekima su roditelji došli u raznim migracijamau u RH i.t.d. Ipak, oko 100 poginulih Tigrova koji su podrijetlom iz BiH dovoljno govori o doprinosu i nju svakako ne treba zanemariti, ali ni posebno isticati da se neki ne uvrijede.

[tigar1971]

Proboj iz Hrvatske KOstajnice.

Nemrem vjerovati, koliko je domaćih KOstajničana "navodno branitelja" uspjelo spasiti dupe u tzv. proboju, j..... im pas ma...., gdje su bili kad je grmilo. Zamislite proboj cestom, s osobnim vozilima i oni to nazivaju probojem. Nigdje ih nitko nije vidio dok se vodila bitka za KOstajnicu.

Autor je korektno prenio sjećanja sudionika, a njihova priča se uklapa u priče heroja iz bazično ustaničkih krajeva KOzare i Grmeča da se ne uvrijede čestiti i pošteni ljudi iz hrvatskog Pounja.

[slok]

tigar1971 kaže:

Proboj iz Hrvatske KOstajnice.

Nemrem vjerovati, koliko je domaćih KOstajničana "navodno branitelja" uspjelo spasiti dupe u tzv. proboju, j..... im pas ma...., gdje su bili kad je grmilo. Zamislite proboj cestom, s osobnim vozilima i oni to nazivaju probojem. Nigdje ih nitko nije vidio dok se vodila bitka za KOstajnicu.

Autor je korektno prenio sjećanja sudionika, a njihova priča se uklapa u priče heroja iz bazično ustaničkih krajeva KOzare i Grmeča da se ne uvrijede čestiti i pošteni ljudi iz hrvatskog Pounja.

Dobro si ovo rekao.Da čovjek ne povjeruje.Veli pedeset domaćih policajaca.Iz kojih su oni podruma zadnji dan izašli siti debeli i odmorni i krenuli u proboj to samo oni znaju.

[kostmoto]

slok kaže:

Dobro si ovo rekao.Da čovjek ne povjeruje.Veli pedeset domaćih policajaca.Iz kojih su oni podruma zadnji dan izašli siti debeli i odmorni i krenuli u proboj to samo oni znaju.

Evo prije mjesec je izašlo u časopisu VP o proboju iz Hrvatske Kostajnice gdje sam i sam iznio svoja sjećanja te doznao i mnoge podatke a koje nisam ni znao za vrijeme proboja pa može to svako od nas pročitati i sjetiti se ponovo tih dana i mene je zbunilo koliko je bilo domaćih ljudi jer ih baš niti ja nisam primijetio za boravka tamo ali bez obzira kako su bili organizirani i što možda nisu sa nama držali položaje bili su barem u gradu a sjećam se da sam početkom osmog mjeseca 91-e osiguravao Kostajnićane koji su bili u domu građevinske škole u Zagrebu nakon prvog pada Kostajnice i mislio sam da u gradu i nema više domaćih ljudi no ovi koji su bili u proboju su se vratili ipak nazad i bili sa nama do konačnog pada a u časopisu Vojna povijest je i popis svih sudionika proboja sa njihovim izjavama . Dok sam razgovarao sa piscem članka on mi je pokazao i neke od slika iz tog doba od domaćih branitelja te sam prepoznao i kontaktirao jednog koji je bio uz mene u proboju a od tada se nismo niti čuli niti vidjeli do prije mjesec dana .Ako ste u prilici svi koje zanima tema Kostajnice i pada u navedenom članku sigurno će naći zanimljivosti i možda i pojašnjenja događaja koji su se zbili 12.09.1991-e . Puno pozdrava svima .

[slok]

kostmoto kaže:

Evo prije mjesec je izašlo u časopisu VP o proboju iz Hrvatske Kostajnice gdje sam i sam iznio svoja sjećanja te doznao i mnoge podatke a koje nisam ni znao za vrijeme proboja pa može to svako od nas pročitati i sjetiti se ponovo tih dana i mene je zbunilo koliko je bilo domaćih ljudi jer ih baš niti ja nisam primijetio za boravka tamo ali bez obzira kako su bili organizirani i što možda nisu sa nama držali položaje bili su barem u gradu a sjećam se da sam početkom osmog mjeseca 91-e osiguravao Kostajnićane koji su bili u domu građevinske škole u Zagrebu nakon prvog pada Kostajnice i mislio sam da u gradu i nema više domaćih ljudi no ovi koji su bili u proboju su se vratili ipak nazad i bili sa nama do konačnog pada a u časopisu Vojna povijest je i popis svih sudionika proboja sa njihovim izjavama . Dok sam razgovarao sa piscem članka on mi je pokazao i neke od slika iz tog doba od domaćih branitelja te sam prepoznao i kontaktirao jednog koji je bio uz mene u proboju a od tada se nismo niti čuli niti vidjeli do prije mjesec dana .Ako ste u prilici svi koje zanima tema Kostajnice i pada u navedenom članku sigurno će naći zanimljivosti i možda i pojašnjenja događaja koji su se zbili 12.09.1991-e . Puno pozdrava svima .

Gle kosmoto.Bili oni tamo ili nebili.Uz dužno poštovanje prema svima koji su išli u proboj ali na takav način da se opet piše o ljudima koji su došli s strane i branili grad u okruženju to je ispod svake razine.Samo da citiram.Bilo je gadljivo za gledati.Mislili smo pucati oko njh na mostu....Imali su oni vremena i mogučnosti pusati pa ništa od toga.A to da ih je bilo toliko još i gore,Opet izvlačiti tih zadnjih par sati iz cijelog konteksta je i vše nego provokacija.I to opet ponavljam od koga.Od ljudi koji nisu s nam bili nit na Šupljem kamenu niti na Repetitoru niti na Tirolu itd pa bili oni u Kostajnici.Ali ni to nije bitno nego umjesto da čuvamo uspomene na naše poginule u Kostajnici svako malo se neko nađe i pljuje po svemu.Sebi dižu spomenike a jednom riječju ne spomijnu pginule.Okrenuli su pilu skroz naopako.A gledajuči šire zašto se ne postavi pitanje odgovornosti tih velikih stratega koji su nam trubili da se držimo da dolazi pojačanje da su došli do Šupljeg kamena itd.Pa padali su svi tereni tada po Hrvatskoj tih dana samo što se večina povukla na vrijeme.U biti sve skupa da se vode ovakvi razgovori i pišu članci na takvoj razini poražavajuće.