Ljudski je griješiti, a roditeljski?

[chocolatecookie]

Ovo me strah reć, bojim se blagonaklonih izjava o roditeljskim greškama koje bi mogli pročitati i zlostavljački i zanemarivački debili koji o sebi to ne misle , pa disklejmer, ovo se ne odnosi na grdo oštećivanje djeteta.

Ali nekako mi se čini da inzistiranje na savršenim roditeljima nekako implicira da i djeca moraju biti savršena i da je bed ako nemaju naprednu grafomotoriku jer su bojala bojanke i da je bed ako nisu motorički napredna i da je bed ako nisu izrazito outgoing i da je bed ako nisu megakreativna i da je bed ako nisu savršeni spavači i da je bed ako ne prihvate dohranu radosno iz prve i nikad ne kompliciraju oko hrane i da je bed ako nisu najmilijeg i najmirnijeg temperamenta ali bed je i ako su su introvertirana i knjiški moljci, i općenito da su nekako cijelo vrijeme na korak od toga da budu proglašena neuspjelim projektom.

Naravno, ako djetetu baš fali socijalnih vještina, ili sa sedam godina ne zna držat olovku, ili je totalno poplašeno, ili sa šest godina ima tantrume i hiće se po podu i općenito ponaša ovako, bilo bi glupo i neodgovorno reć "ona je takva".

I naravno, to ne znači da mislim da bi trebalo dat si dozvolu za bivanje kretenom s punim radnim vremenom.

[ZubaTruba]

chocolatecookie kaže:

....
Ali nekako mi se čini da inzistiranje na savršenim roditeljima nekako implicira da i djeca moraju biti savršena i da je bed ako nemaju naprednu grafomotoriku jer su bojala bojanke i da je bed ako nisu motorički napredna i da je bed ako nisu izrazito outgoing i da je bed ako nisu megakreativna i da je bed ako nisu savršeni spavači i da je bed ako ne prihvate dohranu radosno iz prve i nikad ne kompliciraju oko hrane i da je bed ako nisu najmilijeg i najmirnijeg temperamenta ali bed je i ako su su introvertirana i knjiški moljci, i općenito da su nekako cijelo vrijeme na korak od toga da budu proglašena neuspjelim projektom.

...

Ovo si dobro rekla. Baš tako se često osjećam.
Nekako mi je lakše kad vidim da nisam jedina koju pere osjećaj krivnje i grižnja savjesti.

[JustForFun]

Potpis kuki

Zuba, ne poznam te osobno, ali recimo forumski dojam mi je da si mama koja se stvarno trudi i nasla se pred izazovima i izasla im u susret na poprilicno adekvatan nacin.

Nekako imam osjecaj da taj osjecaj krivice kod nas nekih dolazi iznutra, netko nas je malo sjebao u djetinjstvu. Lijepo je vodit racuna o svemu, s posebnom pozornoscu na potomcima i treba tome pristupat odgovorno, ali ako legas umorna i neispavana si i po cijeli dan si u on modu, a najmanje za svoju guzicu, mislim da se trudis dovoljno

U svom dvogodisnjem roditeljskom stazu primjecujem da ima i vrsta roditelja koji osobine djeteta koje su bogomdane ako su pozeljne pripisuju svojim roditeljskim kompetencijama

Mislim da trebamo svoju djecu naucit volit takve kakvi jesu da bi vidjeli njihov maksimum

[Maca Micko]

SummerNight kaže:

ljudi dragi, mozete li vi zamisliti nezdraviju okolinu i goreg roditelja od onoga koji bas nikad ne grijesi?

Ne mogu. Jadna njihova deca.

[sta-dalje]

Maca Micko kaže:

Ne mogu. Jadna njihova deca.

A okolina u kojoj roditelj samo misli da je nepogrešiv?

[amary]

Nepogrešivi roditelji ni ljudi općenito ne postoje.
A roditeljska nepogrešivost, bolje rečeno očekivano ponašanje potomstva biti će moguće samo ako se damo klonirati,a i to s velikim možda,jer roditelj se kroz život kao osoba mijenja.
Izgubio se faktor učenja iz vlastite šire obiteljske sredine,pa ispada da se nameću mišljenja i metode kojekakvih autoriteta,sve po trenutačnom trendu,pa se pri tome zaboravljaju i kulturološke razlike.A onda na Balkanu slijede mišljenja američkih gurua...
Kakvo bi to dijete bilo koje se nikada ne bi srelo sa ljudskom pogrešivošću a time i roditeljskom.Na osnovi čega bi učilo?
Formiralo sebe kao osobnost,a ne roditeljsku presliku.
Naravno s izuzetkom zlostavljanja bilo koje vrste.



Chocolatecookie kaže:

Ali nekako mi se čini da inzistiranje na savršenim roditeljima nekako implicira da i djeca moraju biti savršena i da je bed ako nemaju naprednu grafomotoriku jer su bojala bojanke i da je bed ako nisu motorički napredna i da je bed ako nisu izrazito outgoing i da je bed ako nisu megakreativna i da je bed ako nisu savršeni spavači i da je bed ako ne prihvate dohranu radosno iz prve i nikad ne kompliciraju oko hrane i da je bed ako nisu najmilijeg i najmirnijeg temperamenta ali bed je i ako su su introvertirana i knjiški moljci, i općenito da su nekako cijelo vrijeme na korak od toga da budu proglašena neuspjelim projektom.

[amary]

sta-dalje kaže:

A okolina u kojoj roditelj samo misli da je nepogrešiv?

Pa neka misli!
No ako dijete shvati da mu roditelji griješe,već je naučilo nešto,što samo neće primjenjivati,naravno ako su te roditeljske greške stvarno objektivno a ne subjektivno protumačene.
Ohohoho je situacija u kojima djeca misle da im roditelji griješe,jer ih ne podržavaju u njihovim vlastitim neobjektivnim procjenama i očekivanjima što bi im sve roditelji trebali dati,omogućiti ili dozvoliti.

[sta-dalje]

amary kaže:

Pa neka misli!
No ako dijete shvati da mu roditelji griješe,već je naučilo nešto,što samo neće primjenjivati,naravno ako su te roditeljske greške stvarno objektivno a ne subjektivno protumačene.
Ohohoho je situacija u kojima djeca misle da im roditelji griješe,jer ih ne podržavaju u njihovim vlastitim neobjektivnim procjenama i očekivanjima što bi im sve roditelji trebali dati,omogućiti ili dozvoliti.

Mislim na objektivne greške.
Npr.
kada roditelja nikad nema kod kuće i kada nije spriječen poslom i sl.
kada roditelj više cijeni materijalno
pušenje i opijanje pred djecom

Problem u svemu tome je da se djeca nemaju kome požaliti a da nije "skandal".(plavi telefon itd)
A to je problem zato jer se većina roditelja ponaša kao da su oni bog i batina i ne razgovaraju sa svojom djecom.
Ali ne samo razgovarati i onda zaboraviti i ne postići nekakav dogovor.

Koliko puta sam ja rekao svom ocu da mi smeta njegovo pušenje,ali njegova je kuća i nema sa njim dogovora.
20 godina ga nema kući nego 2 dana tjedno i onda se žali da nemamo nikakvu povezanost tj. smatra da sam ja namjerno takav i da ga ne poštujem.

[amary]

sta-dalje kaže:

Mislim na objektivne greške.
Npr.
kada roditelja nikad nema kod kuće i kada nije spriječen poslom i sl.
kada roditelj više cijeni materijalno
pušenje i opijanje pred djecom

Problem u svemu tome je da se djeca nemaju kome požaliti a da nije "skandal".(plavi telefon itd)
A to je problem zato jer se većina roditelja ponaša kao da su oni bog i batina i ne razgovaraju sa svojom djecom.
Ali ne samo razgovarati i onda zaboraviti i ne postići nekakav dogovor.

Koliko puta sam ja rekao svom ocu da mi smeta njegovo pušenje,ali njegova je kuća i nema sa njim dogovora.
20 godina ga nema kući nego 2 dana tjedno i onda se žali da nemamo nikakvu povezanost tj. smatra da sam ja namjerno takav i da ga ne poštujem.

Pušenje ma koliko bilo štetno po zdravlje nije zakonom zabranjeno,osim u određenim prostorima.Otac ti je zakonski u pravu i ne želi razmisliti da drugima smeta ili šteti.Ti njemu u njegovoj kući ne možeš postavljati zabrane.
Isto je važeće i za opijanje.Tako dugo dok ne dovede do nasilja.No i tada ne postoji zakon koji ikome zabranjuje konzumaciju alkohola,bilo kada i bilo gdje.
Nažalost tako je kako je.
Ali ti se uvijek možeš udaljiti iz prostora gdje se puši ili opija.
I shvatiti,da je nužno da se čim prije osposobiš za samostalan opstanak,te udaljiš iz roditeljske kuće.
Djeca današnjice,čak i kada imaju stvarno brižne i dobronamjerne roditelje,postavljaju sebe i svoje prohtjeve iznad svega,kao da su oni bogovi,kojima roditelji ima da služe.
Čak i onda kad ih roditeljske odluke štite od njih samih tj posljedica njihovih zamišljenih djela i prava.
Ja osobno(pljuc,pljuc da ne ureknem kao što je napisao jedan forumaš )
do dana današnjeg imam dobar odnos sa sinom,bez sukoba ili svađa,ali među nama također postoji različitost u mišljenjima i odlukama,s tim da on kao odrastao,samostalan čovjek, je sam odgovoran za sebe.No dok tako nije bilo i on je imao od mene postavljene granice,koje nije smio preči.
I nemoj misliti da on osobito kao tinejđer,nije imao želja ,koje nisam mogla ili htjela ispuniti,a na njegove ideje za koje sam procijenila da mu mogu samo naštetiti,stavljala sam veto.
Je, mi smo uvijek razgovarali i raspravljali o svemu.
Ali ipak kao jedini roditelj koji ostao uz njega,nisam mogla u cjelosti nadoknaditi oca,koji je odmaglio u njegovoj najosjetljivijoj dob,a da ga ni tel 16 g nije pitao je li živ,a kamo li što drugo.
Vidiš može se biti bez jednog roditelja,ovako ili onako,no i dijete treba razmišljati objektivno(a ti nisi više osnovnoškolske dobi).Razmisliti o uzrocima i posljedicama, mogućoj ili nemogućoj promjenjivosti roditelja kao osobnosti i njihovih djela.
Razočaranje,koje osječaš radi ponašanja oca(a možda i majke)moraš kompezirati,postavljajući sebi svoje vlastite životne ciljeve.
Tvoj prioritetni cilj bi trebao biti,završiti školovanje,osamostaliti se,udaljiti se od neodgovarajućih odnosa u roditeljskoj kući.
Pa ako moraš putovati autobusom na pr.jer ti otac ne želi kupiti auto, putuj čime možeš i daj sve da završiš školovanje,radi sebe samog.Sasvim je po tebe nebitno,jel tvoje kolege dolaze na faks u ferariju ili mercedesu...
a ti moraš ustajati 2 sata prije njih da bi stigao do faksa.

[sta-dalje]

amary kaže:

Pušenje ma koliko bilo štetno po zdravlje nije zakonom zabranjeno,osim u određenim prostorima.Otac ti je zakonski u pravu i ne želi razmisliti da drugima smeta ili šteti.Ti njemu u njegovoj kući ne možeš postavljati zabrane.
Isto je važeće i za opijanje.Tako dugo dok ne dovede do nasilja.No i tada ne postoji zakon koji ikome zabranjuje konzumaciju alkohola,bilo kada i bilo gdje.
Nažalost tako je kako je.
Ali ti se uvijek možeš udaljiti iz prostora gdje se puši ili opija.
I shvatiti,da je nužno da se čim prije osposobiš za samostalan opstanak,te udaljiš iz roditeljske kuće.
Djeca današnjice,čak i kada imaju stvarno brižne i dobronamjerne roditelje,postavljaju sebe i svoje prohtjeve iznad svega,kao da su oni bogovi,kojima roditelji ima da služe.
Čak i onda kad ih roditeljske odluke štite od njih samih tj posljedica njihovih zamišljenih djela i prava.
Ja osobno(pljuc,pljuc da ne ureknem kao što je napisao jedan forumaš )
do dana današnjeg imam dobar odnos sa sinom,bez sukoba ili svađa,ali među nama također postoji različitost u mišljenjima i odlukama,s tim da on kao odrastao,samostalan čovjek, je sam odgovoran za sebe.No dok tako nije bilo i on je imao od mene postavljene granice,koje nije smio preči.
I nemoj misliti da on osobito kao tinejđer,nije imao želja ,koje nisam mogla ili htjela ispuniti,a na njegove ideje za koje sam procijenila da mu mogu samo naštetiti,stavljala sam veto.
Je, mi smo uvijek razgovarali i raspravljali o svemu.
Ali ipak kao jedini roditelj koji ostao uz njega,nisam mogla u cjelosti nadoknaditi oca,koji je odmaglio u njegovoj najosjetljivijoj dob,a da ga ni tel 16 g nije pitao je li živ,a kamo li što drugo.
Vidiš može se biti bez jednog roditelja,ovako ili onako,no i dijete treba razmišljati objektivno(a ti nisi više osnovnoškolske dobi).Razmisliti o uzrocima i posljedicama, mogućoj ili nemogućoj promjenjivosti roditelja kao osobnosti i njihovih djela.
Razočaranje,koje osječaš radi ponašanja oca(a možda i majke)moraš kompezirati,postavljajući sebi svoje vlastite životne ciljeve.
Tvoj prioritetni cilj bi trebao biti,završiti školovanje,osamostaliti se,udaljiti se od neodgovarajućih odnosa u roditeljskoj kući.
Pa ako moraš putovati autobusom na pr.jer ti otac ne želi kupiti auto, putuj čime možeš i daj sve da završiš školovanje,radi sebe samog.Sasvim je po tebe nebitno,jel tvoje kolege dolaze na faks u ferariju ili mercedesu...
a ti moraš ustajati 2 sata prije njih da bi stigao do faksa.

Iako nije napisano u zakonu mislim da se podrazumijeva kako ne treba pušiti u okolini djece jer ih time pretvaraš u pasivne pušače,a i mnoga djeca kada odraste počnu pušiti.
U mojoj situaciji,što ja bi trebao izlaziti van kuće pošto se dim cigareta provuče u sve sobe?
A ako je to neki prohtjev onda stvarno -_-
(jedini pušač bio,sada povukao i brata i sestru na taj put)

Razgovor sa svojim djetetom je pohvalan jer je po mojem mišljenju to jedini način da se povežeš sa njim.

Što se mene tiče svi roditelji bi trebali težiti čim boljoj komunikaciji i moralu.
Svi roditelji bi po mogućnosti trebali štedjeti kako bi im bilo lakše kasnije kada im dijete ide u školu,a ne poslije kukat kako su siromašni itd.

[amary]

sta-dalje kaže:

Iako nije napisano u zakonu mislim da se podrazumijeva kako ne treba pušiti u okolini djece jer ih time pretvaraš u pasivne pušače,a i mnoga djeca kada odraste počnu pušiti.
U mojoj situaciji,što ja bi trebao izlaziti van kuće pošto se dim cigareta provuče u sve sobe?
A ako je to neki prohtjev onda stvarno -_-
(jedini pušač bio,sada povukao i brata i sestru na taj put)

Razgovor sa svojim djetetom je pohvalan jer je po mojem mišljenju to jedini način da se povežeš sa njim.

Što se mene tiče svi roditelji bi trebali težiti čim boljoj komunikaciji i moralu.
Svi roditelji bi po mogućnosti trebali štedjeti kako bi im bilo lakše kasnije kada im dijete ide u školu,a ne poslije kukat kako su siromašni itd.

Izgleda da nisi u potpunosti shvatio,jer još uvijek ne razlikuješ svoje želje,mišljenja i očekivanja od prava ili "prava"...
Pravo je izuzetno rastezljiv pojam,a u našim životima se može podijeliti:
zakoni društva(Zakonik neke države)te običajno (uticaj i promjene kroz okolinu)
i
ljudsko pravo samim postojanjem(rođenjem),dakle prava djece ili čovjeka kao čovjeka..
a to bi nas dovelo u beskonačnu raspravu..

Vidi boldano.
Svi bi roditelji trebali težiti komunikaciji,sa svojom djecom.
Točno!
No niti to svi mogu niti čine.To je nešto s čim se moraš pomiriti,ako baš ne i shvatiti.Možeš li to promijeniti kod svojih roditelja,očito ne ide.

Konkretno pušenje tvog oca..
ti smatraš da je tvoje pravo da ne udišeš dim cigareta,te da ti nisi taj koji bi se trebao udaljiti iz zadimljenog prostora..slažem se.
No možeš li to promijeniti?
Ne!
A ako ne možeš,nastojati ćeš se fizički udaljiti od te opasnosti.
Čuvajući sam sebe.
Moral (roditelja),je također pojam koji ima tisuću značenja.
Morali bismo se vratiti na nešto sasvim drugo:
Je li moralno da ljudi imaju djecu,ali ne i osječaj odgovornosti za njih.
I tu bismo zaglavali u debelim raspravama...

Štednja roditelja nije obvezna.
Trošenje vlastitih sredstvava roditelja nije amoralno.
Kuknjava neodgovornih i rastrošnih roditelja može biti amoralna...ali..
s čijeg gledišta?

Sve u svemu,moj savjet ostaje isti,kao u prethodnom postu:
,da je nužno da se čim prije osposobiš za samostalan opstanak,te udaljiš iz roditeljske kuće.
i sam sebi zabraniš pad u depresiju,pa umjesto toga slijediš svoj cilj!

Ja ovdje nemam volje opisivati,kakav je bio moj put do osamostaljnja tj tok i okolnosti školovanja,no ti si u daaaleko boljoj situaciju no što sam je ikada imala ja.
I baš zato želim ti pomoći,da napraviš zaokret u samom sebi...

[sta-dalje]

amary kaže:

Izgleda da nisi u potpunosti shvatio,jer još uvijek ne razlikuješ svoje želje,mišljenja i očekivanja od prava ili "prava"...
Pravo je izuzetno rastezljiv pojam,a u našim životima se može podijeliti:
zakoni društva(Zakonik neke države)te običajno (uticaj i promjene kroz okolinu)
i
ljudsko pravo samim postojanjem(rođenjem),dakle prava djece ili čovjeka kao čovjeka..
a to bi nas dovelo u beskonačnu raspravu..

Vidi boldano.
Svi bi roditelji trebali težiti komunikaciji,sa svojom djecom.
Točno!
No niti to svi mogu niti čine.To je nešto s čim se moraš pomiriti,ako baš ne i shvatiti.Možeš li to promijeniti kod svojih roditelja,očito ne ide.

Konkretno pušenje tvog oca..
ti smatraš da je tvoje pravo da ne udišeš dim cigareta,te da ti nisi taj koji bi se trebao udaljiti iz zadimljenog prostora..slažem se.
No možeš li to promijeniti?
Ne!
A ako ne možeš,nastojati ćeš se fizički udaljiti od te opasnosti.
Čuvajući sam sebe.
Moral (roditelja),je također pojam koji ima tisuću značenja.
Morali bismo se vratiti na nešto sasvim drugo:
Je li moralno da ljudi imaju djecu,ali ne i osječaj odgovornosti za njih.
I tu bismo zaglavali u debelim raspravama...

Štednja roditelja nije obvezna.
Trošenje vlastitih sredstvava roditelja nije amoralno.
Kuknjava neodgovornih i rastrošnih roditelja može biti amoralna...ali..
s čijeg gledišta?

Sve u svemu,moj savjet ostaje isti,kao u prethodnom postu:
,da je nužno da se čim prije osposobiš za samostalan opstanak,te udaljiš iz roditeljske kuće.
i sam sebi zabraniš pad u depresiju,pa umjesto toga slijediš svoj cilj!

Ja ovdje nemam volje opisivati,kakav je bio moj put do osamostaljnja tj tok i okolnosti školovanja,no ti si u daaaleko boljoj situaciju no što sam je ikada imala ja.
I baš zato želim ti pomoći,da napraviš zaokret u samom sebi...

Ne kažem da je moje pravo da ne udišem otrovni zrak i sl. nego ako ćemo gledati zbog čega imati djecu ako toj djeci nećeš pružiti najbolji mogući život koji si u stanju pružiti prije osamostaljenja.
Ono što mi je kod roditeljstva žalosno je to da se oni uvijek predstavljaju kao koka a ne jaje.
To je točno,ali zar nismo u tom nekom vremenu gdje bi roditelji trebali biti malo razumniji?

[amary]

sta-dalje kaže:

Ne kažem da je moje pravo da ne udišem otrovni zrak i sl. nego ako ćemo gledati zbog čega imati djecu ako toj djeci nećeš pružiti najbolji mogući život koji si u stanju pružiti prije osamostaljenja.
Ono što mi je kod roditeljstva žalosno je to da se oni uvijek predstavljaju kao koka a ne jaje.
To je točno,ali zar nismo u tom nekom vremenu gdje bi roditelji trebali biti malo razumniji?

To pitanje, nekog razumnijeg ili boljeg vremena u odnosu roditelj-dijete i obrnuto,je vječna i nezavršena priča..
i oduvijek u svakom vremenu,bilo je dobrih/loših roditelja(odgovornih) i dobre/loše(neodgovorne) djece,a jedina razlika je bila,još uvijek je i biti će, tko pr/ocjenjuje.
Postoje roditelji,koji baš zato što su sami imali krajnje neodgovorne vlastite roditelje,postaju stvarno odgovorni prema svom potomstvu,a postoje i oni koji iz istog razloga budu još neodgovorniji no što su bili njihovi vlastiti roditelji..
Izgleda da je čisto pitanje sreće,kakvi će nas ili su nas roditelji zapali..

A što je bilo prije kokoš ili jaje,još nitko nije apsolutno točno ustvrdio.Zato koke imaju jedno mišljenje,jer zaboravljaju da su bile jaje,a jaja drugo mišljenje jer zaboravljaju da će postati koke...

[Monstera]

rasprava o kupovini automobila djetetu kao prvog koraka ka samostalnosti je prebacena ovdje

[Akujiki]

Gledam malo po ovom forum i zgadi mi se zivot kad vidim kolko nesposobnih stvorenja ima djecu kojima unistavaju zivote u svojim "dobrim namjerama"

Na sve moguce nacine traze nadomjestiti svoju nesposobnost da odgajaju djete...a problem je u njima samima jer se neznaju brinuti ni za sebe...
A kamoli brinuti se za novi zivot koji je vase potpuno ogledalo...


pa sad iskreno bez lazi priznajte kakvi ste roditelji...samo sebi lazete a djeca vam tak i vracaju...

[Nevka]

Ali koja je svrha teme, ne razumin?
Da se samoocijenjujemo?

Pojma nemam....trudim se, vidit cemo za koju godinu sta ce bit od ove dice

[Akujiki]

pa moze biti i samoocjenjivanje ak tak zelis nazvati...
vazno se iskreno preispitati kolko je ko dostojan biti roditelj i kolko je sposoban...

Nije to opce nikakvo predbacivanje a neki se budu sami prepoznali u ovome cim ih ova tema uspije naljutiti...to je vec znak da je istina koja je povrjedila ego...

[Akujiki]

Nevka kaže:

Ali koja je svrha teme, ne razumin?
Da se samoocijenjujemo?

Pojma nemam....trudim se, vidit cemo za koju godinu sta ce bit od ove dice

kak mozes gledati sa nemam pojima...ak si vec odlucila imati djecu...
ak ti sad nemas pojima kaj s njima nemoj se kasnije zaliti...joj zlocesti su...ne slusaju me...ovo ...ono...

[rocket86]

sta-dalje kaže:

Ne kažem da je moje pravo da ne udišem otrovni zrak i sl. nego ako ćemo gledati zbog čega imati djecu ako toj djeci nećeš pružiti najbolji mogući život koji si u stanju pružiti prije osamostaljenja.
Ono što mi je kod roditeljstva žalosno je to da se oni uvijek predstavljaju kao koka a ne jaje.
To je točno,ali zar nismo u tom nekom vremenu gdje bi roditelji trebali biti malo razumniji?

Zašto bi pružanje najboljeg djeci moralo značiti odricanje? Zašto bi pružanje najboljeg djeci uopće značilo da ono u stanu mora imati čist zrak, da ne smiješ pušiti, prditi, podrigivati, ševiti se Evo, ja to vidim kao priliku i za postati bolji. Npr učiš se kompromisima. Različitostima. Komunikaciji. Je li to bolje nego da ti starci sve što poželiš daju na pladnju, a s 18 te gurnu samu u svijet gdje ćeš naći cimere koji puše, prde, ševe se, pa budeš mimoza koja to ne podnosi?

[Nevka]

Akujiki kaže:

kak mozes gledati sa nemam pojima...ak si vec odlucila imati djecu...
ak ti sad nemas pojima kaj s njima nemoj se kasnije zaliti...joj zlocesti su...ne slusaju me...ovo ...ono...

hoću reći da definitivno ne mislim da sam nepogriješiva u odgoju...
griješim i ispravljam, trudim se kako najbolje znam...preispitujem se, savjetujem se, ali nisam, tj. mm i ja nismo tipovi by the book.
Nepotrebno uopće spominjati emocije i koliko me klinje ispunjavaju
aaali
ne bih nikad za sebe rekla da sam idealna niti da ću idealno odgojit djecu, to bi bilo prehrabro, možda čak i ludo