Kad djeca skrbe o svojim roditeljima....

[Tinchi]

I tebi i meni je jasno da se nikoga ne može strpati negdje bukvalno na silu.

Ali u slučajevima u kojima se radi o starcima koji zahtjevaju KONSTANTNU medicinsku skrb dom treba ozbiljno razmotriti kao najbolju opciju. Naravno, uz razgovor sa dotičnom starijom osobom. Ponekad je teško uopće ih natjerati na razgovor, ponekad nije.

Moja poanta jest ta da dom nije nikakva sramota za djecu a niti za roditelje. Ponekad je jednostavno najbolje rješenje za sve, koliko god tvrdili suprotno.

[cipicips]

Tinchi kaže:

Imam poznanicu koja u svojim najljepšim godinama (25) apsolutno sve račune polaže svojim roditeljima. Od plaće koju prima do svega ostalog. A sve pod krinkom da je obitelj svetinja. Ne mogu je zamisliti da se odvoji od njih i živi svoj život. Kako cijeli život skrbi o materi - e to mogu

Aha... ovo je kao primjer roditelja koje treba pod hitno strpati u dom ili? (inače ne vidim razlog zašto bi se ovaj primjer spominjao na ovoj temi)

[cipicips]

Tinchi kaže:

Ali u slučajevima u kojima se radi o starcima koji zahtjevaju KONSTANTNU medicinsku skrb dom treba ozbiljno razmotriti kao najbolju opciju. .

Za konstantnu medicinsku skrb razumijem. Međutim pod to se može svaša podrazumijevati, zar ne?

Koliki broj ljudi postane slabovidan u starosti? Oni stalno slabo vide. Spadaju li svi oni u ovu kategoriju?

[plavva]

ovako:

mislim da se, u ovakvim temama, precesto zaboravlja da su za nekakav odnos, bilo kakav, partnerski, roditeljski, prijateljski, potrebne dvije strane. ako odnos ne stima - u ovom primjeru - ne mozes reci, moj sin/kcer je sebican/sebicna gad/gadura, ne zeli brinuti za mene. ne mozes reci "kako ga nije sram, ja sam ovo/ono". jer jednostavno NIJE ISTINA. to nabijanje griznje savjesti i osjecaja krivnje je zivi horor i uzas, najvece zlo koje mozes uciniti drugoj osobi. i nije fer.
zakaj se ti stari ljudi koje su djeca spremila u dom i za njih ne pitaju, ne zamisle malo nad svojim odnosom s djecom. kako mozes ocekivati da ce se tvoja djeca brinuti za tebe ako si ih, primjere bacam, zlostavljao fizicki ili psihicki, zanemarivao, odbacivao? ako zdrav i ljubavan odnos ne postoji dok su svi koliko toliko mladi i zdravi, kako ce postojati u starosti? razmisli malo, na to sam ja reagirala.

sad, ti govoris da je dostojanstvena starost da se za tebe brine netko tebi poznat i drag. ok, slazem se. ali nije li sebicno, stvarno malo sebicno, zahtijevati useljenje svojoj djeci? jedno je uskakati i pomagati, ali i to mora biti od srca i iskreno, drugo je preuzeti brigu o nekome tko to OCEKUJE.
napisala sam kaj ja mislim: budem li stara i nemocna, tako da se ne mogu brinuti o sebi, fakat cu radije ili platiti pomoc ili otici u dom jer ne mislim da je posteno zahtijevati od svojeg djeteta da svoj zivot podredi mome. moj stav, moj dragi isto misli, naravno da se nadam da cu biti fit i aktivna stara baka, ali ako ne budem, to je moj izbor.
a ako moj sin ne bude htio dolaziti - e onda cu se jako pitati kakva sam mu majka bila.

ovo je uzasno, uzasno tesko i kompleksno pitanje. ja ne mogu proci pored bakica koje prose na cesti, sumnjam da bih mogla znati da mi roditeljima treba pomoc i ne pomoci im. ali useliti ih, dopustiti da zive moj zivot - e to ne. sebicno? mozda. ali svi cemo u konacnici biti sretniji.

[atlantis]

ja trenutno brinem o djedu... brinula sam i o baki dok je bila ziva... brinuti chu i o starcima...

a ja, ja chu u dom... em nechu morat sama kuhat i pospremat, em chu imati s kim pricati, druziti se, a nechem nikog zajebavat...

sto chu ja od 80 razgovarat s nekim od 30? gledam dedu... tek se sad poceo druziti sa susjedima... dosadno mu je samom... a s nama mladima nema tema... jbg. ja odradim 12 sati na poslu, trebam iskesirat 5000 za regu, zavrsit seminarski... i sad bi on samnom o tekmi i tome kaj je cobankovich reko na hrvatska danas...

[cipicips]

plavva kaže:

zakaj se ti stari ljudi koje su djeca spremila u dom i za njih ne pitaju, ne zamisle malo nad svojim odnosom s djecom. kako mozes ocekivati da ce se tvoja djeca brinuti za tebe ako si ih, primjere bacam, zlostavljao fizicki ili psihicki, zanemarivao, odbacivao? ako zdrav i ljubavan odnos ne postoji dok su svi koliko toliko mladi i zdravi, kako ce postojati u starosti? razmisli malo, na to sam ja reagirala.

Ovako. Za sve koji se o svojim roditeljima žele brinuti, ali im slabe financijske ili druge mogućnosti to ne odobravaju razumijem da je dom na kraju opcija.

Međutim, ovo što si ti gore spomenula otvara potpuno novi aspekt teme, a to je želja odnosno velik broj staraca je prisiljeno bit smješteno u dom jer se njihova djeca NE ŽELE brinuti o njima. A zašto? Zato što njihova djeca smatraju da oni to ne ZASLUŽUJU! Baš onako kao su, recimo, njihovi roditelji smatraju da ovi baš ZASLUŽUJU batine....

[plavva]

cipicips kaže:

Ovako. Za sve koji se o svojim roditeljima žele brinuti, ali im slabe financijske ili druge mogućnosti to ne odobravaju razumijem da je dom na kraju opcija.

Međutim, ovo što si ti gore spomenula otvara potpuno novi aspekt teme, a to je želja odnosno velik broj staraca je prisiljeno bit smješteno u dom jer se njihova djeca NE ŽELE brinuti o njima. A zašto? Zato što njihova djeca smatraju da oni to ne ZASLUŽUJU!

malo si obrnula pricu.
obje strane odredjuju odnos, i pola krivnje lezi na roditeljima - ako vec govorimo o krivnji sto se djeca ne zele brinuti za roditelje.

a iskreno - mislis li ti da su svi roditelji sjajni bajni i da su nas, samom cinjenicom da smo rodjeni, zaduzili za vijeke vjekova amen?

[alexxx]

cipicips kaže:

velik broj staraca je prisiljeno bit smješteno u dom jer se njihova djeca NE ŽELE brinuti o njima. A zašto? Zato što njihova djeca smatraju da oni to ne ZASLUŽUJU!

a kakvi su to ljudi čija djeca misle da oni ne zaslužuju da se brinu o njima?

[cipicips]

plavva kaže:

a iskreno - mislis li ti da su svi roditelji sjajni bajni i da su nas, samom cinjenicom da smo rodjeni, zaduzili za vijeke vjekova amen?

Samom činjenicom da su nas rodili ne, činjenicom da su svoj život desetljećima podredili nama da.

A to da roditelji očito moraju biti sjajni i bajni da bi zaslužili da se djeca o njima brinu neću niti komentirati.

[polly]

alexxx kaže:

a kakvi su to ljudi čija djeca misle da oni ne zaslužuju da se brinu o njima?

nadopisala ti je odgovor

cipicips kaže:

Baš onako kao su, recimo, njihovi roditelji smatraju da ovi baš ZASLUŽUJU batine....

[alexxx]

cipicips kaže:

Samom činjenicom da su nas rodili ne, činjenicom da su svoj život desetljećima podredili nama da.

neki ljudi su svoj život pretvorili u dugotrajan projekt zagorčavanja života svoje djece. vidi topik kad odrasteš kod roditelja koji te ne vole.

zaslužuju li i oni da se o njima brinu njihova djeca, i da umjesto da se konačno odmore od njih i njihove zlobe i ponižavanja i pakosti, trpe to isto dok im pomažu?

[cipicips]

alexxx kaže:

a kakvi su to ljudi čija djeca misle da oni ne zaslužuju da se brinu o njima?

A kakva su to točno djeca koja se usuđuju suditi o tome tko što zaslužuje? I očekuju li da im se sudi kad dođe vrijeme za to?

[alexxx]

cipicips kaže:

A kakva su to točno djeca koja se usuđuju suditi o tome tko što zaslužuje?

pa ne brane da se netko drugi brine o njima. samo to ne žele radit sami.

[cipicips]

alexxx kaže:

pa ne brane da se netko drugi brine o njima. samo to ne žele radit sami.

Ok. Ajde da malo prefraziram pitanje:

A kakva su to točno djeca koja se usuđuju suditi o tome tko što NE zaslužuje?

[alexxx]

cipicips kaže:

A kakva su to točno djeca koja se usuđuju suditi o tome tko što NE zaslužuje?

a zašto bi itko ulagao vrijeme i energiju i novce u to da netko od koga su dobili vagone prijezira, maltretiranja, i ne znam čega, ima sretnu starost, kad njima taj isti netko nije pružio sretno djetinjstvo?

[cipicips]

alexxx kaže:

a zašto bi itko ulagao vrijeme i energiju i novce u to da netko od koga su dobili vagone prijezira, maltretiranja, i ne znam čega, ima sretnu starost, kad njima taj isti netko nije pružio sretno djetinjstvo?

Zato što je to..... humano?

A kad smo kod toga nisi mi odgovorila na ovo drugo pitanje. Očekuju li ovi koji vraćaju milo za drago da se i njima vrati milo za drago?

[plavva]

cipicips kaže:

Ok. Ajde da malo prefraziram pitanje:

A kakva su to točno djeca koja se usuđuju suditi o tome tko što NE zaslužuje?

ma daj molim te.
moja prijateljica ima roditelje alkoholicare koji su zivot podredili zagorcavanju njezinog. stara joj je epilepticarka, stari joj ima 70 i nekaj. pomaze im, dolazi, sprema, kuha, al kaj bi trebala? uselit dva stara cugera sebi? jesi ti normalna zeno?

[crtica]

Za sve zagoravatelje odlazaka u dom mala napomena, jako je malo tzv. apartmana gdje je čovjek sam u sobi, ima svoju kuhinju, wc i svu privatnost. Najčešće se radi o dvokrevetnim sobama (što je veliki uspjeh dobiti), te eventualnom sanitarnom čvoru na tu sobu ili još jednu. Tako da je osoba dovedena u poziciju da pod stare dane dijeli svoj intimni prostor s potpunim strancima.

Ovo o samostalnim sobama, samo za ljude koji se mogu sami o sebi skrbiti. Situacija je sa stacionarima u Hrvatskoj daleko lošija. Nema ih dovoljno, pa ono što se nudi tržištu nije najhumanije.

Teško je ovdje biti pametan i svatko od nas treba učiniti prema vlastitoj savjesti. Osobno, ne želim postupiti protiv volje svojih najmilijih, kao što ne bih htjela da ni moji bližnji to meni danas sutra naprave.

[plavva]

cipicips kaže:

Zato što je to..... humano?

A kad smo kod toga nisi mi odgovorila na ovo drugo pitanje. Očekuju li ovi koji vraćaju milo za drago da se i njima vrati milo za drago?

ti citas ono kaj zelis procitati.
nitko ovdje nije rekao da ne bi pomogao roditeljima. ja sam rekla (a ti odignorirala) samo da ih nikad i nikako ne bih uselila k sebi.

[alexxx]

jedan jedini roditeljski zagrljaj, lijepu riječ, toplinu i povjerenje. Jer se to NIKAD NIKAD nije dogodilo...

...znali premlatit tako da je imao polomljene kosti i jednom bio 3 dana bez svijesti...

Ja nikad nisam osjetila njezhnost moje majke, nikad pohvalu i priznanje, nikad mi nije rekla da me voli, da sam lijepa, da se ponosi samnom...

jer samo jedan susret s njima me vrati sto koraka natrag...

moj otac i dalje tvrdi da je on (bio) najbolji otac na svijetu, a za sve one rekvizite kojima me tukao, tvrdi da su izmišljeni. naime, nije me tukao rukom, zabolila bi ga nakon nekog vremena...


Kad bih ja kroz suze znala reć - osjećam se osamljeno, tužno i da me nitko ne razumije (bila sam klinka - još uvijek sam se nadala da bi me mogli čut... ), tata bi urlao (ili udario me ili bi me mama udarila pa onda urlao) - TO NIJE ISTINA...

jećam se kao derle sam imala filing da će se mama i tata pretvorit u čudovišta (obično vampire) i napast me. Zato noću nisam išla piškit, nego sam trpila cijelu noć...

kakva su to točno djeca koja bi nakon ovakvih stvari zaključila da se neće brinuti za svoje roditelje, pitam li se pitam. monstrumi. nehumani.