Život s roditeljima u odrasloj dobi

[chocolatecookie]

Kakadu kaže:

a ti si, dok si živjela s roditeljima, sama prala svoju odjeću?

Ja jesam, a otkad sam odselila je pogotovo perem sama, bilo bi mi bizarno da mi mama dolazi oprat robu.

[Monstera]

Kakadu kaže:

a ti si, dok si živjela s roditeljima, sama prala svoju odjeću?

ja jesam.
prvo, imala sam neku odjecu koja se pere iskljucivo na ruke i bilo mi je uzasno vazno da slucajno ne uleti u masinu, a onda za soseve je bio i proces susenja u carapi da ostane onak zguzvana, sto je mojoj mami bila tlaka...
drugo, nakon nekog vremena sam pocela sama skupljat prljavu robu i prati masu jednom tjedno.
i dokazivati kako se ta roba ne treba peglati.

imam i ja neke frendove sa svojim obiteljima, kojima mama/svekrva dodje i opere ves i vrati speglan.
ima podosta ljudi, koji u kasnim tridestima, bez obzira kad su se odvojili od roditelja, jos uvijek itekako ovise o njima.

[chocolatecookie]

nosorog kaže:

onda za soseve je bio i proces susenja u carapi da ostane onak zguzvana

Ke?

[peso meso]

mislim da je stav "to je moje, nećeš ti tu meni..." ispravan kad je u pitanju podstanar, stranac, a čak i tada bi bilo poželjno biti sposoban za neke kompromise.
ali da se vlastito dijete vodi kroz život kao second hand robu, koja nema pravo glasa, je blago rečeno zapanjujuće. odgaja se osoba koja ne treba sudjelovati u obiteljskom životu, a onda se u kasnijoj dobi kuka "kako ta današnja mladež neće o ničemu razgovarati, zanemaruje nas roditelje, neće nas ni nazvati..." i tako redom.
jasno mi je da mlađe dijete koje nema pojma o arhitektonskim karakteristikama ne treba uzeti za ozbiljno kad dođe s idejom da se sruši neki tamo zid i napravi ovo ili ono, ali ne prihvaćanje tog mišljenja ne zasniva se na činjenici "to ne može jer to ja neću", nego na argumentu da bi to moglo dovesti do urušavanja stropa, što se djetetu i objasni.
a kad to dijete poodraste i shvati šta znači rušenje zida, pa kad malo promozga i da prijedlog da se sruši neki tamo zid koji nije nosivi, onda bi se trebalo uzeti u obzir kakvo to poboljšanje donosi cijeloj obitelji, i ne odbaciti prijedlog samo zato što dijete još ne donosi plaću u kuću, ili samo zato (ponovo) radi toga "jer ja to neću". ako je prijedlog povoljan svejedno je tko ga je dao (osim častohlepnima, kojima bi se do vjeka vjekova amen moralo izražavati divljenje zbog pametnog prijedloga). dobar prijedlog može dati i nezaposlena osoba, maloljetna pride.
a još ga/ju se time uči i na međusobno razumijevanje, poštovanje, potrebu dogovaranja i iznošenja argumenata koji drže vodu. dok "ja pristajem samo ako meni paše" način odgoja samo oblikuje sebičnjake koji tokom čitavog života imaju problema u bilo kojoj relaciji s drugima.

i zato mislim da uspješan suživot imaju samo ona već malo starija djeca i samo oni roditelji koji su uspijevali u većoj mjeri, (a možda ima poneko savršen koji je to uspijevao uvijek), kroz djetetovo djetinjstvo funkcionirati na način da i dijete ima pravo glasa i da je ravnopravno.

[Betty Mo]

Ovo je baš zanimljiva i dobra tema, super mi je čuti razna mišljenja što se tiče života s roditeljima u odraslijoj dobi.

Čast iznimkama, ali prema onome što sam ja vidjela, većinom je problem što se ti ljudi ne izgrade kao osobe čak i kad rade i imaju svoje novce, ne znaju preuzeti odgovornost za kućanstvo, znaju kuhati, prati i sve, ali samo pripomažu svojima doma ili čak ni to... Dovoljno je da znaju. Onda vidim da život s roditeljima ubija proaktivnost kod ljudi koji su završili fakultete. Dakle, traže poslove, švrljaju po oglasima, ali se većina neće da doista potrudi i da se osamostali. Da trebaju, mislim da bi doista i našli posao jer bi se grebali i borili za to, slali bi upite za posao i bez oglasa, kucali firmama na vrata - doista bi aktivno i u punini svog vremena tražili da rade. Jer ljudi često misle da traže posao ako se prijave mailom na 5-10-15 oglasa pa onda misle da su dali maximum i da su se potrudili. Ne djeluju pritom nimalo proaktivno i još ne žele krenuti od nule pa su im neke stvari ispod časti: volontiranja, drugi poslovi koji ne spadaju u rang njihove profesije, poslovi na udaljenijim lokacijama...
Odvajanje od roditelja je izvrsno i da se izgradiš kao osoba, da provedeš vrijeme sam sa sobom, pronađeš se, vidiš kako bi reagirao u nekakvim drukčijim situacijama, na svoju ruku, s pritiscima... To je po meni čak najvažnije jer mislim da se doista možeš izgraditi tek kad si na svoju ruku, kad probaš život malo dalje od sve one sigurnosti koja te doma čeka. Možda bi tad ljudi vidjeli da nekad nije dovoljno znati kuhati, čistiti i prati, vidjeli bi kako je to raditi baš svaki dan i kako se prema tome i poslovima slaže raspored obveza i raste nivo organiziranosti, kako to djeluje na njih i kako se nositi sa solo životom.
Nadalje, u manjim mjestima se često roditelji mladim parovima miješaju u život.. I to definitivno više nego što bi trebali. Ali dobro to je već druga priča.

Dakle, osobno se ne svrstavam u nikakve kategorije, niti išta osuđujem, samo spominjem stvari koje sam vidjela kod ljudi koje ja poznajem. Kao što se vidi iz napisanog, više sam za odvajanje od roditelja jer mislim da se tako puno više može naučiti o životu, a i samostalnost i sloboda su velike stvari koje su, iako imaju svoju cijenu (trošiš na plaćanje stanja), opet neprocjenjive.

[Tem Ida]

Koliko sam čitala vaš postove, vidim da nemam problema s privatnošću ni sudjelovanjem u troškovima. Kad god nešto treba, dogovorimo se.

Ali, moji se stalno petljaju u moj posao. Nedavno sam završila faks i radim na određeno u školi. Problem je u tome što svojim "savjetima" pokušavaju utjecati na moj posao. Neprestano pametuju da zaključim svima dvojke, jer ću inače imati problema s npr. ravnateljem, roditeljima...Kad im kažem da ih se taj dio ne tiče, odgovor je uvijek ljutit da sam pod njihovim krovom

Ima li ovakvih slučajeva? Vjerujem da me žele savjetovati i da ne upadnem u neke probleme, ali je ovo previše. Oni tako ne misle.

[kim possible]

pa bar je to situacija koju se prevazilazi u hodu. starcima se kaže nešto tipa "ma da, nije to loša ideja, razmislit ću o tome".

naravno, napravit će se točno onako kako nalažu propisi o zaključivanju ocjena i njihovo stanje u imeniku. ali starci nemaju uvida u imenike, ne?

[Tem Ida]

kim possible kaže:

ali starci nemaju uvida u imenike, ne?

Sreća. Zapravo se čini vrlo jednostavno, ali mi je osobno zasmetalo što često komentiraju isto. Pokušat ću tako reći pa će možda odustati.

[amary]

peso meso kaže:

cut

i zato mislim da uspješan suživot imaju samo ona već malo starija djeca i samo oni roditelji koji su uspijevali u većoj mjeri, (a možda ima poneko savršen koji je to uspijevao uvijek), kroz djetetovo djetinjstvo funkcionirati na način da i dijete ima pravo glasa i da je ravnopravno.

Nema savršenosti,ali ima učenje kako kod roditelja tako i kod djeteta.
Moje je mišljenje da roditelji moraju od samog početka u djetetu vidjeti zasebnu osobnost,te se prilagođavati trenutačnoj sposobnosti shvačanja djeteta.Nikada ne omalovažavati mišljenje ii želje djeteta,no moći dobro obrazložiti djetetu,zašto se ne slažu.
Osobno sam na vrlo težak način u vlastitom djetinjstvu naučila što znači kad nemaš "pravo glasa"(da tako imenujem)te sam od samog početka mog roditeljstva nastojala u svom djetetu vidjeti osobu,a ne samo dijete.
Taj princip uvažavanja,poštovanja i pravičnosti,ostao je do dana današnjeg,jer moje odraslo dijete je po vlastitom izboru ostalo živjeti u roditeljskom domu.
Žalosno ,mada nevažno,da se međusobno razumijevanje,poštovanje između roditelja i djeteta ,suživot pod istim krovom smatra nenormalnim,jer vlada trend da odraslo dijete pod svaku cijenu mora napustiti roditeljski dom,jer inače nije samostalno u svom životu.
PS
eto mišljenje i iskustvo s roditeljske strane..

[choupette]

Jedna od stvari kojima cu biti zadovoljna i ponosna u buducnosti je da vidim kako mi dite samo od sebe ima poriv i zelju zapoceti sa zivotom van roditeljskog doma.
Odlazak iz roditeljskog doma ili barem zelja za istim je za mene pozeljna faza u razvoju osobe.

Naravno da zelim ostati sa ditetom bliska, to je neupitno, ali zelim mu jos toliko toga, zelim mu da ima poriv iskusavati zivot, isprobavati i "ici dalje".
Da se dogodi da sa 30 i dalje ima zelju (bez obzira na to sto ima mogucnosti) ostati u roditeljskom domu, iskreno biti ce mi zao...za njega.
Mozda i do granice da se zapitam jesam li mozda necim pogodovala takvom razvoju dogadaja.

[Kakadu]

amary kaže:

Nema savršenosti,ali ima učenje kako kod roditelja tako i kod djeteta.
Moje je mišljenje da roditelji moraju od samog početka u djetetu vidjeti zasebnu osobnost,te se prilagođavati trenutačnoj sposobnosti shvačanja djeteta.Nikada ne omalovažavati mišljenje ii želje djeteta,no moći dobro obrazložiti djetetu,zašto se ne slažu.
Osobno sam na vrlo težak način u vlastitom djetinjstvu naučila što znači kad nemaš "pravo glasa"(da tako imenujem)te sam od samog početka mog roditeljstva nastojala u svom djetetu vidjeti osobu,a ne samo dijete.
Taj princip uvažavanja,poštovanja i pravičnosti,ostao je do dana današnjeg,jer moje odraslo dijete je po vlastitom izboru ostalo živjeti u roditeljskom domu.
Žalosno ,mada nevažno,da se međusobno razumijevanje,poštovanje između roditelja i djeteta ,suživot pod istim krovom smatra nenormalnim,jer vlada trend da odraslo dijete pod svaku cijenu mora napustiti roditeljski dom,jer inače nije samostalno u svom životu.
PS
eto mišljenje i iskustvo s roditeljske strane..

to nije trend nego činjenica. odrasla djeca koja još uvijek žive s roditeljima nisu samostalna u svom životu jer se u 99% slučajeva roditelji još uvijek brinu o njima. razmisli malo: kuha li tvoje odraslo dijete za sebe? pere li samo svoju odjeću? prati li ima li u kući dovoljno šećera/kiselih krastavaca/wc papira/deterdženta? ako je odgovor na dva od tri pitanja negativan, tvoje dijete nije samostalno, koliko se god ti zavaravala teorijama o pravu glasa i poštovanju.

[Pinkywinky]

Zapravo se slažem s amary i premda to često jest slučaj, apsolutno postoje takve zajednice koje funkcioniraju sa djecom kao odraslim samostalnim ljudima.

Ako supruga brine o zalihama krastavaca, treba li brinuti i muž? Ako muž ima na zalihama žarulje, treba li to i žena pratiti? Nije dijete nesamostalno ako ne vodi samo kompletno kućanstvo. Nesamostalno je ako mami kaže da nema čistih čarapa.

U srednjoj školi je pranje veše, ima li omekšivača i praška za veš postalo moja briga. U nekom drugom trenutku sam preuzela i neke druge obaveze. Nas 5 je odlično živjelo pod istim krovom u odrasloj dobi. Hrpetina stvari nas je živcirala (djecu i roditelje) i jedva smo čekali raseliti se, ali apsolutna je činjenica da smo svo troje djece bili odrasli i posve samostalni iako pod roditeljskim krovom.

[SummerNight]

pa, svatko bi prije zajednickog zivota morao po mom zivjeti sam da nauci biti samostalan a onda se lako kasnije podjele odgovornosti.
jer masa ljudi ne zna biti samostalna. ne znam bas puno ljudi koji se brinu o rezijama, cistom vesu i nabavci hrane a zive kod rodielja.
natakati auto i baciti smece bas i nisu neke odgovornosti i pokazatelj samostalnosti.

[Kakadu]

Pinkywinky kaže:

Ako supruga brine o zalihama krastavaca, treba li brinuti i muž? Ako muž ima na zalihama žarulje, treba li to i žena pratiti?

pa naravno da ne treba i u tome je poanta - jedno se brine o jednom, drugo o drugom (koja nevjerojatno emancipirana podjela zaduženja btw ). ne brine se jedno o svemu, a drugo ni o čemu. zapravo bi podjela trebala biti 50:50 ili 60:40. isto vrijedi i za odraslo dijete. ono može živjeti s roditeljima i istovremeno biti samostalno jedino ako je njihov svakodnevni praktični suživot sličan cimerskom odnosu. ako se roditelj u praktičnom smislu brine za dijete i njegove potrebe, onda to dijete nije samostalno i tu nema nikakve rasprave.

[Pinkywinky]

Pa to apsolutno stoji. Meni su samo smiješne generalizacije da su djeca koja žive s roditeljima nužno nesamostalnija od onih koji žive solo.

Znam hrpetinu gotovana koji žive kod roditelja, kao i onih koji ne žive s njima, ali u sebi nemaju ni S od samostalnosti. Imam kolegicu kojoj tata plaća račune - žena radi i uredno svaki mjesec tati da lovu da joj plati račune jer je njoj to Internet bankarstvo stresno (!!!), a u poštu od sramote (!!) ne može ići. Svega ima svugdje...

Iskreno, znam više primjera gdje djeca kompletno preuzmu brigu o kućanstvu jer: "pa nećeš valjda dati da tata nosi sokove iz dućana", "ti si mlađi, tebi je lakše", "koliko sam se napeglao/la, vrijeme je da ti to preuzmeš"... Svi imamo svoje mikrookoline koje sačinjavaju ljudi najčešće sličnih svjetonazora

Muž je visok 197 cm - naravno da brine o žaruljama taman posla da mi je stalo do dokazivanja da znam i ja promijeniti žarulju. Živim u postfeminističkoj eri, ja jesam emancipirana stoga to ne moram dokazivati na kiselim krastavcima

[bulthaup]

Pinkywinky kaže:

Muž je visok 197 cm - naravno da brine o žaruljama taman posla da mi je stalo do dokazivanja da znam i ja promijeniti žarulju. Živim u postfeminističkoj eri, ja jesam emancipirana stoga to ne moram dokazivati na kiselim krastavcima

To je bas lijepa visina Pinkywinky. Sigurno si i ti visoka.

A na temu samostalnosti, neko moze biti vrlo sposoban i samostalan a zivjeti sa roditeljima iz prostog razloga sto je to jeftinije i za njih i za njega.

Glupo je trositi pare na stan da bi dokazao kako si samostalan.

[SummerNight]

mene zanima kako izgleda samostalnosti kad se zivi kod roditelja. ono, ako ne kupis i ne skuhas neces jesti? neces otici mami i tati na rucak?
ako ne platis rezije iskljuciti ce vam svima struju?
nemam pojma, mozda ja razlicito shvacam samostalnost.

[chocolatecookie]

SummerNight kaže:

mene zanima kako izgleda samostalnosti kad se zivi kod roditelja. ono, ako ne kupis i ne skuhas neces jesti?

Kad sam prvi put počela živjeti sama, u prvih nekoliko mjeseci skuhala sam nešto jednom, rižu na bjanko kad sam dobila proljev.

Toliko ekstremno nekuhanje (i iksica ) nisu mi se kasnije ponovili, ali da je baš neophodno kupit i skuhat, pa i nije. Ne vidim kako povremen odlazak u pekaru/na pizzu/vodevr jer u stanu nema hrane/ne da mi se kuhat ukazuje na nesamostalnost.

ako ne platis rezije iskljuciti ce vam svima struju?

Po ovom kriteriju nitko tko ne živi posve sam u svom stanu (stanodavac mora platiti struju ako je podstanar ne plati, inače mu ometa posjed ) nije samostalan nit to može biti.

[venera_veritas]

Dosla sam u posjet mami na par dana. Ona je otisla raditi i ostala sam sama doma. Nestalo je struje i automatski sam birala njezin broj da pitam zasto. Zaustavila aam se dok se jos nije javila i nazvala elektru. Mislim si sto da je bezveze uzrujavam.
To je bio primjer naucenog djecjeg oonasanja. Vratila sam se u ulogu debila-djeteta za dva dana koliko sam bila s njom.
Isto tako,nesto mi se jelo a nije mi se dalo ici do ducana. Mama odmah: ma otici cu ti ja. Naravno da koj nisam dala.

Mnogi koji zive s roditeljima udu u ulogu djeteta iz cistog komoditeta, ljenosti. Nije nuzno da je to nesamostalnost.
Sto god da je, treba to drzati pod kontrolom jer vodi debilizmu.

[SummerNight]

chocolatecookie kaže:

Kad sam prvi put počela živjeti sama, u prvih nekoliko mjeseci skuhala sam nešto jednom, rižu na bjanko kad sam dobila proljev.

Toliko ekstremno nekuhanje (i iksica ) nisu mi se kasnije ponovili, ali da je baš neophodno kupit i skuhat, pa i nije. Ne vidim kako povremen odlazak u pekaru/na pizzu/vodevr jer u stanu nema hrane/ne da mi se kuhat ukazuje na nesamostalnost.

Po ovom kriteriju nitko tko ne živi posve sam u svom stanu (stanodavac mora platiti struju ako je podstanar ne plati, inače mu ometa posjed ) nije samostalan nit to može biti.

buduci da znam iz ostalih postova da si dost pametna zemska mislim da namjerno odbijas shvatiti ili te kajperinja zarazila

vec sam rekla da smatram da samostalnosti nema u paru, da, par je samostalan ali pojedinacne samostalnosti nema. (bar je ne bi trebalo biti jbg ) mozes se nasloniti na nekog (i vice versa), podijeliti odgovornosti.
samostalnost, ona prava, je da sam raspolazes novcima da podmiris sve svoje potrebe, sto ne kupis nemas, sto ne platis ostaje neplaceno, sto ne operes ostaje neoprano, sto ne skuhas ostaje neskuhano, sto ne ugasis ostaje upaljeno.......
sto ne znaci da covjek koji zivi s roditeljima ne moze biti odgovoran i odrastao i instant spreman za samostalnost, ali da i je samostalan.... ja to ne mogu nazvati samostalnosti.