Orhan Pamuk

[Cinnamon Girl]

crveno-crno kaže:

Volim ih čitati obojicu, a Doba nevinosti mi je 3 klase ispod svih ostalih Pamukovih knjiga. I ona kao takva mi nema apsolutno nikakvih paralela s Rushdijevim djelima.

Nema nijedna.

[Dlapek]

Cinnamon Girl kaže:

Nema nijedna.

kako ne?
Ima puno poveznica,puno paralela ali različiti književni prosede,drugačiji stil i različit odnos prema sličnim korijenima daju ne uvijek lako prepoznatljive dodirne točke.
Volim ih obojicu,neke njihove knjige čitam uvijek iznova.Veliki pisci.

[osmi_samuraj]

Nakon dosta muke, pročitah Tihu kuću. Način pisanja je dobar i originalan (5 likova, a svi iz prvog lica). Doduše, radnja je gotovo nikakva što je i logično za roman struje svijesti, ali opet mi je pomalo zasmetalo. Također, zamjerka je i sličnost u razmišljanju i izražavanjusvih pet likova. U krajnjoj liniji, preporučam svima vama ovdje jer očito volite Pamukov stil.

[crvena-]

njega volim jako.

pročitala sam crvenu i snijeg i svidjele su mi se.
svakako za preporučiti.

[vedranica]

zovem se crvena je po meni odlična knjiga najviše zbog inovativnog stila, a istanbul mi je prilično poetičan, knjiga koju možeš malo čitati pa ostaviti jedno vrijeme pa pročitati još par stranica ... nešto poput Nevidljivih gradova Itala Calvina..., prekrasno napisana biografija pisca i grada.

[Echoe]

Bilo je govora o Pamukovim patetičnim ljubavnim pričama ... ne znam baš koliko je to patetično i zašto bi bilo? Više mi se zapravo čini da se radi o jednom pomalo psihički ... da kažem 'nesigurnom' pojedincu (npr. u Muzeju nevinosti) ili o potpuno uobičajenim i svakodnevnim ljubavnim epizodama (npr. Snijeg) ... Osim toga ne smije se smetnuti s uma i vrlo specifični turski 'pathos' kojeg u našem civilizacijskom krugu (oni koji su s njime upoznati) smatraju nekako djetinjastim, neiskrenim, smiješnim. No on je dio te civilizacije i treba ga uvažiti.

Uglavnom, potrebno je razmotrit i neke drugačije okvire u kojima se pojedine radnje događaju. Zato smatram da mu ljubavni zapleti nisu patetični, a ''Muzej nevinosti'' jedna je od najoriginalnijih knjiga koje sam do sada čitao - ne sama ideja patološkog pokušaja posjedovanja prošlosti (iako je i to vrlo zanimljivo), već sam način na koji pisac vodi kroz radnju, te osobito opisi istanbulskih ulica i kvartova (na trenutke mi se činilo da čitam ''Istanbul'') ... koje je uspio prikazati još melankoličnijima nego u svojoj upravo spomenutoj biografskoj knjizi. Općenito, razmjerno spora i nezanimljiva radnja preko tih detalja postaje zanimljiva.

[Cinnamon Girl]

Ja sam povlačila tu temu. I ne mislim da su patetični odnosi, nego glavni lik u svojim ljubavnim jadima. Njegova vjerenica je veoma zrela i razumna, a takodje bjesomučno zaljubljena. Najbolji lik cijele knjige. Ali i simbolično predstavnik moderne Turske. Razmišljala sam i o tome da je glavni lik namjerno tako predstavljen, sa svom patetikom, ali gdje onda svrstati curicu u koju je zaljubljen? Ni ona nije ni najmanje patetična u svojim ljubavnim izjavama, prilazu ljubavi itd.
Neosporivo je da je glavni junak patetičan - pitanje je samo: je li namjerno i zašto?

[Dlapek]

Cinnamon Girl kaže:

Ja sam povlačila tu temu. I ne mislim da su patetični odnosi, nego glavni lik u svojim ljubavnim jadima. Njegova vjerenica je veoma zrela i razumna, a takodje bjesomučno zaljubljena. Najbolji lik cijele knjige. Ali i simbolično predstavnik moderne Turske. Razmišljala sam i o tome da je glavni lik namjerno tako predstavljen, sa svom patetikom, ali gdje onda svrstati curicu u koju je zaljubljen? Ni ona nije ni najmanje patetična u svojim ljubavnim izjavama, prilazu ljubavi itd.
Neosporivo je da je glavni junak patetičan - pitanje je samo: je li namjerno i zašto?

Piscu Pamukova kalibra se u njegovim knjigama ništa ne može desiti drugačije nego - "namjerno".

[Cinnamon Girl]

Ne bih se bas slozila s tim. Cak i pisac tog kalibra ima svoje slabosti.

[Dlapek]

Cinnamon Girl kaže:

Ne bih se bas slozila s tim. Cak i pisac tog kalibra ima svoje slabosti.

Nije nikakva piščeva "slabost" što je glavni lik romana profilirao na način koji itekako ima i smisla i svrhu i literarnu težinu.
To što se tebi taj lik ne sviđa i ne možeš prihvatiti da savršeno funkcionira u sižeu romana već je ,oprosti,ali dosadno.

[Cinnamon Girl]

Ista patetika se javlja i u Snijegu. To sto ti to ne mozes vidjeti je, oprosti, ali dosadno.

[Dlapek]

Cinnamon Girl kaže:

Ista patetika se javlja i u Snijegu. To sto ti to ne mozes vidjeti je, oprosti, ali dosadno.

Već ti je nekoliko forumaša pokušalo objasniti da ta "patetika" kako je ti uporno nazivaš,nije ništa drugo nego piščev alat kojim pokušava reći nešto o liku,o sredini,o povijesti,o mentalitetu,o kulturi....
Ali ti se ne daš...

[lika daroš]

zovem se crvena mi je baš super knjiga. posebno se se dojmilo poglavlje u kojem šejtan priča o sebi. Viđenje vraga iz jedne sasvim druge prespektive

[Cinnamon Girl]

dlap1307 kaže:

Već ti je nekoliko forumaša pokušalo objasniti da ta "patetika" kako je ti uporno nazivaš,nije ništa drugo nego piščev alat kojim pokušava reći nešto o liku,o sredini,o povijesti,o mentalitetu,o kulturi....
Ali ti se ne daš...

Naravno da se ne dam kad se ne slažem s tim argumentom.

[Dlapek]

Cinnamon Girl kaže:

Naravno da se ne dam kad se ne slažem s tim argumentom.

To nije argument,nego književno teorijska činjenica.
A tvoje slaganje ili neslaganje u tome ništa ne mijenja.
Pamuk je jako dobro znao što radi stvorivši upravo takvog junaka.To ima svoju težinu,svoje opravdanje u umjetničkom i svakom drugom smislu.
To što se tebi ne sviđa...

Ukratko: Pamuk je dobar pisac,Muzej je snažan i vrlo angažiran roman,karakterizacija likova je više nego uspješna.

[lektor42]

Pamuk mi se sviđa jer ima jednu odliku koju možete pronaći i u Ecovim i Rushdievim romanima (dva meni omiljena autora): ispod površinskog sloja koji je na prvi pogled pitak (kao npr. detektivski zaplet u Zovem se Crvena) imate toliko referenci na sve i svašta da poželite uzeti olovku i zapisati svoje misli na margine. Trenutno čitam njegov roman Tiha kuća. Radnja romana se bavi suvremenošću Turske i jako mi se sviđa. Preporučam.

[Cinnamon Girl]

dlap1307 kaže:

Ukratko: Pamuk je dobar pisac,Muzej je snažan i vrlo angažiran roman,karakterizacija likova je više nego uspješna.

Slazem se.
Ali se i dalje ne slazem s tim da je glavnog junaka namjerno nacinio takvim. Jer takav je i onaj par u Snijegu. Mislim da mu jednostavno ne ide to, da je sto puta Nobelovac.

[lie]

lektor42 kaže:

(...) ispod površinskog sloja koji je na prvi pogled pitak (kao npr. detektivski zaplet u Zovem se Crvena) imate toliko referenci na sve i svašta da poželite uzeti olovku i zapisati svoje misli na margine. (...)

u potpunosti se slazem
meni je on stvarno zanimljiv; otkrila sam ga jos u srednjoj skoli kad sam radila analizu knjige Zovem se crvena; lik ima jedan poseban stil, koji mu je bas postao prepoznatljiv, radnje jako dobro ispreplice i tematika mi nikad nije dosadila bas zato jer sve na prvi pogled zavara, al kad se malo udubis shavtis da je puno kompleksnije

[Echoe]

lektor42 kaže:

Trenutno čitam njegov roman Tiha kuća. Radnja romana se bavi suvremenošću Turske i jako mi se sviđa. Preporučam.

I ja sam isto sad na tome ... ok je roman, nekako jest malo 'grublji' od novijih romana, ali zamišljen je odlično, nadam se da će i do kraja biti dobar. I s ostatkom tvog posta se slažem. Zapravo, kod Pamuka i jest bit 'sve ono sastrane'; glavna fabula obično i nije nešto najoriginalnije, ali tehnika kojom je provodi i pojedine okolnosti i detalji njegovim jezikom oblikovani jednostavno daju savršen rezultat. Pamuk ima jednu sposobnost da čitatelje prenese u melankolični Istanbul, i stvarno, dok ga se čita, mnogo se toga može 'osjetiti'.

I sam Muzej nevinosti vjerojatno mi ne bi toliko sjeo da prije nisam pročitao 'Istanbul', tu knjigu sam shvatio kao neki uvod u 'Muzej' ... ne znam zašto.

[gunđalo]

Eto, budući da pročitah Snijeg i počinjem čitati Tihu kuću, odlučih se napisati nešto na ovu prilično staru temu!

Sa Snijegom vrlo zadovoljan; zanimljiva radnja, prikazani problemi onog prostora i vremena, dobar način pripovijedanja koji čitatelja uvodi u prostor i omogućuje mu da čitajući "živi" i suosjeća s likovima. Što se tiče ovdje kritizirane patetike i ljubavi glavnog lika, smatram da to nije ništa iznenađujuće niti loše jer, ipak, riječ je o pjesniku, dakle patetika mu je zapravo zanimanje. Dapače, natuknuto je da je Ka u Frankfurtu nerijetko masturbirao gledajući pornofilmove, što dovoljno ublažava njegovu patetiku i čini lik realnijim i manje idealiziranim, kao i njegovu ljubav prema Svili.