BANIJA LIBRE - moja knjiga

[mladjo79]

Napisao sam knjigu.
Sad samo treba naći izdavača.
Ali budem je podijelio ovdje s vama dan po dan.

1. Kazna mržnji
Henry je 6 godina samo pio, pušio i ševio i onda je doživio živčani slom.

Jednostavno je jednog dana utrnuo od glave do pete, počeo urlati, izašao van, počeo trčati, trčao je jedno dva kilometra, sjeo u birtiju mrtav umoran, popio dva normabela, iskapio dva piva i zaspao. Probudio se nakon dva sata, otišao doma i ponovo zaspao na podu dnevne sobe.

I onda je odlučio napraviti jedinu ispravnu stvar nakon 6 godina cuganja, cigareta i ševe - naći posao.
Novaca više nije bilo, sve dedine skupocjene slike su prodane, grunt kod Golubovca je davno prodan i potrošen, auto od bivše žene koji je ukrao prije dvije godine (imao je rezervni ključ) davno je prodan i zapijen, jednostavno svi izvori prihoda su presušili i Henry je odlučio naći pristojan posao.
Radio je u skladištu Lidla od 8 do 4, a onda je odlazio kući i pio. Pio je do duboko u noć sve dok nije zaspao negdje oko 4. Budio se u 7 pijan, slistio dvije pive i otišao na posao.
sa ženama nije bilo problema. U Lidlu je bilo 12 blagajni i na svakoj je bila po jedna. I to u dvije smjene.
Najviše je bio sa Zoricom, malom i krupnom sa brze blagajne koja nije imala neke duboke misli ali to mu ni nije trebalo, trebalo mu je samo da s nekim provede noć i da ne dočeka sam jutro. Nije puno pričala a i slagala se većinom s njim što mu je neizmjerno odgovaralo. Znao je voditi beskrajne monologe a ona bi slušala i potvrđivala njegove riječi.
Jednom nije mogla doći i Henry je čvrsto odlučio ubiti se. Nabavio je kvalitetno uže, promijenio luster tako da izdrži težinu, popio bocu Hendricks gina prije nego što će stati na stolicu, stao na nju, pao i onesvijestio se. Kada se probudio, uže je i dalje bilo tu, njihalo se lijevo-desno na laganom ljetnom povjetarcu.

-To nema smisla, reče Henry, -Glupo je da tako prazno stoji.

Uzeo je ključeve i neovlašteno ušao u LIDL negdje oko tri, našao lutku u izlogu ženske odjeće, i to one sa cijelim tijelom ali pola glave, bez očiju i čela. Odnio ju je kući, objesio je, sjeo pored nje i nastavio piti.
-Kakav divan prizor - rekao je dok se opijao na podu pored kauča, a lutka je visila iznad i malo ispred njega, njihajući se na ljetnom povjetarcu.
Zaspao je sjedećke.

Taj dan nije došao na posao, a Zorica je došla kod njega.
Ušla je.
Vrata su bila otvorena.

-Dragi donijela sam Gordon's Gina i nešto hr...AAAAHHH!!! KOJI JE TO KURAC? KAKVA JE TO LUTKA KOJA VISI SA LUSTERA??! JESI TI LUD??

-Daj sjedi malena.

-KAKO DA SJEDNEM KAD TO SRANJE VISI IZNAD TVOJE I MOJE GLAVE DAJ SKID...
-SJEDNI REKAO SAM!!!

Smirila se malo i sjela.

-Što misliš o mržnji? - pitao je?
-Mrzim je-rekla je.
-Stvarno odličan odgovor - priznao je.
-Drago mi je da ti se sviđa.
-Vidiš malena, postoje ljudi koji ne mogu bez mržnje. Kod njih je mržnja postala sastavni dio života. Postala je opipljiva. Toliko im se uvukla pod kožu da je postala dio njih samih i kad ne bi mrzili, oni ne bi imali razloga za život. Evo, pogledaj vijesti, pogledaj taj nacionalistički skup - ti ljudi nisu domoljubi. Oni ne mogu reći:Imamo državu! Najljepša je! Oni ne mogu slaviti nekoliko praznika godišnje i biti ponosni na svoju naciju i zemlju. Ne, to nije smisao njihovog postojanja. Oni moraju mrziti. Moraju imati NEPRIJATELJA. Jer ako nemaju neprijatelja, onda nemaju razlog postojanja. I zato prihvaćaju apsolutno sve što im se ponudi od strane njihovih vođa iako znaju da tih neprijatelja nema, da su ili pobijeđeni ili duboko preorani prošlošću ali njima treba SIMBOL koji će mrziti i sve što traže je da im netko to da. Tu nema ratia i nema objašnjenja koje bi ih zadovoljilo jer kad je cilj mržnja sama po sebi onda ratio prestaje. Meni je toga dosta.
-A kaj možeš napraviti?
-Realno - ništa. Ali simbolički...ukrao sam ovu lutku i ispunio je imenima, napisao sam svuda po njoj imena svih kretena koji zagađuju naš prostor, ne samo odavde nego i iz cijelog svijeta. Tremp, Le Pan, Kling-Jong,hrpa naših budala i lezilebovića...ma svi kojih sam se mogao sjetiti.
-Gle, fakat, nekaj piše po lutki...
Napisao sam njihova imena posvuda i simbolički im pokazao što mislim o njima:OBJESIO SAM MRŽNJU!
-O ludice moja!
-A sad mi je dosta. Sad se želim malo objesiti po tebi!
-Može ludice!

I tako su vodili ljubav u ljetnoj noći dok je povjetarac njihao mržnju obješenu iznad njih.

[mladjo79]

2. Sasvim običan dan

1.
Sonny se probudio oko pola jedanaest. Spavao je deset sati. Pored njega su stajale dvije boce Bombay Sapphire Gina i par limenki pive. Mislio je da će spavati duže jer je dan prije bio na moru i prošetao 17 kilometara. Išao je spavati u 15 do 1.
Digao se, počešao po dupetu i otišao si staviti kavu.
-Bok srce.
Ženski glas ga je pozdravljao iz dnevne sobe.
Tko je dovraga to?
-Bok.
-Hoćeš da nam napravim doručak? – kaže umiljati ženski glas.
-Može. Zapravo ima već graha, idem samo kupiti kobase i kruh.
-Može.
Mala je bila dobra. 175 cm, 50 kila, male grudi i dobra guza.
Sonny je izašao u Spar. Bilo je kišno vrijeme. Sonny je obožavao kišu.
Izabrao je najeftinije Gala kobasice (500 grama za 10 kuna), kupio je veliki kruh i vratio se nazad u stan.
Ona je veselo pjevala nad pećnicom, skinula grah sa peći i krenula ga sipati u tanjure.
Sonny je ispekao kobase i servirao ih. Uzeo je žlicu graha i stavio je u usta-KOJI KURAC, ŠTA JE OVO??!
-Srce, to ti ja zovem Irish bean.
-Šta?!
-U grah sipam malo viskija da bude bolji. Imam i svoju pljosku uvijek kod sebe.! Bolje je od Irish coffeya svakako. Zakikotala se.
-Jebeš to.
Počeo je jesti kobase. Dama je bivala sve veselija i veselija. Činilo mu se da je ono „malo“ viskija u grahu bilo pola litre.
-Čuj, ja ne znam kako se zoveš.
-Ja nemam imena.
-A je li?
-Ne, ja sam prosječna žena koja živi prosječnim životom i zato sam stopljena u bezličnu masu.
-Prosječne žene ne sipaju pola litre viskija u grah.
-To su sitnice koje ne mijenjaju bit.
Zazvonio je telefon.
-Halo?
S druge strane je bila debela pijandura od susjede sa gornjeg kata. Imala je 39 godina i već 20 je bila teški alkoholičar.
-Sonny jel' imaš ti struje?
Imam.
-Ja nemam.
-Pa plati račun.
- Duhovito. Ma izgleda da pola zgrade nema struje, pa sad provjeravam kako je kod koga.
-E pa moja polovica ima i jebe mi se za tvoju – veli sa smiješkom Sonny .
-Dođi na Irish bean.
-Na šta?
-Ma zaboravi. Bok.
Čim je spustio slušalicu, telefon je ponovno zazvonio. Bio je Bistri.
-Čuj Sonny bumo gledali tekmu večeras? Malo mi je glupo gledati te tekme bez gledatelja.
-Pa ako je bez gledatelja, onda je ni ti ne možeš gledati.
-Ma ne, gledatelja nema samo na stadionu, a mi doma gled…čekaj, zajebavaš me?
-Ne, ja sam čuo da bez gledatelja znači da nema tekme ni na telkaću. FIFA je dosta stroga u tim stvarima.
-Ufff jebemu, uopće mi to nije palo na pamet. Pa kak' ćemo onda…
-Moram iči. Bok Bistri.
Sklopio je slušalicu, otišao u dnevnu sobu, na komponentama pustio Chopinova Nocturna i vratio se u kuhinju. Djevojka je pojela popriličnu količinu graha i sada je tukla po whiskeyu.
-Tebi to stvarno ide mala, jel'?
-A što nam drugo preostaje u ovom sjebanom gradu? Nema posla, nema ljudi, nema radosti. Jesi li ikada bio zaljubljen?
-Uvijek i nikad.
-Ja jednom. Patio je od kroničnog alkoholizma. Bio je bubnjar u jednom jazz bandu. Pio je i pušio neprestano. Čak si je spojio na slavinu u kuhinji da mu teče pivo umjesto vode!
-Jebena ideja.
-Je, prvih par dana. Nakon toga je i posuđe prao s pivom. Tvrdio je da je pivo bolje od deterdženta.
-Simpatičan momak.
-Da. Bio je simpatičan momak.
Skuhao je kavu. Njoj je nalio rakije unutra.
Sjedili su u tišini i upijali Nocturna. Zazvonilo je zvono na vratima.
Ispred je bio čovječuljak od nekih 145 centimetara u odori poštanske službe.
-Evo ga Sonny! Povrat poreza! Rješenje je tu, vjerojatno je danas sjelo i na račun. Koliko si dobio ove godine?
-Nedovoljno. Ali poslužit će.
Potpisao je, uzeo kovertu i zatvorio vrata. Otvorio je omotnicu i vidio da je dobio 8 524 kune povrata.
-Hajde Irish, idemo trošiti pare! Samo da se istuširam, pa krećemo.
Nakon tuša, i oblačenja izašli su na stubište i pozvali lift.
Lift nikako da dođe.
-Čuj, hajmo pješke valjda se negdje zaglavio.
-Čekaj, slušaj!.
Tum, tum ,tum…
Nedje u dubini čulo se lupkanje iz okna lifta.
-Jebote, netko je zapeo! Idemo vidjeti.
Potrčali su prema dolje i došli do trećeg kata gdje je lift na pola bio spušten ispod ulaza ali se još gornja polovica vidjela. Iznutra je dopiralo lupanje. Sonny pokuša otvoriti ulazna vrata kako bi došao do kliznih vrata lifta. Jedva je uspio i onda je krenuo sa kliznima. Udaranje, koje je dopiralo iznutra, bivalo je sve jače i jače kako je bio bliže unutrašnjosti. Sonny nije znao od kud potiče jer ta ravnomjernost nije mogla dolaziti od samog kvara, nego se unutra nešto dešavalo. Otvorio je klizna vrata i ostao skamenjen. Poštar patuljak je ševio pijanduru sa gornjeg kata.
-O SUNCE TI JEBEM!
Tum,tum,tum…
-Čuj Sonny, daj zatvori vrata, vidiš da sam u poslu! Mrdam, a još i nju držim jer je sva urokana.
-Dobro, ti si znači zakočio…
-Da, da živio, serbus!
-Ok stari, samo ti trpaj. Jel' trebaš cuge?
-Ne, ima ona u džepu. Živio!
Sonny zatvori obadva vrata i krene s Irish pješice do stubišta.
-Čovječe, Sonny jesi mu vidio…
-da. Jebiga, negdje se ipak kompenziralo to kaj je mali rastom.
Izašli su u toplo jesenje popodne i krenuli trošiti novce i život.
2.
Sonny je odveo Irish u Petrinju na jednodnevni izlet. Imao je tamo dvije kuće, jednu iznajmljenu, a drugu za povremeno druženje sa curicama poput nje. Sjedili su u kući i gledali televizor. Neki voditelj je pričao gluposti vezane za politiku. Irish je rekla da ga osobno zna, da je prijatelj njezine majke.
Da znam ja njega, majka mu je pravoslavka, a otac je bio divan čovjek – reče Irish i zagrize batak.
Sonny se nasmiješi. Dobra fora. A i Irish je rekla ranije da joj je majka srpkinja, tak da nema ni govora o zlobi nego o čistoj zajebanciji. Zanimljivo, pomisli Sonny, znam joj nacionalnost, a ne znam joj ime.
Sjedili su neko vrijeme i jeli piletinu koju su zalijevali bijelim vinom. Na televiziji je bio izvještaj o potresu .
-Evo Sonny, odi tražiti sad ove ribe beskućnice, te bi ti valjda dale! Ma vraga, kad bi te vidjele vratile bi se pod ruševine.
-He he duhovito.
Na televiziji je tada bila priča o nekom kretenu koji je ševio dvadeset godina mlađu ribu.

[mladjo79]

jebi ga – reče Sonny, tak ti je to. Nepošten jebe, a pošten najebe.
-Dobra poslovica – kaže Irish.
Otvorili su drugu bocu vina i počeli je piti. Vijesti su se nastavile oko vječno istih stvari – gluposti i netrpeljivosti.
'Ko na tvrdoj stini svoju glupost piše…

-Zavist i zloba su zapravo dvije iste stvari-reče Sonny, a kod glupih ljudi one su najizraženije. „Kako je lepo biti glup“ – kaže pjesma ali ja mislim da nije tako. Smatra se da glupi ljudi imaju manjak problema jednostavno jer im je život jednostavniji i svodi se na ustaljeno ponavljanje obrazaca , odnosno jednu tupu jednoličnost kojom se njihovi glupi životi podgrijavaju. Ali nije tako jer ono čega glupi ljudi imaju napretek je ljubomora. Ljubomora prema svima koji imaju više. Zašto je to tako i zašto se uvijek nađe „neprijatelj“? Odgovovor je u loše spojenim sintaksama mozga koji mora imati neprijatelja. –
-Irish je slušala, a Sonny je nastavio.
-Postoje dvije vrste mržnje:mržnja prema onome koji je uspješniji/bolji/pametniji i mržnja prema određenoj naciji/skupini/rasi. Iako su kvalitativno iste, ove dvije mržnje razlikuju se u stupnju konkretnosti . u prvoj imamo mržnju usmjerenu na određenu konkretnu personu dok je u drugom slučaju ta mržnja uopćena.
-Dobro, a zašto neki mrze, recimo crnce, a drugi Srbe, Židove…?
-Ma stvar je samo tko ti je susjed. Da umjesto Srba imamo crnce, mrzili bi njih. Isto tako da Poljaci umjesto Rusa i Švaba imaju Srbe i Hrvate mrzili bi njih. Sve je stvar susjedskih odnosa – reče Sonny. Sad je već bio pijan.
-Uglavnom, dosta filozofije. Hajmo malo uživati u ovom gradu. Znaš kako znaš da li je grad teška vukojebina? Ako vani u disku vidiš ekipu sa maskirnom jaknom. A ovdje već dugo toga nije bilo. Mislim da je grad napredovao i da je ponovo, nakon dvadeset i pet godina dogurao do svog starog sjaja samo-vukojebine.
-Obuci se, idemo!
3.
Izašli su u elitni petrinjski restoran.
Elitan je zbog toga - objasnio je Sonny - što u njega ne puštaju muškarce sa maskirnim jaknama unutra. To je veliki napredak za petrinjsko civilno društvo.
-Grozan si. Pa neka se ljudi oblače kako hoće.
-Je, ali dok je maskiran, teško ga je naći i naplatiti mu račun. Zbog praktičnih razloga, ta moda ovdje ne vrijedi - reče Sonny sa smješkom i uđe unutra.
-Mogao si propustiti damu da uđe prva - reče mu Irish dok su sjedali za stol.
-vidi se da ne znaš bonton.
-kako to misliš?
-u birtije prvo ulazi muški, a vrata se otvaraju tek na izlazu.Za restorani nisam ziher ali bolje je ne riskirati.
-Ajde, recimo da ti vjerujem.
došao je konobar i dao im menu. Želite li aperitiv prije jela?
-Da, može, reče Sonny, dajte nam dva BANIJA LIBRE.
-Svakako - reče konobar i ode.
-BANIJA LIBRE? Kaj je to?
-Moj izum. Ovdje ga stalno toče. Znaš kako je CUBA LIBRE rum-kola? E, pa ja sam izumio BANIJA LIBRE - u čašu za martini se uspe rakija šljivovica, pomješa se sa malo loze i na vrh čaše se kao ukras stavi šnita špeka. Fino izgleda a i dere svojski.
-Ti nisi normalan, pa ja to nikada neću piti!
-Hoćeš, hoćeš, već je naručeno. Osim toga ne budi partibrejker. Jedna čašica nikoga nije ubila. Dve već jesu ali jedna je fakat bezopasna.
-Dobro, neka ti bude.
Konobar je poslužio piće. Sa zvučnika je svirao Balašević.
-Jebešga volim Djoleta - veli Sonny - ali sa zadnjeg koncerta su nas izbacili nakon pola sata.
-Zašto majke ti?
-Ma bezveze - nastavi sonny opušteno. - Znaš kako na njegovom koncertu, kad svcira pjesmu Neki novi klinci kod stiha "kad sam dobio par mandarina i malog bijelog zeca" ljudi bacaju plišane zečeve na njega?
-Da, i?
E, pa mi smo bacali mandarine.
-VI STE ŠTA?
-Bacali smo mandarine. bilo nam je već dosadilo to što mu svi, uključujući i nas bacaju te plišane zečeke, pa smo odlučili razbiti monotoniju. Problem je što su ga dvije-tri mandarine zviznule u glavu. On se čak i nije naljutio ali su redari dosta loše podnijeli tu promjenu u bacanju. Poslije smo čak tražili mandarine nazad (naravno, bili smo pijani) ali nam nisu dali.
-A jeste majmuni.
-Ha da.
Ja isto volim djoleta - kaže Irish čitajući menu. Čovjek, osim što ima odlične stihove ima i ispravan stav do kojeg drži i pod najvećom paljbom. za to treba imati muda.
-Bome, u pravu si. Što ćemo pojesti' Predlažem dva petrinjska s prilogom.
-može.
naručili su hranu i još dva Banija librea.
-Kako je ovdje sa Srbima' Jel' ima svađa.
-Ma ne, sve je normalno.
Sonny se nasmiješi. -Sad si me sjetila kad su Predraga raosa pitali tam negdje '93 "Kada će se normalizirati odnosi sa Srbima?" a on je odgovorio "Pa normalni su, u ratu smo".
-hahaha stari luđak Sjećaš se kak je s onom pištaljkom urlal na onoj sjednici?
-Jao ono je jedan od najboljih videa na Youtubeu ikada. Raos je legenda. Pukal je skroz ali je i dalje legenda.
Stigla je još jedna runda.
-Znaš - veli Irish već malo prirpita i štucajući - ako će ovo naše potrajati, moram ti reći da ja imam tešku narav.
-Nema veze, imam ja tešku ruku.
-Molim? Ne bi valjda...
-Ma zajebavam se, daj se opusti.
-Ah dobro, hik, već sam pomislila da...Uff što ovo lupa.
-Ja ti velim, još dva .tri i zaboravit ćeš ne samo di si nego i koja je godina.
-ajde, valjda neće biti tako strašno - veli Irish sa smiješkom.
Stiglo je jelo. Obadvoje su bili gladni i krenuli su tamaniti šnicle.
-Bok Sonny! - reče čovjek koji je upravo ušao u restoran.
-Bok Mile! kak si?
-Ha ide, vidimo se kasnije?
-Može!
-Friend of yours? - upita Irish punih usta.
Sused Mile. Ja ga zovem sused Srbin. Dobar čovjek. Samo danas je tužan. Godišnjica je kako mu je rođak Rade poginul.
-Pa kaj je bilo?
-Opal je u bunar.
-Strašno! Pa kaj nisu odmah reagirali susedi ili netko drugi?
-Ma jesu ali niš' se nije moglo. To je sve bilo u sekundi. Jadan čovjek.
-Da, užas.
Šetali su Petrinjom.
-Kako je ovo lijep grad.
-Da da, i najmanje mjesto je prekrasno pod uvjetom da dovoljno kratko ostaneš.
-To si ti izmislio?
-Ne, Tomić.
Hodali su nasipom Petrinjčice. Petrinja se nalazi na ušću Petrinjčice u Kupu. Sama Petrinjčica prolazi kroz grad i dijeli ga na pola, a tokom prolaska kroz grad (oko 2 km) teče kroz ukopani nasip dubok 7-8 metara s tim da je ipak dio i iznad tla nekih metar,metar i pol. Većinom je duboka najviše do metar, osim u vrijeme velikih kiša kada poplavi sve živo. Bilo je vruće i Sonnyju padne na pamet: - Hajmo se spustiti na luftiću do Kupe!
-Haha, pa jesi li ti normalan? Murija će nas pokupiti, ljudi će se derati, mislim da...
-Ma hajde, jednom se živi! Što nam mogu! Ne bu trajalo duže od pola sata, a baš bu bilo fora. Ne znam za slučaj da je to itko dosad napravio!.
-Ajde, ali jedino ako ponesemo i cugu. nisam luda da idem bez nje.
-Narafski. Možemo ponesti i nekaj za jelo.
I sat vremena kasnije, nalazili su se na mostu, na ulazu Petrinjčice u grad. Spušali su luftić u rijeku. Bio je nekih dva metra dugačak ali i isto toliko širok što je bilo vrlo bitno jer je na njemu, osim dvoje ljudi, trebalo biti mjesta i za poprilično cuge i hrane. našlo se mjesta čak i za jedan suncobran.
Krenuli su. Kazić je svirao osamdesete, Sonny ga je našao u kući sa kazetom unutra i to hitovi Duran Durana.
U početku su išli jako polako te su povremeno naletavali na dno ali ništa im nije moglo promijeniti dobro raspoloženje. Jeli su,cugali i zajebavali se.

See them walking hand in hand across the bridge at midnight…

-Jebote, ovim tempom će nam trebati više od sat vremena!
-Pa što onda? Opusti se. Sve što trebamo i sve što imamo nalazi se na ovom luftiću. Treba li ti nešto više od ovoga? Čak smo i fizički ovim nasipom odijeljeni od ostatka svijeta. Ovo je odlično.
Atmosfera je bila sjajna.

Girls on film, girls on film…

Ljudi su gledali sa obadvije obale. Prvo su bili začuđeni ali uskoro su pozitivni uzvici dolazili sa svih strana. Samo je pokoji djedica lijeno vrtio glavom u negodovanju tipa „U moje vrijeme…“
Sve u svemu, Sonny, Irish, a i dobar dio grada sa njima uživao je u svemu tome.
Sonny naglo stavi ruku među Irishine noge.
-HEJ KOJI TI JE, PA LJUDI SU…!
-Joj daj se opusti, zar to ovo barem malo ne pali? Neka gledaju!
-Ne, makni se sa mene, ne mogu dopus…
Sonnyjev jezik ju je prekinuo usred rečenice. Popustila je vrlo brzo. Počeli su se sve žešće ljubiti pritom skidajući odjeću sa sebe. Uskoro je publika uživala u divljem seksu koji je Petrinjčica lagano nosila prema Kupi.

In touch with the ground
I'm on a hunt down after you
Smell like I sound I'm lost in a crowd.
And I'm hungry like the wolf…

Postoje 4 mosta do Kupe, a na posljednjem, ekipica je vidjela dvoje mladih golih ljudi kako opušteno leže, ispijaju cugu i slušaju mjuzu. Na licu su imali izraze sreće i smirenosti. Sve je bilo u redu.

[californiamen]

mladjo79 kaže:

Postoje 4 mosta do Kupe, a na posljednjem, ekipica je vidjela dvoje mladih golih ljudi kako opušteno leže, ispijaju cugu i slušaju mjuzu. Na licu su imali izraze sreće i smirenosti. Sve je bilo u redu.

Samo intermezzo, sitna digresija; knjiga je zanimljiva, djeluje pomalo kao naškrabani spis/narativ od Cherlesa Bukowskog, on isto ima neuvijene izraze, bez interpunkcije, jezik-ulice i pornografije; samo nastavi dalje jer imaš sadržaj, iz toga će izići poanta…o Sonny i Irish..

ps. ja sam bio branitelj iz tih krajeva, misliš 4 mosta preko Petrinjčice?

[Nevjerojatantip]

Hoće li u knjizi biti i doživljaja sa stripovi točka com?

[mladjo79]

californiamen kaže:

Samo intermezzo, sitna digresija; knjiga je zanimljiva, djeluje pomalo kao naškrabani spis/narativ od Cherlesa Bukowskog, on isto ima neuvijene izraze, bez interpunkcije, jezik-ulice i pornografije; samo nastavi dalje jer imaš sadržaj, iz toga će izići poanta…o Sonny i Irish..

ps. ja sam bio branitelj iz tih krajeva, misliš 4 mosta preko Petrinjčice?

Hej, pozdrav!
Da, cilj je da knjiga vuče na Bukowskog koji mi je literarni uzor.

Yes, mislim na 4 mosta preko Petrinjčice, od onog "bijelog", najdaljeg sa cestom koja ide prema bolnici pa sve do onog oko 200 m prije ušća u Kupu.
Btw, moji su i mama i tata iz Petrinje, prezime mi je Mlađenović.

Kako se ti prezivaš, ako nije tajna?

I kao dodatak - pozdrav branitelju!

[mladjo79]

Nevjerojatantip kaže:

Hoće li u knjizi biti i doživljaja sa stripovi točka com?

Neće, ovo je potpuno druga spika.

Uglavnom, evo novog teksta:

3. Pogled u dvorište

- Znači ti hoćeš reći da su svi rođeni prije '91 zapravo bili u ratu?
I da zaslužuju status branitelja?!
- Naravno.
-Jebena ideja!
Henry je Sonnyju tu ideju iznio kao zajebanciju, naravno, ali što su više cugali tako su počeli sve više razrađivati planove. Sjedili su kod Sonnyja na balkonu i gledali svijet. Jer komšiluk je bio svijet.
-Uvijek isti ljudi...Uvijek isti ljudi. - ponavljao je Sonny. Evo, sada će na semaforu doći tri bakice iz Escapea, znaš one kojima poštar nosi poštu u birc? - evo ih! Ona četvrta koja je u kolicima je otišla ranije...Evo ih kreću i nikada ne stignu na vrijeme prijeći zebru. Ali znaš kaj je najluđe?
-Kaj?
-Ako je netko od vozača posebno živčan pa počne trubiti, one onda stanu. Kao ukopane. I ako vozač nastavi pizditi (a uvijek nastave) one samo nastave stajati i stajati. Mislim, ono, kaj buš napravil bakici od 8 banki? E jednom je bila jebena situacija. Lik je trubil u nekom Mercedesu i onda mu je bakica zviznula auto štapom i znaš kaj se desilo? Liku se uključil zračni jastuk!
- Nemoj jebat!
- Da! A auto je stajal i sve kaj je bakica napravila je mali TUP po sredini prednjeg dijela. Kaos, ekipa je umirala od smijeha.
Henryju se priča sviđala.
- I kaj je onda bilo?
- Ha niš', stvorio se red, počela je gužva ali su su se oni koji su to sve vidjeli jebeno zabavljali.
- Mogu misliti.
- Trajalo je to sve nekih dva sata. Murija je došla, komunalni redari, stvorio se krkljanac jer je lik blokiral cijelu traku. Kaos. Jedni su umirali od smijeha, drugi su pizdili...A ja u prvom redu s balkona sve gledam. Sve u svemu, bio sam zadovoljan. Ali tu nije kraj.
- Kaj je još bilo?
- Pazi, od mog balkona do semafora ima nekih sto metara, a ja imam onu jebenu praćku kaj mi ju je stari ostavil još dok je bio šef izviđača.
- Jaoooo, jaoooo....
- I tak ti je nađem nekakav kamenčić na balkonu, uzmem praćku i pogodim liku zadnje štop svijetlo. Sonny je umirao od smijeha dok je to pričao.
- Naravno, čim sam odapel tu praćku, maknul sam se sa balkona i nisu uoće skužili od kud je došla. Mislim, samo su čuli udarac od pozadi, ne' trebalo je prvo vidjeti kaj se desilo...Gledaju oni tako to razbijeno svijetlo i čude se...A ja umirem od smijeha.
Henry je zamišljao taj prizor i isto je bio vesel. Istina, Gordon's u njemu je isto tome doprinosio.

[Baphomet]

mladjo79 kaže:

Jednostavno je jednog dana utrnuo od glave do pete, počeo urlati, izašao van, počeo trčati...

Ne znam jel to uopće moguće

[mladjo79]

Baphomet kaže:

Ne znam jel to uopće moguće

Treba probati pa vidjeti.

[Baphomet]

mladjo79 kaže:

Treba probati pa vidjeti.

Znam da nije, ali probaj....utrni si nogu i probaj hodati

[californiamen]

Nevjerojatantip kaže:

Hoće li u knjizi biti i doživljaja sa stripovi točka com?

mladjo79 kaže:

Hej, pozdrav!
Da, cilj je da knjiga vuče na Bukowskog koji mi je literarni uzor.
Yes, mislim na 4 mosta preko Petrinjčice, od onog "bijelog", najdaljeg sa cestom koja ide prema bolnici pa sve do onog oko 200 m prije ušća u Kupu.
Btw, moji su i mama i tata iz Petrinje, prezime mi je Mlađenović.
Kako se ti prezivaš, ako nije tajna?
I kao dodatak - pozdrav branitelju!

Onaj lik ( nevjerojatantip) što te je pitao za stripove je u pravu; jer doista imaš kadrove i sekvence koji aludiraju na stripove što je i dobro jer time ubrzavaš ritam a imaš puno sadržaja i još je i čitljivo za iskusne čitače.
Nije tajna ali nije niti važno kako se zovem, ja sam svi ljudi iz Zapadne Californije. No, dobro, nastavi dalje redati svoje stranice.

Ps. Zašto ne možeš pronaći izdavača za knjigu, pa uvijek imaš samoizdat; jeste teško ali se na kraju krajeva – „isplati"; razmisli o tome?

[mladjo79]

Ma znam da ću vrlo vjerojatno knjigu morati sam izdati. Nije uopće upitno da neću ništa zaraditi, samo je pitanje koliko ću svojih para spušiti.

Jbga ja sam stara garda. Knjiga je "izdana" tek kada postoji fizički primjerak.
Možeš dobiti i digitalni ISSN ali nije to to.
Ali kaj je najbolje više ljudi je pročitalo i pročitati će knjigu dok je objavljujem online nego kada budem imao tiskano izdanje

[mladjo79]

Balkon je, između ostalog, gledao i na susjednu zgradu/neboder koji je na staklenom polukatu imao fitness klub. To je tek bila zanimacija. Henry i Sonny najviše su voljeli navečer kroz prozor balkona gledati kako ribe u uskim tajicama i majicama plešu ali nije bilo loše ni ovako, preko dana gledati kako se savijaju.
Taman je počinjao program. Ovaj put je bila voditeljica Sandra, riba od nekih 25 godina, tamnoputa sa malim sisama i guzom ali sve je to tako skladno izgledalo da bi se i mrtvacu dignuo. Inače, kada su počinjale vježbati, cure su mogle biti okrenute na dva načina:bočno prema dečkima na balkonu ili (što je bio pravi raj) okrenute leđima prema njima, tako da se gomila guzica njihala i plesala 30 metara od njih. Čovjek u tom trenutku svarno poželi napraviti kazneno djelo bludnih radnji. Zadnji red je ovaj put bio posebno impozantan. Sastojao se od 6 žena u (naravno) uskim tajicama koje su svako malo izbacivale svoje pozadine prema njima. Henry se ponekad pitao da li one to namjerno rade. Čula se glazba, povici voditeljice Sandre i gotovo da se mogao osjetiti znoj djevojaka. Sve to je trajalo sat vremena, a svakih desetak minuta su Henry i Sonny odlazili do wc-a...Inače, kada je vježba završila, Sandra je došla do prozora i poslala dečkima pusu. Dečki su joj pokazali palac gore.
- Ok, znači riješili smo pitanje da li znaju da ih gledamo - lukavo je zaključio Sonny.
Završili su sa Ginom i krenuli su na jointove. Fino su pasali i smirivali ih. Lijevo od balkona, spojena sa Sonnyjevom zgradom bila je stara potleušica u koju su povremeno znali dolaziti beskućnici i spavati tamo ali najviše je Sonnyja živciralo što su tamo znali vršiti nuždu. Upravo je jedan od tih smrdljivih kretena ulazio unutra i ne bi tu ništa čudno bilo da se nakon 10-ak minuta čulo urlanje.
- AAAAARRRRRRHHGGGGHHHHH JEBEMTIMATERDATIJEBEMAAAAAAA!!!!!
- Henry je, totalno cool od jointa samo zapitao:"Ovaj, khm, kaj se dešava?
- Eh da, nisam ti rekao - veselo će njegov buddy, sjećaš se kako sam prije par dana čistio podrum?
Urlanje se nastavilo.
- E pa tamo sam našao, od mog dede vjerojatno, staru zamku za zečeve. Znaš onu spiku, otvorena čelična naprava sa zupcima, staneš u nju i onda...Paf!
- U jebemti, to je nezgodno.
- Da, mora da ga boli.
Lik je izlazio van poskakujući na desnoj nozi dok mu je lijeva bila u zamci. Dosta je krvario i vidjelo se da je u agoniji. U jednom trenutku je pogledao prema momcima.- DAJTE ZOVITE HITNU, JEBOTE UMRIJET ĆU, NEKI KRETEN JE STAVIO ZAMKU ZA ZEČEVE TU GDJE SEREM!!!
Momci su ga gledali sa izrazom blaženstva i samo su, kao da su se dogovorili, lagano podignuli palac gore i nasmiješili se.
Mora se priznati da su uživali.
Lik je na kraju sjeo, urlao je naravno cijelo vrijeme, te je onda sa rukama probao odvojiti zamku. Nekako je u tome uspio i izvukao nogu van. Nakon toga je strgnuo košulju i zamotao nogu. Boljelo ga je vraški, kaj jest, jest. nakon toga je iz ruksaka (svi beskućnici nose ruksake) izvadio neku žestu (vjerojatno rakiju i polio je malo po rani. Tu je tek zaurlao kao životinja.
Ipak, to ga je sve malo smirilo i pao je na pod, teško dišući.
A onda ga je pogodio kamen.
Iz praćke.
U glavu.
Lik nije mogao vjerovati kaj mu se dešava.
- PA JEBEMU MATER TKO ME SAD JOŠ I GAĐA...
Kad je bacio pogled prema balkonu, dečki su se smijali, zapravo, umirali su od smijeha.
Lik je poludio. Išla mu je pjena na usta. naravno da je zaključio da su mu oni stavili zamku. Bila je to scena kao iz horror filmova. Redneck sa luđačkim pogledom i hroptanjem kreće šepajući prema njima i uzvikujući vrlo gadne psovke.
A zatim ga je pogodio još jedan kamen.
Pa još jedan.
Još dva su stigla vrlo brzo.
Na kraju je lik pao na sve četiri proklinjući dvojac sa balkona.
SERI NEGDJE DRUGDJE JEBEM TI MATER! - nježno mu je priopćio Henry.
Uskoro se čuo zvuk sirena, dolazila je hitna ili murija ili obadvoje pa su se momci lukavo povukli na neko vrijeme sa balkona. Otišli su u sobu malo prileći.
Spavali su nekih dva sata, a nakon toga su se fino vratili na balkon sa novom porcijom Gina i novom porcijom jointa.
Sad je već bilo kasno popodne, negdje oko 5 sati. Već su strusili pola boce kada se čulo iz susjedne zgrade:"KRALJICA NA F6!"
Henry se trznuo. Koji kurac.
pogledao je Sonnyja. Ovaj se uozbiljio, vidjelo se da razmišlja, a onda je nakon minute odgovorio:"TOP NA F6 UZIMA KRALJICU, ŠAH!
Iz grade se čulo nešto kao "omajkutij...", a Sonny je brzo objasnio Henryju:- Igram šah sa likom preko iz zgrade. Ne da nam se nositi table nego to ovako iz glave igramo.
- Igraš šah iz glave?
- Da.
- Svaka čast.
- Hvala.
- Jebote, pa koliko se znamo i da tako neke stvari otkrijem tek sad...
- A jebiga, neke stvari volim držati u sebi.
- Dobro, kužio bih da držiš u sebi da si, ne znam psihotični šizofreni manijak ali da igraš šah iz glave...
- Da...A kaj da ti velim
- Kako bi tek igrao trijezan?
- Da, dobro pitanje. Nisam nikada probao.
- Nemoj jebat?!
- Da....
- Hehehe, koji si ti car.
- Znam.
Nastavili su cugati.
Počelo je dolaziti do popodnevne gužve. Sve je više automobila trubilo, prestrojavalo se, sve je više ljudi pizdilo...
Henry je potegnuo dobar gutljaj. - Znaš li da je u prosjeku svaki šesti auto crveni?
- Jebeš me?
- Ne, evo probaj brojati.
Prođe minuta.
Dvije.
Tri.
- Fakat!
- 'Sam ti rekel?
Zapalili su još jedan joint.
-LAUFER UZIMA TOPA!
- PIJUN UZIMA LAUFERA!
- JEBEM TI MATER!
- I JA TEBI!
Joint je bio fakat dobar.
Došla je Sonnyjeva djevojka Lara, bila je na poslu, radi u Lidlu. Sjela je pored njih. Imala je samo gaćice na sebi.
uzela je joint.
Svo troje su pušili u tišini.
Počelo je fućkanje iz zgrade preko puta. Lara nije prošla neopaženo.
Naravno.
Nakon par minuta Lara i Sonny su se povukli u stan.
Vratili su se za 5-6 minuta.
Bili su malo zadihani.

[mladjo79]

Auti se sad gotovo nisu micali.Inače tu je bilo križanje dvije prometnice i onda se desio onaj klasični balkanski čep - ovi iz jednog smjera su dok im je bilo zeleno lagano kretali naprijed i onda su stali nasred križanja tako da ovi iz okomite prometnice, kada im se upalilo zeleno, nisu mogli nikuda. Krenulo je pičkaranje i trubljenje. Klasične balkanske pizdarije. U načelu, ovi iz okomite ulice su "potrošili" cijelo svoje zeleno a da se nisu ni makli sa mjesta. Bijes je rastao.
- Samo da netko nema neko oružje - rekao je Henry, vidno napušen.
- O i to se dešavalo. Bitno je da nije gun. sa palicom se malo razbije šajba ili udubi lim ali ako je gun u pitanju...uhhh.
- Dečki, idem ja van. Vi trabunjajte dalje.
- Dobro - rekli su u glas.
Na semaforu je upravo stao Porsche Cayenne iz kojeg je urlala nekakva zla narodnjačka glazba. Međutim par unutra toliko se svađao da je to čak nadglašavalo i tu svađu. Bila je to vrlo neprijatna situacija i vidjelo se da stvar postaje sve gora i gora. Ljudi su gledali iz automobila, pješaci su se čudili...Ali urlanje nije prestajalo. Konačno, žena je izašla iz suvozačevog mjesta i krenula prema zebri. Gotovo iste sekunde i vozač je izašao van i pokušao ju na silu vratiti nazad. Ona se, naravno nije dala i tada se desilo. Lik ju je svom snagom lupio licu. Krv je šikljala iz usta, a vjerojatno su i zubi stradali. Žena je prvo ostala u čudu, a onda ga je počela tući torbicom. On se par puta izmaknuo i zveknuo joj šamarčinu, tako jaku da je zvonilo do Sonnyjevog balkona. Žena je vrištala. Lik je urlao. Narodnjaci su treštali. Sve se to desilo u manje od 40-ak sekundi. par ljudi je doviknulo nešto iz auta ali lik se nije obazirao. Naravno da je imao lančugu. I naravno da je bio ćelav. Taman se krenuo vratiti u auto kada ga je prvi kamen pogodio posred ćele. Sonny je bio jebeno dobar u gađanju.
- ŠTA KOJI KURAC, TKO...?!
Drugi kamen je vrlo brzo došao i pogodio ga posred gubice. Lik se sada držao ia za čelo i za zube. Bio je u šoku.
- GDJE SI JEBOTE, MAJKU TI...?!
- OVDJE SAM MAJMUNČINO! HAJDE DOĐI!
Lik je pogledao prema balkonu i prema Sonnyju i Henryju. Izraz mržnje i bijesa bio je nevjerojatan. Ljudi su trubili, pizdili jer je manijak zaustavio cijelu traku (zapravo vrlo hrabro od onih koji trube - mislio je Henry, s obzirom kako lik izgleda i u kakvom je stanju ali to je zagreb. trubili bi i Godzili da zastane na semaforu) a ovaj je sa izrazom nepatvorenog zla krenuo prema balkonu. Došao je do balkona htijući valjda prvo priprijetiti ali Sonny je bio brži. Bio je na prvom katu ali isoid njega je bio jedan balkon sa nadstrešnicom. Skočio je na njega i od njega se odmah odbio do lika s nogama prema naprijed tako da mu je lijeva noga pogodila likovo čelo, a desna zube. Lik je zaurlao i pao na pod, a pao je i Sonny i to dosta nezgodno na rame. Ali ništa mu nije bilo slomljeno. lik se prvi pridigao i taman je krenuo na Sonnyja kada ga je tegla cvijeća pogodila u glavu.
Henry.
lik je sada pao na koljena hroptajući. Henry se spustio istim putem kao i Sonny i sad su ga obadvojica počeli cipelariti. Lik je nasumično mlatarao rukama (uspio je obadvojicu jednom dohvatiti po nogama) ali je počeo posustajati. Ekipa je trubjela i navijala, izašla je ekipa iz zgrada na balkone, nastao je opći show. Na kraju je i njegova ženska iz auta došla.
- Čekajte malo gospodična - rekao je Henry i zajedno sa Sonnyjem pridigao lika. Kada je koliko - toliko bio uspravan (držali su ga za ramena, a noge su mu visjele), riba ga je svom snagom lupila u jaja.
Zvuk koji se tada čuo zvučao je kao zavijanje kita.
Lik je ležal sjebal, ekipa iz automobila je trubila i navijala, ženska je bila sretna, ekipa iz zgrada je urlalaTuci ga! Tuci ga!...Ma opći show. Sonny je tražio ključeve od likovog auta u njegovim džepovima. Kad ih je našao da ih je ribici i rekao - Evo gospodična, uživajte sama u vožnji. I dajte molim vas promijenite mjuzu.
- Dečki hvala vam, kak da vam se zahvalim, lik je idiot, hoćete da odemo do vas, mislim, mogli bi...
- Ma daj srćeko sve je u redu - veselo će Henry - samo se ti smiri i odi negdje na brdo da se opustiš u tišini.
- Može momci, boook!
Ušla je u auto. Prije nego što je krenula, iz zvučnika se više nisu čuli narodnjaci nego zadnji album grupe Depeche mode.

Došla je hitna. Henry i Sonny su se preko balkona povukli u stan, ekipa je nastala sa balkona, auti su odjurili dalje.
Nitko ništa nije vidio.
Lik je hroptao.
Hitna ga je odvezla.

Dečki su još malo prilegli, a kad su ponovo izašli na balkon bila je već noć
Mirno proljetno vrijeme.
Prava stvar za malo popiti i pokoji joint popušiti.
- Znači po tebi je DIGO kvasac zapravo Viagra za siromašne? – upitao je Henry vidno napušen.
- pa da. Jedan lik kojeg znam zna lika koji se kune da je onu stvar namazao tim kvascem i da stvar dela! Ha gle, treba staviti malo više i kako da kažem nadopunjavati pimpek malo češće s kvascem ali za 1 ševu su ti dovoljne dvije vrećice.
- Pa to moramo probati.
- Slažem se.

Iz zgrade lijevo dolazio je susjed Miro.
- Bok dečki!
- Bok sused!
Miro je bio kvartovska legenda. Umirovljeni doktor, živio je sa svojom suprugom. Kćer mu se bila udala i znala je sa mužem i dvoje djece dolaziti u posjet. Kada se to desilo, Miro je izlazio van, sjedao u svog Stojadina i tamo na miru slušao vijesti i radio Sljeme. Tako je bilo i ovaj put. Malo je pročavrljao sa momcima,a onda otišao uživati u samoći.

Totalni car.

Dečki su lagano pušili, a i Miro je pripalio. Bilo je nešto zanimljivo u njegovom dimu koji se širio Stojkom.
- Čekaj, jel' on to...?

[mladjo79]

- Aha, ja mu prodajem travu - rekao je Sonny uvlačeći dim.
- Jebeno.
- Da, da...
Noć je padala, svježa i lagana. Vjetar je lagano puhao ili duvao, nije to više bilo bitno.
- Bok dečki!
momci su poglerdali prema dolje.
Djevojka gola do pojasa stajala je ispod njih. Imala je dugu crnu kosu, lijepo i veselo lice, dosta dobre grudi (velike ali ne prevelike) nije imala trbuh i kad se sve zbroji bila je mršava i zanosna.
Sviđala im se.
- Jel' se mogu popeti?
- Popni se!
Bila je graciozna. Lagano se uzdizala preko susjedove verande, prvo je skočila tako da se uhvati rukama, onda se odrazila rukama pa se popela prvo lijevom nogom, a onda desnom. sad je bila na susjedovoj verandi nekih dva metra ispod njih. Bila je u položaju žene-mačkeolučučanja, lijeva noga ispružena, desna uz tijelo, sa rukama uz grudi i pogledom prikovanim iuz njih
- Prrrrrrr....
Nakon toga se pripremila za skok. U jednom skoku uspjela je uhvatiti Sonnyjevu ogradu, dignuti se rukama "prema gore" (tako da su joj sada ispred momaka bile njene grudi i lice), te se onda odrazila i doskočila na balkon.
- Bok!
- Bok.
- Imate cuge?
- Imamo. Evo ti.
- Ja sam jedna od ovih kaj vježbaju tu na polukatu, vidjela sam vas pa sam odlučila navratiti.
- Odlično.
Došla je i Lara.
- Opa, novo društvo?
- Da, ne smeta ti?
- Ma neeee, dapače.
- Super. Sara i Mačka su se poljubile, u sta, onako vatreno i sexy.
Henry i Sonny su uživali.
Na radiju je svirao Survivorye of a tiger.
Počao je ples. To je zapravo bilo nevjerojatno kako su na tom malom balkonu istovremeno cure uspjele plesati, a momci sjediti i uživati, a da nitko nikome nije smetao.
Ples je išao lagano, a opet rokerski i erotski. Svaki bas gitare posebno se naglašavao. Međusobno su se dodirivale, grlile ljubile...Ma bilo je fantastično. Pjesme su išle i išle, ljudi su došli na balkone (opet), gledali, uživali, navijali...Večer je bila legendarna.
Ljudi su svašta dovikivali.
_ HEY SONNY I HENRY, KAJ SE NE UKLJUČITE?! KAJ STE PEDERI?!
- MOMCI JEBO VAS, AKO VI NEĆETE MI ĆEMO!!
I slično.
Sve u svemu, fina zabava.
Djevojke su se povukle u sobu nakon nekih pola sata plesa.
I momci za njima.

15 minuta kasnije dečki su se vratili na balkon.
Malo uzdihani ali inače ok.
Bilo je tek 10 sati.
Noć je tek bila počela.
Jedan od likova sa drugog kata sa zgrade preko puta odlučio je ubiti se.
Dečki su to zaključili po tome što je došao na balkon, sjeo na njegove ivice i rekao:"Ja ću se ubiti." Rekao je to dosta tiho tako da su ga dečki jedva i čuli.
-Jebi ga - reče Sonny tiho - pa kak će se ubiti ako skoči sa drugog kata? samo će si strgati noge i ruke.
- Ha dobro, ako skoči na glavu...
- Misliš, ono, kao da skače u more?
- Pa da, ono, BUĆ, ne? samo će ovdje biti TUP.
- E jebiga, to bi zapravo bilo glupo da sad napravi.
- Zašto?
- Pa dan i večer su tako jebeno dobro krenuli i sad da nam to nekakav kreten zajebe.
- Znači više ti je stalo do naše zabave nego do njega?
- Naravno.
Smijali su se.
- Pazi sad ovo - veli Henry i potegne sa rukom iza.
Lik je sjedio, očajan, vidjela mu se tuga u očima i u glasu, tko zna kakvi su ga problemi mučili, kad odjednom - TUP!
Lika je pogodila konzerva pive direktno u glavu. Od udarca se zateturao ali je, baš kao što je Henry predviđao, pao unatraške nazad na balkon.
- ŠTA KOJI KURAC JEBEMTI...?
- ZAČEPI LABRNJU I POPIJ PIVO! ŽIVIO!
Lik se lagano dignuo, vidjelo se da je ošamućen kako od udarca tako i od pada na leđa a u ruci je držao pivo i imao je tu začuđenu facu kao da gleda Kriptonit ili tako nešto.
- Pa dobro momci mamu mu jebem...
- NE SERI! - povikao je Henry. - NAMA ĆEŠ KVARITI VEČER SA SAMOUBOJSTVOM. POPIJ PIVO I MIRAN BUDI!
Lik je još jedno vrijeme bio ošamućen ali nakon toga je otvorio pivo i nazdravio momcima.
- Živili!
- Živio i ti prika!
- Hey henry, da mu damo savjet da sljedeći put ako se hoće hititi ode na neko više mjesto. Mislim da je peti kat granica s koje se ziher može...
- Joj daj začepi.
- Hi hi hi...
Henryju je zazvonio mobitel.
- Halo?
- Ja sam.
Lik preko puta je mahao.

[mladjo79]

- Ok, reci. Čekaj da te stavim na razglas tako da te i moj prijatelj čuje. U tom trenu mu uopće nije palo na pamet otkud Henryju njegov broj.
- Bila je moja srednješkolska ljubav - počeo je lik. Bili smo zajedno u srednjoj i to dva puta. Cijeli treći razred, onda smo prekinuli, pa onda još pola četvrtog. Onda smo prekinuli jer ona više nije htjela. Uvijek su žene krive. Ili barem gotovo uvijek. Nakon toga smo još par puta bili u kontaktu. Fuck buddies iliti friends with benefits iliti kako se već sve te pizdarije zovu. Ali nikada joj više nisam ništa značio. Nikada ništa, kužite? Jedino je u srednjoj bilo ljubavi, a poslije toga ništa. Uvijek me zvala ili kao slučajno nabasala na mene kad je bila sama. Znači bila je sa mnom samo zato da se može ševiti jer je, kako je znala reći "uvijek vlažna". Ali nikada to nije bilo ništa više od običnog seksa. Jednom je prekrila svoje lice jastukom tako da me ne vidi jer je zamišljala drugog.
- ŠTA JE...?! - povikali su momci uglas.
- Da, da. To mi je čak i priznala. Jebala se sa mnom, a zamišljala je drugog. a ja? Ja sam to jedva podnosio ali bio sam zaljubljen. Ali zanimljivo, nikada nije tražila novce. Nikada. Znala je upadati u financijske probleme ali nikada nije od mene tražila ni lipe. Posljednji put me zvala prije dva tjedna. Naravno, bilo je seksa i danas me ponovo odjebala. Sedmi put. Sedmi put čovječe, ako ne računamo onaj jedan prekid u srednjoj. A znate kaj je najbolje? saznao sam da u ta vremena kada sam joj služio kao fuck buddy ja nisam bio jedini! Znač čak me i na taj način ponižavala!. Imala je više jebača dok nije došla do lika s kojim može biti. Koja kurvetina majku joj jebem. A ja? Ja sam samo slabić koji je i dalje voli. I sada je on tamo s tim novim dečkom, on je ljubi, liže, jebe...a ja...ja ovdje pričam s vama i tugujem.
- Jebote - rekao je Sonny.
- Jebote - rekao je Henry
- Jebote - rekli su svi susjedi koji su čuli tu priču jer je speakerprhone bio na najače.
- Rista znaš kaj bi ti pomoglo? - veli Sonny
- Kaj?
- Ajde iz sveg glasa zaurlaj njeno ime. Tako ćeš barem malo izbaciti bijes i gorčinu iz sebe.
- Hm, hm...Imaš pravo.
- IIIIIIVVVAAAAAAANNNAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!
Fakat je urlao. Onda je udahnuo, pa je ponovio urlik:
- IIIIIIIIVVVVVAAAAAAAAAAAAANNAAAAAAAAAAAAAA!!!!!
- IIIIIIIIIVVVVVVAAAAAAAAAAANNNNNNAAAAAAAAAAAAAA!!!! !! - zaurlali su i Henry i Sonny
- IIIIVVVVVAAAANNNNNNNNNAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!! - zaurlali su sada i susjedi.
- IIIIIIVVVVVAAAAAAAAAAAANNNNNNNAAAAAAAAAAAAA!!!!! - u jednom trenutku derali su se svi.
Ponovilo se to još par puta.
Nakon toga su svi bili nekako zadihani i odmorni.
- Jebiga dečki, ovo je bilo korisno.
- 'Sam ti rekel?
- Imam još cuge u stanu idem malo cugati.
- Dođi do nas.
- Ne, baš mi paše cugati sam.
- Ok.
Nastavili su piti. Lana je lagano hrkala u kuhinji, zaspala je tamo. Sonny ju je probudio i rekao joj da ode hrkati negdje drugdje, npr. u spavaću sobu. Rekla mu je da odjebe ali je ipak otišla.
Sjedili su dalje, pušili jointove, pili pivo i Gin tonice i jebalo im se za cijeli svijet.
Tada se sa gornjeg kata čuo iritantan i užasno glasan dalmatinski naglasak:A ANTE ČA SAM TE JA MOLILIA DA NE IDEŠ U RIBE TAKO KASNO, PA ČA JE TEBI OĆEŠ DA JA POLUDIN OD BRIGE, MOJA MATER TE POZDRAVLJA, A JA NIŠTA OČISTILA ONE INĆUNE, MALO ME MARE POSJETILA, SVE JE PO STAROM , SAMO NE IDI VIŠE U RIBE, A I TAJ MATE S KOJIM IDEŠ JE BUDALETNA TEŠKA, A I JA SAM TI REKLA…
…
…MA MUČI, ČA TI MENI IMAŠ GOVORT, JA TVOJU MATER POŠTUJEM I NEĆU JA NJOJ NIŠTA SRAT AL DA JE ONA MAL0 GUZCU VIŠE DIGLA U ŽIVOTU NE BI SADA I DALJE ČUVALA OVCE I JBGA, DOBAR S' TI MOMAK SAMO TI ĆAĆA PREVIŠE PIJE, TO TAK NEMERE VIŠE TREBA…
Tijekom tog monologa, Sonny je otišao u dnevnu sobu po uže. Žena je stajala na balkonu i svojim „normalnim“ glasom (od 120 decibela) pričala pizdarije. Henry je odmah skužio kaj Sonny dela. Žena je bila okrenuta prema kuhinji i nije ih vidjela. Sonny je prebacio uže par puta, međutim svaki put bi fulao sve dok iz trećeg puta nije zahvatio okuku balkona. Ah, da, uže je na kraju imalo kran. Lagano se počeo penjati prema gore. U načelu nije bilo teško jer ga je Henry pridržavao, a kasnije, kad je već skoro dohvatio luk balkona, bilo je potrebno samo da ga Henry malo pogura za cipele. Još jedno Hop! I bio je na balkonu. Luda Dalmatinka ga nije ni skužila.. Prvo ju je nabio nogom u dupe.
- AAAAAAASSSSSS TI GOSPE ČA…
Nakon toga joj je uzeo telefon i rekao Anti vrlo tihim, mirnim i književnim jezikom.
- Ante pozdrav, ovdje Sonny, susjed tvoje djevojke sa prvog kata.
- AAANTE UDARIO ME U GUIJZCU, POPEO SE…
Sonny joj je zviznuo šamarčinu i onda je KONAČNO zašutila.
Sonny je nastavio: tvoja djevojka je jedna izrazito glasna, priglupa i antipatična tupača. Ja sam se sada popeo na njezin balkon da je ušutkam jer nisam više mogao podnositi da mi svaki dan po pola sata gnjavi tebe s tim svojim spikama. Vjeruj mi Ante, činimo ti uslugu.
Tišina.
Tišina.
Tišina.

- Ma ja iden u ribe rad'te šta 'oćete, jebe mi se.
- Može Ante, pozdrav.
- Adio.

[mladjo79]

- AAANTEEEE GDJE SI SPASI MEEE…
Još jedna pljuska ju je smirila . Čuo se neki zvuk iza, na balkonu. Sonny se okrenuo i vidio Henryja kako se penje. – E rista, a da nastavimo malo cugati kod nje?
- Može!
Zavezali su je za stolicu, prekrili joj usta i otišli do frižidera vidjeti što se može popiti.
Žena je imala u frižideru dvije stvari – ribe i vino.
- O jebem ti te dalmoše da ti jebem…Sonny je bio frustriran. Tada je primijetio da se žena okreće u stolici i nešto im pokazuje očima.
Otišli su u dnevno sobu. Tu se na psihi nalazilo nekoliko boce žestotkog pića ali posebno ih je iznenadio Master's Gin.
- Yeah! Ipak neka korist od ove laprdave ludače!. Henry je otvorio bocu i dobro potegnuo. Onda ju je dodao Sonnyju koji je potegnuo još više.
Najbolji…Jebeni…Gin…Na svijetu…Rekao je, pomalo posrčući, Sonny. – Idemo sjesti u kuhinju do nje.
- Ajmo.
Cugali su i pričali. Sjedili su jedan pored drugoga dok je iritantna dalmatinka sjedila nasuprot njih.
Ok, kako ćemo je zvati? Predlažem Irry. To je skraćeno od Iritantna Dalmatinka.
Sonny se složio.- Nego mala, kako ti je pravo ime?- MMMMMMMM!!!! Dobro, dobro, pa kaj se ljutiš, samo te pitamo za ime. – MMHMMMMM!!! – Jao pa nije baš lijepo kaj sijevaš tim lepim plavim okicama. Znaš ma koga mi liči Henry? Na Doris Dragović. Ali prije 30 godina.
- Da.
Ispili su Master's Gin i razmišljali kaj dalje. Tamo na psihi je bila i neka rakija pa su se primili i nje. Nije bilo loše. Pili su jedno vrijeme u miru, glupa kuja je nekaj mrmljala kroz duck tape i sve je bilo dobro.
Mora se priznati da je imala stila za uređivanje. Sve je bilo u nekakvom indie stilu, falile su samo nargile i napušena ekipica. Ovako, na prvi pogled, ne bi se reklo da ovdje živi neka nadrkana kučka. A opet, zašto indie/napušene djevojke isto ne bi bile nadrkane kučke? Stan je bio iste veličine kao i Henryjev ali vidjelo se da nije baš održava pretjerano. Henry se u jednom trenutku digao i oklagijom za pečenje kolača prešao preko njenog mobitela. Sonny je kužio spiku – barem za ovu večer, želi je spriječiti da nekoga nazove. Mislim, nije to nikako moguće u potpunosti ali ovako je to bar bilo malo teže. A i slala se poruka. Popili su još one rakije, odvezali kiučku, rekli joj da ne laprda previše jer će joj odozdo srušiti balkon lupajući željeznim gredama odozdola (Henryjeva ideja) i onda su se lagano, istim putem kojim su i došli, vratili nazad.
- Fali nam cuge – reče Sonny.
- Hajmo po nju, tu 300 metri dalje na onu benzinsku.
Bili su pijani k'o majke, a odlučili su ići autom iako su bili pijani k'o majke i iako je benzinska bila udaljena 300 metara od njih. Digli su se sa stolca. Prvo se Henry uhvatio za štok vrata od balkona i nekako uspostavio ravnotežu. Nakon toga se odbacio do stola sa lijeve strane, a onda i do zida sa desne strane. Tu je malo stao da se odmori. Nakon minute, nešto ga je primilo za ramena. Bio je to Henry koji je pokušavao na isti način ostati na nogama ali se umjesto uza zid, držao Henryja. Henryju je išlo na povraćanje ali znao je da bi ga Lara ubila. Konačno se i Sonny naslonio na zid, a onda je Henry skočio napred prema sudoperu i elementima. Uhvatio se rukom te se počeo lagano spuštati na sve četiri. Sonny je to već napravio. Henry je lagano krenuo na sve četiri s tim da ga je Sonny uhvatio za zadnje noge. Izgledali su kao gusjenica. Tako su došli do hodnika gdje je Sonny napomenuo da mora uzeti ključeve od auta. Isti su bili iznad njih, znači nekih metar i pol udaljeni ali trebalo se dignuti. Niti jedan od njih u tom trenu za to nije imao snage za to. Sonny je digao desnu ruku i počeo pipkati po komodi i na kraju ih je ipak našao. Sada je trebalo otvoriti vrata, a to se u tom trenutku činilo kao nemoguća misija. Ipak, Henry je pokušao. Prvo mu je Sonny dao ključeve od auta jer ih ovaj nikako nije mogao staviti u džep. Henry ih je stavio u usta i pokušao se pridignuti da otvori kvaku. Nakon 7 pokušaja to mu je i uspjelo. Onda je krenuo otvarati vrata i ova su ga zviznula u usta. Skoro je progutao ključeve. Vrata su bila otvorena i obadvoje su nekako izpuzali van. Henry je pljunuo ključeve van iz usta, a Sonny je zadnjom lijevom nogom privukao vrata da ih zatvori. Uspjelo mu je iz petog pokušaja. Henry se probao podignuti uza zid do vrata ali to je probao na način da uhvati cijev za plin koja baš i nije bila hladna. Zaurlao je ali se brzo primirio. Lagano se, nekih minutu i pol, podizao uza desni zid. Sonny je to isto radio sa zadnjim zidom s tim da je on bio u čučećem položaju i probao se na taj način pridignuti. Naravno da mu nije uspjelo pa se okrenuo okomito od zida i pokušao se tako dignuti. Ovaj put mu je uspjelo. Silazili su stepenicu po stepenicu, jedan iza drugoga, priljubljeni uza zid.Prešli su pola puta kada im se na putu ispriječila mačka od susjede iz prizemlja. Henry ju je probao zviznuti nogom ali prokletinja je bila brža i izmakla se.
- Pusti jebenu mačku, idemo dalje . rekao mu je Sonny. Sišli su skoro do prizemlja puzajući tako uza zid kada je susjeda, vlasnica mačke, otvorila vrata. Henry i Sonny su nastavili hodati uza zid ali im se sada, umjesto zida, ispriječila susjeda. Henry je samo nastavio pipati i nije ni primijetio da susjedu drži za sisu. Ova je malo ciknula ali ništa strašno. Nakon toga je došao Sonny i primio ju za drugu. Tako su stajali jedno vrijeme. Obadvojica sa po jednom sisom u ruci i pogleda praznih prema naprijed ne shvaćajući uopće da drže susjedu za određeni dio njenog tijela. Da se bude u potpunosti iskren, ni susjeda se nije previše bunila. Nastavili su dalje iako ih je susjeda pozivala da uđu kod nje. Sada su bili u hodniku koji vodi prema izlaznim vratima zgrade. Odbijali su se od jednog zida do drugog kako bi došli do vrata. Međutim išlo je teže nego što su mislili (ako su išta u tome trenu i mislili.) Hodnik je bio dugačak 7-8 metara, a širok oko 3. Oni su se odbijali jer su mislili da će se tako najlakše kretati naprijed ali s obzirom koliko su bili pijani, u jednom trenutku su se odbijali „vodoravno“, od jednog poprečnog zida, do drugog. Nakon par takvih odbijanja sudarili su se i zagrlili.

[mladjo79]

- Jebemu Henry nekaj ne valja.
- Da i ja sam stekao takav dojam.
- Trebamo promijeniti taktiku.
- Kako misliš?
- Hajmo ovako zagrljeni polako prema vratima.
- Hajmo.
I tako su lagano prelazili metar po metar. U jednom trenutku,susjed je otvorio vrata, tik njima ispred nosa. Čovjek se malo zagledao u dva evidentno alkoholizirana muškarca koji zagrljeni stoje pored vrata ali brzo je prošao pored njih sa smiješkom na licu i pozdravom - Živili, a dečki su mu jednako odgovorili.
Sonny je vozio stari Volvo iz osamdesetih, prava mrcina, zvijer od 5 metara dužine.
- Ja ću voziti, trijezan sam.
- Štas'…Ma ne jebi, moj je auto, daj ključeve ovamo.
- Dobro, dobro, nek ti bude…
Henry je ostao vani kako bi regulirao izlazak auta iz parkirališta.
Sonny je upalio auto i krenuo lagano unatrag. Ipak, krenuo je unaprijed jer je krivo ubacio u brzinu. Auto je malo lupio u zgradu.
- Jebemtiživotdatijeb…
- Dobro, dobro, nije strašno, samo sad fakat ubaci u rikverc. Mislim, hoćeš da ja…
- Odjebi!
- Dobro, dobro…
Ovaj put je Sonny dobro ubacio u rikverc i krenuo lagano nazad. Centimetar po centimetar. Trajalo je to nekih par minuta. Kada je izvukao auto do pola, počeo je lagano skretati udesno.
- Lijevo jebote, pa tamo je izlaz sa parkinga!
- Aha, joj da…
Sonny je sada izravnao auto ali je dok je to radio uspio vratiti se na staro mjesto od kud je krenuo.
- O jebemti..
- Hoćeš da…
- NE!!!
- Ok, ok, najte gubiti živce gospon…
Sonny je krenuo još jednom, još jendom je ubacio u prvu i nabio se u zid te je još jednom previše otišao ravno. Ipak ovaj put se uspio izravnati prije nego što je opet došao na staro mjesto i počeo je okretati auto u pravom smjeru. Motao je ulijevo, međutim, dok je motao, zakačio je susjedov Stojadin kojem je pritom otrgnuo štosdenfer. Bio je to onaj isti sused koji je sjedio u autu i pušio travu. Sonny je uspio izvući auto na rikverc van sa parkirališnog mjesta ali štosdenfer se fakat čuo jer je ostao zakačen za Volvo. Sonny je pogledao susjeda. Ovaj mu je samo mahnuo sa blaženim smiješkom.
Henry je ušao unutra.
- Hajmo, vozi!
Krenuli su lagano, 5 na sat, pa 10, međutim cijelo vrijeme se čulo tandrkanje Stojadinovog Štosdenfera.
- Čekaj, stani malo, moramo maknuti ono sranje. Sonny je zakočio pri 10 km na sat i uspio se bubnuti čelom o volan. Henry je uzašao van i probao skinuti štosdenfer. Vukao je koliko je mogao ali prokleto đubre je bilo zakačeno za Volvov branik. Još jednom je jako povukao i čulo se jako KRANK! Jer je Henry uspio otrgnuti i Volvov prednji dio zajedno sa stojkinim dijelom.
- Ha jebiga.
Bacio ga je malo dalje i vratio se nazad u auto.
- Što je to bilo?
- Ma ništa, vozi.
Krenuli su, opet lagano. Izlazak sa parkirališta je bio posebno traumatičan jer su skrenuli desno ali se to skretanje desno nastavilo pa su lupili u BMW parkiran sa strane. Malo su zastali. Nitko ništa nije vidio. Čak se ni alarm ov BMW-a nije upalio.
- Vozimo dalje?
- Vozimo dalje.
Sad su već prešli solidni dio puta, nekih 150 metara, kada im se ispriječila rampa. Volvo je lagano vozio preko pruga (bilo ih je šest) kada se rampa počela spuštati. Taman su bili pored kada se rampa skroz spustila.
-Jebi ga.
- Jebi ga.
- A da sačekamo da vlak prođe?. Mogu ga držati u leru.
- DA SAČ…?!! O SUNCE TI JEBEM! A KAJ AKO IDE PO NAŠOJ PRUZI?
- Ma ne bude.
Henry se probao smiriti. Dobro, ajde se bar pomakni skroz do kraja, na toj zadnjoj nitko nikada ne ide.
- Da ali gdje je onda zabava?
- JESI LI TI UPRAVO REKAO…?!!
- Smiri se zajebavam se. Evo krećemo lagano.

[mladjo79]

Krenuli su u rikverc. Lupili su u rampu iza. Iz kućice je izašao lik koji spušta pumpu.
PA DAKLE SVAKAKVIH SAM SE KRETENA NAGLEDAO ALI VI…MIČITE SE ODATLE!!!
- Evo, evo krećem, pa daj opušteno malo prika. Evo, reci mi preko kojeg kolosijeka vlak prolazi?
- PREKO TREĆEG!
- Ha onda je najbolje da ostanem na mjestu. Evo „pokrivam“ prva dva kolosijeka, ne bu me ni dodirnuo.
- Ako vas dvojica niste najveći idioti koje sam ikada vidio…
Henry je spustio prozor (spuštao se ručno).
- Imaš cuge?
- Imam.
- Daj podijeli.
Lik je izvukao nekakvu užasnu brlju ali dala se piti. Na kraju su obadvojica izašla iz auta i zajedno sa željezničarom gledala vlak kako prolazi. Kad je vlak prošao, dečki su krenuli preko pruge. Samo lagano, samo lagano. Skrenuli su desno i uskoro su bili pored benzinske postaje. Za tih 300 metara trebalo im je nešto više od 20 minuta od vremena od kad su krenuli iz kuhinje.
Ušli su u dućan benzinske.
- Hej čvaljavi, kaj ima? Delaš noćnu, ha? – veselo reče Sonny
Benzinska pumpa je inače bila poznata pod imenom „Kod čvaljavog“ zato što je tamo radio jedan, khm, intelektualno potkapacitirani lik sa ogromnom donjom usnom, u žargonu poznatijom kao čvalja, tako da je benzinska postala poznata pod gornjim imenom ili „Kod Čvaksija.“ Ono, „dolazim za 10 minuta, samo da kupim čips kod Čvaljavog i evo me“ Bilo je to sve zapravo dosta zabavno. Čvaljavi je bio glup, ružan i imao je te čvalje. Pa tko ga ne bi zajebavao. Henry je tražio i birao cugu i grickalice dok je Sonny zajebavao čvaksija. „Hey čvaljavi, jesi kad snimio Duck face u kupaonici? Mislim, ti ni ne trebaš napućiti usne, već imaš gotov proizvod, ha ha ha!! Nego da j mi reci, jel u toj donjoj usni možeš skupljati cugu. Ono, na tulumu si i onda, prije nego što kreneš doma, u čvalje si uspeš jedno 3-4 deci cuge za poslije. Pa to je zapravo vrlo korisna stvar te čvalje. A i kak se tuširaš? Skupiš vodu u čvaljama pa samo prebaciš čvalje nazad i otuširaš se? Haahahahahahahaha!!!!“
Čvaljavi baš nije uživao u ovakvom tipu konverzacije ali bio je smiren. – Samo dok jednom ne uzme gun i počne pucati – pomisli Sonny.
Henry je došao sa 3 boce Master's Gina, i hrpom grickalica.
- ČOVJEČE, IMAJU MASTER'S?!
- Da.
- Najbolji Gin na svijetu!
- Jedva čekam da ga probam.
- Pa hajmo onda!
- HUEEY DUEEČKI, NE MRETE OTVARATI CUGU DOK JEEE JOUUUOŠ NISTEE PLATILI, EEEJ…
- Daj se smiri Čvaksi, evo ti jedna boca, stisni tri puta i to je ok.
- DUOOOOBROOO! ALI AKO ME INSPEEEKCIJAAA UHHVUATTIII!
- Čvaljavi, upravo pušiš pljugu. Na jebenoj benzinskoj crpki. Ako dođe inspekcija otvoreni Gin će ti biti najmanji problem.
- Aaaaauuuiiii to kaaaj veeelišš…
Izašli su van. Lik koji je parkirao iza njih izašao je iz auta i pitao ih: - Tko danas radi?
- Čvaljavi.
- O jebemtiživot…
- Znaš kaj treba napraviti – rekao je Henry tipu. Trebamo ga jednom povući za čvalje, ono kao praćku i pustiti. Koja bi to fora bila, kak bi letel nazad, a i ziher bi se čuo neki zvuk tipa ČVAK!
- Ahahahahahahahahaaha!!!
Umirali su od smijeha.
- Hajmo nazad.
- Hajmo.
Stigli su do rampe koja je bila otvorena, a Sonny je predložio da sačekaju vlak. Henry nije imao pojma zašto ali znao je da će mu se ideja svidjeti. Uskoro se rampa počela spuštati, a auto je prošao tik prije nego što se spustila. Lik koji je spuštao rampu vidio je sve ali je odlučio ignorirati pijane idiote. Dolazio je teretni vlak u smjeru Glavnog kolodvora. Kada je prošao zadnji vagon, Sonny je nagazio.
- Đihaaaaa!!!!
Slijedili su vlak.
- KOJI TI JE KURAC, KAJ DELAŠ'!!
- SLIJEDIM VLAK, JEBENO JE!
Mora se priznati da je i Henry uživao. Vlak je prolazio kroz zapadni kolodvor, a iza njega je išao auto. Sonny je probao barem s jedne strane uhvatiti šine s gumama i čak mu je donekle i uspijevalo. Ipak, često su gume bile između jedne od šina i cijeli se auto iskrio odozdo. Kaos.
Iako je bilo kasno, bilo je ekipe na kolodvoru koja je par trenutaka bila užasnuta, a onda se počela smijati, čak štoviše umirati od smijeha. Bio je to dobar provod.
Kad su došli do druge rampe skrenuli su sa kolosijeka na kojem je bio vlak i čekali su da se rampa digne. Lik koji je dizao rampu naravno je vidio sve, samo je odmahnuo rukom i digao rampu. Izašli su na ulicu i lagano krenuli prema doma.
- Khm, Sonny…
- Kaj?
- Vozimo jednosmjernom ulicom.
- Pa dobro, kaj se nikad nisi vozio jednosmjernom?
- Jesam ali ne u suprotnom smjeru.
- Uh, joj.
Sva sreća nije bilo ni prometa ni murije i nekako su se dovukli do Sonnyja.Cijela ova zbrka ih je malo razbudila, pa su ipak malo jednostavnije došli do stana. Zapravo ni to nije bilo baš tako jednostavno. Sonny je ostavio ključeve od stana u stanu, a ulazna vrata su bila sa onom okruglom kvakom koja kad se jednom zatvore, to je to. Zato je Sonny parkirao ispod stana na zelenoj površini i onda su se nekako popeli gore, makar su skoro poginuli jedno 5-6 puta. Sve u svemu noć je bila odlična.
- Ajmo malo prileći – predložio je Sonny.
- Može. Ali na kratko.
Bila je ponoć.

Henry je probudio drugara oko pola dva. Činilo mu se kao da čuje neko dozivanje. Ovaj se jedva digao, uzeo bocu Master'sa, dobro je potegnuo, počešao se po jajima i krenuo vidjeti tko se to dere.
-Deeeeečkiiiii!!!! Imate cugeeeee?!!!
Bio je to potencijalni samoubojica sa drugog kata
. Imamo dođi po nju!
- Ha ne da mi se, daleko je to.
-Čekaj da nekaj probam!
Sonny je zamahnuo sa bocom rakije prema prozoru samoubojice. Boca je pala na metar od balkona i razbila zadnju šajbu jednog Pezejca.
- E jbga. Čekaj sad ću probati malo jače!
Zamahnuo je ovaj put dosta jače i rakija je pogodila samoubojicu u glavu.
-Jesi dobro?!!
- Ma pusti mene, flaša je ok! To je bitno.
- Bravo druže, nego jel' ima neke meze?
-A jebiga neću ti sad kobasice bacati! Čekaj imam ideju.
Sonny je otišao do telefona.
- halo Mirek, jesi na dužnosti?
-Jesam, kaj je bilo, imaš neki posel za nas?
- ma ne nego slušaj ovak…
Sonny mu je objasnio plan, a Mirek je umro od smijeha.
- Evo nas!
20 minuta kasnije vatrogasni auto sa dizalicom se pojavio na parkiralištu. Napravio je pravi show. Svijetla su svijetlila, sirene su urlale, ma totalni show. I Henry se probudio. Dizalica se micala, a u njoj je bio Mirek. Približavao se Sonnyjevom balkonu.
- De si Mireeeek!!
- Jebote Sonny, ti i itvoje pizdarije, svi ćemo dobiti otkaz zbog ovoaga.
- Pa kaj onda?!
- Kaj se dešava? – Henry je slutio dobru zajebanciju.
- Gle, pazi ovak – pozval sam Mireka iz DVD-a kustošija i oni su došli s vozilom, a cilj je da se popnemo na rampu i da svima u neboderu dijelimo hranu i cugu.
- Jebeeenooo!!! Ali čekaj, nekaj nam fali.
- Kaj?
-Mjuza!
Henry se sjetio da Sonny ima jedan od onih velikih aktivnih zvučnika (znači da im ne treba pojačalo, samo gurni usb i tjeraj!), dofurao ga je na balkon i ušao zajedno sa Sonnyjem na dizalicu. Ekipa je sad već bila na balkonima, muški su uživali, žene su (skoro sve) pizdile ali veliki show se spremao.
Utovarili su cugu kaj su kupili na benzinskoj, stavili su i hrpetinu meze, a onda su se prvo digli do iritantne Dlamatinke iznad.
- AAAASSS TI GOSPE A ČA VI TO RADITE? PA JESTE LI VI