Bipolarni poremećaj (BAP; manična depresija)

[wild_world]

@pavaogc
za tatu; tata ima novu porodicu,i nije da mi je maceha losa,super je,ali osjecam se suvisno,znas
tata i ona su dobili divnu kcerkicu,njoj je sada 5 godina,i volim je,sestra mi je,i to je jos jedan razlog zbog kojeg ne znam sta da radim sa stricem
ono sve sto je uradio meni,mogu podnijeti,ali ako mi proba povrijediti sestru,ubicu ga sama,nju nece dirati ni pod koju cijenu
uglavnom, osjecam se suvisno,gledam ih,i bili bi tako sretna porodica da nije mene
jednostavno, osjecam da ih samo ja jos uspijem razocarati, a nemam namjeru za to
i tesko je,jer prakticno do 11 godine bila sam tatina miljenica,i onda se sve promijenilo
volim svoju sestru,ali tata vise uopste ne obraca paznju na mene,a moja maceha,koliko god divna zena ona bila,nikad me nece voljeti kao svoju sestru
prakticno,tata mi je bio i tata i mama,a sada se osjecam kao siroce u rodenoj kuci
i mrzim te poglede njene porodice,kao da sam kopile ili sta vec,ta nismo ni ja ni tata krivi sto je moja mama umrla
on je morao nastaviti zivot,znam, ali nikada nisam mislila da mene moze prestati voljeti
sada me tako mrzi,mozda zvuci pretjerano,ali...obraca mi se s takvim prezirom,i osjecam da bi samo hito da nisam tu
i onda mi kaze-nije tvoja mama kriva,ona je rodila prelijepu djevojcicu,nije ni u najgorim nocnim morama mislila da ce biti tako bezobrazna i glupa
i onda mi je u posljednje vrijeme i poceo govoriti sve cesce kako bi najradije volio da me nema
ta nisam ja kriva,da sam ja birala,ne bi se rodila
i boli kad cujes da bi jedina preostala osoba za koju si voljan uraditi sve, voljela da te nema
to boli vise nego sve sto mi je ikada iko uradio

[ray of light]

wild_world kaže:

@pavaogc
za tatu; tata ima novu porodicu,i nije da mi je maceha losa,super je,ali osjecam se suvisno,znas
tata i ona su dobili divnu kcerkicu,njoj je sada 5 godina,i volim je,sestra mi je,i to je jos jedan razlog zbog kojeg ne znam sta da radim sa stricem
ono sve sto je uradio meni,mogu podnijeti,ali ako mi proba povrijediti sestru,ubicu ga sama,nju nece dirati ni pod koju cijenu
uglavnom, osjecam se suvisno,gledam ih,i bili bi tako sretna porodica da nije mene
jednostavno, osjecam da ih samo ja jos uspijem razocarati, a nemam namjeru za to
i tesko je,jer prakticno do 11 godine bila sam tatina miljenica,i onda se sve promijenilo
volim svoju sestru,ali tata vise uopste ne obraca paznju na mene,a moja maceha,koliko god divna zena ona bila,nikad me nece voljeti kao svoju sestru
prakticno,tata mi je bio i tata i mama,a sada se osjecam kao siroce u rodenoj kuci
i mrzim te poglede njene porodice,kao da sam kopile ili sta vec,ta nismo ni ja ni tata krivi sto je moja mama umrla
on je morao nastaviti zivot,znam, ali nikada nisam mislila da mene moze prestati voljeti
sada me tako mrzi,mozda zvuci pretjerano,ali...obraca mi se s takvim prezirom,i osjecam da bi samo hito da nisam tu
i onda mi kaze-nije tvoja mama kriva,ona je rodila prelijepu djevojcicu,nije ni u najgorim nocnim morama mislila da ce biti tako bezobrazna i glupa
i onda mi je u posljednje vrijeme i poceo govoriti sve cesce kako bi najradije volio da me nema
ta nisam ja kriva,da sam ja birala,ne bi se rodila
i boli kad cujes da bi jedina preostala osoba za koju si voljan uraditi sve, voljela da te nema
to boli vise nego sve sto mi je ikada iko uradio

jesi iz zg? jel možeš otići kod dr opće prakse i uzeti uputnicu za psihijatra? kažeš dr. opće prakse da je preosobno da bi mu /njoj objasnila zašto ti treba uputnica, da ti naprosto treba razgovor.

[wild_world]

rejoflajt kaže:

jesi iz zg? jel možeš otići kod dr opće prakse i uzeti uputnicu za psihijatra? kažeš dr. opće prakse da je preosobno da bi mu /njoj objasnila zašto ti treba uputnica, da ti naprosto treba razgovor.

bilo bi mi previse trpit njrn pogled da joj trazim uputnicu za psihijatra;
uostalom, kod tate je moja knjizica i morala bih mu je trazit i onda bih mu morala reci sta namjeravam,a ne bi se slozio sa tim
jos da mu kcerka ide kod psihijatra?
ima izgraden ugled,nece dozvoliti klinki da ga pokvari

[ARTETUREN1]

rejoflajt kaže:

vi se tu prepucavate sa svojim znanjima iz raznih područja, a imate pred sobom jedno mlado ranjeno biće! hebo vas fromm i lamartine! sramite se!

imaš pravo no samo naizgled in medias res
.. može si pomoći samo ona sama, niti je prva niti zadnja, kao što sam naprijed napisao problem maćehe tj porodica i njen osjećaj manje vrijednosti i nedostatak ljubavi.
Mentalno zlostavljanje traje cijelo vrijeme .. uputnica kao šarena laža .. dovoljno je inteligentna da doživi još veće razočaranje kada uvidi da nitko nema vremena za nju.

pavaogc joj nudi direktno da joj pomogne .. post je dodatni podsticaj da razgovara sa njim i neka ovo pročita baš ovdje, a i ti da ne pomisliš da je hvastanje jer je blizu toga, a nije, nosi poruku.

@ wild world

voli tebe tvoj otac, ali neki dijelovi tvog ponašanja su te udaljili od njega, čini mi se da zbog mahnitanja tvog strica koje traje već duže vrijeme razmišljaš kako da se izvučeš iz svega toga i onda jednostavno padaš na najjednostavnijim stvarima i ispadaš glupa ili donosiš konfuzne zaključke braneći se da za ništa nisi kriva.
I nisi, ali je nepotrebno da se krivo ne shvati.
Okreni se sebi i uči .. organiziraj se .. vrati se kakva si bila
stricu kaži da ćeš sve reći policiji i "njegovom bratu" .. sve bi trebala napisati na papir i ostaviti ga ocu .. zašto bi tuđa sreće bila vrijednija od tvoje.
I uvijek možeš otići u policiju i prijaviti isto.

imaš pavaogc sa kojim možeš razgovarati, ništa nije tako bezobzirno kao ubijanje vlastitom ljubavi

[pavaogc]

wild_world kaže:

...

Probaj razumjeti ovo moje razmišljanje:

Ljudsko društvo, bilo manje, poput obitelji, bilo veće poput države, funkcionira kao zajednica. Svako od nas svakim svojim pogledom, svakom mišlju koje ima, svakom pomakom tijela ili svakom rečenicom, tekstom ili umjetničkom dijelom koje napravi, ili time što uredi sobu ili sebe ili učini bilo što - komunicira sa cijelim svijetom, sa svime koji dođu u dodir s onim što mi činimo. Piše u Bibliji da čovjek ne živi samo od hrane "nego od svake riječji što dolazi iz Božjih usta", ili tako nešto, a sad ako u to ubaciš tumačenje da je čovjek zapravo Bog ili stvoren na sliku i priliku Boga, onda naša egzistencija ovisi o svakom ljudskom biću s kojim smo u interakciji, u kvaliteti te komunikacije koja se događa na više razine nego što je velika većina ljudi svjesna.

Mržnja bilo koje vrste prema čovjeku pogađa nas same, jer je ta mržnja unutar nas.

Trebaš shvatiti, bez obzira što je točno tebi stric učinio i čini, ili otac, ili maćeha, doktorica ili bilo tko drugi, da su ljudi slabi i da griješe. Ti svojom ulogom u obiteljskoj ili društvenoj zajednici možeš pridonijeti tome da drugi budu bolji (i time se sama osjećati dobro - jer "stvaraš" svoj svijet), a možeš i da budu gori. U tebi je ta moć, u svakom živom biću je.

Postoji nešto što se zove "pomaknuta agresija". Čovjek živi u svakom trenutku, a ne u prošlosti (tvoje ili nečije drugo poimanje što se dogodilo) i budućnosti (tvoja očekivanja od života s obzirom na procjenu stanja). Događa se to da svatko od nas zbog nesigurnosti ima veliku potrebu za zaštitom, da ima barem neku osobu kojoj može bezgranično vjerovati, i često je ta osoba zaštitnik-otac, kod nekoga Isus ili neki drugi simbol vjere, a kod nekoga sam Bog ili nešto. Neko očekuje od prijatelja ili momka/cure da budu snažni za sebe i za njih pa kad nisu ta se navodna "ljubav" pretvara u mržnju.

Pokušaj više naučiti o tome što je to asertivnost, tolerancija, što uopće znači slušati, koje su sve vrste razgovaranja i slušanja. Danas su ljudi jako površni u svom odnosu jedni prema drugima, ne slušaju dobro, zaključuju prebrzo, i imaju malo interesa u tome da pomognu jedni druge, jer su previše uplašeni zbog vlastite slabosti. Svi psihički problemi koje čovjek može imati su isprepleteni u svakom čovjeku na poseban način i sve ovisi o mjeri u kojoj se događaju.

Ti si u prelasku iz adolescencije u zrelo doba. Mnogi ljudi preskoče ovaj period puno brže, kad im životne okolnosti nametnu borbu. Trebaš dobro preispitati na koji si ti način netko tko pomaže vlastitu obitelj, te je li se mržnja u tebi prema stricu, maćehi i "njenoj" obitelji stvorila i stvara zbog njihovih postupaka ili zbog slabosti koje sama imaš. Kaže se da "ljudi vole pobjednike". Vole moć, i kad imaš najveću od svih moći - kontrolu nad samom sobom (to je vrsta moći koja je još uvijek relativno rijetka pojava u današnjem društvu, iako se stvari kreću solidnom brzinom na bolje), kad prihvatiš vlastitu odgovornost za vlastite postupke i položaj, bit će ti puno lakše i puno ćeš lakše uživati u životu.

Po mom sudu jedan dio tebe namjerno želi predimenzionirati tvoj problem kako bi našla opravdanje što se bojiš momaka oko sebe, što se bojiš da te oni neće prihvatiti kao takvu ili što imaš slab uspjeh u školi i sl. Teško je istovremeno očekivati zaštitu, voljeti i mrziti istu osobu u vidu oca pa te taj sukob razdire.

Ovo što ja tebi pišem nije lako razumjeti. Pomaknuta agresija je česta tamo gdje sam ja bio zbog vlastitih problema, npr. na stadionima. Bio sam nesposoban stati na vlastitim nogama, i kad bi se dogodila neka ružna scena pokraj mene (bez sumnje zaista ružna - poput toga da policajac 14-godišnjaka obori udarcem pendreka u glavu), znao bi oduzeti pendrek policajcu i pomlatiti se sa njih nekoliko, uz pomoć istih svojih bjesnih kolega, koji su nesposobni biti faktor koji na bolji način sudjeluje u izgradnji vlastite seksualne veze, obitelji, društva, države, umjetnosti ili znanosti, čega hoćeš. Nagomila se mržnja u nama u velikoj količini i onda ona kad se pojavi "okidač" negdje eksplodira. Naučio sam to prepoznati pomoću tehnika promatranja, zadnji sukob koji sam imao bio je prije nekih godinu dana, pogurao sam se nasred ceste sa specijalnim policajcem nezadovoljan zbog njegovog bahatog postupanja u prometu . Ne znači da se u nekom trenutku u životu ne treba oštro postaviti, važno je biti iskren, ali važno je tražiti i obostrani interes, da naša komunikacija i postupci ne budu "obojeni" vlastitom mržnjom i slabostima.

Radi na sebi, da bi mogla bilo koji životni problem lakše sama podnijeti, a ako ti zatreba konkretna pomoć u konkretnoj situaciji već sam ti sugerirao kako ćeš to riješiti na privatnoj poruci. Nije nitko od nas sam u Svemiru, svijet se ne vrti ni oko tebe ni oko mene, pronađi zajednički jezik sa Svemirom, okreni se prema kvalitetnijoj spoznaji svijeta oko sebe.

[pavaogc]

ARTETUREN1 kaže:

Samo je problem da neki nemaju duha. A o Frommu drugi put .. mislim da je bio realan i razočaran, ne zbog tijela nego zbog "duha". Lamartine .... i "jezero" u našim očima ....
[/COLOR]

"Bekstvo od slobode" sam čitao negdje u trećem srednje, kasnije "Anatomije ljudske destruktivnosti", ne sjećam se da me impresionirao nečim previše tu. "Čovjek za sebe" prije par godina, "Umijeće ljubavi" negdje između, a njegovu "Bit ćete kao bogovi" jedina je knjiga koju sam u knjižnici rezervirao ikad i možeš zamisliti kako sam se razočarao. Takav pamflet u vidu opravdavanja starozavjetne muljaže nisam nikad susreo. Pokušao je u tome svemu pronaći neku nit ljubavi i mudrosti koliko se sjećam, a ako me sjećanje ne vara neke od najgorih likova iz povijesti religije je pokušao abolirati. To me nekako razbistrilo od njegove slatkorječivosti... Isplati se od svakog pisca čitati biografiju, ako je moguće, o njemu još nisam niti na wikipediji pročitao tekst, što kažeš na njegovu razočaranost?

stvz kaže:

Sorry, u krivoj temi sam napisala. Citala sam, pa nisam ni skuzila di pisem.

Ne opraštam. Deset sklekova, deset trbušnih za kaznu.

[anaadria]

Imam mlađu sestru koja ima 28 godina i koja pati od bipolarnog poremećaja i manične depresije već 5 godina.Kada nastupi kriza ,a to je vrlo često jako je agresivna,lomi stvari,vrijeđa nas,prijeti da će da se ubije,...vjerujte to je već neizdrživo.Dva puta je hospitalizovana,ali boljitak traje svega par mjeseci,a onda po starom.Ono što meni stvara dilemu je kako to da je sa momkom uvijek dobro raspoložena,ide u grad,čak mu i pomaže da riješi svoje porodične probleme jer mu je otac alkoholičar,a za nas u porodici je uvijek loše volje,plače,zatvara se u sobu,za sve smo joj mi krivi(zašto nema bolji posao,zašto ne živi u većem gradu,zašto nema više novaca,itd).Stalno traži da joj se čine neke usluge i ne zanima je kako se mi osjećamo i koliko to nama teško pada.Osim što je bolesna mislim da je i jako bezobrazna i sebična ili je i to dijo bolesti?Inače imam još i mlađeg brata sa kojim nema problema,kao ni sa roditeljima i bili smo sretna porodica dok se ona nije razboljela.Potpuno smo joj se posvetili,a napretka nema.Psihijatar joj samo poveća terapiju ili je pošalje u bolnicu.Koliko vidim njoj nema pomoći,ali kako da mi pomognemo sebi jer ćemo svi uskoro morati početi piti nešto "za glavu".

[hartasbigasass]

wild_world kaže:

bilo bi mi previse trpit njrn pogled da joj trazim uputnicu za psihijatra;
uostalom, kod tate je moja knjizica i morala bih mu je trazit i onda bih mu morala reci sta namjeravam,a ne bi se slozio sa tim
jos da mu kcerka ide kod psihijatra?
ima izgraden ugled,nece dozvoliti klinki da ga pokvari

A đabe mu ugled kad mu kćer umire u kući.Kako jadno..Kako ti može držaš knjižicu ako imaš 17g?Reci da ti treba za dermatologa ili nešto izmisli,ko da on mora sve znati.I odi po uputnicu za psihijatra(ili psihologa).To ti je sad najbolje,jer nikakvi prijatelji ni trekeljanje ovdje po forumu nisu od koristi.I nemoj odma odustat ako ne nađeš iz prve dobrog psihijatra.Ima debila svugdje.Al bit će ti od pomoći,bar za prvi korak.Jer tebi je samopouzdanje uništeno.Osjećaš se odbaćeno,nevoljeno i još si zlostavljanja.Za suočit se sa svojim zlostavljačima treba ti upravo samopouzdanje.Nemaš još dovoljno jasnu sliku o sebi i onom što ti se dešava onako kako ti je potrebno da bi se
prestala osjećati kao žrtva(iako to jesi)ali baš dok se tako osjećaš stanje će biti jednako kao do sad.Izmanipulirana si od strica,a u isto vrijeme ne dobivaš
tu emocionalnu podršku od obitejli koja bi ti dala snage da se mu odupreš.

[Syd]

Iskreno ja ne znam od čega točno patim, ali znam da ima veze sa samokažnjavanjem i samouništavanjem, naime svaki put kada mi u životu sve ide bas kako sam htjela i kada to ostvarim počnem se ili izgladnjivati, prežderavati, opijati, krasti, rezati ili na neki drugi način uništavati buduci mi stalno odzvanjajau očeve riječi da sam ništa u glavi- e kako se taj poremećaj liječi

[Melpina]

ja sam prije patila od depresije al to nije bilo biološki tj.genetski nego jednom traumom
uzrokovano, sad kad je to prošlo je dosta lakše.

[Aphex]

Syd kaže:

Iskreno ja ne znam od čega točno patim, ali znam da ima veze sa samokažnjavanjem i samouništavanjem, naime svaki put kada mi u životu sve ide bas kako sam htjela i kada to ostvarim počnem se ili izgladnjivati, prežderavati, opijati, krasti, rezati ili na neki drugi način uništavati buduci mi stalno odzvanjajau očeve riječi da sam ništa u glavi- e kako se taj poremećaj liječi

vidio sam negdje metodu - neam pojma koliko je uspješna - a ide vako:
zamisli da čuješ taj glas, upravo sada.
odredi točno odakle dolazi, gdje je smješten.
primjeti kojim tonom govori.

sada zamisli da govori glasom miki mausa onako visoko i nazalno
ili Nanny Fran you are nooooothing mr. sheffield (syyyd)
znači da govori sa istog tog mjesta i iste te riječi, samo nekim smiješnim glasom.

i tako to ponavljati dok ne budeš mogla samo se nasmijati tome glasu.
e sad.. bilo bi ok i posjetiti psihologa koji zapravo zna šta radi, a ne slušati forumaše sa interesom za opskurne metode psihoterapije

[yabooka]

vitraj kaže:

može li mi netko stručan reći postoji li veza između ove dvije stvarce?
jesu li traume uzrokovale maniju ili je ona nastala sama za sebe, neuronskim kvarom?

postoji veza, ali nije iskljucivo to razlog za poremecaj, tj moze biti ali i nemora.
Poznam decka koji pati od poremecaja jer mu je mama umrla a bio je jako vezan za nju. kazu da je to dosta cest razlog.

O kakvoj se traumi radi ako se moze znati?

@aphex - to ti cak i nije toliko losa ideja

[vigilanty]

U biti je PTSP jedini poremećaj za koji se zna etiologija i uzrok je definitivno okolinski faktor (trauma/e). Sve drugo je kombinacija. Ja znam isto dečka kojemu je umrla mama, i nije mu ništa. Npr.

[yabooka]

nisam rekla da je iskljucivo to razlog nego da moze biti, pitaj psihijatra ako meni ne vjerujes.

Radi se o iznimno jakoj povezanosti majke i djeteta, obicno muskog, ali po treci put, uopce ne mora biti razlog ali ponekad to zbilja i jeste to

[Svojaa]

Traume iz djetinjstva (rata, bolesti...) ti mogu izazvati cijeli niz najgorih psihijatrijskih bolesti, dokazano. Pretpostavljam onda i to.

Baš sam danas čitala o 33-godišnjem policajcu koji je zbog masovnih nesreća, masakara i svega što je vidio obolio od jednog oblika Alzheimera. Ali oblika - da se gubi kratkotrajna memorija, a ona dugoročna je ostala. Tip se sjeća što je učio u osnovnoj školi, ali se ne sjeća ničega od prije 48 sati, pa tako stalno mora upoznavat vlastitu ženu i dijete! A sve to jer je traumatiziran onime što je vidjao! Zato...radi na svom ozdravljenju, onako kako ti osjećaš u sebi da je za tebe najbolje....klasičnom medicinom, alternativom, jogom, duhovnim vježbama, crkvom, bilo čime....

[vigilanty]

Ja sam isto to pročitala. Samo mali edit - nije obolio od oblika Alzheimera (jer je to već oblik demencije), nego od rijetkog oblika demencije, a iz opisa zaključujem da se radi o psihogenoj, što zapravo nije prava demencija.

Ne treba paničariti. Ne obolijeva se ipak tako lako.
A drugo, poremećaji (bilo koje prirode) ne izazivaju same traume, nego je preduvijet i naš doživljaj traume ili bilo kojih teških iskustava. Naš doživljaj onoga što nam se dogodilo čini preduvijet da se s time nosimo i da nam ne šteti, ili da se patološki zakomplicira - tako se i terapija ne bavi dominantno događajima, nego osobnošću osobe. Zato od ničega ne treba bježati i paničariti, jer se ionako nema kuda pobijeći sam od sebe.

A posebna je priča i to da nikada ne znamo šta će kome biti štetno. Mnogi su oboljeli i upravo bavljenjem duhovnim vježbama, alternativom... To su uglavnom oni koji su tražili način da se legitimiraju kao žrtve, odnosno da izbjegnu vlastitu odgovornost, i time produbili začeti poremećaj.

[Svojaa]

Hej, hvala na ispravku, ja sam mislila da su demencija i Alzhemer isto, ali očito nisu sinonimi.

Ja osobno poznajem osobu koja je imala traumatično djetinjstvo, bila "problematično" dijete, poslije toga rat, težak život i sl. i sad isto boluje od gubitka privremene memorije. No, njegov problem je što se ne liječi i nikome ne želi priznati problem, obitelj nema snage da ga natjera na liječenje, a ja sam predaleko od toga da bih mogla utjecati. Ja mislim da takve bolesti postoje puno češće kod ljudi u RH, nego što smo mi toga svjesni. Samo puna puta nisu prepoznate i liječene, zbog raznih razloga.

[Svojaa]

Da, ja isto mislim da nikad ne znaš što na koga djeluje traumatično. Nekoga neka stvar može zgaziti, a drugome ništa. Sve ovisi.

[vigilanty]

Pa da, to je ta stvar predispozicije, koja nosi svoj dio.

[brigitajagic]

h m da ja imam predispozicije sve koje treba danas sam si uzela jedan extra litij i još par bonkasa to se zove prema potrebi
kad mi je površinska napetost kože prevelika ja si uzmem pomagala i bolje mi je
probudila sam se kad je televizor reko 7of9 12th junction of unimatrix 0
evo stvarno je bilo tako