Previše sam dobar?

[svrbljuga]

Je li to moguće? Ne mislim reći da sam baš tako jako dobar, dajem sve za siromašne, pomažem bakicama prijeći preko ceste, odričem se svega za druge. Imam sebične ciljeve koje želim ostvariti. Jedino ih ne nastojim ostvariti nauštrb drugih (tako da drugi ima štetu) ili na neki ružan način i volim pomoći drugima da se osjećaju bolje i da ostvare svoje ciljeve, obično kad se to poklapa s nekim mojim ciljevima, ali ponekad i kad se uopće ne poklapa, iz dobre volje. Vidim da me neki ljudi zato doživljavaju kao budalu i manje vrijednu osobu, a cijene one koji pokazuju zube i opaki su. Ima i onih koji cijene mene, ali bojim se da su u manjini. Također ima puno ljudi koji se rugaju onima koji žele pomoći ili to vide kao nekakvo patroniziranje, dizanje svojeg ega i slično, a ne kao običnu želju da drugome bude lakše i bolje. Takvim ljudima se sviđa narugati drugome u životnim teškoćama, gurnuti ga u jarak kada traži da mu se pruži ruka, i to smatraju ispravnim. U teoriji, ljude se tako čini jačima, čeliči ih se i slično, jer "zašto nekome davati podršku kad nije invalid", no meni se čini da je to samo opravdavanje vlastite tuposti i sebičnosti ili želja za iživljavanjem na drugome, frustracija, neka bolest, poremećaj koji je dosta tipičan u primitivnoj sredini, želja za svojih "pet minuta moći", vrag će ga znati. Uglavnom, u situaciji da nekome nešto ovisi o tebi većina će biti nezainteresirana, jedan značajan broj ljudi će drugom napraviti zlo ako mu se pruži prilika da liječi svoje frustracije, ili će tražiti neki mito (protuuslugu) a vrlo mali broj ljudi će napraviti dobro ne tražeći zauzvrat ništa. U nordijskim zemljama je sasvim normalno da svaki čovjek ima svoju autonomiju i ne traži pomoć "kao invalid", ali je isto tako normalno da postoji solidarnost i suradnja među ljudima, tako da je potreba za nesebičnim ponašanjem pojedinca tamo manja, jer se sustav brine o tome. Kod nas nije takav slučaj i po mojem mišljenju ima puno ljudi koji trpe nepravdu i kojima bi to trebalo nadoknaditi. Također želim reći i da sam vrlo zahvalna osoba i kad mi netko napravi nešto dobro obično mu se trostruko više odužim, dok sam primijetio da drugi tako ne čine, čak ti i napakoste ili naprave neku psinu ako si im napravio uslugu ili dobro. Rekao bih da je to zato što u našem sustavu postoje "ljudi koji čine usluge" i to je povezano s određenim društvenim statusom i moći, a kad običan čovjek čini uslugu ispada da se puva da je nešto bolje valjda, pa ga treba "spustiti na zemlju". To je neki moj pokušaj objašnjavanja pojave da ti netko napakosti ako mu učiniš uslugu (što mi se dosta često događa). Što mislite o tome?