Utelovljenja Univerzalnog Spasitelja

[Aurora Aurea]

Utelovljenja Univerzalnog Spasitelja


Gospod Ljubavi koji je najavio da ce se pred Njegov Slavni Dolazak pojaviti mnoge lazne mesije koje ce obmanjivati svet da su utelovljenje Istinitog, u izvornom Evandjelju, u Q-tekstu, u "Evandjelju po svetoj Dvanaestorici", otkriva nam da je pre Svoje zadnje i najvise inkarnacije u liku Isusa od Nazareta, mnogo puta ranije silazio na zemlju, radjao se u Dolini suza, donoseci covecanstvu Svetlo i Zapovesti Spasenja. Tako za Bogorodicu Mariju Hrist Boziji ukazuje: "ONA JE MOJA MAJKA I SVAGDA ME JE NOSILA I RADJALA KAO SVOGA SINA, U SVAKOM DOBU I PREDELU." (66:10) – A u izvornoj apostolskoj ispovesti vere kaze se i sledece za Duha Ljubavi: ... Dodje s Neba Duh, i utelovi se u vecno blagoslovenoj Devici, u Isusu i svakom /drugom/ Hristu Bozijem." (96:19) - Praevandjelje, sto potvrdjuju i mnoge legende i pripovesti sirom sveta o radjanju Spasitelja od Device (duse u Nebu predodredjene za sveto majcinstvo), jasno ukazuje da je Prvorodni Sin Boziji vise puta oblacio odecu od mesa i krvi, da je Presveti Otac Nebeski na zemlji imao vise svojih Svetih Pomazanika: uz Isusa Nazoreja, tu svakako mozemo svrstati i Budu, i Krisnu, i Indru, i Mitru, i Marduka, Horusa, i Zaratustru, i Dionisa, i Pitagoru, i Atisa, i Hermesa Trismegista... U svakoj svojoj inkorporaciji Suvladar Neba je otkrivao covecanstvu neku novu fasetu Istine, koliko su ovu vec ljudi mogli da shvate i prihvate.

U 7. stolecu. s. e. Sin Jehove/Jove Gospoda se cudesno radja u Indiji od blagoslovene Device Maje. Za Spasitelja BUDU kaze se da je pod Njegovim nogama i pusta zemlja radjala cvece; to se u Praevandjelju isto kaze i za Isusa (6:9). I Sidartu Budu, kao i Isusa pre krstenja vodom i pomazanja Duhom, pre apsolutnog sjedinjenja duse sa Svetim Ocem, iskusava Djavo, Mara. I Isus i Buda u srediste svoga ucenja stavljaju drzanje Bozijeg Zakona (skt.: Dharma): oba Pomazanika govore o pravednosti Zakona setve i zetve, o opasnosti nagomilavanja karme, dusevnih dugova. Oba uce o paklenom ognju unutar tesko opterecene duse. Govore o tocku ponovnih radanja kroz koja se dusa cisti i oduzuje svoju karmu. I Isus i Buda imaju svog omiljenog ucenika: kod Isusa je to Jovan a kod Bude Ananda. Oba Hristosa u mladosti vode asketski zivot, zivot prekaljivanja u pustinjackoj osami. Za Isusa se ka`e da je u Judejskoj pustinji postio, molio i meditirao tokom sedam godina, ostvarivsi moc da govori s Bogom licem u lice. U toj Pustinji, uz zapadne obronke Mrtvog mora, upravo je imala stanista najaca duhovna skola onog vremena, eseni (koje je Spasitelj osnovao u jednoj ranijoj inkarnaciji), sledba kojoj je pripadao i Jovan Krstitelj, i neki od Isusovih ucenika. Buda je rodjen u uglednom plemenu Sakko/Sakya: Isus se pojavljuje u uglednom Judinom plemenu i Davidovom rodu, i osniva svoj red nazarena (nazoreja). Buda za svoj red najavljuje da ce trajati nekih pet vekova, a to je upravo negde do pojave esena i do vremena Nazarecanina i nazarena. I Buda i Isus uce ne osvrcuci se na kastinske i staleske razlike. Buda osudjuje i razoblicava lazi u rituale zarobljenog vedantizma, Isus razoblicava zrtvene i ceremonijalne ispraznosti judaizma. Nazalost, i Budina nauka, kao i Isusova, posle Njegove smrti biva pokrivena i izvrnuta mnogobrojnim novoustanovljenim ritualima bez duhovne tezine i znacenja.

Sve sto je ucio Isus, - biti ucio je i Buda. No Budino ucenje, uz brojna izvrtanja, zapisano je tek nekoliko stoleca posle Njega, nesto tacnije u palijskom kanonu, ciji najlepsi reprezent je spis "Put ispravnosti" (Dhamma-padam). Pogresne interpretacije izvornog budizma iskonstruisale su da Buda navodno nije priznavao Boga i dusu, sto je potpuna besmislica: jer ne moze se govoriti o atmanu, bozanskom jezgru duse, te o reinkarnaciji, a da se ne priznaje dusa koja se reinkarnira i koju je sazdao Bog, Sveprisutni Duh, Brahman.

Treba zapaziti i ovo: Buda se radja na podneblju koje je se prostiralo nedaleko od Himalaja (gde se danas Indija granici sa Nepalom). Kako obrazlaze veliki posvecenik 19. stoleca – Gideon Osli, i Hristovi ucenici su u naznacenom podrucju, u jedan budisticki monastir, pohranili jedan primerak "Evandjelja po Dvanaestorici", sklonili ga pred soldatima imperatora Konstantina koji je hteo zatrti svaki trag o tom svetom apokrifnom dokumentu. Spis je tako zasticen od ratnih previranja i falsifikovanja. Interesantno je zapaziti da i apokrif "Tomina dela" govori o delovanju hriscana i apostola Jude Tome u Indiji. Na severu Indije postojala je cak i kolonija Jevreja, a postoje naznake da je cak i jedan deo tamosnjih budista prihvatio "Evandjelj po Dvanaestorici" kao sveti tekst, shvativsi na osnovu propovedi da je Isus Budina reinkarnacija, jedan od svetih avatara Gospoda Ljubavi i Mira.

Za Isusa se kaze da je pre svog mesijanskog nastupa u tridesetoj godini punoletstva (42 godini zivota), godinama putovao po Orijentu: "A posle nekog vremena otide on u Asiriju i Indiju i Persiju, i u zemlju Haldejaca." (6:16) - Posecivao je hramove, razmenjivao iskustva i razgovarao sa tamosnjim mudracima i svestenicima. Treba zapaziti ovo: Isus obilazi sva ona podrucja na kojima je se prostirala brojna jevrejska dijaspora, koja je govorila srodnim aramejskim dijalektima. U tim podrucjima Istoka, pored velikih reka, upravo su nekada cvetale drevne kulture, nastale delovanjem svetih avatara: Hrista i apostola. Sva istinska duhovna bratstva i svete redove (poput maga, esena, haldejaca,....) zapravo je utemeljio Hrist Bog. (Posebno je pitanje zasto su se ti redovi kasnije najvecim delom degradirali...) Kada je se Sveti Jedan rodio u Betlehemu, upravo su ga najpre posetili i poklonili Mu se persijski magi, ZARATUSTRINI svestenici, poklonici Vatre, koji su bili upuceni i u starozavetni prorocki kanon.

Isus od Nazareta nije bio samo odlican poznavalac esenskog kanonskog zbornika (koji je se dosta razlikovao od sluzbenog judejskog), vec i veliki poznavalac astrologije, kristaloterapije, bilja, geometrije, te vrhunski matematicar. Q-tekst sa Njega ka`e: "I upoznao je jezik ptica i zveri, i isceliteljske snage drveca, i bilja, i cveca, i skrivene tajne dragog kamenja; i upoznao je kretanje Sunca, i Meseca, i zvezda, i moci zapisa, misterije KVADRATA i kruga, te pretvaranje stvari, i oblika, i brojeva, i znakova." (6:15)

Kao misticni matematicar, Hristos se pojavljuje u 6. stolecu s. e. kao PITAGORA sa Samosa. Svoje religijsko bratstvo, sa etickim i naucnim ciljevima, osnovao je na jugu Italije, u Krotonu. Kao i Isus, proputovao je Egipat i posetio persijske mage. Jos Herodot svedoci da je medju Egipcanima oduvek bilo velikih mudraca. U Egiptu je npr. nastala i "Knjiga Mudrosti", a tu su delovali i zagonetni terapeuti, jedan sveti red, koji je opisan od Filona Aleksandrijskog. Ciceron iznosi da je pitagorejstvo dovelo Heladu do kulturno-duhovnog procveta. Najveci anticki filozofi, Seneka i Platon, obilato su crpeli iz pitagorejske misli. Kako izvestava Diogen Laertije ('Zivoti i misljenja istaknutih filozofa'), sam Pitagora je poucavao askezu, cutanje, vegetarijanstvo, metempsihozu, govorio je o tocku radjanja, te se secao svih svojih inkarnacija. Kao i Isus, te eseni i terapeuti, nosio je bele lanene haljine (koje simbolisu pravednost svetih Zivotom), a na oltaru je zrtvovao samo tamjan (simbol molitve svetih) i plodove zemlje.

Pitagora u novom telu, Isus od Nazareta, cesto koristi svoja matematicka znanja da bi ucenicima ilustrovao red u Bozijem Carstvu. Tako se u Protoevandjelju opisuje kako je Gospod jednom prilikom okupio svojih 120 ucenika, svakome dao po jedan broj, a onda ih rasporedio u cetvorougao, pri cemu je na svakoj strani stajalo 11 ucenika: "Prvoga u sedmome redu odozgo postavi po sredini, i poslednjega u sedmome redu odozdo /po sredini/; a onoga koji nije bio ni prvi ni poslednji postavio je u srediste svih, te ostale prema bozanskome redu dovede njihovome mestu, svakome nasavsi vlastito mesto. Tako oni koji stajahu gore, behu jednaki onima koji stajahu dole, i leva strana bi jednaka desnoj, a desna levoj, prema skupu njihovih brojeva." (68:19) - Tako je suma brojeva u svakom redu kvadrata bila medjusobno jednaka: 671. Znanje o pitagorejskim kvadratima kasnije je srednjovekovna magija obilato koristila i zloupotrebljavala, vezujuci ga za dijabolicke evokacije.

NASTAVICE SE >>

[Aurora Aurea]

>> NASTAVAK

U "Svetom Evandjelju po Dvanaestorici" Spasitelj vise puta ukazno ponavlja da je materija slika Neba: "Kao sto je – Gore /u Nebu/ - tako je i Dole." – Ako se pogleda "Smaragdna tabla" koja se pripisuje mudracu HERMESU TRISMEGISTU, vidi se da upravo takvom formulacijom pocinje dati lapisarni drevni spis svrstan u hermeticki korpus, koji predstavlja simbiozu judejskih, hriscanskih, pitagorejskih i astrolosko-magijskih pogleda. Egipatskog boga Tahutija (koptskog Tota, helenskog Hermesa, rimskog Merkura) predaja i esoterija predstavljaju kao gospodara magije i istine. Predstavljaju ga u liku coveka s glavom ptice ibis (koja simbolise mudrost, onako kao sto feniks simbolise vaskrsnuce). Gospod Mudrosti kao Hermes nazvan je Trismegistos/us : – "Triput Najveci". U Praevandjelju Duh Mudrosti, uz koga stoluju cetiri Ziva Bica, predstavlja se kao simbioza cetiri trojna jedinstva (66:2-3). Za svakog duhovno potpunog muskarca Gospod kaze da je sin, suprug i otac Svetlosti, a zena kci, supruga i majka (66:5-6). Svaka cista dusa je bogorodac i bogorodica Svetlosti Beskonacja, ona koja odasilje i zraci, radja Duha Istine, nakon sto Ga je u sjedinjenju s njim primila. Sin Najveceg otkriva da se i Pra-Ljubav (Pozitivno) pojavljuje kao Otac, Mladozenja i Sin, a Pra-Mudrost (Negativno) kao Majka, Nevesta i Kci: to su tri modusa jednog Bivstva, koje se pokazuje kao Jedinstvo, Dvojstvo i Trojstvo. I hermeticko-gnosticki spis "Alogen", pronadjen kod Nag Hamadija, za Najviseg nesto slicno iznosi: "Slusajte sada o Nevidljivom, duhovno Trostruko Mocnom! On postoji kao Nevidljivi koji je svima nedokuciv. On ih sve u sebi obuhvata, jer svi postoje radi Njega. On je savrsen, i vise nego savrsen, i blagoslovljen". (XI, 47


Egipatsko-mitske refleksije o feniksu koji se periodicno pojavljuje, te o uskrslom Ozirisu, svakako svoj koren imaju u kosmicko-povesnoj cinjenici da je Hrist Bog nekada pohodio egipatsku zemlju u vise mudrackih likova.

Pogleda li se zivot, bar ono sto nam stari zapisi i legende prenose, staropersijskog bozanstva Svetlosti, MITRE, vidi se da on cudnovato podseca na Nazarecaninov zivot. I Mitrin kult ima krstenje i sakramentalni prinos hleba i mesanog vina, ustanovljen kao secanje na poslednje dane Ucitelja koji se vazneo. I novorodjenog Mitru, kao i Isusa, najpre susrecu u pecini pastiri. Mitra se javlja kao sunce koje sija, zalazi i izlazi, vaskrsava. Gospod Pravednosti i Pobede vaskrsava na solarni sabat, u dan Gospodnji. Mitrini sledbenici su verovali u vaskrsenje duse, ucili su sedmerostruki misticni put, te trazili moralnu cistotu sledbenika. Kult je se kasnije degradirao, uvedene su zivotinjske zrtve, i uzelo je maha nastojanje da se mitraizam uvede i nametne kao slu`bena religija Rimskog Carstva.

Mitovi, legende i pripovesti mnogih naroda mocno svedoce i navode na zakljucak da je Prvorodni Sin Boziji, nama najpoznatiji kao Isus zvani Hristos, mnogo puta silazio u meso, preobrazavao se, vaskrsavao dusom i vaznosio se opet u Nebo svome Ocu, koji se nikada nije spustio u zemljano telo. Ali, kako je Sveti Sin silazio, tako je i Tama istovremeno slala svoje glasnike i svoje mesije, koji su ustanovljavali izopacene kultove, unosili u svet lazi i destruktivna znanja, te nastojali da oblate, pokriju i izvrnu zdravu i svetu Hristovu pouku. Danas se takodje najveci posvecenik Tame, londonski Majtreja, predstavlja kao Hrist, Buda, Krisna,... nastojeci da zavede sve narode koje cuvaju secanje na Mesiju i medju koje je delovao Mesija, kojima je najavio da ce opet doci (ali ne u mesu!). Lazni Mesija poziva na himericko, nakazno ujedinjenje svih religija, koje su se potpuno udaljile od svojih korena, koje su postale gnus i laz.

U svim svojim inkarnacijama Gospod, koji nam je svojom recju, zivotom i zrtvom omogucavao spasenje ( stvarao uslove da prekinemo krug radjanja i postanemo stubovi Bozijeg Hrama), stradalnicki je zavrsavao zivot, dozivljavao da bude, zauzevsi se za pravednike, brutalno i bedno pogubljen od sinova Tame, prikovan na drvo, krst. Time je on dao simbol zemaljskog puta svakog pravednika koji ne zivi za satanski svet, pokazao je da onaj koji hoce naslediti Novu zemlju i uci u Nebesko Carstvo, mora svetim zivljenjem uzeti duhovnog udela u Njegovome Rodjenju, Posvecenju, Krstenju, Iskusavanju, Preobrazenju, Razapinjanju, Vaskrsenju, Vaznesenju i Slavnome Dolasku.

Zajedno sa Hristom, u meso su silazili i njegovi najblizi Nebeski saradnici, andjeli predodredjeni da sluze u Delu spasenja. I oni su zajedno sa svojim Uciteljem prenosili rec Svetlosti, razotkrivajuci lazi i zla Tame, demona i majstora pseudomudrosti. I danas, na kraju staroga sveta, kada svice Zlatna Zora, kada vaskrsava Novo doba i Carstvo Mira, kada Presveti Zemlju opet uzima u svoje ruke, 12 Hristovih apostola, 12 proroka, 12 pastira, 12 evangelista i 7O ucenika, opet su u telu, pripremajuci put Svetome, pripremajuci Hristov Slavni Dolazak, koji mnogi neuki pogresno nazivaju "drugi". Gospod je mnogo puta dolazio i silazio na zemlju, kao i blagoslovena Marija, ali samo jednom ce u punini Svoje Slave doci, i Njegov dolazeci Talas, Njegov Oblak, preobrazice materiju i oduvace sve lazi i gnusobe, pored ostalog i lazni novi stari svetski poredak koji grade sinovi i kceri Tame, parodirajuci Hristovo Novo Doba na Novoj Zemlji. Slava Hristu Gospodu. Amen.

Ostali prezentovani radovi koji stoje pod 'Aurora Aurea' mogu se naci na stranicama: http://forum.histrion.net
http://forum.blic.net


888
Aurora Aurea
[email protected]

[mystic]

brate Vaso, ti me podsjećaš na El-Kalema, da se to nije El-Kalem obratio na hrišćanstvo?

[SLAP]

Vasa,
Svakako je interesantno tko su Buda,Pitagora...odakle i sa kojim nalogom dolaze a interesnatno je to kako ljudska zemaljska riječ nastoji njihovu misiju lažno prikazati a time i minimizirati,zatamniti /borba svjetla i tame/ Tako su i hare-krišnijevci navukli nauku o Budi ateisti a sa druge strane ga spominju kao Boga-avataru u mesu sa specifičnom misijom. Vrhunac te misije je da su Budini učenici /skloni ateizmu/počeli poslije Budine smrti obožavati Boga /Budu/u kamenu /murtiju/ i to bi kao bilo jedno od «pravilnih» obožavanja Boga bez obzira što se u kali jugi ne preporuča obožavanje murtija i bez obzira što kameni Buda ne može da bude murti jer samo svete duše po vaišnavskom učenju mogu Boga pozvati u kamen da isti postane murti (Bog u kamenu). Međutim oni ne poznaju narav pravog Boganog koji nikada ne propovjeda nižu riječ,ili čak vrstu ateizama da bi se došlo do teizma! Božija riječ je uvijek čisti zakon i On nalazi načina da se približi i primitivnom umu a da ne odstupi od načela Istine.

[SLAP]

Aurora Aurea kaže:
>> NASTAVAK


Zajedno sa Hristom, u meso su silazili i njegovi najblizi Nebeski saradnici, andjeli predodredjeni da sluze u Delu spasenja. I oni su zajedno sa svojim Uciteljem prenosili rec Svetlosti, razotkrivajuci lazi i zla Tame, demona i majstora pseudomudrosti. I danas, na kraju staroga sveta, kada svice Zlatna Zora, kada vaskrsava Novo doba i Carstvo Mira, kada Presveti Zemlju opet uzima u svoje ruke, 12 Hristovih apostola, 12 proroka, 12 pastira, 12 evangelista i 7O ucenika, opet su u telu, pripremajuci put Svetome, pripremajuci Hristov Slavni Dolazak, koji mnogi neuki pogresno nazivaju "drugi". Gospod je mnogo puta dolazio i silazio na zemlju, kao i blagoslovena Marija, ali samo jednom ce u punini Svoje Slave doci, i Njegov dolazeci Talas, Njegov Oblak, preobrazice materiju i oduvace sve lazi i gnusobe, pored ostalog i lazni novi stari svetski poredak koji grade sinovi i kceri Tame, parodirajuci Hristovo Novo Doba na Novoj Zemlji. Slava Hristu Gospodu. Amen.

Ostali prezentovani radovi koji stoje pod 'Aurora Aurea' mogu se naci na stranicama: http://forum.histrion.net
http://forum.blic.net


888
Aurora Aurea
[email protected]

U svjetlu te istine koju iznosiš moguće je potpuno razumjeti Kristovu kategoričnu izjavu «Samo preko mene možete do Oca» !? I prije velicanstvene Isus-Kristove žrtve Krist je bio glavni posrednik –nositelj svjetla u pad svjetove!?

[Aurora Aurea]

Kada se shvati koliko brzo je Mesijina reč i pouka od strane sinova Tame bila falsifikovana i izmenjena, onda se i bolje može shvatititi zašto je sveti Jedan tako često morao silaziti u Dolinu suza i gorčine.

Djainizam govori o mnogobrojnim Gospodnjim utelovljenjima. Šta mi znamo o Hristovim utelovljenjima iz davnih epoha? Ništa! Tek ponešto o onima iz prvog i drugog milenijuma stare ere.

Mnogobrojne drevne knjige koje su o Gospodu Inkarnantu pisali Njegovi nekadašnji učitelji i sledbenici nepovratno su izgubljene. Samo u Aleksandrijskoj biblioteci bilo je pod Hrist-Zaratustrinim (Zoroastrovim) imenom katalogizirano dva miliona verza. Rimljanin Plnije u 'Istoriji prirode' iznosi da je "Hermit marljivo pisao o celoj veštini /Zaratustrinih maga/ i tumačio 200.000 Zoroastrovih verza." (XXX, 2, 4) To su uistinu začudjujući podaci, podaci za razmišljanje i preispitivanje.


Kao simbol žrtvovanog Gospoda i isceljujuće Mudrosti od davnine pojavljuje se prikaz zmije koja se uspinje oko štapa. U ‘Evandjelju po Jovanu/Apolosu’, kaže se: “...Kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovečiji, da svaki – ko veruje – ima u Njemu život večni.” (3:14-15) – Za proroka Mojsija, koji je pred faraonom Božijom silom izveo čudo pretvaranja štapa u zmiju, izveštava se u ‘Knjizi Brojeva’ kako je se izborio sa navalom pustinjskih zmija otrovnica: “Mojsije napravi zmiju od medi i postavi je na stub. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u medenu zmiju i ozdravio.” (21:9) – Kao Isus od Nazareta Gospod je svagda učio da izbavljenju i ozdravljenju duše vodi razapinjanje starog, grešnog čoveka, te živa vera, pokajnička i delotvorna vera. Na taj način duša stiče isceljujuću mudrost, stiče mudrost Božanske Zmije Svetlosti, mudrost Hrista Raspetoga.

Simbol zmije koja se obavija oko štapa Hrist Iscelitelj je ostavio i u svom životu u telu iscelitelja Eskulapa (Asklepios na grčkom), koji je verovatno živeo oko 1.200 godine s. e. Njegov kult, koji je iz Tesalije potekao, tek nekoliko vekova kasnije je postao popularan. Eskulapova svetilišta u Heladi i Maloj Aziji bila su mešavina hramova, lečilišta i vežbaonica.


U svim svojim inkarnacijama Gospod Ljubavi, koji nam je Svojom rečju, životom i žrtvom omogućavao spasenje i pokazao put Spasenja, koji je stvarao uslove da prekinemo krug radjanja (o kome i Jakov Pravednik govori u svojoj Poslanici) i postanemo stubovi Božijeg Hrama, stradalnički je završavao život, doživljavao da bude, zauzevši se za pravednike, brutalno i bedno pogubljen od sinova Tame, prikovan na drvo, krst. Time je on dao simbol zemaljskog puta svakog pravednika koji ne živi za satanski svet, pokazao je da onaj koji hoće naslediti Novu zemlju i ući u Nebesko Carstvo, mora svetim življenjem uzeti duhovnog udela u Njegovome Rodjenju, Posvećenju, Krštenju, Iskušavanju, Preobraženju, Razapinjanju, Vaskrsenju, Vaznesenju i Slavnome Dolasku.

Gospod je razapet, npr i dok je živeo u telu Dionisa (Bahusa). Tako Justin Filosof u svojoj ‘Prvoj Apologiji’, upućenoj rimskome narodu i Imperatoru Antoninu, poredi Hrista Njegove podvige sa ostvarenjima i životom nekih antiknih junaka: “Ako kažemo da se Reč, koja je prvorodjeni Sin Božiji, Isus Hristos, Učitelj naš, rodio bez mešanja, da je raspet i po vaskrsu se uzneo na Nebesa, mi ne uvodimo nikakvu novinu i ne govorimo ništa drugo do ono što vi govorite o tzv. Zevsovim sinovima. Vama je znano koliko je Zevs imao sinova, a o tome kazuju i medju vama uvaženi pisci: Hermes, tumač i učitelj; Eskulap, lekar, koji je bio pogodjen munjom i uznesen u Nebo; takodje Dionisije razapeti.” (Cap. 20)

Hrist-Dionisije je nakardno, bahantski obožavan u orfičkim obredima koji su harali svešću starih Helena u periodu VII.-VI. stoleća stare ere. Kult je početkom prvog milenijuma stare ere stigao iz Trakije preko Male Azije. Bio je posebno primamljiv za žene. Tako Plutarh ukazuje sa misterije na Samatraci: “Sve tamošnje žene od pantiveka se drže orfičkih obreda i praznika u čast boga Dionisa, i stoga se zovu Klodone i Mimalone.” (‘Aleksandar Makedonski’, 2) - Dionisov kult je izvorno poznavao euharistiju, prinos vina i hleba, dok je svetkovanje Uskrsa od praznika radosti pretvoreno u praznik ludovanja i mahnitanja. Sve božansko što nije moglo sakriti satansko je izvrtalo i nakazno parodiralo, nastojeći time da ismeje Gospoda Mudrosti.

Interesantno je zapaziti da ni crkveni oci nisu razumeli svrhu Isusovih silaženja, te su u ‘paganskim’ misterijama, koje su umnogome podsećale na hrišćanske, videli samo ‘satanino parodiranje’. Tako istaknuti crkveni otac Tertulijan (umro 220.g.) ogorčeno uzvikuje, misleći prevashodno na mitraizam: “Sam djavo nagovara jeretike da oponašaju naše svete obrede za vreme odavanja časti njihovim lažnim bogovima. On im naredjuje da čela Mitrinih vojnika obeležavaju krstom.”

Ako crkveni oci nisu videli i pretpostavljali ranija Hristova utelovljenja, onda nije ništa čudno što nisu videli ni ranija utelovljenja Apostola i ostalih svetih služitelja. Neki oci npr. ustaju protiv velikog hrišćanskog mistika, askete i nazoreja Apolonija iz Tijane ( druga polovina I veka nove ere) misleći da je on neki paganski volšebnički takmac Isusu i Apostolima. No kada se dublje prouči fantastičan i egzotičan Filostratov spis The Life of Apollonius of Tyana (uistinu velika je šteta što nije preveden na srpski/hrvatski jezik!), vidi se da je Apolonije iz Tijane tipičan nazorej, tipičan hrišćanski učitelj, mudrac i čudotvorac, kakav je bio i Jakov pravednik, Petar, Pavle Taršanin, ...






Tri najsvetija reda, terapeuti, nazoreji i eseni, postojali su i pre Isusa Hrista. Oni su ukazivali uvek na svoga velikog Osnivača i Učitelja. A ko je bio njihov Osnivač nego Hrist Gospod u svojim ranijim utelovljenjima?

Slutnju da je Gospod bio utelovljen u mnoge znamenite povesne likove, satansko je zloupotrebljavalo nudeći ljudima da obožavaju, pored Mesijinih inkarnacija, i ljude koji su bili veliki u očima sveta, koji nisu imali istinsku posvećeničku duhovnu veličinu. Tako crkveni otac Irinej lugdunski, u svome spisu 'Izlaganje i opovravanje lažnog gnosisa', kazuje za pristalice jeretika Karpokrata da su njegove pristalice često slikale Hrista, i te slike su stavljali medju slikama slavnih filosofa poput Pitagore, Platona, Aristotela i ostalih, odavajući im poštovanje isto onako kako su to neznabošci činili. (I, 25, par. 1-6)

Uistinu, kada se pogleda Hristova Žrtva i Njegove brojne inkarnacije, vidi se da je se On za čovečanstv najviše žrtvovao, najviše pretrpeo. Sve je uistinu postavljeno i izvedeno da On bude Središte i Ugaoni Kamen, baš kao što je i u Sedmerostrukom Duhu on Središnji Zrak, Centralna Snaga. Sve je od Njega i za Njega. Otac je stvorio svet za Njega i kroz Njega, i zato je i On bio odgovoran za svet, time i za materijalni svet, zato je i silazio neprestano u materiju, u Dolinu suza i gorčine donoseći Svetlo i Reč Spasenja.

I kada je Gospod na krstu rekao svoje poslednje reči "Svršeno je!", to je kazalo da je završen ciklus Njegovih inkarnacija. Kao Isus od Nazareta Gospod je u potpunosti u svojoj najvišoj inkarnaciji ispunio Očev Plan i Svoju Misiju. Svojom poslednjom inkarnacijom Sveti Jedan je stavio pečat Delu Spasenja i Svojim silaženjima.

[Aurora Aurea]

• Pitagora i Isus: par komparacija •

Gospod Isus Hristos je svoju vidovitost i duhovnu proicljivost mnogo puta pretskazao: npr. u kući fariseja Simona kad ga je Magdalena pomazala uljem, na Jakovljevom bunaru u Samariji, kad Simonu Kananeju proriče da će ga se triput odreći pre nego što petlovi zapevaju, ... Takvu vidovist i upućenost u Duhu imao je i pokazivao je Gospod Mudrosti i kad je bio utelovljen kao veliki mudrac Pitagora sa Samosa.

Jednoga dana, dok je se Gospod Pitagora odmarao sa svojim učenicima na morskoj obali, na horizontu je se pojavila nekakva ladja.

Jedan učenik Ga upita tada misleći da je to neka trgovačka ladja sa bogatim tovarom: "Smatraš li da bi bio bogat, kada bi posedovao teret ove ladje?"

Pitagora mu odgovori: "Smatram da bi bilo uzaludno."

Tada Ga učenik zapita: " Ali zašto? Ja bih sačuvao ono bogastvo za svoje naslednike."

Veliki Učitelj mu tada uzvrati: "Zaista? Kako vidim ti želiš ostaviti svojim naslednicima dve lešine."

Nešto kasnije dotična ladja je bila usidrena u luci. Nosila je leš, mrtvo čovekovo telo, ostatak čoveka koji je umro izvan izvan zavičaja, i koji je izrazio svoju poslednju volju da bude pokopan u svojoj zemlji.

***

Gospod Isus Nazorej pokazao je se, osvedočio je se kao onaj koji može i vetru da zapoveda, kao Gospodar Ljubavi koga su i divlje životinje slušale. Pogledajmo jednu sekvencu iz Njegovog života dok je putovao prema Indiji:

"A jednoga dana dok je prolazio planinskom kosinom blizu pustinje, naidje na lava, i mnogi ljudi ga behu gonili hoteći da ga ubiju kamenjem i kopljima. A Isus ih ukori, govoreći: 'Zašto lovite ova Božija stvorenja, koja su plemenitija od vas? Preko spirepostî mnogih pokolenja ona behu načinjena neprijateljima ljudi, koji trebaše biti njihovi prijatelji. Ako se pokazuje u njima Moć Božija, to se pokazuje i njihova dugotrpeljivost i saosećajnost. Prestanite da progonite ovo stvorenje koje vam ne želi nauditi! Zar ne vidite da beži od vas, te kako je prestravljeno od vašeg besa?!' - I lav pridje i leže uz Isusove noge, i pokaza ljubav prema Njemu. A onaj narod beše zapanjen, pa reče: 'Gle, Ovaj Čovek voli sva stvorenja, i ima moć da zapoveda čak ovim zverima iz pustinje, i one su Mu poslušne'." ('Evandjelje po svetoj Dvanaestorici', 6:21-24)


Jednom prilikom, dok su se odvijale Olimpijske igre, nebom, iznad Pitagore, proleteo je orao, kraljevska ptica. Opazivši ga, Pitagora ga je pozvao i zapovedio mu da sleti. Orao je počeo leteti oko Njegove glave, da bi se potom spustio na Njegovu ruku, kako mu je Ovaj već naložio. Onaj ko živi u Duhu njemu su podredjena i četiri Elementa, time i četiri elementalna Carstva: Carstvo minerala, Carstvo biljaka, Carstvo životinja i Carstvo vilenjaka i prirodnih duhova.

[Aurora Aurea]

Mnogi drevni autori su pisali puno o inspirativnom Hristu-Pitagori. Verovatno najpoznatiji zapisi su onaj koji je sačinio Diogen Laertije u svom delu 'Životi i mišljenja istaknutih filosofa', te hermeneutista Jamblihus u svom 'Životopisu Pitagore' - The Life of the Pythagoras (U Hrvatskoj je data knjiga objavljena pre tridesetak godina, od koga - nemam informacije ...) Taj Iamblichus napisao je još jedno vredno delo o teurgiji, odnosno o egipatskim misterijama. Izloženo je na izuzetnom sajtu prepunom hermetičko-alhemijskih-gnostičkih tekstova:

http://www.flamelcollege.org/library.htm

Velikom duhovniku i mističnome matematičaru Pitagori se pripisuje lapidarna zbirka 'Zlatne reči'. Ona je verovatno plod nekog njegovog sledbenika.

Pogledajmo nekoliko izreka koje se pripisuju Pitagori a potom i ceo engleski tekst datih sentenci: "U tebi samome je nešto slično Bogu; sagledaj samoga sebe kao hram Božiji i deluj u skladu s tim." - "Ono što ti najviše voliš vladaće tobom, ali ako se posve obratiš Bogu, postići ćeš vlast nad svime." - "Moli Boga da te osposobi da svojim neprijateljima činiš dobro." - "Ne traži da se svidiš mnošvu." - "Poštuj svoje roditelje ..." - "Postati duhovan znači biti nesebičan."

[Aurora Aurea]

'Zlatne reči', od Pitagore

Foremost Honor The Immortal Deities, As The Law Demands.
2 Then Honor Thy Vows, Then The Illustrious Messengers Of Deity, Then Venerate The Divinities Of The Nether World, Due Rites Performing.
3 Then Honor Thy Progenitors, And All Thy Kindred.
4 Among Others Make The Most Virtuous Thy Friends, Love To Make Use Of Their Kind Words, And Learn From Their Practices That Are Advantageous.
5 Alienate Not The Beloved Comrade For Trivial Offenses, But Bear All Ye Can, And What Ye Can, For Autonomy Is Qualified By Circumstances.
6 Take This Well To Heart: Ye Must Gain Control Of Thine Habits, First Over Appetite, Then Slumber, Then Luxury And Anger.
7 What Brings Ye Shame, Do Not Unto Others, Nor Unto Thyself, For The Highest Of Duties Is Self Integrity.
8 Let Balanced Order Be Practiced In Words As In Deeds; Then Make The Habit To Never Act Inconsiderately.
9 Remember That Death Is Appointed To All, And Possessions Here Gladly Gathered, Must Here Be Left Behind.
10 Whatever Sorrow The Fate Of The Heavens May Here Send Us, Bear; Whatever May Befall Us Let Us Bear With Patience Unmurmuring.
11 To Relieve It, So Far As We Can, Is Permitted, But Reflect That Not Much Misfortune Has Destiny Given To The Virtuous.
12 The Opinion Of The People Is Inconsistent, Now Good, And Now Evil; So Let Them Not Intimidate Thee, Nor Keep Thee From Thy Purpose.
13 If False Slander Come To Thy Ears, Bear It In Patience, Yet That Which I Am Now Declaring, Fulfill It Faithfully.
14 Let No One With Speech Or With Deeds Ever Deceive Thee, To Do Or To Say What Is Not The Most Noble.
15 Consider Before Acting, That Nothing Stupid Result; To Act Thoughtlessly Is The Role Of A Fool.
16 Whatever Will Not Later Incur Remorse, Follow Through With.
17 Do Nothing Outside Of Thy Comprehension, Yet Learn That Which May Be Useful; Thus Shall Thy Life Grow Joyful.
18 Do Not Neglect The Health Of The Body, Keep Measure In Eating And Drinking, And Every Exercise Of The Body, And By Measure Is Meant What Will Not Later Induce Pain.
19 Follow Clean Habits Of Life, But Not The Luxurious, And Avoid All Things Which Will Arouse Envy.
20 At The Wrong Time, Never Be Unrestrained, As If Ye Did Not Know What Was Proper; Nor Show Thyself Stingy, For An Appropriate Measure Is Ever The Best.
21 Do Only Those Things Which Will Not Harm Thee, And Deliberate Before Acting.
22 Never Let Slumber Approach Thy Wearied Eyelids, Ere Thrice Ye Review What Ye That Day Have Done: Wherein Have Ye Sinned? What Did Ye? What Duty Has Been Neglected; All, From First To Last, Review.
23 If Ye Have Erred, Grieve In Thy Spirit, Rejoicing For All That Was Virtuous.
24 With Zeal And With Diligence, This Then Repeat, And Learn To Repeat It With Satisfaction, For Thus Will Ye Walk On The Paths Of Heavenly Virtue; Surely, I Swear It By They Who Into Our Souls Have Infused The Sacred Quaternary, The Seed Of Divine Nature.
25 Never Start On Thy Task Until Ye Have Implored The Blessings Of The Deities.
26 If This Practice Is Faithfully Adhered To, Soon Ye Will Recognize, Of Deities And Mortal Men, The True Nature Of Existence, How Everything Passes And Returns.
27 Then Will Ye Perceive What Is Real, How The Divine Ordering Is Always Impartial, So That Ye Hope Not For What Has No Hope, Nor That Possibilities Should Elude Thee.
28 Humans Ye Shall Observe Whose Sorrows They Themselves Have Created, Wretches Who See Not The Good That Is So Near, And Will Heed Nothing.
29 Few Know How To Help Themselves In Misfortune, That Is The Fate Which Blinds Humanity In Circles.
30 Hither And Yon They Run In Endless Sorrows, For They Are Accompanied By A Grim Companion, Even Disunion Within Themselves.
31 Unnoticed, Never Rouse Them, And Flee From Before Them!
32 Aumen-Zeus, O Free Them All From Sufferings So Great, Or Reveal Unto Each Their Guide.
33 Yet Do Not Fear, The Mortals Are Divine By Race, And Holy Nature Will Reveal And Make Evident Everything.
34 Wherefore, If Ye Have Believed, Observe What I Teach Thee, Healing Thy Soul, And Ye Shall Remain Insured From Manifold Evil.
35 Avoid Forbidden Foods, Reflecting That This Contributes To The Purity And Redemption Of Thy Soul.
36 Ponder All Things Well, And Let Discernment, The Gift Divine, Be Thy Chief Guide.
37 Then If Ye Should Be Separated From The Body, And Soar Into The Ether, Ye Will Be Imperishable, A Divinity, A Mortal No More.

[I.L]

SLAP kaže:
Vasa,
Svakako je interesantno tko su Buda,Pitagora...odakle i sa kojim nalogom dolaze a interesnatno je to kako ljudska zemaljska riječ nastoji njihovu misiju lažno prikazati a time i minimizirati,zatamniti /borba svjetla i tame/ Tako su i hare-krišnijevci navukli nauku o Budi ateisti a sa druge strane ga spominju kao Boga-avataru u mesu sa specifičnom misijom. Vrhunac te misije je da su Budini učenici /skloni ateizmu/počeli poslije Budine smrti obožavati Boga /Budu/u kamenu /murtiju/ i to bi kao bilo jedno od «pravilnih» obožavanja Boga bez obzira što se u kali jugi ne preporuča obožavanje murtija i bez obzira što kameni Buda ne može da bude murti jer samo svete duše po vaišnavskom učenju mogu Boga pozvati u kamen da isti postane murti (Bog u kamenu). Međutim oni ne poznaju narav pravog Boganog koji nikada ne propovjeda nižu riječ,ili čak vrstu ateizama da bi se došlo do teizma! Božija riječ je uvijek čisti zakon i On nalazi načina da se približi i primitivnom umu a da ne odstupi od načela Istine.

Interesantno zapažanje!

Ali, posvema je jasno, da demagozi nikad ne spavaju! Ne samo u politici, još više u religiji!

Načelo istine - to je ono... bit svega!

[I.L]

Aurora Aurea kaže:
Kada se shvati koliko brzo je Mesijina reč i pouka od strane sinova Tame bila falsifikovana i izmenjena, onda se i bolje može shvatititi zašto je sveti Jedan tako često morao silaziti u Dolinu suza i gorčine.

Djainizam govori o mnogobrojnim Gospodnjim utelovljenjima. Šta mi znamo o Hristovim utelovljenjima iz davnih epoha? Ništa! Tek ponešto o onima iz prvog i drugog milenijuma stare ere.

Ne bih se složio!

Isus se samo JEDANPUT utjelovio. A svi prije njega... ma kako mudri bili, mogu se označiti samo kao - mudraci među svojim narodima. Istinska riječ i spasenje dolazi smao od ejdine ZAKONITE Objave - Mojsijevske. Tj. TORE ! Onoga što ej Jedini pravi Bog Objavio o sebi i o nama!

O sudbini i izboru...

Toga radi je sam Isus kazao: "A spasenje dolazi od Židova..."!

Ne od židovskih 'gatalica' niti rabina... nego od poziva Židovima starog vremene... od onoga JE ZAKONITO OBJAVLJENO ŽIDOVIMA PREKO MOJSIJA I PROROKA

[Aurora Aurea]

Pojavljujući se na zemlji kao Mitra, Dionis, Apolon, Adonis, Hermes, Isus,... Gospod je se svagda radjao u pećini, spilji-štali, medju životinje, pokazujući time svoju ljubav za životinje, i osvedočavajući se i kao njihov Spasitelj.

Iako su mitovi i legende najvećim delom pokrili prethodne Hristove inkarnacije, ipak se mogu nazreti konture nekih tokova.

I kao Božiji Glasnik - Tot/Tahuti/Hermes (Herma, Hermo, Jerma) Gospod Ljubavi je rodjen u kamenoj pećini: Tako se u 'Prvoj homerovskoj himni Hermu' peva o Njegovom rodjenju:

"Slavi, Muzo, Herma, što sin je Zeusa i Maje!
Vladar Kilene je on i Arkadije pune ovaca,
glasnik je besmrtnika blagodatni; rodi ga Maja,
nimfa pletenica lepih, sa Zeusom vodeći ljubav,
Časna. Kloneći se društva bogova blaženih, ta je
u senovitoj spilji prebivala."
(1-6)

Slično se iznosi i u 'Drugoj homerovskoj himni Hermu'.

Glasonoša, Logos, zlatoštapni Hermes, radja se u pećini , začet od Časne Gospe (= blagoslovene Device) Maje i Boga Zevsa (Jupitera, Jehovu, Jovu). To ime Maja, odnosno Marija, nalazimo i kod Budine majke i kod Isusove majke. Himna Hermesov život povezuje s Arkadijom, punom ovaca. I Isusov život i učenje su stalno obeležni pojmovima 'jagnje', 'ovce', 'stado',... Mit i legenda ga dalje prikazuje kao svirača na kitari od sedam žica. Duhovno muziciranje i pevanje himni u ranome hrišćanstvu je takodje bivalo naglašeno prisutno. I istinski posvećenici bili su Božija kitara od sedam struna, na koju je svirao sedmerostruki Duh Sile i Harmonije.

U 'Prvoj homerovskoj himni Dionisu', iznosi se za ovog dugokosog boga:

"Bršljanom ovenčana Dionisa počinjem pevati -
gromkog, Semele slavne i Zeusa svetlog sina,
koga su hranile nimfe lepokose što ga od kralja
primiše, njegova oca, u krilo uzgajajući njega
brižno u klancima Nísē. A on je po očevoj volji
rastô u mirisnoj spilji, medju besmrtnike se brojeći.
A kad othraniše njega, toliko slavljena, nimfe,
on je po doljačama šumovitim hodio svuda
bršljanom gusto pokriven i lovorom. Za njim su išle
nimfe, a on pred svima. I silna se orila šuma.
Stoga, pozdravljen budi, Diònise, bogati groždjem."
(1-11)

I Dionis zlatne kose se radja (negde u 7 stoleću stare ere) čisto začet od Časne Semele i Boga Zeusa. Radja se u spilji šumovite i visoke gore zvane Nisa. Ta Nisa je zapravo rajska Gora Karmel, koja je pripadala Galilejskom okrugu zvanom Nazaret, gde je i Isus odrastao medju svetim nazarenima, hiperborejcima, minejcima. Dionis se slika sa brojnom pratnjom nimfi. I Isusa su pratile mnoge žene služeći Mu svojim dobrima. Dionis je bog vina, svetog napitka. I Hrist je Bog Vina, svetog Nektara, Ambrosije, Some, Duha Svetog, Duha Života, Duha Radosti. Naravno, tokom vekova Hrist-Dionisov kult je degradiran, prešao je pod uticajem palih 'bogova' u svoju suprotnost, te je tako orgijastički i pomamno slavljen, pogotovo medju ženama.

Vidimo, Gospod je se svagda radjao u kamenoj pećini-štali. Ali On je i svagda sahranjivan u kamenu: kamenoj grobnici. Tako je u svojoj poslednjoj i najvišoj inkarnaciji, kao Isus od Nazareta, sahranjen u kamenoj grobnici vrta Josipa iz Arimateje. Kao sirijski Adonis (koji je verovatno osnivač esena, njihov Učitelj Pravednosti), Gospod je svoj kameni grob takodje imao u Jerusalimu. Na Hrist-Adonisovom grobu od davnine je se hodočastilo. Gde je raspeti Gospod položen kao Isus Nazaren, tu je položen i kao lepi Adonis. I smrt i život Hrista Boga svedoče za Njegovu beskrajnu ljubav: za svaki kamen, za svaku biljku, za svaku životinju, za svakog čoveka.

[Aurora Aurea]

Svi drevni narodi su čuli za euharistiju ('pričest')


Ako pogledamo predanja i kultove naroda sa različitih podneblja možemo videti da svi oni u nekom obliku poznaju euharistiju, žrtvu-pričesnicu od hleba i presečenog vina, te čistu žrtvu paljenicu, kadjenje tamjanom. To je još jedan pokazatelj da je Gospod u različitim Svojim inkarnacijama, različitim narodima, davao iste simbole. Svi su u nekim vidovima čuli za zajedničke svečane večere (agape) i za euharistija-prinos. Gospod je svagda pozivao da se jede i žrtvuje blagodarno od Njegovog Mesa i Njegove Krvi, koje najbolje oličavaju (beskvasni) hleb i presečeno vino. Medjutim ti sveti sakramenti koji predstavljaju i simbolišu jedinstvo sa Hristom, Duhom Života, satansko je izvrtalo, pokrivalo, pretvaralo ih u dijaboličke obrede. Želeći da ismeje Hrista Lucifer je pojedine ljudi navodio na krajnje izopačenje svetih simbola-jemstva spasenja. Umesto da im pomešano vino bude simbol Duha Života kojim dušu trebaju hraniti, a hleb simbol Duha Dobrote koga trebaju jesti pravedničkim životom, ljudi potonuli u greh su upadali čak i u kanibalizam.

Tako se u tibetanskoj 'Priči o Vrtu lotosa' iznosi: "Ljudi nalaze zadovoljstvo u pirovima na kojima se hrane krvlju i mesom." - Medju Tibetancima je sarko-kanibalizam, jedenje mesa umrlih, bio dosta prisutan. Tako se u biografiji čudotvorca Ralope iznosi i ova sekvenca: "Stigoše tako na groblje. Na groblju je bilo puno žena. Sedele su u krug, a majka /jednog deteta koje je to potajno pratilo/ sede u sredinu na sanduk koji joj je služio kao presto. Gostile su se lešom jednog mladog čoveka." - Privrženici tantra sekti, kao i ratoborni Skiti, koristili su ljudske lobanje kao pehar. A 'sveti napitak', 'Božiju krv' im je često predstavljao neko žestoko pića, ali za posebne prilike i mešavina različitih vrsta mesa (uključujući i ljudsko), mokraća, izmet, znoj i sperma. A taj miks izlučevina kojim su se pričešćivali je se zvao nagčeng (videti spis 'Delovi biografije Cong Kape')


Hristovu ehuharistiju, pod orijentalnim tantrističkim uplivom, silno su ismejavali i gnostici fiboniti i nikolajiti. Tako crkveni otac Epifanije (čija glavno delo 'Panarion' Crkva izbegava da predoči širem auditorijumu) izveštava za skupove, gozbe i orgijanja razuzdanih pseudognostika fibonita, čijim sastancima u Aleksandriji je prisustvovao. Epifanije izveštava kako na svojim 'agapama', 'večerama ljubavi' "služe začinjeno jelo, meso i vino, čak i ako su siromašni. Pošto su se zajedno najeli, i da tako kažem napunili trbuhe, zbog suvišne snage okreću se užicima. Muškarac kaže svojoj ženi prepuštajući je: 'Ustani i izvedi agape se sa bratom'. Tada se nesretnici spajaju, /.../ Pošto su opštili u strasti razvrata, proklinju nebesa. Žena i muškarac u ruke uzimaju izbačeno seme, stoje gledajući prema nebu ruku uprljanih nečistoćom i mole se kao ljudi zvani stratiotikoi i gnostikoi prinoseći Gospodu sve što imaju na rukama, te kažu: 'Prinosimo ti ovaj dar, telo Hristovo'. Tada to jedu, vlastitu sramotu i vele: 'To je telo Hristovo i pasha zbog kojeg naša tela trpe i zbog kojeg su prisiljena da priznaju Hristovu patnju'. Slično je i sa ženom: kada ima menstruacijum skupljaju tu nečistu krv, zajedno je jedu i kažu: 'Ovo je Hristova krv'." ('Panarion', XXVI, 17, 1)

Kako je satansko širom sveta na najbizarnije i najmorbidnije načine ismejavalo svetu euharistiju i svetu večeru, brojni primeri postoje. Možda ne tako morbidno, ali u celini gledano, i tradicionalističke crkve, zajedno sa brojnim sektama, takodje ismejavaju na različite načine Hrista kroz svoje 'euharistije' i pashe'.


Citirani deo iz Panariona u grčkom tekstu se može naći preko linka: http://www.christianhospitality.org/...-0573-0672.pdf

[Aurora Aurea]

Medju istoričarima religije, koji ne poznju i ne žele upoznati ezoterične tokove i odjeke u religijskim strujanjima, čest previd se pravi po pitanju determinističkog odnosa hrišćanstva i mitraizma. Kako hrišćanski i Mitrin kult imaju mnoge sličnosti, neupućeni analitičari izmišljaju priču kako je hrišćanstvo mnogo toga preuzelo od Mitrine religije.
No Mitrina religija i Isus Hristova religija, je u unutarnjem aspektu jedna religija, jer Hrist je bio i Mitra. 'Obe' religije su solarni kultovi koji u središte stavljaju Sunce Pravednosti i Dan sunca. Svi sveti kultovi, okupljeni oni bili oko Hrista, Mitre, Zaratustre, Pitagore, bili su solarni kultovi i imali su solarni kalendar. Jer Svetlost je bila središte njihovog poštovanja, a Sunce je u materiji bilo najveličanstvenija slika i simbol Beskonačne Svetlosti, Boga.

Tako i u znamenitoj knjizi 'Prevara u hrišćanstvu' (1930. god.) od Joseph-a Wheless-a se pokušava razmotriti odnos Mitrinog i Isusovog kulta, pri čemu se Mitrin kult neuvidjavno deterministički prepliće sa Zaratustrinim. Pri tome se pogrešno prikazuje da je Zaratustra živeo oko 600 god stare ere, dok je on mnogo, mnogo starija istorijska svetiteljska pojava.Pogledajmo jedan izvadak iz te knjige:


The religion of Mithra anciently dominated Persia and the vast
regions of the Orient; it entered Europe following the conquests of
Alexander the Great. When in 65-63 B.C. the conquering armies of
Pompey were largely converted by its high precepts, they brought it
with them into the Roman Empire. Mithraism spread with great
rapidity throughout the Empire, and was adopted patronized and
protected by a number of the Emperors up to the time of
Constantine; it was only overthrown by the prescriptive laws and
sword of Constantine and Theodosius, who "signed its death warrant"
at the behest of the triumphant and intolerant Christians, who
absorbed virtually the entire system of Mithraism. But let CE,
proceed with the story. The reader is asked to cheek mentally each
of the uninspired details of Pagan invention with the "divinely
revealed" identities of the Christian Faith.


"Mithraism is a pagan religion consisting mainly of the cult
of the ancient Indo-Iranian Sun-God Mithra. It entered Europe from
Asia Minor after Alexander's conquest, spread rapidly over the
whole Roman Empire at the beginning of our era, reached its zenith
during the third century, and vanished under the repressive
regulations of Theodosius at the end of the fourth, [Of late it has
been] brought into prominence mainly because of its supposed [?]
similarity to Christianity.

"The origin of the cult of Mithra dates from the time that
Hindus and Persians still formed one people, for the god Mithra
occurs in the religion and sacred books of both races, i.e. in the
Vedas and in the Avesta. ... After the conquest of Babylon (538
B.C.) this Persian cult came into contact with Chaldean astrology
and with the national worship of Marduk. For a time the two
priesthood of Mithra and Marduk coexisted in the capital and
Mithraism borrowed much from this intercourse. ... This religion,
in which the Iranian element remained predominant, came, after
Alexander's conquest, in touch with the Western world. When finally
the Romans took possession of the Kingdom of Pergamum (in 133
B.C.), occupied Asia Minor, and stationed two legions of soldiers
on the Euphrates, the success of Mithraism was secured. It spread
rapidly from the Bosphorus to the Atlantic, from Illyria to
Britain. Its foremost apostles were the legionaries; hence it
spread first to the frontier stations of the Roman army.

"Mithraism was emphatically a soldier religion; Mithra, its
hero, was especially a divinity of fidelity, manliness, and
bravery; the stress it laid on good-fellowship and brotherliness,
its exclusion of women, and the secret bond among its members have
suggested the idea that Mithraism was Masonry among the Roman
soldiery." Several of the Roman Emperors, down to Licinius,
colleague of Constantine, built temples to Mithra, and issued coins
with his symbols. "But with the triumph of Christianity [after
Constantine] Mithraism came to a sudden end. The laws of Theodosius
[proscribing it under penalty of death, to please the Christians]
signed its death warrant. Though he was still worshiped a thousand
years later by the Manichees (p. 402). ...

"Ahura Mazda and Ahriman. -- This incarnate evil (Ahriman)
rose; with the army of darkness to attack and depose Oromasdes
(Ahura Mazda) They were however thrown back into hell, whence they
escape, wander over the face of the earth and afflict man. ... As
evil spirits ever lie in wait for hapless man, he needs a friend
and savior, who is Mithra. ... Mithra is the Mediator between God
and Man. The Mithraists... battled on Mithra's side against all
impurity, against all evil within and without. They believed in the
immortality of the soul; sinners after death were dragged down to
hell; the just passed through the seven spheres of the planets,
leaving at each planet a part of their lower humanity until, as
pure spirits, they stood before God. At the end of the world Mithra
will desectid to earth, ... and will make all drink the beverage of
immortality. He will thus have proved himself Nabarses, 'the never
conquered.' ... of Mithra, and the sixteenth of each month was sacred to him as
Mediator. The 25 December was observed as his birthday, the Natalis
Invictis, the rebirth of the winter-sun, unconquered by the rigors
of the season." (pp. 403-104.) It may be noted that Sunday was made
a Pagan holiday by edict of Constantine, In the fifth Tablet of the
Babylonian (Chaldean) Epic of Creation, by the great God Marduk, we
read, lines 17 and 18: "On the seventh day he appointed a holy day,
And to cease from all work he commanded." (Records of the Past,
vol. ix; quoted, Clarke, Ten Great Religions, ii, p. 383.)

To resume with CE.: "No proof of immorality or obscene
practices has ever been established against Mithraism; and as far
as can be ascertained, or rixther conjectured, it had an elevating
and invigorating effect on its followers. [So different from
Christianity!] ...

"Relation to Christianity. -- A similarity between Mithra and
Christ struck even early observers, such as Justin, Tertullian, and
other Fathers, and in recent times has been urged to prove that
Christianity is but an adaptation of Mithraism, or at least the
outcome of the same religious ideas and aspirations. Some apparent
[they are very apparent] similarities exist; but in a number of
details -- [it is substance that is identical] -- it is quite as
probable that Mithraism was the borrower from Christianity. -- [But
these essential identities are found in the Vedas and Avesta, of
maybe two thousand years before Christianity; Zoroaster, who, gave
final form to the creed, lived some 600 years before the Christ!]
-- It is not unnatural to suppose that a religion which swept the
whole world, should have been copied at least in some details by
another religion which was quite popular daring the third century
-- [and for nine, Or twenty centuries before!] Similarity in words
and names means nothing; it is the sense that matters. [To be sure;
we proceed to see more of the sense, -- the essence -- to be
identical] ...

"Mithra is called a mediator; and so is Christ ... And so in
similar instances. Mithraism had a Eucharist, but the idea of the
sacred banquet is as old as the human race and existed at all ages
and amongst all peoples. -- [Not much "divine revelation" in this
greatest of Christian mysteries!]. Mithra saved the world by
sacrificing a bull -- [just as the Jews saved themselves] Christ by
sacrificing himself. ... Mithraism was all comprehensive and
tolerant of every other cult; Christianity was essentially
exclusive, condemning every other religion in the world, alone and
unique in its majesty." (CE. x, 402-404.)

[J-C]

Aurora Aurea kaže:
Utelovljenja Univerzalnog Spasitelja

Pitagora u novom telu, Isus od Nazareta, cesto koristi svoja matematicka znanja da bi ucenicima ilustrovao red u Bozijem Carstvu.

E, brate Vaso ovo je stvarno iznenađenje za mene.

[Aurora Aurea]

"Ko ima /Hristov/ um neka izračuna broj Zveri ..." (Otkrivenje, 13:18, v. i 21:15)

[J-C]

666 adventisti i protestanti kažu da se to odnosi na rimskog papu.

[Aurora Aurea]

Hrist Stena i Mitra Stena

Pogledamo li drevne pripovesti o solarnome Mitri, Pobedničkom i Pravedničkom Suncu, vidimo da se o njemu govori kao o Božijem Pastiru rodjenom iz Stene. Ono što stoji iza tih pripovesti je činjenica da je sunčani Mitra kao i Sunce sveta, Hrist Gospod, rodjen u kamenoj spilji-štali, sa životinjama (pored ostalih i sa bikom, ovcom,...) o zimsku kratkodnevicu. Sveti Pastir Mitra, koga najpre pastiri posećuju, rodjen je od Device u dobu Bika (- Isus Jagnje se radja na početku ere Ovna), kada je znak Bik počinjao sa prolećnom ravnodnevicom (21 martom). U hrišćanstvu se Hrist počinje prikazivati, slikati i kao jagnje počev od VII stolećama, po predstavama preuzetim iz Mitrine religije, čiji simbol je bio solarni Bik.

I Hrist Sunce je Stena, i Mitra Sunce je Stena.

Stena, odnosno kamen u obliku kocke, jak je simbol elementa Zemlje i Novog, Nebeskog Jerusalima. Uglačan, sunčan Kamen Mudrosti je simbol Božijeg Carstva Svetlosti na Zemlji. Razvijena po stranama kocka daje krst, solarni simbol pod kojim stoje 4 karakteristične ekliptičke tačke.

Apostol Pavle, poreklom iz Tarsa kilikijskog, jakog centra Mitrine religije, o Hristu govori kao o steni Života: "... I svi su pili isto duhovno piće, jer su pili iz duhovne Stene koja ih je pratila, a ta stena beše Hristos." ('Korinćanima', 10:4) - O apostolu Petru i Jedanaestorici se govori kao o stenama isklesanim iz Velike Stene, iz Hrista Vernoga Pastira ('Matej', 16:18; 'Otkrivenje', 21:14).

[zagor]

Tolike price o miru i ljubavi dok brat vasa i slap istovremeno mrze islam.

[Shady]

Nisu oni jedini.