nisam baš znala nešto o ovom poremećaju, pa sam pročitala
ovaj članak:
Trihotilomanija – bolest čupanja kose
Većina ljudi čupa svoje dlake, kosu u malim količinama i prema potrebi.
Međutim, kada ovakvo ponašanje postane pretjerano, govorimo o poremećaju
koje može izazvati mnogo patnje.
Trihotilomanija je poremećaj kontrole impulsa karakteriziran nemogućnošću
kontrole nagona/impulsa za čupanjem vlastite kose. Iako se trihotilomanija
uglavnom odnosi na dlake na glavi, osobe mogu čupati i trepavice, obrve,
bradu i sl. Oticanje kože, osip ili druge fiziološke reakcije ne provociraju ovo
ponašanje. Događa se da se osoba jednostavno ne može oduprijeti impulsu
koji počinje kao osjećaj tenzije, ali je zamijenjen osjećajem ugode i
zadovoljstva po završenom činu. U ozbiljnim slučajevima, novi rast je
kompromitiran i dolazi do trajnog ćelavljenja.
Ljude s poremećajem kontrole impulsa karakterizira:
1. Ne mogu se boriti s impulsom ili iskušenjem da naprave neku radnju
2. Osjećaju tenziju ili uzbuđenje prije radnje
3. Po završenoj radnji, osjećaju se uzbuđeno, sretno ili opušteno.
Kajanje ili grižnja savjesti može, ali ne mora uslijediti.
Centralna karakteristika ovog poremećaja je ponavljajuće izražavanje
impulzivnih radnji koje vode fizičkoj ili financijskoj šteti, često rezultirajući
osjećajem opuštanja ili oslobađanja tenzije. Ova kategorija ne uključuje
impulzivna ponašanja vezana za seksualne radnje ili kompulzivno unošenje
droga ili alkohola. Poremećaji kontrole impulsa su također eksplozivni
poremećaj, kleptomanija, patološko kockanje, piromanija.
Točne informacije o prevalenciji nema, iako se vjeruje da je trihotilomanija
zastupljena više kod žena nego kod muškaraca. Poremećaj utječe na milijune
ljudi svih dobnih skupina. Dlake se obično izvlače pramen po pramen prstima
ili pincetom, često dok se gleda televizija, čita, razmišlja ili razgovara na
telefon. Mnogi ljudi opisuju to stanje kao da su “u zoni”, često odsutni i
nesvjesni svog ponašanja. Obično započinje u dobi od 11-13 godina, no nije
rijedak slučaj da se javi u odrasloj dobi, uslijed stresa. Kvaliteta života je
narušena i ako im se postavi pitanje “Zašto ne prestaneš?”, rezultirat će
pojačanom potrebom za čupanjem zbog napetosti. Osobe su primorane nositi
periku, kapu, te olovkom crtaju obrve kako bi prekrile nedostatak dlaka.
UZROČNI FAKTORI I TRETMAN POREMEĆAJA KONTROLE IMPULSA
Iako se o nekim poremećajima govori u javnosti, znamo malo o njihovim uzrocima. Karakteristike ovih poremećaja su slične drugim poremećajima na barem 3 načina:
1. Poremećaji imaju opsesivno-kompulzivni karakter, tako da osoba osjeća
težnju da napravi neku radnju. Kod opsesivno-kompulzivnih poremećaja,
međutim, ponavljajuća ponašanja djeluju kao da imaju višu svrhu i
preveniraju neku buduću radnju.
2. Poremećaji kontrole impulsa imaju kompulzivnu komponentu sličnu
ovisnicima koji moraju održavati svoju naviku. Ovisnici, međutim, imaju jaču
fiziološku komponentu.
3. Ponašanje osoba s poremećajima kontrole impulsa podsjeća na ponašanje
osoba sa seksualnim poremećajima (ekshibicionizam, fetišizam i sl), jer
sadrže tenziju, fascinaciju i opuštanje.
Jedna od najpoznatijih teorija trihotilomaniju vidi kao samopovređivanje
uslijed kojeg osoba osjeća trenutačno rasterećenje od nagomilanog
nezadovoljstva i stresa. Budući da bol dovodi do pojačanog lučenja endorfina
(prirodnog analgetika), nakon samopovređivanja dolazi do kratkotrajnog
osjećanja zadovoljstva. Međutim, samopovređivanje je često praćeno
negativnom slikom o sebi, gađenjem i nezdravim emocijama. Novije
tehnologije za snimanje mozga su nam pomogle da otkrijemo kako osobe s
trihotilomanijom imaju vidljive abnormalnosti na mozgu. Smatra se da ovaj
poremećaj može biti i nasljedan. Također je otkriveno da pojedinci imaju
nedostatak serotonina, te psihijatri često prepisuju antidepresive u tretmanu
ovog stanja.
Također trihotilomaniju možemo promatrati kroz nedovoljno razvijene
sposobnosti ličnosti. Razvijene sposobnosti su preduvjet skladnog života. Ako
pojedine od tih sposobnosti nisu razvijene, osobe često razvijaju simptome
kako bi nadomjestile “kvarove” nastale u razvoju. Jedna od primarnih
sposobnosti za obradu emocija (prema O.L.I. metodi) naziva se neutralizacija.
Neutralizacija podrazumijeva sposobnost da racionalno mislimo čak i kada
osjećamo snažne emocije. Impulzivnost je često posljedica nerazvijene
neutralizacije. Osoba koja ne uspijeva neutralizirati negativne emocije,
podliježe raznoraznim manevrima kako bi ih se oslobodila. Jedan od tih
manevara je trihotilomanija. Ljudi često kroz govor ukazuju na preplavljenost
bijesom ili jakim stresom. Čujemo da je “netko toliko poludio da je htio
iščupati kosu s glave”. Neki ljudi to pokazuju gestama. Kada se nađu u
stresnoj situaciji, simuliraju čupanje kose kako bi ukazali da im je nešto
“nepodnošljivo”. Međutim, ovakva ponašanja pokazuju na relativno razvijenu
sposobnost neutralizacije. Čim je pojedinac spreman pričati o svojim
osjećanjima ili da ih prazni kroz simulaciju, on nam govori da ima sposobnost
kontrole impulsa. Neki ljudi, s druge strane, ne umiju se kontrolirati pri obradi
negativnih emocija kroz mišljenje i govor. Kada je bijes jak, preplavljujući,
osoba podliježe impulzivnim reakcijama. Jedna od njih je i trihotilomanija –
čupanje dlaka s glave i tijela. Uz neutralizaciju, ovim osobama često
nedostaje i mentalizacija. Mentalizacija je sposobnost osmišljavanja svojih
stanja, te samim time i mogućnost objašnjenja vlastitih postupaka. Osobe s
trihotilomanijom često kažu da ne znaju zašto čupaju dlake. Kažu da ih
obuzme impuls kojem se ne mogu oduprijeti, ali ne shvaćaju razloge zbog
kojih to čine. Neutralizacija i mentalizacija su usko povezane. Ne možemo
neutralizirati snažne emocije ako nismo sposobni da ih osmislimo.
Psihodinamske terapije su se pokazale kao izuzetno efikasne na polju
razvijanja mentalizacije i sposobnosti za neutralizaciju. Terapija se kreće u
pravcu a) imenovanja i razumijevanja emocija, b) regulacije tenzije, c) učenja
samokontrole i d) jačanja kapaciteta za metalizaciju, za stvaranje “mape
uma”, koju će klijent samostalno koristiti za razumijevanje svojih osjećanja.