Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 25.10.2006., 02:32   #1
Kako preboljeti smrt voljene osobe?

06.09. mi je umro otac nakon sam dva mjeseca od dijagnoze raka pluca sa metastazama na jetri.
Cijeli tjek njegove bolesti nosio sam se dobro i nije bio dana u bolnici.U potpunosti sam se prepustio njezi i brizi prema njemu.Umro je doma i nisam plakao.Cijeli ritual prije i nakon pogreba prezivio sam iako psihicki i fizicki iscrpljen.Evo sad gotovo dva mjeseca nakon njegove smrti pocinje me hvatati strasna praznina i tuga sto sam ga izgubio zauvjek..kao da tek sada iz faze soka prelazim u stvarnost i postajem svjestan svega.Zar nebi trebalo biti drugacije.Da iz faze zalovanja prelazim u fazu nastavka normalnog zivljenja...Ne znam,totalno sam zbunjen...
Stik is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2006., 03:01   #2
Totalno normalno... To ti je obrambeni mehanizam kojim se mozak štiti od nagle traume.

Ja sam mamu pokopao prošle godine, djeda nekoliko mjeseci ranije (isto rak), kužim kako to ide.

Sve će biti OK, samo pusti da vrijeme učini svoje...

PS. Moja sućut.
__________________
Zli zeleni kefir
Ego is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2006., 03:08   #3
Bok, evo mog prijedloga. nemoj se ni truditi da izbjegnes te osjecaje i ta stanja kroz koja prolazis. Jednostavno ih prozivi i iskusi. Sve je to dio zivota.

A što se tiče te zakašnjele reakcije - mislim da je to zato što su ljudi navikli potiskivati osjećaje u teškim situacijama, prilikom smrti u obitejli na primjer. Mislim da je to vrlo često, al opet kod svakoga je različito. Tak da si vjerojatno tek sad dosao u dodir s tom tvojom tugom i svim tim osjecajima (praznine itd), pa ce ti onda od sada polako nestajati.
goranbo is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2006., 05:17   #4
Moja sućut...
Znam da ti sada ne može pomoći puno ono što ti drugi kažu ali željela bih ti bar malo pomoći... Mislim da si ovdje došao samo zato da bi olakšao taj pritisak na grudima, vjerovatno ne želiš opterećivati druge svojim osjećajima... To je vrlo pohvalno ali je isto tako sada bitno da izraziš svoju bol... Pokušaj se odmoriti i okreni se svojoj obitelji jer je ona sada jedina koja te razumije i uz uzajamno pomaganje možete lakše podnijeti ovaj period.. Gubitak u obitelji je nemjerljiv sa bilo kojom situacijom u životu i zato nije čudno što si zbunjen.. Ipak, prihvati sve što ti dolazi kao faze oporavka na putu zacjeljenja.. Da će biti lako- neće, da će vrijeme izlječiti rane-neće, ali s vremenom ćeš se priviknuti na činjenicu da on fizički više nije tu iako je prisutan.... Za sada provedi svo svoje slobodno vrijeme sa svojim bližnjima i crpite snagu jedni iz drugih....
purpose is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2006., 07:46   #5
Prije svega moje saucesce.
Tvoja reakcija je vrlo normalna, pogotovo ako si sam brinuo o svom ocu tokom njegove bolesti. Dok bliska osoba boluje, postupno se privikavas na ideju da je svakim danom sve slabija i na kraju da polako umire, tako da kada do smrti uistinu dodje, koliko god to nekom ruzno zazvucalo, ucini ti se kao normalni slijed stvari. Onda organiziras sahranu, slusas sta ljudi govore zeleci te utjesiti ("prestao/la se muciti", "budi hrabar", "sada mu/joj je bolje jer nema vise patnje" i sl.), rjesavas birokratske probleme, ostavinske rasprave ... i kada se sve pomalo smiri i zivot ponovno treba krenuti normanim tokom, postanes svjestan da te bliske osobe nema zauvijek. I pocnes zalovati nakon 2 mjeseca jer prije jednostavno nisi imao vremena za to, tvoj otac te je trebao da mu pomognes i nisi si mogao dozvoliti tugovanje jer si morao biti hrabar za njega.
Prozivi u miru svoju tugu. Normalno je to s to osjecas.
Donata is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2006., 10:34   #6
moja najiskrenija sućut! i sama sam nekoć izgubila oca.
kako se drugi nose s time možeš vidjeti ovdje
tvoja reakcija je normalna; bio si okupiran raznim brigama, kad se sve sleglo tuga je postala dominantna. tako treba biti, moraš odtugovati, isplakati svoje... pred tobom je proces učenja kako se nositi s tom tugom, kako svom ocu naći novo mjesto u životu, kako ga nastaviti voljeti i kad je s Druge strane..
baja is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2006., 11:51   #7
Quote:
Stik kaže:
06.09. mi je umro otac nakon sam dva mjeseca od dijagnoze raka pluca sa metastazama na jetri.
Cijeli tjek njegove bolesti nosio sam se dobro i nije bio dana u bolnici.U potpunosti sam se prepustio njezi i brizi prema njemu.Umro je doma i nisam plakao.Cijeli ritual prije i nakon pogreba prezivio sam iako psihicki i fizicki iscrpljen.Evo sad gotovo dva mjeseca nakon njegove smrti pocinje me hvatati strasna praznina i tuga sto sam ga izgubio zauvjek..kao da tek sada iz faze soka prelazim u stvarnost i postajem svjestan svega.Zar nebi trebalo biti drugacije.Da iz faze zalovanja prelazim u fazu nastavka normalnog zivljenja...Ne znam,totalno sam zbunjen...
Znam kako ti je jer prođoh i ja taj put...
Uvijek kad je netko nama drag bolestan onda upremo sve snage da to prođe sa najmanjim mogućim bolom, tako olakšavamo bolesnome i sebi. Često nas to iscrpi do krajnih granica. Mislimo da će sa konačnim odlaskom sve riješiti nekako samo po sebi. No sa smrću tek sve počinje.

prvo je neko olakšanje, sad više nema vidljive patnje, to je iza nas
onda nastupi smirivanje ali i osjećaj praznine
nakon toga ide tuga ili osjećaj napuštenosti koji možda u nekih izaziva i bijes što nas je osoba koju smo voljeli napustila
tuga traje oko godine dana sa svim svojim simptomima povlačenje-depra-rezignacija
bijes nestaje (a može trajati godine)kad oprostimo osobi koje više nema i sami sebi, prestaje kad prihvatimo smrt kao neizbježno i kad shvatimo da smo i mi u tom krugu dotaknuti.

Najgore je zadržavati emocije...ja nisam mogla plakati toliko je bilo stvari oko mene da nisam imala jednostavno vremena za opuštanje i prepuštanje tuzi, nisam mogla plakati samo tako a onda ti se dogodi da pukneš.
Treba izbaciti emocije jer ovako potisnute čuće u nama i kad tad će izaći na vidjelo.

Nema recepta za to, ti si jedinstven kao što je svatko od nas poseban na svoj način, ali jedan mali savjet može ti pomoći; nemoj živjeti u prošlom vremenu.
__________________
Čarolija... Svratište
Nemruth Dagi is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2006., 17:04   #8
Zahval

Dragi moji,
Hvala Vam sto ste mi dali podrsku i neke odgovore kako dalje...drago mi je da barem ovako mogu podjeliti svoju tugu sa nekim tko je prosao slicna iskustva...
Puno mi znaci sta ste se javili...obozavam Vas
Stik is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2006., 18:22   #9
joj, ne znam što bih ti rekla, meni je umrla baka prije mjesec dana, i djed se dosta dobro držao, u stvari pio je Helex cijelo vrijeme, moja šogorica se našla u pravo vrijeme na pravom mjestu i dala mu tablete za smirenje, on to i sada pije i mislim da mu pomaže iako je prije tjedan dana rekao nešto u stilu: "ja sam izgubio sve, netko izgubi muža, netko ženu, al ja sam izgubio sve". Dosta se brinuo za baku cijeli život i mislim da je tu prazninu teško ispuniti.
__________________
https://www.youtube.com/watch?v=bMdeg-WKt1U
soks is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2006., 00:27   #10
Svatko ima svoj način za nosit se s tugom. Meni je pomogla jednostvna odluka da neću biti tužan.
Na početku sam ignorirao smrt i nastavio s normalnim živoom, nakon toga kada sam shvatio da je netko otišao zauvijek pri spomenu bilo čega što asocira na njega suze su mi napunile oči. To je išlo do te razine da jednostavno nisam mogao ni pričat o njemu, a svaka aktivnost koja bi me podsjetila bi me također rasplakala... Tada sam ponovno ignorirao smrti i nisam radio ništa što bi me podsjtilo. Nakon par mjeseci shvatio sam da na taj način gubim i lijepe uspomene, da nije rješenje u zaboravu. Čvrsto sam donio odluku da neću izbjegavati razgovor, da ću ga i poticati o lijepim uspomenama, ali da neću više plakati.

Uvjerio sam sebe, što mislim da je u stvari i jeste istina, da je ta osoba otišla na neko ljepše mjesto i da bi bilo presebično od mene htjeti da radi mene, odnosno moje tuge ta osoba i dalje trpi na zemlji.
tupy is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2006., 00:47   #11
Quote:
Stik kaže:
06.09. mi je umro otac nakon sam dva mjeseca od dijagnoze raka pluca sa metastazama na jetri.
Cijeli tjek njegove bolesti nosio sam se dobro i nije bio dana u bolnici.U potpunosti sam se prepustio njezi i brizi prema njemu.Umro je doma i nisam plakao.Cijeli ritual prije i nakon pogreba prezivio sam iako psihicki i fizicki iscrpljen.Evo sad gotovo dva mjeseca nakon njegove smrti pocinje me hvatati strasna praznina i tuga sto sam ga izgubio zauvjek..kao da tek sada iz faze soka prelazim u stvarnost i postajem svjestan svega.Zar nebi trebalo biti drugacije.Da iz faze zalovanja prelazim u fazu nastavka normalnog zivljenja...Ne znam,totalno sam zbunjen...
Dali imas nekog tko te moze cvrsto zagrliti i tako da dugo sutite, i to radite cesto?

zao mi je ....
__________________
On the world's edge I have found a door......... On the world's edge I can see again



*Immortale nihil mundi compage tenetur,Quo cunctum torrens rapiat flamma ultima mundum. Non orbis,non regna, non mare,non tellus..
Nam statuit genitor rerum irrevocabile tempus-Imorrtale*
India is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2006., 01:00   #12
kad ti je najteže sjeti se nekog lijepog trenutka s njim i onda ćeš se nasmijat kroz suze
sad uistinu imaš anđela čuvara
__________________
'Come, and trip it as ye go,
On the light fantastick toe.'
*RE* is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2006., 01:14   #13
Quote:
India kaže:
Dali imas nekog tko te moze cvrsto zagrliti i tako da dugo sutite, i to radite cesto?

zao mi je ....

Nazalost ne,iako to zvuci tako lijepo...ponekad pozelim da nekoga zagrlim i ostanem tako "vjecno"
Stik is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2006., 01:49   #14
Quote:
Stik kaže:
Nazalost ne,iako to zvuci tako lijepo...ponekad pozelim da nekoga zagrlim i ostanem tako "vjecno"
oh ...ljubim te siroto moje
__________________
On the world's edge I have found a door......... On the world's edge I can see again



*Immortale nihil mundi compage tenetur,Quo cunctum torrens rapiat flamma ultima mundum. Non orbis,non regna, non mare,non tellus..
Nam statuit genitor rerum irrevocabile tempus-Imorrtale*
India is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2006., 02:04   #15
Quote:
India kaže:
oh ...ljubim te siroto moje

I ja tebe draga moja
Stik is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2006., 03:02   #16
Evo baš je danas (točnije rečeno juečer, u srijedu), izašao članak u Jutarnjem o tim stvarima, vrlo kvalitetan članak, jedne psihologice. U Jutarnjem 2. neznam dal su ga stavili na net.
goranbo is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2006., 06:25   #17
jednog dana

Quote:
Stik kaže:
Nazalost ne,iako to zvuci tako lijepo...ponekad pozelim da nekoga zagrlim i ostanem tako "vjecno"
I ja.
Nedavno sam izgubila nekoga i trenutno se osjecam kao i ti,kao da se tek sada budim iz kome,nekog zacaranog kruga u kojem jos zelim ostati jer bol , koja mi cesto u zadnje vrijeme navrati, je gora od onoga sto je prije nje stanovalo, ona me obori s nogu i zbog nje ne mogu nista , osim lezati u krevetu...prije sam spavala a sada su mi i snovi postali stranci...zbog toga sam i zalutala na ovaj forum.
Osjecam se kao da u meni lezi neka okovana ptica koja jedva ceka da se krikom otpetlja iz mene. Gusim se ponekad.
Odmah nakon smrti, ja sam se udaljila od sviju i sada se ili bojim ili ne zelim ili ne znam vratiti ni njima ni sebi ali ipak silno zelim kao sto si ti vec napisao da me netko zagrli i tako drzi... do kraja.. Mrzim ovu tugu sto samuje u meni ali ponekad priviri zrno nade...jako mi je zao,eto to je sve sto umijem reci, kazu da ima izlaza i da vrijeme sve izlijeci ili ono mozda sve otupi
U rana jutra, prije polaska u skolu, odlazim u park i koracam malom stazom sto se tamo nalazi i onaj trenutak kada ledeni vjetar dodirne moje lice, pogotovo moje oci...tada nemir u meni postane sve manji i manji dok vjetar oko nas plese...i bas taj trenutak me stisa kao neka najljepsa i najjaca uspavanka...Tako se ja borim i razumijem da puno toga moram jos uciniti ali korak po korak i proci ce i to...bar se nadam
Reci cu opet, jako mi je zao zbog osjecaja koje si izgubio i onih koje si pronasao ali kada se jednom izvuces iz takvog stanja uma, oni trenutci oni detalji zivota ce biti najdivniji za osjetiti i bas u tim detaljima se i krije najveca utjeha.Zato trazi i nadji svoje parkove i svoj vjetar jer oni ce ti nemir tvoj ukrasti.Nadam se da ces ih pronaci, i ti i svatko od nas.
__________________
...vatra sara moje zenice, razbij nesto, zaigraj ludo, divije
forvirett is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2006., 12:03   #18
Quote:
forvirett kaže:
I ja.
Nedavno sam izgubila nekoga i trenutno se osjecam kao i ti,kao da se tek sada budim iz kome,nekog zacaranog kruga u kojem jos zelim ostati jer bol , koja mi cesto u zadnje vrijeme navrati, je gora od onoga sto je prije nje stanovalo, ona me obori s nogu i zbog nje ne mogu nista , osim lezati u krevetu...prije sam spavala a sada su mi i snovi postali stranci...zbog toga sam i zalutala na ovaj forum.
Osjecam se kao da u meni lezi neka okovana ptica koja jedva ceka da se krikom otpetlja iz mene. Gusim se ponekad.
Odmah nakon smrti, ja sam se udaljila od sviju i sada se ili bojim ili ne zelim ili ne znam vratiti ni njima ni sebi ali ipak silno zelim kao sto si ti vec napisao da me netko zagrli i tako drzi... do kraja.. Mrzim ovu tugu sto samuje u meni ali ponekad priviri zrno nade...jako mi je zao,eto to je sve sto umijem reci, kazu da ima izlaza i da vrijeme sve izlijeci ili ono mozda sve otupi
U rana jutra, prije polaska u skolu, odlazim u park i koracam malom stazom sto se tamo nalazi i onaj trenutak kada ledeni vjetar dodirne moje lice, pogotovo moje oci...tada nemir u meni postane sve manji i manji dok vjetar oko nas plese...i bas taj trenutak me stisa kao neka najljepsa i najjaca uspavanka...Tako se ja borim i razumijem da puno toga moram jos uciniti ali korak po korak i proci ce i to...bar se nadam
Reci cu opet, jako mi je zao zbog osjecaja koje si izgubio i onih koje si pronasao ali kada se jednom izvuces iz takvog stanja uma, oni trenutci oni detalji zivota ce biti najdivniji za osjetiti i bas u tim detaljima se i krije najveca utjeha.Zato trazi i nadji svoje parkove i svoj vjetar jer oni ce ti nemir tvoj ukrasti.Nadam se da ces ih pronaci, i ti i svatko od nas.

Hvala ti,uistinu me dirnula tvoja prica...nadam se da ce ptica koja je okovana u tebi i u meni uskoro na slobodu...
Stik is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.01.2007., 16:39   #19
Ja nisam osjećala ništa kad mi je mama umrla, ali 11 godina kasnije sam poludila.
Teško je reć. Da mi brat umre 99% da bi se ubila.
Sad kad bolje razmislim možda bi ostala živa. Ne znam.50/50.
outoftheblue is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.01.2007., 20:26   #20
ja sam uvjek mislila da ako mi umre tata da ću umrijeti..umro je 98¨ , meni i mami na rukama..na rukama..ja sam zvala hitnu, nemam pojima kako..ja sam obavjestila ljude što se desilo..ja se nesječam pola stvari koje sam odradila..rekla..znam samo da nisam se isplakala , jer sam se brinula za mamu..znam da sam sve to odradila kao robot..i znam da još uvjek se osječam nekako..neznam..uglavnom, treba plakati..treba proživjeti sve što osječaš, sve drugo je nezdravo..ja nemogu o tome još pričati, a da mi ne krenu suze...morala sam biti čvrsta zbog mame, i sad je puno teže..
__________________
..all matter is merely energy condensed to a slow vibration, that we are all one consciousness experiencing itself subjectively, there is no such thing as death, life is only a dream, and we are the imagination of ourselves.
girlnextdoor is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:04.