Jesam li luda?

[S.Andrej]

soadfan kaže:

"Ludost je riješavati isti problem x puta,na isti način,a očekivati drugačije rezultate"

-Albert Einstein

Prepoznao si Einsteina?

Ideja da se problem ne da riješiti na nivou na kojem je nastao, nego na nivou iznad je isto njegova ali je neznam točno citirati.

Problemi sa mentalnog nivoa mogu se sanirati samo sa nivoa inteligencije ili sa još višeg nivoa.

[Jelena Ivanjicki]

karamela kaže:

.


.

E sad, zašto mislim da sam luda...
U ove 3 godine terapije, ipak sam se pomakla s mjesta, radim na tome da se više otvorim drugima.
Ali opet upadam u krize, pa sve ispočetka. Čim se dogodi neki neuspjeh padam u depru.
Sada opet prolazim kroz neku krizu.
A uvijek kad kroz nju prođem, uhvati me iracionalni strah da ne poludim.
Počnem si svašta umišljati, tražiti simptome....kao hipohondar, samo psihički.
Najviše me strah shizofrenije, mada je nitko u mojoj obitelji nema.

Jesam li stvarno luda?

Je si luda si.
Propuštaš život.

Prenemažeš se sa: ne mogu se ja otvoriti, ne mogu ja naći momka, ne mogu ja biti emocionalno stabilna. Pa si sebe i one oko sebe uvjerila da nešto nije u redu s tobom tako da ne moraš nitšta napraviti i možeš bez gržnje pustiti da život prođe kraj tebe ušuškana u "ne-mogu.ja-jer-sam-luda" igru.

I to sve zato jer ti je tako najlakše.

Jer sve ostalo iziskuje napor i petlju. Pa onda kukaš kako nemaš petlje, kako se strašiš, kako si ti mala i ne možeš. Razmažena velika curica.

[jurajj]

karamela kaže:

Imam 25 godina, već 3 godine posjećujem psihijatra i pijem AD.
Psihijatru sam otišla svojevoljno.
Dijagnoza je bila depresija, socijalna fobija i anksioznost.

Moj glavni "problem" je nesigurnost, introvertiranost i asocijalnost.
Panično se bojim emotivno zbližiti sa drugim ljudima, posebno suprotnog spola.
Zato nikad nisam imala dečka.
Još k tome sam iskompleksirana izgledom, kao da sam još u pubertetu.
Frustrira me to što nisam nikad bila u vezi, niti proživjela ono što prolaze cure
i 10 godina mlađe od mene.Djevica sa 25 godina-katastofa.
Jako sam usamljena.

U meni je stalna borba između djeteta i žene. U tome ima prste i konzervativni odgoj u kojemu je seks uvijek bio tabu tema.
Još uvijek živim sa starcima, nisam završila faks, i nemam posao, ni dečka.

E sad, zašto mislim da sam luda...
U ove 3 godine terapije, ipak sam se pomakla s mjesta, radim na tome da se više otvorim drugima.
Ali opet upadam u krize, pa sve ispočetka. Čim se dogodi neki neuspjeh padam u depru.
Sada opet prolazim kroz neku krizu.
A uvijek kad kroz nju prođem, uhvati me iracionalni strah da ne poludim.
Počnem si svašta umišljati, tražiti simptome....kao hipohondar, samo psihički.
Najviše me strah shizofrenije, mada je nitko u mojoj obitelji nema.

Jesam li stvarno luda?

Zašto je riječ "problem" pod navodnicima? Vidiš da je i to znak velike nesigurnosti.Imaš stvarni problem,ne treba bit pod navodnicima.

[jurajj]

Natch kaže:

nisi, dosadno ti je. ali ocito ne dovoljno.

A ti si glupa ko kurac.

Oprosti, to mi je automatska reakcija kad se sjetim da mnogi podcjenjuju poremečaj socijalne fobije.To je teško shvatit nekome tko to nema.

[soadfan]

jurajj kaže:

A ti si glupa ko kurac.

Oprosti, to mi je automatska reakcija kad se sjetim da mnogi podcjenjuju poremečaj socijalne fobije.To je teško shvatit nekome tko to nema.

u potpunosti se slazem...i ja patio od socijalne fobije...

Jelena Ivanjicki kaže:

Prenemažeš se sa: ne mogu se ja otvoriti, ne mogu ja naći momka, ne mogu ja biti emocionalno stabilna.

Najradije bi sad "automatski reagiro" na Jelenu ali uspih se suzdržat.
Jelena,neke stvari covjek razumije samo iz osobnog iskustva...Ti ocito niblizu nepatis od socijalne fobije,nemozes razumjeti nekog ko pati upravo zbog tog manjka iskustva...

Uvjeren sam da tvoji divni savjeri karameli nece bas puno pomoc...

[Jelena Ivanjicki]

soadfan kaže:

u potpunosti se slazem...i ja patio od socijalne fobije...

Najradije bi sad "automatski reagiro" na Jelenu ali uspih se suzdržat.
Jelena,neke stvari covjek razumije samo iz osobnog iskustva...Ti ocito niblizu nepatis od socijalne fobije,nemozes razumjeti nekog ko pati upravo zbog tog manjka iskustva...

Uvjeren sam da tvoji divni savjeri karameli nece bas puno pomoc...

Ne? Nego će joj pomoći 3 godine tješenja po psihijatrima, razgovori na gruponoj terapji ili tablete, ili mama i tata koji je štite. Kao što joj je to do sada pomoglo.


Zašto je ne bi izazvala da mi ona umjesto tebe kaže:kučko nesenzitivna šta ti znaš o meni. Kad može ovdje na forumu ispred stotina ljudi govoriti o svom problemu možda bi mogla smoći snage, ovdje gdje je nitko ne zna da se socijalizira i da mene pošalje u p.materinu. Da vrisne i da njena ljutnja za početak izađe vani. Da joj malo prokola krv barem od bijesa.

Da vidi da se ništa strašno neće dogoditi. Da joj nasuprot stoje dobri ljudi koji je podržavaju i jedna kuja koja je izaziva. Pa ako stvarno traži pomoć može vidjeti da joj pomoć dolazi i od mene koja joj mogu biti sparing parter da se otvori na novi način i napravi bar na internetu nešto drukčije osim što kuka nad sobom.

Ali ne i ovdje će se sakriti iza leđa onih koji je razumiju.

Moje rečenice su izraz zamaskiranog poštovanja prema njoj.

[karamela]

Jelena draga, možda jesam luda, al nisam maloumna.



Kužim ja totalno što želiš reći i mislim da si u pravu.
Samo još da skužim zašto si to radim, i bit ću na konju.

Nisam ni ja nevinašce, istina je da se bojim kontakata s ljudima na prvu loptu,
al kad ih bolje upoznam onda pokažem svoje pravo lice.

[Jelena Ivanjicki]

karamela kaže:

Jelena draga, možda jesam luda, al nisam maloumna.



Kužim ja totalno što želiš reći i mislim da si u pravu.
Samo još da skužim zašto si to radim, i bit ću na konju.

Nisam ni ja nevinašce, istina je da se bojim kontakata s ljudima na prvu loptu,
al kad ih bolje upoznam onda pokažem svoje pravo lice.

Karamelice dušo
ovaj tvoj tread ima oko 720 ulazaka. Da si zbilja sociofobična zar bi ovako lako iznijela svoje probleme i da li bi ovako lako razgovarala sa strancima o svom unutarnjem svijetu.

Svoje probleme si nazvala "problemima" - stavila si ih pod navodnike i povremeno se javiš sa postovima prateći svoj tread ne pokazujući da imaš ikakve probleme u komunikaciji. Uljudna si, umiljata i skoro svi te ovdje tetoše. To je vrlo prilagođeno ponašanje.

I sad čujem da kad se otvoriš da pokažeš i pravo lice. Što znači da si možda samo neuobičajeno suzdržana a ne potpuno zatvorena.

Moja pitanje tebi je: što dobijaš sa svojom neurozom pa je ne puštaš nego oko nje gradiš svoj image?

[karamela]

Točno, jako sam suzdržana i ukočena u društvu ljudi koje ne poznajem,
naročito muških.
Kad mi netko priđe otkantam ga jer me uhvati nervoza i strah, ne daj bože da me takne. Probala sam se opustiti s alkoholom, al ne ide...
Sa 25 godina žalosno, al istinito.



Neurotična jesam, al ne kužim kako misliš da je pustim, ona drži mene.

[pyrus22]

a zašto si ukočena

[karamela]

Takva sam se rodila.

[pink5]

Jesi li probala sama na sebi poraditi,na stranu psiholozi i tablete. Kroz ove postove,čini mi se da se nisi niti potrudila rješiti sama,nego očekuješ da netko drugi zamahne čarobnim štapićem i ti budeš druga osoba,to tako ne ide. Sorry na kritikama,ali morala sam to reći. Možda se varam

[xtcy]

karamela kaže:

Imam 25 godina, već 3 godine posjećujem psihijatra i pijem AD.
Psihijatru sam otišla svojevoljno.
Dijagnoza je bila depresija, socijalna fobija i anksioznost.

Moj glavni "problem" je nesigurnost, introvertiranost i asocijalnost.
Panično se bojim emotivno zbližiti sa drugim ljudima, posebno suprotnog spola.
Zato nikad nisam imala dečka.
Još k tome sam iskompleksirana izgledom, kao da sam još u pubertetu.
Frustrira me to što nisam nikad bila u vezi, niti proživjela ono što prolaze cure
i 10 godina mlađe od mene.Djevica sa 25 godina-katastofa.
Jako sam usamljena.

U meni je stalna borba između djeteta i žene. U tome ima prste i konzervativni odgoj u kojemu je seks uvijek bio tabu tema.
Još uvijek živim sa starcima, nisam završila faks, i nemam posao, ni dečka.

E sad, zašto mislim da sam luda...
U ove 3 godine terapije, ipak sam se pomakla s mjesta, radim na tome da se više otvorim drugima.
Ali opet upadam u krize, pa sve ispočetka. Čim se dogodi neki neuspjeh padam u depru.
Sada opet prolazim kroz neku krizu.
A uvijek kad kroz nju prođem, uhvati me iracionalni strah da ne poludim.
Počnem si svašta umišljati, tražiti simptome....kao hipohondar, samo psihički.
Najviše me strah shizofrenije, mada je nitko u mojoj obitelji nema.

Jesam li stvarno luda?

navikni se da si posebna...
nisi luda nego su drugi ludi
nisi ti ta koja treba ici psihijatru nego svi ostali

nemoj druge stereotipne ljude uzimati za primjer,nego
zivi svoj zivot

vjeruj mi da bi 97% muskih radije tebe vodilo doma pred starce
nego neku kvartovsku da ne kazem sto koju je do 25-e
pregazilo pola grada...
to s nevinosti ti ide samo i jedino u prilog

sve sto zelis mozes ostvariti!!! ili barem dio toga
ali postepeno nemozes sve odjednom...
problem nastaje samo onda kad te bas nista ne veseli
ali ne vjerujem da je kod tebe takav slucaj

a ove koji te savjetuju da vozis bicikl,odes u videoteku ili
slicna sranja pa ce ti biti bolje,e njih steraj u tri pizde materine
od tog ces se osjecati puno bolje
pozdrav

[vud3vil]

Natch kaže:

i nije ti dosta sto s tim tlacis svog psihijatra?

Ocito tebi treba psihijatru. Zadnje 4 godine svaki dan 33 postova. Koji ti je i jos tu vrijedjas nekog sa ovako velikim problemom

[wardancer]

karamela kaže:

Neurotična jesam, al ne kužim kako misliš da je pustim, ona drži mene.

Krivo. Ti držiš nju. Neuroza nije zaseban entitet koji je došao iz svemira i zgrabio te Jelena Ivanjicki ti je postavila dobro pitanje. Ako shvatiš kako su svi konci ipak u tvojim rukama, moći ćeš mijenjati stvari. No to znači na neki način i priznati odgovornost za stvari koje "nam se događaju" pa to većinom izbjegavamo
Ona ajnštajnova kak je glupo rješavat problem uvijek na isti način i očekivat različite rezultate je također pogodak u sridu za tebe. Promjeni terapeuta ili još bolje vrstu terapije. Ne znači da ova nije bila dobra, sama kažeš da si spoznala neke stvari no kako se ti mijenjaš, trebala bi se mijenjati i terapija, kreni dalje Sve to što proživljavaš nije lako, ali imaš priliku puno naučiti o sebi i puno rasti.

PS
Imam 25 godina, još uvijek živim sa starcima, još nisam završila faks, nedavno sam dala otkaz i nemam dečka. Imam svoje depre i komplekse, kao i svi. I život je lijep. Ponekad boli, a ponekad je toliko prekrasan da boli.

[out of the closet]

karamela kaže:

Imam 25 godina, već 3 godine posjećujem psihijatra i pijem AD.
Psihijatru sam otišla svojevoljno.
Dijagnoza je bila depresija, socijalna fobija i anksioznost.

Moj glavni "problem" je nesigurnost, introvertiranost i asocijalnost.
Panično se bojim emotivno zbližiti sa drugim ljudima, posebno suprotnog spola.
Zato nikad nisam imala dečka.
Još k tome sam iskompleksirana izgledom, kao da sam još u pubertetu.
Frustrira me to što nisam nikad bila u vezi, niti proživjela ono što prolaze cure
i 10 godina mlađe od mene.Djevica sa 25 godina-katastofa.
Jako sam usamljena.

U meni je stalna borba između djeteta i žene. U tome ima prste i konzervativni odgoj u kojemu je seks uvijek bio tabu tema.
Još uvijek živim sa starcima, nisam završila faks, i nemam posao, ni dečka.

E sad, zašto mislim da sam luda...
U ove 3 godine terapije, ipak sam se pomakla s mjesta, radim na tome da se više otvorim drugima.
Ali opet upadam u krize, pa sve ispočetka. Čim se dogodi neki neuspjeh padam u depru.
Sada opet prolazim kroz neku krizu.
A uvijek kad kroz nju prođem, uhvati me iracionalni strah da ne poludim.
Počnem si svašta umišljati, tražiti simptome....kao hipohondar, samo psihički.
Najviše me strah shizofrenije, mada je nitko u mojoj obitelji nema.

Jesam li stvarno luda?

naravno da nisi!

prestani surfat i čitat knjige. učlani se u planinare, šahovski klub, odi na tečaj plesa... druži se s ljudima, počni rekreativno trenirati nešto što te oduvijek zanimalo, odi uči svirati, upiši se na fax...

[karamela]

Danas sam bila kod psihijatra.
Kaže da ću dobiti samopouzdanje kad diplomiram,
vidjet ću da vrijedim i da mogu,
da mi faks treba biti prioritet,
a onda će spontano doć dečko i sve ostalo....

[jurajj]

I sad vrijediš i možeš.

[lucius_34]

karamela kaže:

Danas sam bila kod psihijatra.
Kaže da ću dobiti samopouzdanje kad diplomiram,
vidjet ću da vrijedim i da mogu,
da mi faks treba biti prioritet,
a onda će spontano doć dečko i sve ostalo....

potsječas me iz jednog filma gdje je djevoka imala sličan takav problem,ma nije bitno....bitno da si dobro.....zagrli dragu osobu musku ako imas simpatiju...evo hogin

[karamela]

Nikad nisam imala muškog prijatelja.