Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč |
|
|
06.03.2009., 14:15
|
#61
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2008.
Postova: 455
|
I ja sam pomislila da je to ventil,jer su mi se iz te svađe od sat i pol usjekle dvije riječi, samopouzdanje i poljubiti curu.
Vjerojatno je u nekoj krizi i želio bi više uspjeha s curama, a ja uvjek mogu bit dežurni krivac za sve.
|
|
|
06.03.2009., 14:18
|
#62
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2008.
Postova: 455
|
Ako je on naklonjen ultimativnim rješenjima i nestrpljiv, neraspoložen za razgovor - ti možeš uložiti veći napor"
ma sklon je ispadima, mislim na vrlo ružne psovke, i mislim da tako prelazi granicu kad je mama u pitanju.
Lako se može desiti da u 11 na večer lupa s nečim bez obzira što zna da svi oko nas imaju pravo na san i odmor.
Ne sviđa mi se to.
|
|
|
06.03.2009., 14:46
|
#63
|
purple eye
Registracija: Feb 2009.
Lokacija: na vrištini Tragačeva dlana...
Postova: 1,894
|
Da, granice moraju biti, svi ih imamo.
__________________
Seeing beyond the obvious!
|
|
|
06.03.2009., 15:51
|
#64
|
...konačno
Registracija: Oct 2007.
Postova: 435
|
Quote:
tamarix kaže:
ma sklon je ispadima, mislim na vrlo ružne psovke, i mislim da tako prelazi granicu kad je mama u pitanju.
Lako se može desiti da u 11 na večer lupa s nečim bez obzira što zna da svi oko nas imaju pravo na san i odmor.
Ne sviđa mi se to.
|
Nezadovoljan je. Verovatno je ta skola samo jedan od razloga za nezadovoljstvo. Mislim da pokusava da kazni sve oko sebe, ili bar da pokaze da mu nije stalo ni do koga i da ima pravo da: vice, lupa, smeta. Kad ode i kad pocne da radi i uci ono sto zeli nece moci da usmerava nezadovoljstvo na druge, vec ce mu biti jasno da ce morati da stane iza svojih odluka.
Sa druge strane, ti jesi tada pogresila, pa sta sad? Treba li da hodas na kolenima sa sklopljenim rukama po citave dane i da budes kriva i sto pada kisa?
Sasvim je dovoljno sto si priznala gresku i sto hoces da pomognes da tu gresku ispravite.
Mislim da ste upali u igru "zrtva-spasilac-progonitelj" i da morate da se cupate iz toga sto pre da ne bi zavrteli jos par krugova
|
|
|
06.03.2009., 16:51
|
#65
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2008.
Postova: 455
|
Pa može bit, može
prvo bi ja trebala da prestanem biti kriva,ionako idealnih roditelja nema.
|
|
|
06.03.2009., 17:25
|
#66
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2008.
Postova: 455
|
A po čemu se tu kod nas zapravo vidi da je to igra "žrtva -spasitelj-progonitelj"?
|
|
|
06.03.2009., 20:56
|
#67
|
...konačno
Registracija: Oct 2007.
Postova: 435
|
Quote:
tamarix kaže:
A po čemu se tu kod nas zapravo vidi da je to igra "žrtva -spasitelj-progonitelj"?
|
Pa neki elementi postoje: ako uzmemo da je on bio zrtva a ti progonitelj kada je skola bila u pitanju, posle te faze ti iz pozicije progonitelja prelazis u spasitelja sada a on iz pozicije zrtve postaje progonitelj i gura te u ulogu zrtve na koju ce se izderavati i nabijati osecaj krivice.
Priznajem da je u prvom delu malo izmesano, obicno se osoba sama dovede u poziciju zrtve i tako zapocinje igru, drugi je prihvata kao spasilac i kada dugo ne uspe da spasi zrtvu, postaje progonitelj.
U vasem slucaju ispada da tvoj sin nije odgovoran za ulogu zrtve u prosloj fazi, ali da li je bas tako? On jeste govorio da ne zeli tu skolu, ali nije eksplicitno naveo u koju zeli i tako je i sebe postavio u poziciju zrtve a tebi dao ulogu progonitelja. Ti si, gonjena svojom potrebom da odredis kako treba a kako ne, preuzela ulogu progonitelja, bez faze spasitelja. Tada i nije bila situacija za spasavanje, ali sada nekako imate uloge: on je bivsa zrtva koju ti kao bivsi progonitelj sada spasavas od posledica svog proganjanja i kroz ulogu progonitelja prelazis u zrtvu jer se on pretvara u progonitelja koji naplacuje stare racune.
Mozda postoji i neka druga igra, koja bi vas odnos mogla da prikaze vernije (mozda ona dosao-si-mi-na-zicer-djubre), ali mi je ovo prvo palo na pamet.
Sustina onoga sto sam htela da kazem je da ne uzimas ulogu zrtve. Za tim nema potrebe.
|
|
|
07.03.2009., 01:44
|
#68
|
purple eye
Registracija: Feb 2009.
Lokacija: na vrištini Tragačeva dlana...
Postova: 1,894
|
Zanimljivo.
__________________
Seeing beyond the obvious!
|
|
|
07.03.2009., 10:03
|
#69
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2008.
Postova: 455
|
Je da zanimljivo , no ja se slažem da bi takav model ponašanja kod nas mogao biti.
To je meni lako teoretski razumjeti ali u životu je teško prekinuti sa tim starim načinom ponašanja koji ide iz generacije u generaciju.
Baš mi je drago što se s vama o tome dopisujem, vidim da ste ozbiljni i da znate o čemu se tu radi,imala sam sreće u svemu tome
|
|
|
29.06.2009., 22:36
|
#70
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2008.
Postova: 14
|
hm, nisam baš često na forumu, i nemam baš nešto postova, ali malo me zaintrigirala tema, jer me podsjetilo na mene, iako je moj slučaj nešto drugačiji, pa se nadam da neću širiti temu previše,
recimo da i emocionalno odnosno psihičko zlostavljanje od tebi najbližih ljudi - dakle obitelji, može imati također velike posljedice, ostaviti traume... tome još pridodat metodu mrkve i batine, emocionalne ucjene, mrvicu fizičkog nasilja ( istina, vrlo rijetko ) i izrasteš u - ne znam kako da se izrazim - izneređenu osobu, nadasve nesretnu
|
|
|
29.06.2009., 22:41
|
#71
|
All You Need
Registracija: Sep 2008.
Lokacija: Vtc
Postova: 1,548
|
Quote:
aanti kaže:
hm, nisam baš često na forumu, i nemam baš nešto postova, ali malo me zaintrigirala tema, jer me podsjetilo na mene, iako je moj slučaj nešto drugačiji, pa se nadam da neću širiti temu previše,
recimo da i emocionalno odnosno psihičko zlostavljanje od tebi najbližih ljudi - dakle obitelji, može imati također velike posljedice, ostaviti traume... tome još pridodat metodu mrkve i batine, emocionalne ucjene, mrvicu fizičkog nasilja ( istina, vrlo rijetko ) i izrasteš u - ne znam kako da se izrazim - izneređenu osobu, nadasve nesretnu
|
To psihičko je možda i gore jel.....fizičko završi i ostanu ožiljci,ali psihičko može trajat i duuugooo vremena i ne zaraste....
što je bilo?
__________________
U okrutnim kandžama okolnosti nisam ni trepnula niti glasno zaplakala...
Anila`s HPV....
|
|
|
29.06.2009., 23:08
|
#72
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2008.
Postova: 14
|
duga, komplicirana priča, meni i sada teško o tome pričati, cjelokupno odrastanje u nenormalnim uvjetima, pod stalnom psihozom, loš brak roditelja, mama koja nažalost nikad nije znala biti mama, domaćica, danas mogu mirne savjesti reći da je zapostavljala i zanemarivala svoju djecu, iako je možda i htjela
tata koji nije znao kako s mamom, pa se to sve prelomi na djeci, pa recimo da nije lako kad ti se kaže da si loša, nije lako živjeti u tom nekakvom patrijarhatu u kojem su žene ovakve, onakve, jel, kad te se malo udre, to nije ništa, kad se sramiš sebe, svega, kad za sebe misliš da si loš, drugačiji, defektan, koliko sam samo puta čula te riječi kakva sam, a onda s druge strane hvalospjevi i silna očekivanja - to je ta metoda mrkve i batine
s jedne strane voljela bih da je sve bilo potpuno loše, imala bih mirnu savjest, ovako se i sad pitam jesam li ja loša što ovako pišem o svojoj obitelji, jer, koliko su oni samo dobrog učinili za mene, ne znam jel razumiš, ali to su te emocionalne ucjene, gdje na kraju ni sam ne znaš razlučit istinu, jer, kakva sam to ja osoba
mogu još svemu tome pridodati i brata, kojeg se na neki čudan načini danas bojim, i fizički, jer i toga je bilo, a i njegovog omalovažavanja, maltretiranja, uvreda, jer, žene su....hm, bolje da ne citiram sada
čitala sam tvoje postove, i donekle razumijem tvoje strahove, moju imaju drugi izvor, ali, i danas, kad osvješćujem neke stvari, ima dana kad strah od toga da sam loša, defektna osoba u meni proradi, i nema tu razuma, mozga koji to može spriječiti
sorry na zbrkanom postu, malo sam uznemirena
|
|
|
29.06.2009., 23:16
|
#73
|
All You Need
Registracija: Sep 2008.
Lokacija: Vtc
Postova: 1,548
|
Quote:
aanti kaže:
duga, komplicirana priča, meni i sada teško o tome pričati, cjelokupno odrastanje u nenormalnim uvjetima, pod stalnom psihozom, loš brak roditelja, mama koja nažalost nikad nije znala biti mama, domaćica, danas mogu mirne savjesti reći da je zapostavljala i zanemarivala svoju djecu, iako je možda i htjela
tata koji nije znao kako s mamom, pa se to sve prelomi na djeci, pa recimo da nije lako kad ti se kaže da si loša, nije lako živjeti u tom nekakvom patrijarhatu u kojem su žene ovakve, onakve, jel, kad te se malo udre, to nije ništa, kad se sramiš sebe, svega, kad za sebe misliš da si loš, drugačiji, defektan, koliko sam samo puta čula te riječi kakva sam, a onda s druge strane hvalospjevi i silna očekivanja - to je ta metoda mrkve i batine
s jedne strane voljela bih da je sve bilo potpuno loše, imala bih mirnu savjest, ovako se i sad pitam jesam li ja loša što ovako pišem o svojoj obitelji, jer, koliko su oni samo dobrog učinili za mene, ne znam jel razumiš, ali to su te emocionalne ucjene, gdje na kraju ni sam ne znaš razlučit istinu, jer, kakva sam to ja osoba
mogu još svemu tome pridodati i brata, kojeg se na neki čudan načini danas bojim, i fizički, jer i toga je bilo, a i njegovog omalovažavanja, maltretiranja, uvreda, jer, žene su....hm, bolje da ne citiram sada
čitala sam tvoje postove, i donekle razumijem tvoje strahove, moju imaju drugi izvor, ali, i danas, kad osvješćujem neke stvari, ima dana kad strah od toga da sam loša, defektna osoba u meni proradi, i nema tu razuma, mozga koji to može spriječiti
sorry na zbrkanom postu, malo sam uznemirena
|
Apsolutno imam sa obitelji isti takav slučaj...samo što ja tu nisam pisala o tome,ali dalo se zaključit iz mojih postova...tako da,potpuno te razumijem...a kako tebi onda sad funkcionira veza,brak....
__________________
U okrutnim kandžama okolnosti nisam ni trepnula niti glasno zaplakala...
Anila`s HPV....
|
|
|
29.06.2009., 23:18
|
#74
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2008.
Postova: 14
|
možda sad sve to ne izgleda strašno što sam napisala, ali teško je detalje opisati, vrlo, vrlo teško, ne mogu čak ni riječi naći, niti hrabrosti skupiti za pisati o tome, ne mogu, ono što se podrazumijeva da sva djeca ovoga svijeta moraju imati-ono elementarno-sigurnost, topao i čisti dom, hranu i čistu odjeću, pa ja to nisam imala,
a možda najgore je da to traje i danas, ta jedna vrsta psihičkog zlostavljanja i maltretiranja, to još uvijek traje, i ni danas ne mogu reći da je išta bolje, evo, i danas je bio težak i pretežak dan
|
|
|
29.06.2009., 23:23
|
#75
|
All You Need
Registracija: Sep 2008.
Lokacija: Vtc
Postova: 1,548
|
Quote:
aanti kaže:
možda sad sve to ne izgleda strašno što sam napisala, ali teško je detalje opisati, vrlo, vrlo teško, ne mogu čak ni riječi naći, niti hrabrosti skupiti za pisati o tome, ne mogu, ono što se podrazumijeva da sva djeca ovoga svijeta moraju imati-ono elementarno-sigurnost, topao i čisti dom, hranu i čistu odjeću, pa ja to nisam imala,
a možda najgore je da to traje i danas, ta jedna vrsta psihičkog zlostavljanja i maltretiranja, to još uvijek traje, i ni danas ne mogu reći da je išta bolje, evo, i danas je bio težak i pretežak dan
|
Ja što se tiče mojih nikada nisam valjala....ubiti moje mame...užasno je bila ljubomorna na to što me tata voli...sad kad sam u braku isto tako reagira prema meni...ja nevaljam,ja ništ ne radim,ja sam loš roditelj-a ona mog malog malo malo pa po guzi,moj rođendan zaboravi,...nemogu se normalno otuširat jel broji kako nema mira...dok ja plačam sve režije.....ma fuj.....sestra-ista kao i ona....kad nešto treba onda sam ok,a kad netreba onda kamenje....
__________________
U okrutnim kandžama okolnosti nisam ni trepnula niti glasno zaplakala...
Anila`s HPV....
|
|
|
29.06.2009., 23:24
|
#76
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2008.
Postova: 14
|
nikako, nisam sposobna za nikakav normalan odnos, to ti je rezultat svega, iliti ga posljedica svega
sorry, nisam htjela umanjiti tvoju bol i tvoje prestrašno iskustvo, niti sam htjela uletati s krivom temom, ali, eto kad je već o zlostavljanju riječ, pa me potaklo
|
|
|
29.06.2009., 23:29
|
#77
|
All You Need
Registracija: Sep 2008.
Lokacija: Vtc
Postova: 1,548
|
Quote:
aanti kaže:
nikako, nisam sposobna za nikakav normalan odnos, to ti je rezultat svega, iliti ga posljedica svega
sorry, nisam htjela umanjiti tvoju bol i tvoje prestrašno iskustvo, niti sam htjela uletati s krivom temom, ali, eto kad je već o zlostavljanju riječ, pa me potaklo
|
Nema beda...nije kriva tema...zlostavljanje je zlostavljanje....vidiš da i nas nekad trolovi zlostavljaju!
Jel puno očekuješ ili malo dobivaš?od partnera..
Vidiš moj potpis? Tako treba....
__________________
U okrutnim kandžama okolnosti nisam ni trepnula niti glasno zaplakala...
Anila`s HPV....
|
|
|
29.06.2009., 23:34
|
#78
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2008.
Postova: 14
|
spor mi je nešto ovaj komp.... ma ja bih ti mogla cijeli jedan roman napisati, recimo da je moja mama u stanju sve uništiti, ali sve, pa i moj život ako treba - imala sam prilike uvjeriti se, ukoliko nije po njenom, kako ona naumi
cijeli život balans po rubu, po onoj najtanjoj žici života
ali, utjeha je eto, da nisam jedina, a i da ima još i gorih iskustava
hm, momci, brak, pa nikad ti to nije bilo za mene, nekoć sam se bojala brata, ako me vidi s nekim, ako slučajno sazna da sam s nekim...
i na kraju nisi sposoban, ma ne znam, strahovi, kompleksi, osjećaj defekta, da sam loša, pa sram, pa sve
valjda se positovjetiš s time, srasteš s tim osjećajima u sebi, to ti je normalno stanje, nasumice bacam misli, ma nisam u stanju trezveno rezonirat
|
|
|
29.06.2009., 23:38
|
#79
|
All You Need
Registracija: Sep 2008.
Lokacija: Vtc
Postova: 1,548
|
Quote:
aanti kaže:
spor mi je nešto ovaj komp.... ma ja bih ti mogla cijeli jedan roman napisati, recimo da je moja mama u stanju sve uništiti, ali sve, pa i moj život ako treba - imala sam prilike uvjeriti se, ukoliko nije po njenom, kako ona naumi
cijeli život balans po rubu, po onoj najtanjoj žici života
ali, utjeha je eto, da nisam jedina, a i da ima još i gorih iskustava
hm, momci, brak, pa nikad ti to nije bilo za mene, nekoć sam se bojala brata, ako me vidi s nekim, ako slučajno sazna da sam s nekim...
i na kraju nisi sposoban, ma ne znam, strahovi, kompleksi, osjećaj defekta, da sam loša, pa sram, pa sve
valjda se positovjetiš s time, srasteš s tim osjećajima u sebi, to ti je normalno stanje, nasumice bacam misli, ma nisam u stanju trezveno rezonirat
|
O tim kompleksima netreba ni govorit,defekt,svakako...pa uvijek je nešto grono bilo oko mene,odurna sam....a čovječe toliko ružnih stvari sam prošla,mogla bi se ponosit samnom.....a ovako,uf,baš to rastužni....
__________________
U okrutnim kandžama okolnosti nisam ni trepnula niti glasno zaplakala...
Anila`s HPV....
|
|
|
17.07.2009., 16:57
|
#80
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2009.
Lokacija: Zagreb
Postova: 780
|
Budući da sam danas imala jednu od većih svađa sa svojom majkom potaknulo me da napokon napišem što mi se događalo te što mi se događa u životu jer imam osjećaj da ću u protivnom puknuti. Iako sam vrlo otvorena i društvena osoba, svakodnevno me muče strahovi koji su mi obilježili djetinjstvo. Moji roditelji su se upoznali u meni nepoznatim okolnostima. Štoviše, imam osjećaj kao da živim sa strancem. Moj otac se ubio kod kuće kada sam imala 12. Bilo je nedjeljno popodne, mama i on su se (kao i uvijek) posvađali oko toga kako ćemo provesti još jedan "divan" dan zajedno. Tata je bio vidno pijan, otišao je u garažu i pucao si u usta. Nekoliko trenutaka kasnije sam čula svoju licemjernu majku kako vrišti i pokušava privući pozornost. Ali da prije ispričam početak priče. Moja majka (iako mi je biološki roditelj, ja je ne smatram ni u koju roku prijateljem niti osobom kojoj mogu vjerovati) je vješta zlostavljačica ljudi oko sebe. Maltretira sve bližnje, ali budući da sam ja bila nemoćna i mala, tukla me svakodnevno sa bilo čim što joj se našlo pod rukom, konstantno me vrijeđala da sam glupa, retardirana, da ništa ne mogu postići, da je bolje da sam mrtva, da sam isti otac, da proklinje dan kada me rodila. Inače, ja sam bila odlikaš u školi, bavila se plesom, pohađala škole stranih jezika i pjevala u zboru -sve samo kako bih što manje bila doma. Sustavno me maltretirala oko svake sitnice, npr. daljinske upravljače za tv nisam poredala po veličini na stolu ili sam slučajno namreškala tepih, trgala mi papire iz bilježnice kad god bih neuredno nešto napisala sve dok nebi bilo savršeno. Naravno, svaki put kada sam "pogriješila" dobila sam porciju vriske i deranja, vrijeđanja i batine. Nisam smjela zatvoriti vrata svoje sobe kako bi ona u svakom trenutku imala uvid što radim. Tata je cijele dane radio i kad bi došao s posla umoran, mama bi tog trena počela svađu oko neke sitnice, on bi podivljao, udario nju, ona njega, letile bi stvari po kući, ona bi pokušavala na sve načine uplesti mene kako bi skrenula pozornost sa sebe, tako da bih ja gotovo svakodnevno zaradila i dobru porciju batina od tate, ali sa remenom. Ona ga nebi ni pokušala spriječiti, već bi ga i ohrabrivala. Nikada neću zaboraviti jedan četvrtak popodne, imala sam 10 godina: dobila sam prvu 3. u životu i to iz lektire i od straha sam je sakrila. Majka ju je našla, podivljala na mene da sam propalitet i izmlatila te odmah zvala oca i rekla mu da sam nešto strašno napravila u školi. On je došao doma, ušao u moju sobu, izvadio remen i mlatio me posvuda. Nije mu bilo bitno je li udara po nogama, leđima, glavi. Ona je samo stajala kod vrata, gledala i usput komentirala kako bi me trebao još nekolko puta istući kako bih shvatila lekciju. Izvana smo izgledali kao skladna dobrostojeća obitelj, a ja kao mezimica koja je dobivala što hoće. Oni koji su i vidjeli da me psihički i fizički zlostavljaju su jednostavno ignorirali te se nisu htjeli petljati. Ona je vječito govorila odvratne stvari o njemu, što se mene kao djeteta nije ni trebalo ticati, ali me uvlačila u taj njihov odnos. Kada se on ubio, mislila sam da će postati blaža prema meni, ali prevarila sam se. Postala je prema meni gora no ikad te uporno opravdava svoje ponašanje tako da govori svima oko sebe da sam ja propalica, stara kurvetina, da sam odurna, priželjkuje mi bar deset puta dnevno da umrem u najgorim bolovima, prije tjedan dana me napala i udarila u trbuh te netom kasnije uzela škare te me pokušala probosti s njima. Iako imam 21 godinu, ovisna sam o njoj iz financijskih razloga. Moj otac je napravio dugove te kada se ubio je gotovo sve trebalo sjesti na to. Jedini način da se spasi imovina je bio da ja Njoj darovnim ugovorom prepišem na nju nekretnine kada sam postala punoljetna. Sada ja više nemam ništa, ona me želi izbaciti na ulicu te uživati u spašenom novcu jer - ona se naradila (čitajte: 20 godina je sjedila doma samovoljno, gledala sapunice te mlatila i vrijeđala me), a ja sam propalica. Inače, ja sam u međuvremenu završila gimnazijui redovit sam student, ali to za nju nije dovoljno dobro. Svojednobno, negdje oko 14. godine me htjela smjestiti u dom jer sam ja zlo koje hoda ovom zemljom i zadnji šljam koji nema pravo živjeti. Prema mojim prijateljima se ponaša krajnje nekorektno, vrijeđa ih na preodvratne načine, govori o njihovim roditeljima sve najgore, a niti ih i ne poznaje. Pljuje po svemu što ja jesam, ja sam ružna, glupa propalica koja si treba nać dečka kojem ću ja čistiti i kuhati jer prave žene su debele i moraju se podrediti svome muškarcu. Ona ga je preotela njegovoj bivšoj ženi s kojom je imao dijete; prije 9 godina ga je pokopala i sad uporno pokušava razoriti brak jednog drugog muškarca. Što je najtragičnije u cijeloj ovoj priči, ona je uvjerena da je jedino njena istina prava te da je ona žrtva u cijeloj priči. Mene najviše razdire činjenica da joj mnogi vjeruju (ne uključujući moje prijatelje i njihove roditelje) te misle da je ona "žena bez mane" - kako se predstavlja ostatku svijeta. Gubim snagu sa tim svakodnevnim njenim izljevima bijesa te ne znam više što da radim. Znam da sam se sad raspisala, ali ovo je ukratko moja životna priča. Ima još nekih puno gorih stvari, ali trenutno nisam spremna podijeliti ih..
p.s. čitajući knjigu Otrovni roditelji sam plakala gotovo cijelo vrijeme te je za mene to bilo vrlo strsno iskustvo. nisam još spremna suočiti se sa drugim dijelom knjige jer sam preslaba i bojim se sloma.
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 01:57.
|
|
|
|