Nemam prijatelja i ubija me samoća

[danas]

Savjet koji ti ja mogu dat kao 28-godišnjakinja je sljedeći: BUDI SVOJ. Spominjem svoje godine jer se ne bi vratila u tvoje godine za sve na svitu upravo iz razloga šta sam dobila toliko rana od forsiranja prijateljstava i što sam se trudila iz petnih žila bit netko i nešto što nisam i imat 'prijatelje'.
Vjeruj mi, danas nakon svih tih 'prijateljstava' nemam ni jednog od tih prijatelja više. Jer mi ih je muka gledat, podsjećaju me samo na ružne događaje od kojih imam traume. Naravno, bilo je tu i lijepih događaja, ali kad god sam forsirala biti i raditi nešto što nisam željela, dogodilo bi se nešto odvratno i užasno što bi mi ostavilo ranu.
Danas sam zavidna ljudima koji su svoje pubertetske i kasnije godine bili svoji i koji danas imaju malo prijatelja, ali pravih. Ja još uvijek imam osjećaj da se moram svidit nekome i bit sve šta ta neka osoba poželi da ja budem.
Znam da te ubija samoća, ali TO ĆE PROĆI. U godinama ti kad ti se čini da se nikad ništa neće promijenit. SVI smo to prošli i iz tog iskustva ti mogu reći da 1. godine prolaze ka sati, iako ti se to možda ne čini sad, 2. tvoja situacija će se promijenit i steći ćeš prijatelje.
Konkretno, ne znam kako prići nekome. Ali, mislim da ti to ni ne treba. Samo uvik budi iskren prema sebi i drugima i ljudi će se lijepit na tebe.

[juliaas]

augeN kaže:

no očito nisi svjesna svojih mana kad nisi svjesna najveće: svog ega, jer inače nebi propustila niti jednu priliku za prijateljstvo čak i onu za koju ti misliš (a nemora biti) da je iz sažaljenja a u biti je više moguće je da je zbog pokazivanja tvoje dostupnosti (zbog ne glumnjenja nedostupne koja je toliko cool da ima svoju ekipu pa zrači stavom "ti i tvoja me ne zanima")

a to dal te netko ismijava il ne (opet okrutna istina) - odrasti; djetinjasto i egocentrično je misliti da se drugi zamraju tobom a oni koji se zamaraju su još veći jadnici od tebe koja misliš da bi se netko trebao zamarati tobom

EDIT:
jedna velika mudrost: "Mali ljudi pričaju o drugim ljudima. Prosječni ljudi pričaju o događajima. Veliki ljudi pričaju o idejama" (a ti se zamaraš malim ljudima)

Ne razumijemo se, ne znaš cijelu priču i ne znaš o čemu govorim. Neću se s tobom raspravljati jer nemam snage ni volje. Nemam se ja što dokazivati i pravdati nekom liku s foruma. Misli o meni što hoćeš, ne zanima me.

[Ružavjetrova]

juliaas kaže:

Znam da je prošlo već dosta vremena od kako si objavio tu temu, ali ja sam nedavno nabasala na nju i ne mogu vjerovati da postoji netko tko se osjeća identično kao ja. U svakoj riječi se pronalazim, baš kao da sam je ja sama pisala. Potpuno te razumijem i točno znam kako se osjećaš. Zanima me jesi li ti uspio riješiti taj problem. Ja imam 18 godina i isti problem. Naime, preselila sam se u drugu državu i jednostavno nemam prijatelja, nije stvar u tome da mene ljudi izbjegavaju ili zlostavljaju ili nešto tako.. Znam dosta ljudi, ali ni s kim nisam uspjela uspostaviti dublji odnos od nekoliko razmijenjenih riječi. Čak sam pokušala upoznati ljude trenirajući neki sport, ali gdje god dođem jednostavno sam višak, svi već imaju formirano svoje društvo i ekipu.Ono što si ti rekao, što se vidimo u dvorani, vidimo se. Nitko se tu ne dolazi družiti, dođemo, istreniramo svoje i svatko ide svojim putem. Ja samo imam neke poznanike s kojima se vrhunac komunikacije svodi na priče o školi i zadaćama. Preko tjedna je još i podnošljivo jer idem u školu i komuniciram s ljudima iz razreda, ali kad dođe vikend i svi planiraju izlaske, tulume, zabave… a mene nema nigdje u toj priči.. Mene nitko niti ne pomišlja da pozove jer svi imaju svoju ekipu i ja nisam nikome ni na kraj pameti. Ako me pitaju izlazim li kad, ja kažem da jesam, kao sa nekim frendicama ne znaš ih, jednostavno me sram reći da nemam prijatelja, ne želim da svi misle da sam asocijalna čudakinja, što stvarno nisam. Ja sam po prirodi društvena osoba, uvijek spremna za pijanke i lude provode. Ali jednostavno se nemam s kim zabavljati pa sam primorana sjediti u kući. Najgore je kad si spletom životnih okolnosti primoran biti osoba kakva nisi, primoran si biti suprotno od onoga što jesi, raditi ono što najmanje želiš. Svi jedva čekaju da odzvoni zadnji sat u petak da se idu zabavljati, a mene od same pomisli na vikend krenu grčevi u trbuhu. Vikendom se osjećam toliko usamljeno i depresivno da ne znam više što napraviti. Nekoga drugog to možda ne bi toliko pogađalo, pronašao bi zanimaciju negdje drugo, ali ja ne mogu sjediti i kući zadovoljiti se gledanjem filma, ne zanima me vezenje goblena, čitanje knjiga.. učlanjivanje u klub usamljenih srca i razne sekcije za pedesetogodišnjake. Još kad svi počnu pričati kako jedva čekaju ljeto, a ja o ljetu ne smijem ni razmišljati…ljeto, moja najbolnija rana,nešto što svi jedva čekaju: putovanja s prijateljima, lude noći, provodi, druženja, plaže, more… Moje ljeto: sjedenje u kući od 0-24, gledanje na fejsu slika ljudi koji se zabavljaju, bediranje i razmišljanje o suicidu.. Ne, ne.. ja više neću moći izdržati niti jedno takvo ljeto. Stvarno neću moći to psihički podnijeti....
E da, spomenuo si da primiš jedva pet poruka od nekog iz razreda, bitch please, jedine poruke koje meni dođu su one obavijesti od T-mobilea.

Ne znam multi-quotat isti post, pa ću ovako:
BOLD 1: Vjeruj, vjeruj. Ima nas itekako puno, iako i ja na trenutke pomislim kako sam jedini u takvoj situaciji.
BOLD 2: Pričaj mi o tome Al više se ni ne zamaram, jer ih znam dovoljno dobro kako bih zaključio da nemamo o čemu razgovarat, osim o školi, tako da ni nemam neku preveliku želju da me negdje pozovu
BOLD 3: Isto kao i ja. Uvijek sam bio vani "s nekim prijateljima", "neki prijatelj" mi je dao knjigu iz toga i toga itd.
I ja isto mislim za sebe da nisam asocijalan, iako počinjem lagano sumnjat u to. Mislim, u osnovnoj mi je bilo predivno društvo i toliko sam uživao da jednostavno nisam znao cijeniti prijateljstvo i zbog toga nisam ni održao kontakte s njima. Sad mi je užasno žao zbog toga.
BOLD 4: Ljeto mi je noćna mora, jer obožavam ići na more i kupati se, a nemam s kim pa onda idem s mamom
BOLD 5: Ovo isto sam i ja pomislio kad je to napisao. Mama mi kaže da mi ni ne treba mobitel, imam par kontakata u njemu i to je to
Al bar mi služi za slušanje glazbe

[Gama7]

danas kaže:

Savjet koji ti ja mogu dat kao 28-godišnjakinja je sljedeći: BUDI SVOJ. Spominjem svoje godine jer se ne bi vratila u tvoje godine za sve na svitu upravo iz razloga šta sam dobila toliko rana od forsiranja prijateljstava i što sam se trudila iz petnih žila bit netko i nešto što nisam i imat 'prijatelje'.
Vjeruj mi, danas nakon svih tih 'prijateljstava' nemam ni jednog od tih prijatelja više. Jer mi ih je muka gledat, podsjećaju me samo na ružne događaje od kojih imam traume. Naravno, bilo je tu i lijepih događaja, ali kad god sam forsirala biti i raditi nešto što nisam željela, dogodilo bi se nešto odvratno i užasno što bi mi ostavilo ranu.
Danas sam zavidna ljudima koji su svoje pubertetske i kasnije godine bili svoji i koji danas imaju malo prijatelja, ali pravih. Ja još uvijek imam osjećaj da se moram svidit nekome i bit sve šta ta neka osoba poželi da ja budem.
Znam da te ubija samoća, ali TO ĆE PROĆI. U godinama ti kad ti se čini da se nikad ništa neće promijenit. SVI smo to prošli i iz tog iskustva ti mogu reći da 1. godine prolaze ka sati, iako ti se to možda ne čini sad, 2. tvoja situacija će se promijenit i steći ćeš prijatelje.
Konkretno, ne znam kako prići nekome. Ali, mislim da ti to ni ne treba. Samo uvik budi iskren prema sebi i drugima i ljudi će se lijepit na tebe.

Meni nikad nije pomoglo iskreno govorenje kako nemam nikoga za ovo ili ono. Tek tada bi ljudi postali surovi i počeli me ucjenjivati sa svojim tzv. društvom.

I nikad se ništa nije promijenilo. Kako je bilo prije, tako je sad. Samoća nikad nije prošla.

[momak-25]

Ljudi,nisam mogao verovati da ima ovoliko ljudi koji se osecaju isto kao ja.Koji spletom zivotnih okolnosti(problemi u kuci u detinjstvu,korumpirane skole-pa ne upisemo zeljene skole,poluprazni fakulteti i slicno),nemaju nijednog prijatelja...Posto ste rekli vec sve kako se i j aosecam kao i vi,neizdrzljivosti,jer neko voli da bude sam,mi ne zelimo vec nam je zivot to nametnuo,da li zelite da organizujemo da idemo svi zajedno na letovanje ili slicno?Uzmemo svi isti smestaj u istom terminu?Razmenimo sada facebook profile pa se upoznamo posto nismo svi iz istog grada,zemlje?

[augeN]

juliaas kaže:

Ne razumijemo se, ne znaš cijelu priču i ne znaš o čemu govorim. Neću se s tobom raspravljati jer nemam snage ni volje. Nemam se ja što dokazivati i pravdati nekom liku s foruma. Misli o meni što hoćeš, ne zanima me.

nisam se ja došao žaliti na forum već ti
također tvoja defenzivna reakcija govori kako sam piknuo u žilu. dakle uistinu je ego problem...
a čuj, nisi ni prva ni poslijednja osoba koja bi se družila ali samo s onima koji njoj odgovaraju i zbog toga završava sama

[Zorée]

a bi li ovdje meni netko vjerovao da sam se u vrijeme dok sam bila najdepresivniaj ovako osjećala iako je bilo masa ljudi, "mojih prijatelja" uz mene? sve je u glavi

[Ružavjetrova]

Zorée kaže:

a bi li ovdje meni netko vjerovao da sam se u vrijeme dok sam bila najdepresivniaj ovako osjećala iako je bilo masa ljudi, "mojih prijatelja" uz mene? sve je u glavi

U mom slučaju nije glava u pitanju

[Moraxella]

Ja ne bih savjetovala da se prelazi preko ega radi prijatelja, dakle, iako ne mislim da je ikakav problem u egu, to je tvoj ego i zašto bi ga prilagođavala, vjeruj što si starija sve ćeš biti manje spremna na kompromise tako moj neki zaključak bi bio bolje biti sam nego s ljudima koji ti idu na živce.
Eventualno si nađeš dečka ili prijatelja/prijateljicu povremeno kad ti dojadi samoća i to je sasvim ok.

[Verbeia]

Moraxella kaže:

Ja ne bih savjetovala da se prelazi preko ega radi prijatelja, dakle, iako ne mislim da je ikakav problem u egu, to je tvoj ego i zašto bi ga prilagođavala, vjeruj što si starija sve ćeš biti manje spremna na kompromise tako moj neki zaključak bi bio bolje biti sam nego s ljudima koji ti idu na živce.

Potpisujem.

Takva druženja samo oduzimaju i vrijeme i energiju, a ne daje apsolutno ništa, osim kratkotrajnog lažnog osjećaja pripadnosti.

[Zorée]

Ružavjetrova kaže:

U mom slučaju nije glava u pitanju

pa vjerujem ja, ja govorim za svoj slulčaj, od svog sivila nisam vidjela dalje

Moraxella kaže:

Ja ne bih savjetovala da se prelazi preko ega radi prijatelja, dakle, iako ne mislim da je ikakav problem u egu, to je tvoj ego i zašto bi ga prilagođavala, vjeruj što si starija sve ćeš biti manje spremna na kompromise tako moj neki zaključak bi bio bolje biti sam nego s ljudima koji ti idu na živce.
Eventualno si nađeš dečka ili prijatelja/prijateljicu povremeno kad ti dojadi samoća i to je sasvim ok.

pa onda nek bude sama sa svojim egom i nek se ne žali, i ne osjećaj jadno

[zoki89]

Ima poprilično mnogo usamljenih osoba na forum.hr-u. Stvarno bi trebali organizirati neka druženja, te se upoznati uživo. U svakom slučaju, upoznavajte nove osobe u stvarnosti i virtuali. Prije ili kasnije kliknete s nekim.

[Gama7]

zoki89 kaže:

Ima poprilično mnogo usamljenih osoba na forum.hr-u. Stvarno bi trebali organizirati neka druženja, te se upoznati uživo. U svakom slučaju, upoznavajte nove osobe u stvarnosti i virtuali. Prije ili kasnije kliknete s nekim.

Do sad su takva druženja bila u 11 po noći. Znate, ima i ljudi koji bi u to vrijeme radije bili u krevetu, nego u nekoj zadimljenoj rupetini gdje trešti tzv. muzika.

[augeN]

Moraxella kaže:

Ja ne bih savjetovala da se prelazi preko ega radi prijatelja, dakle, iako ne mislim da je ikakav problem u egu, to je tvoj ego i zašto bi ga prilagođavala, vjeruj što si starija sve ćeš biti manje spremna na kompromise tako moj neki zaključak bi bio bolje biti sam nego s ljudima koji ti idu na živce

pa nije rekla da joj ti ljudi idu na živce već da ju je sramota im priznati istinu
dakle jedina prepreka da se druži s njima je njezin sram (strah) od priznavanja istine.

također odrastanje uistinu uzrokuje da je osoba manje spreman na kompromise no to bi trebalo biti zbog iskustva koje daje mogućnost prepoznavanja nekvalitetnih "prijatelja" od pravih ljudi s kojima se isplati družiti. no u njenom slučaju ona nije niti došla do stadija da je nekoga upoznala do te mjere pa da može birati no zbog njenih kriterija joj nitko ne paše pa je zato sama

[Iskra94]

juliaas kaže:

Ma pozvala bih ja njih da mogu, ali tu ima još jedan problem, koji ne ovisi o meni. Ne želim tu javno pisati o tome, ako želiš mogu ti reći preko PP u čemu je stvar.

Ako bi se tada bolje osećla možeš mi reći preko PP u čemu je stvar.
P.S.
Ne smatam da si asocijalna čudakinja, znam da je teško kad se promeni razred ili sredina, kad sam ja išla u srednju nama su u prvoj i drugoj godini doveli par novih učenica, mi smo bile radoznale i brzo su se uklopile u razred, profesori su bili iznenađeni, jer uglavnom, uklapanje novih učenika ide sporo. Ali kad su nam u drugoj godini doveli jednog dečaka u razred, jedan deo razreda ga je odbacijo, a neznam da li možeš da zamisliš koliko je bilo ponižavajuće za njeka on jedini dečak među 18 devojčica, uvek je na odmoru stajao sa strane sam i pored toga što smo ga zvale da ne stoji sam. Pao je godinu i prebacio se u drugu školu.

[Iskra94]

Zorée kaže:

a bi li ovdje meni netko vjerovao da sam se u vrijeme dok sam bila najdepresivniaj ovako osjećala iako je bilo masa ljudi, "mojih prijatelja" uz mene? sve je u glavi

Ja i verujem. Nekad jednostavno ne primećujemo koliko se ljudi oko nas trude da nam ugode ili da nam se približe.

[Lorena10]

pitanje je što za nas znači prijatelj? šta očekujem od prijatelja i šta dajemo? ja sam se dosta izolirala od ljudi općenito u zadnje vrijeme, u onim najbližim se razočarala,jer izgleda da su tu samo na neko vrijeme a onda jednostavno ignore, pa ako se kliknem s nekime, imamo ispit pogled na svijet uvijek smo tu šta god treba, djelimo dobre i loše trenutke, to je za mene to, nema sad da dojednom ću nekoga samo ignorirat ili odbacit, nepojmljivo mi je to... Ali eto ne ovisim o nikome, i niti to želim, rađe ću biti sama nego s površnim osobama koje me zovu samo kad nesto trebaju, jer to nisu prijatelji............ hm,pa moglo bi se reći da imam samo 1 prijateljicu s kojom sam najvise u kontaktu, i koja me zove i bez razloga, čisto da se javi............
Kako zračimo tako i privlačimo volim neobične ljude s drugačijim pogledom na svijet, i s takvima se odmah kliknem...

[Gama7]

Lorena10 kaže:

pitanje je što za nas znači prijatelj? šta očekujem od prijatelja i šta dajemo? ja sam se dosta izolirala od ljudi općenito u zadnje vrijeme, u onim najbližim se razočarala,jer izgleda da su tu samo na neko vrijeme a onda jednostavno ignore, pa ako se kliknem s nekime, imamo ispit pogled na svijet uvijek smo tu šta god treba, djelimo dobre i loše trenutke, to je za mene to, nema sad da dojednom ću nekoga samo ignorirat ili odbacit, nepojmljivo mi je to... Ali eto ne ovisim o nikome, i niti to želim, rađe ću biti sama nego s površnim osobama koje me zovu samo kad nesto trebaju, jer to nisu prijatelji............ hm,pa moglo bi se reći da imam samo 1 prijateljicu s kojom sam najvise u kontaktu, i koja me zove i bez razloga, čisto da se javi............
Kako zračimo tako i privlačimo volim neobične ljude s drugačijim pogledom na svijet, i s takvima se odmah kliknem...

Prijatelj je onaj tko te neće napustiti kako mu se sprdne. Takvi ljudi gotovo da ne postoje.

U početku je najbolje ne očekivati ništa od prijatelja, bolje rečeno poznanika.

Mene nitko nikad u životu nije zvao samo zato da me čuje.

[Lorena10]

Gama7 kaže:

Prijatelj je onaj tko te neće napustiti kako mu se sprdne. Takvi ljudi gotovo da ne postoje.

U početku je najbolje ne očekivati ništa od prijatelja, bolje rečeno poznanika.

Mene nitko nikad u životu nije zvao samo zato da me čuje.

Baš tako skoro izumrla vrsta,ali ipak ima nas još.... zato se više ni ne opterećujem jer nemam neko društvo, tj.imam masu poznanika, i tu 1 frendicu s kojom izlazim i eto nevjerojatno zove me samo da vidi kako sam...ma vjerojatno i u tom životu postoji osoba/e kojima je iskreno stalo..... ljudi gledaju samo svoju guzicu i korist, a često smo i ovisni o drugima pa neznam biti sami, a zapravo nebismo trebali ovisiti o nikome, čovijek se sam rađa i sam umire..

[Abaddon0100]

Lorena10 kaže:

Baš tako skoro izumrla vrsta,ali ipak ima nas još.... zato se više ni ne opterećujem jer nemam neko društvo, tj.imam masu poznanika, i tu 1 frendicu s kojom izlazim i eto nevjerojatno zove me samo da vidi kako sam...ma vjerojatno i u tom životu postoji osoba/e kojima je iskreno stalo..... ljudi gledaju samo svoju guzicu i korist, a često smo i ovisni o drugima pa neznam biti sami, a zapravo nebismo trebali ovisiti o nikome, čovijek se sam rađa i sam umire..

Ovo i ja uvijek govorim.
Sami se radamo i sami umiremo, a svi ostali su samo u prolazu.