Veza emotivca i "zatvorene" osobe

[ritalica]

Prije svega, postoji velika razlika između ljudi koji ne osjećaju puno i ljudi koji osjećaju jako puno ali to ne pokazuju.

Nekome kao što si ti , otvorenoj osobi, teško je shvatiti kako netko ne bi pokazao svoje emocije. I to u tebi izaziva nezadovoljstvo i frustraciju. I vjerujem da ovo ne želiš čuti, ali isto to radiš svojoj curi.

Ona je zatvorena osoba koja svoje emocije drži za sebe. I zbog emocija koje ima a koje su tebi potrebne, napravila je neke kompromise. Sam si tako napisao. Međutim, tebi to nije dovoljno i još uvijek ti fali nešto. Sad polako prelaziš granicu kompromisa i to postaje želja za mijenjanjem cure. A to ti neće uspjeti nikada. Čak i ako uspije na neko vrijeme, cura će puknuti jer će se osjećati nasiljeno i ugušeno.

I još nešto, ti pišeš da ti fali ljubavi i nježnosti, itd. Jedna je cura dobro gore napisala da je važno osjećati se voljen/om. Ti sam kažeš da tebi na tom polju fali nešto iako je tvoja cura prema tvojim riječima napravila ogromne pomake u stvarima u kojima si ti to tražio.

Misliš li da se tvoja cura osjeća voljenom i prihvaćenom, kada ju njezin dečko toliko pokušava promijeniti? Razmisli malo, voliš li ti nju takvu kakva jest ili ti voliš ono što bi ona bila kada bi se emotivno otvorila?

Ja bi se kladila na ovo drugo.
Ti nju voliš takvu kakva je, ALI...

Svaka veza ima ali. Nešto što nam kod nekog ne paše. Al u dobrim vezama, to su sitnice. Emotivna zatvorenost nije sitnica. Pitanje je karaktera i samog funkcioniranja te osobe. I ne može se iskorijeniti i reprogramirati koliko god se radilo na tome.

Ja razumijem tebe i tvoje nezadovoljstvo. Ali, molim te da razmisliš kako se osjeća tvoja cura. Sve te promjene i radovi na njoj, su tvoja želja. Kužiš, ona je u vezi u kojoj sebe stalno mora dorađivati u nešto što ona nije. I ne bi se baš kladila da je ona super zadovoljna u toj vezi. Samo što, zatvorena kakva jest, to ne pokazuje niti govori.

[Illana]

Nick Fallin kaže:

Ovo je kao kalkulirana šansa za prometnu nesreću vozeći se sa slabim kineskim gumama.

To naravno ne umanjuje realne šanse da se saobraćajka desi i nekalkulirano zbog loših prometnih okolnosti ili aljkavog servisa, samo je jednostavno, loša praksa.

Naš Laurence Spaljenariba će osjetiti sam kada i kako, život je ionako rollercoaster i čovjek radi kako najbolje zna i umije u okolnostima u kojima je. I "greške" su samo njegove, i njene, te niti nisu greške, već život.

Slažem se potpuno, dobra usporedba.

I ja mislim da okolnosti određuju naša kretanja barem toliko koliko i kakvi smo vozači.

[Sigurna]

Zašto je ljudima toliko teško biti sam, da su radije u vezi u kojoj nisu zadovoljni? Da radije uvjeravaju sami sebe u gluposti, da su slijepi, da pokušavaju promijenit drugog? Jel to naš mentalitet (sramota je biti sam) ili kaj? Mislim, kad sam ja prekinula vezu (pa čak i kad su mene ostavili), OK, prvo sam bila u komi, ali kad s eoporaviš, taj osjećaj novog početka ili slobode je neuspredivo bolji sa mučenjem u kvazi-vezi. Uopće se to niti ne može uspoređivati.

[Illana]

Sigurna kaže:

Zašto je ljudima toliko teško biti sam, da su radije u vezi u kojoj nisu zadovoljni? Da radije uvjeravaju sami sebe u gluposti, da su slijepi, da pokušavaju promijenit drugog? Jel to naš mentalitet (sramota je biti sam) ili kaj? Mislim, kad sam ja prekinula vezu (pa čak i kad su mene ostavili), OK, prvo sam bila u komi, ali kad s eoporaviš, taj osjećaj novog početka ili slobode je neuspredivo bolji sa mučenjem u kvazi-vezi. Uopće se to niti ne može uspoređivati.

Zašto je teško biti sam?

Valjda zato što je čovjek društveno biće, ima želju voljeti i biti voljen, davati i uzimati, brinuti o još nekome osim o sebi. Ni mentalitet ni sramota, zdrava ljudska potreba, a rekla bih i, meni bar, jedna od ljepših osobina, svakako privlačnija od otuđenosti i samodostatnosti.

[Muguet]

mladosti, mladosti...zbog toga što sam bila ja kao što je ta djevojka ostavljena sam bila, pa čak niti tada nisam riječ izgovorila...a u duša mi je pukla...raspala sam se na tisuće dijelova...obitelj, odgoj, godine, neiskustvo, moralni okovi i dr. splačine su me kočile, i
... danas sam ja onakva kakva sam trebala biti u bivšoj vezi...(otovrena, topla, nježna,spontana, svoja) ali nisam znala kako...i smijem li ...i jednostavno blesava...da ne kažem glupača...ali nešto sam i izvukla iz prijašnje veze...otvorila sam se...
zamjeram mu jedino što mi nije govorio da sam takva i da mu to smeta...stavio me na test, ja sam pala na testu i ostavio me...
... danas volim jako...nesputano...

[Sigurna]

Illana kaže:

Zašto je teško biti sam?

Valjda zato što je čovjek društveno biće, ima želju voljeti i biti voljen, davati i uzimati, brinuti o još nekome osim o sebi. Ni mentalitet ni sramota, zdrava ljudska potreba, a rekla bih i, meni bar, jedna od ljepših osobina, svakako privlačnija od otuđenosti i samodostatnosti.

Hoćeš reći bolje ikakva veza nego nikakva? Jer o tome ja govorim, ako nisi shvatila.

[štemajzl]

Muguet kaže:

zamjeram mu jedino što mi nije govorio da sam takva i da mu to smeta...stavio me na test, ja sam pala na testu i ostavio me...
... danas volim jako...nesputano...

Jesi sigurna da bi mu vjerovala da ti je rekao,? I bi li ga poslušala? Hau jes nou.

Ili je možda ipak bilo potrebno da sama spoznaš to što je već trebalo spoznati, jel tako?

[Illana]

Sigurna kaže:

Hoćeš reći bolje ikakva veza nego nikakva? Jer o tome ja govorim, ako nisi shvatila.

Ne.
Nadovezala sam se na dio tvog posta i odgovorila na vlastito pitanje, tvoj mi je došao kao šlagvort, ne kao nešto što treba potpuno demantirati.

A o tome jeli neka veza ikakva ili nikakva ili nešto između je teško suditi i kad si u vezi, a kamoli sa strane. Sasvim je razumljiva želja autora i njemu sličnih da se potrude riješiti probleme s partnerom i ne dižu sidro prebrzo, jer s jedne strane, ne postoji veza bez nekih, makar početnih problema, a s druge, nije da se poželjni partneri nalaze iza svakog ugla. Gdje ima ljubavi, pametnije je pobrinuti se malo da stvar funkcionira i ljudi usklade, neko očekivati neki perfect match.

A vrijedi nekad poslušati i tuđa vrijedna iskustva:

Muguet kaže:

mladosti, mladosti...zbog toga što sam bila ja kao što je ta djevojka ostavljena sam bila, pa čak niti tada nisam riječ izgovorila...a u duša mi je pukla...raspala sam se na tisuće dijelova...obitelj, odgoj, godine, neiskustvo, moralni okovi i dr. splačine su me kočile, i
... danas sam ja onakva kakva sam trebala biti u bivšoj vezi...(otovrena, topla, nježna,spontana, svoja) ali nisam znala kako...i smijem li ...i jednostavno blesava...da ne kažem glupača...ali nešto sam i izvukla iz prijašnje veze...otvorila sam se...
zamjeram mu jedino što mi nije govorio da sam takva i da mu to smeta...stavio me na test, ja sam pala na testu i ostavio me...
... danas volim jako...nesputano...

[dora]

morpheous kaže:

Moja razmisljanja o svemu ovome i trenutacna kriza potaknuta je time sto je ona na temu toga da prespavamo jedno kod drugog odgovorila..."nisam iskreno o tome razmisljala...ne znam...nekako mi je to prerano". Mene konkretno smeta sto cura ni nakon godinu dana veze i svega kaj smo prosli
nema potrebu i zelju da legne pored mene i ujutro se probudi, a mozda najgore od svega, o tome nije ni razmisljala. Kako je moguce da ti to ne padne ni na pamet?

Vrlo jednostavno. Govorim iz vlastitog iskustva jel

Smatram da se mogu nositi sa svime time iako mi je tesko, ali sam takodjer svjestan da ako ikada prekinemo da cemo prekinuti upravo zbog tih razlika. Ili cu ja puknuti zbog toga sto mi neke stvari kronicno fale, ili ce ona prekinuti iz razloga sto cu je ja totalno ugusiti svojim emocijama.

IMHO naravno - ako ti nesto fali (kronicno kako kazes) trebao bi nac neku drugu.
Ovu mijenjat nemos, jer je takva i takva ce uvijek bit.
Mozes ju ili prihvatiti ili ne, a i ona tebe.
Jednostavno il se prilagodi il nemoj.
Nema se tu kaj puno pricati


Ja sam bila s takvim likom (jednom) u vezi, htio se vidat svaki dan, provodit vikende zajedno, stalno se pipkat, grlit, cmakat, cut, zvat na mobitel... u pocetku mi je to bilo ajd cak i zabavno, al sto je vrijeme vise prolazilo lik me poceo izludivat

Bilo mi je jebeno nepojmljivo kako mu dve maksimalno tri cuge/vidanja tjedno nisu dosta.
Misim gle, znam ja jos ljudi koje bi tokom tjedna htjela vidjet
Htjela bi pokoju vecer ostat doma i ne znam - pec burek, citat, gledat teve, igrat plejku, drkat po forumu ...
Ono covjece ne da mi se stalno!
Ne mogu
Da skratim dugu pricu, na kraju - poslala sam sve u rodno mjesto

[Nica]

dora kaže:

Ja sam bila s takvim likom (jednom) u vezi, htio se vidat svaki dan, provodit vikende zajedno, stalno se pipkat, grlit, cmakat, cut, zvat na mobitel... u pocetku mi je to bilo ajd cak i zabavno, al sto je vrijeme vise prolazilo lik me poceo izludivat

I ja sam bila sa takvim pa je ispalo da je totalno posesivan i ljubomoran tip.

[lilaamrit]

Illana kaže:

Ne.
Nadovezala sam se na dio tvog posta i odgovorila na vlastito pitanje, tvoj mi je došao kao šlagvort, ne kao nešto što treba potpuno demantirati.

A o tome jeli neka veza ikakva ili nikakva ili nešto između je teško suditi i kad si u vezi, a kamoli sa strane. Sasvim je razumljiva želja autora i njemu sličnih da se potrude riješiti probleme s partnerom i ne dižu sidro prebrzo, jer s jedne strane, ne postoji veza bez nekih, makar početnih problema, a s druge, nije da se poželjni partneri nalaze iza svakog ugla. Gdje ima ljubavi, pametnije je pobrinuti se malo da stvar funkcionira i ljudi usklade, neko očekivati neki perfect match.

A vrijedi nekad poslušati i tuđa vrijedna iskustva:

Illana, ovo dvoje su mladi ljudi. Pronalaz se...
Meni se jako svidja kad su mladi ovako otvoreni.
Svidjam mi se sto iskazuje ne zadovoljstvo i trazi svoj put srece.
U sustini se nikoga ne moze promijeniti. Da, prilagodjavamo se koliko hocemo, ali i mozemo. Bilo bi grozno kada bi itko zbog nekog toliko patio i slilio se na promjene.

Osim toga, maldi su...ne trebaju im ladje potonuti vec u dvadesetima (ili ikada). Niti ikome od njih dvoje treba osjecaj "da s nekim od njih dvoje nije nesto u redu". Za bilo kakvu vezu, a kamoli za ljubavnu takav osjecaj nije dobar.

[lilaamrit]

Muguet kaže:

mladosti, mladosti...zbog toga što sam bila ja kao što je ta djevojka ostavljena sam bila, pa čak niti tada nisam riječ izgovorila...a u duša mi je pukla...raspala sam se na tisuće dijelova...obitelj, odgoj, godine, neiskustvo, moralni okovi i dr. splačine su me kočile, i
... danas sam ja onakva kakva sam trebala biti u bivšoj vezi...(otovrena, topla, nježna,spontana, svoja) ali nisam znala kako...i smijem li ...i jednostavno blesava...da ne kažem glupača...ali nešto sam i izvukla iz prijašnje veze...otvorila sam se...
zamjeram mu jedino što mi nije govorio da sam takva i da mu to smeta...stavio me na test, ja sam pala na testu i ostavio me...
... danas volim jako...nesputano...

Tko zna jesi li bila bas kao ta djevojka?

Druga stvar... ja ne znam koliko bi mi pomoglo ili odmoglo da sam bila drugacija. Stavise, mozda bi pozeljela da sam "drugacija".

Uzivaj!

[piksla]

I ja sam u sličnoj situaciji kao i autor topica..od početka moje sad jednogodišnje veze ja sam ta koja potiče druzenja i vidanja. kod nas je i problem to sto je to veza na daljinu,al on radi u mom gradu tako da bi bez problema mogao ostati samom svaki dan, ja zivim sama tako da stvarno ne vidim problem,al on ocito nema potrebu za tim jer stalno nesto moram cekat, uvijek ima neke neodgodive obaveze koje mene vec jako zivciraju...mislim, nakon godinu dana mi se vidamo 2 puta tjedno meni je to premalo..
i sama sebe zivciram jer sam vec sto puta pokusala prekinutit s njim-i lijepo sam mu objasnila da sam nezdovoljna i sve i ne javljam mu se par dana-ne odgovaram na poruke i pozive al onda opet pokleknem i vratim mu se...

zasto to radim? zasto jednostavno nemogu napravit rez? Nemoram ni napominjat da ga volim, inace naravno da nebi ostala u toj vezi...

ma joj

[higijeničarka]

piksla kaže:

zasto to radim? zasto jednostavno nemogu napravit rez? Nemoram ni napominjat da ga volim, inace naravno da nebi ostala u toj vezi...

Nema to nikakve veze s time da ti njega voliš.

Prije se zapitaj čega te strah.

Jel te strah samoće?
Jel te strah da nećeš naći boljega?
Jel te strah toga da ne doneseš krive odluke zbog kojih ćeš možda žaliti?
Jel te strah odgovornosti?

Kad otkriješ koji strah te sprečava da kreneš dalje, otkrit ćeš pola odgovora.

[piksla]

higijeničarka kaže:

Nema to nikakve veze s time da ti njega voliš.

Prije se zapitaj čega te strah.
Jel te strah samoće?
Jel te strah da nećeš naći boljega?
Jel te strah toga da ne doneseš krive odluke zbog kojih ćeš možda žaliti?
Jel te strah odgovornosti?
Kad otkriješ koji strah te sprečava da kreneš dalje, otkrit ćeš pola odgovora.

joj kolko puta sam se to vec zapitala...
1.naravno da me strah samoce-pa koga nije,al stvar je u tome da sam ja i sad s njim u vezi a ipak sam usamljena, jedino kad smo skupa ja sam savrseno sretna a kada smo razdvojeni meni je to katastrofa, samo se zivciram i fali mi jako...

2.Mislim toga me nije toliko strah jer je moj bivsi bio savrsen prema meni pa svejedno nije upalilo,a i sadasnji je dobar ko kruh, tako da vjerujem da jos ima dobrih muskaraca

3.mozda

4.ne, dapace voljela bi da nasa veza bude jos ozbiljnija

i odgovarajuci na ta pitanja ipak nisam spoznala ni pola odgovora

[higijeničarka]

piksla kaže:

4.ne, dapace voljela bi da nasa veza bude jos ozbiljnija

i odgovarajuci na ta pitanja ipak nisam spoznala ni pola odgovora

Ovo četvrto pitanje sam možda loše postavila pa nisi razumjela.

Bojiš li se odgovornosti u smilu da se bojiš preuzeti odgovornost za ono što bi uslijedilo nakon što bi prekinula?

Kako ne, pola odgovora je tu. Nisi s njim zato što uživaš u vezi i presretna si već si s njim jer se bojiš biti bez njega.

Sa drugom polovicom odgovora ti ne mogu pomoći, a to je kako pregristi i prigrliti taj straj, pa što bude, bit će.

[piksla]

higijeničarka kaže:

Bojiš li se odgovornosti u smilu da se bojiš preuzeti odgovornost za ono što bi uslijedilo nakon što bi prekinula?

Kako ne, pola odgovora je tu. Nisi s njim zato što uživaš u vezi i presretna si već si s njim jer se bojiš biti bez njega.

U pravu si i što je najbolje ja to sve znam i ipak trpim..a jbg kad sam nesretna kad nisam s njim, a opet vecinu vremena i nisam s njim tako da je mozda bolje pretrpit i preboljet ga nekako pa pokusat nac srecu s nekim drugim... il sama sa sobom

Još jednom hvala na razumijevanju

[higijeničarka]

piksla kaže:

U pravu si i što je najbolje ja to sve znam i ipak trpim..a jbg kad sam nesretna kad nisam s njim, a opet vecinu vremena i nisam s njim tako da je mozda bolje pretrpit i preboljet ga nekako pa pokusat nac srecu s nekim drugim... il sama sa sobom

Još jednom hvala na razumijevanju

Sretno.

[zaljubljena-cura]

Kad sam vidjela ovu temu, pronašla sam se. Ne u tolikoj mjeri, ali da. Možda meni netko može pomoći bilo kakvim komentarom ili savjetom. U vezi sam s dečkom 4 godine i ja sam veliki emotivac. On nije prezatvorena osoba, al ja uvijek trebam više. Mi smo 2 različita svijeta ali se stvarno dobro slažemo. Nikad ga nisam prevarila, ni on mene, iako smo oboje imali prilika. On meni kaže da me voli, al ja uvijek želim da je to češće. Seks je savršen. Neko vrijeme sam ga stalno poticala na romantiku al postala sam dosadna sama sebi. Iznenadi me nečim jednom u možda mjesec dana i tad sam najsretnija. Al meni nikad nije dovoljno. Ne mogu zamisliti život bez njega. Još uvijek smo zaljubljeni kao prvog dana, al on to po mojem mišljenju ne pokazuje dovoljno. Rekao je da mu je predivno s menom ali nakon par sati provedenih s menom ima potrebu biti sam il s nekim od prijatelja. Meni je on prva stvar na koju mislim ujutro i zadnja prije spavanja. Sve u životu uvijek mi se vrti oko njega. Nisam posesivna, izlazimo odvojeno i ništa mu ne branim. Ali jednostavno trebam više. Trebam poruke za dobro jutro i/ili laku noć, trebam da me nazove samo da mi kaže da me voli. Jel puno tražim i postoji netko tko nakon godina veze ili braka još uvijek ima to što ja tražim? Jesam li stvarno čudna osoba? Imam osjećaj da ću uvijek biti polusretna u vezi, osim u trenucima kad on pokaže koliko me voli. Hvala unaprijed ako bilo tko komentira!

[Nica]

zaljubljena-cura000 kaže:

Nikad ga nisam prevarila, ni on mene, iako smo oboje imali prilika.

Uvijek ima prilika, nije poseban uspjeh biti vjeran osobi koju voliš.

Neko vrijeme sam ga stalno poticala na romantiku al postala sam dosadna sama sebi.

A moguće i njemu.
To zna biti naporno, a osoba ima osjećaj da nešto ne radi dovoljno dobro.

Ali jednostavno trebam više.

Trebaš ili želiš?

Ne znam koliko manje dobivaš u odnosu na ono što daješ i očekuješ, ali činiš se jako nezadovoljna.
Tvoja uvijek veća potreba za potvrdom da si voljena očiti je znak velikog nedostatka samopouzdanja.

Porukice i mali znaci pažnje uvijek puno znače, nekada se ljudi opuste na način da prestanu pokazivati emocije pa se i udalje. Ali razmisli o tome da li ti jednostavno tražiš previše zbog vlastite nesigurnosti.