Nezaposleni - kako ste? Osjećaji, dijagnoze...

[RoyalJelly]

molim vas da mi preporučite nešto za ovu situaciju kad sam dugotrajno nezaposlena jer sve više psihički tonem, kako se vi nosite sa tim ako ima još nezaposlenih?

[michelle_28]

RoyalJelly kaže:

molim vas da mi preporučite nešto za ovu situaciju kad sam dugotrajno nezaposlena jer sve više psihički tonem, kako se vi nosite sa tim ako ima još nezaposlenih?

Znam kako ti je, i točno znam kako se osjećaš. I ja sam bila nezaposlena, psihički sam već propala, znala sam plakat bez razloga u bilo koje doba dana. Bila sam živčana na sve oko sebe i osjećala sam da nitko ne razumije što proživljavam. Stalno sam bila spojena na internet i pratila sve nove poslove. Slala sam dnevno po 2-3 molbe, nisam birala. I nitko živ se nije javljao. To me ubijalo. Nisam imala volje za dić se iz kreveta, jesti, razgovarat, ić na kave ( ono , s čim da plačam kavu )..... I onda jednog jutra, poziv za razgovor za posao. Na taj razgovor sam išla tako jadna-mislila sam..a čemu kad je namješten kao i stotinu prije njih. Idem samo radi formalnosti. Došla sam tamo, obavila testiranje i razgovor s poslodavcem. Na putu do doma, otišla sam u crkvu, plakala u crkvi ( ljudi me čudno gledali ) i rekla: Isuse, Josipe ja nemam više snage. Nemam. Na Vama je da mi sada pomognete. Kad sam izašla iz crkve, zazvono je mobitel. Poslodava javlja da sam primljena. Nasred ceste počela sam plakat. To je bilo čudo, jer se za tu poziciju prijavilo 940 ljudi. A ja nemam veze, ni ništa. Želim ti reći....ne odustaj, ne posustaj..Znam da je teško, i da nemaš volje ni za što. NI ustat iz kreveta. Meni se već gadilo otvorit stranice i tražit posao....Bila sam na dnu. Moli se ..vjeruj ...i jedno jutro će i tebi zazvonit telefon. Sretno.

[Daydream]

Probaj naci bilo sto za raditi ako mozes, bez obzira na struku..
Ja sam neko vrijeme bio kolporter, prao sam stakla na autima..svaki takav poslic je bio zanimljivo iskustvo, puno vise od buljenja u zid ili strop.

[RoyalJelly]

michelle_28 kaže:

Znam kako ti je, i točno znam kako se osjećaš. I ja sam bila nezaposlena, psihički sam već propala, znala sam plakat bez razloga u bilo koje doba dana. Bila sam živčana na sve oko sebe i osjećala sam da nitko ne razumije što proživljavam. Stalno sam bila spojena na internet i pratila sve nove poslove. Slala sam dnevno po 2-3 molbe, nisam birala. I nitko živ se nije javljao. To me ubijalo. Nisam imala volje za dić se iz kreveta, jesti, razgovarat, ić na kave ( ono , s čim da plačam kavu )..... I onda jednog jutra, poziv za razgovor za posao. Na taj razgovor sam išla tako jadna-mislila sam..a čemu kad je namješten kao i stotinu prije njih. Idem samo radi formalnosti. Došla sam tamo, obavila testiranje i razgovor s poslodavcem. Na putu do doma, otišla sam u crkvu, plakala u crkvi ( ljudi me čudno gledali ) i rekla: Isuse, Josipe ja nemam više snage. Nemam. Na Vama je da mi sada pomognete. Kad sam izašla iz crkve, zazvono je mobitel. Poslodava javlja da sam primljena. Nasred ceste počela sam plakat. To je bilo čudo, jer se za tu poziciju prijavilo 940 ljudi. A ja nemam veze, ni ništa. Želim ti reći....ne odustaj, ne posustaj..Znam da je teško, i da nemaš volje ni za što. NI ustat iz kreveta. Meni se već gadilo otvorit stranice i tražit posao....Bila sam na dnu. Moli se ..vjeruj ...i jedno jutro će i tebi zazvonit telefon. Sretno.

hvala

[RoyalJelly]

Daydream kaže:

Probaj naci bilo sto za raditi ako mozes, bez obzira na struku..
Ja sam neko vrijeme bio kolporter, prao sam stakla na autima..svaki takav poslic je bio zanimljivo iskustvo, puno vise od buljenja u zid ili strop.

probat cu naci bilo sto jer ludim

[Maria Callas]

vazno je imati bilo kakve stalne obsaveze.....pomagati nekome nesto (invalidi, stariji ljudi, djeca)....ici redovito van iz stana i imati susrete sa ljudima, setnje ako ne mozes izaci u kafic, kino, kazaliste, itd......naci bilo kakav makar i uzasno lose placen povremeni posao......samo da se radi........otici na selo i pitati da li netko treba pomoc.....
.......baviti se nekim hoby-em.....nesto sto volis.....ili uciti nesto novo raditi....
.....i uvijek budi svjesna da u stvari sada imas vremena za sve ono za sto ljudi nemaju dok rade....iskoristi to vrijeme za nesto korisno....
...a rad najcesce osim sto daje neku materijalnu sigurnost ne daje nistas osim stresa.....

....bila sam godinama ne zaposlena....i iskoristila to da razvijem neke svoje sposobnosti i vjestine koje nisam niti znala da ih imam.....poslije sam se u tome i obrazovala i sad radim taj posao.....presretna.... a da sam dobila odmah posao bila radila bih i bila nezadovoljna ali bih ostala dirincit zbog love....
...

[Graham]

RoyalJelly kaže:

molim vas da mi preporučite nešto za ovu situaciju kad sam dugotrajno nezaposlena jer sve više psihički tonem, kako se vi nosite sa tim ako ima još nezaposlenih?

Probaj volontirati. Što ti je struka?

[activia]

Ako zivis u gradu uvijek mozes starim ljudima ići svaki dan po kruh i mlijeko, vodit ih doktoru i sl. Jebiga, bili bi ti zahvalni, sigurno dosadni ali bar bi izlazio iz kuce...

[Štrikalica]

Najnormalnija tjeskoba. Nagon za preživljavanjem.

Ne mogu ti naći posao, ne mogu ti čak niti savjetovati nešto posebno, osim - nemoj posustati u traženju.

Samo imaj jedno na umu: sve se uvijek nekako posloži. Ako je jedna od onih starih naklapalica istinita, onda je to ona o zatvaranju vrata i otvaranju prozora. Nešto će se desiti. Nešto će se pojaviti. U međuvremenu pokušaj ne uništiti si živce brigom i zdvajanjem. Imaj vjere - ne nužno u Boga, ako nisi vjernica, ali bar u Svemir i nekakav masterplan.

Zvuči điđobajasto, znam. Ali doživjela sam toliko puta da me napustila svaka skepsa. Kad misliš da je najgore, kad misliš da ne možeš opaliti po dnu dublje no što jesi.. odjednom se niotkuda pojavi neko rješenje. Jedini problem je ne posustati u nadi. I ne prestati pokušavati.

[RoyalJelly]

Štrikalica kaže:

Najnormalnija tjeskoba. Nagon za preživljavanjem.

Ne mogu ti naći posao, ne mogu ti čak niti savjetovati nešto posebno, osim - nemoj posustati u traženju.

Samo imaj jedno na umu: sve se uvijek nekako posloži. Ako je jedna od onih starih naklapalica istinita, onda je to ona o zatvaranju vrata i otvaranju prozora. Nešto će se desiti. Nešto će se pojaviti. U međuvremenu pokušaj ne uništiti si živce brigom i zdvajanjem. Imaj vjere - ne nužno u Boga, ako nisi vjernica, ali bar u Svemir i nekakav masterplan.

Zvuči điđobajasto, znam. Ali doživjela sam toliko puta da me napustila svaka skepsa. Kad misliš da je najgore, kad misliš da ne možeš opaliti po dnu dublje no što jesi.. odjednom se niotkuda pojavi neko rješenje. Jedini problem je ne posustati u nadi. I ne prestati pokušavati.

hvala i tebi

[Anoo]

Royal samo naprid!

[t00m]

Da li se osjecate neugodno, depresivno, beskorisno kada ste bez posla. Gledajuci sva cuda koja se desavaju u japanu nisam mogao ne primjetiti jednog japanca, a koji je samo primjer naroda kao takvog, koji govori da je presretan jer je konacno poceo radit, da mu je bilo neugodno bez posla.

Ja se osjecam uzasno beskorisno kad ne radim. Naime, radim od drugog srednje, sad imam 26, i imam radne navike. Cak, mogu rec volim radit, i volim osjecaj koji mi pruza rad. Bolji mi je kruh koji sam platio s novcem koji sam zaradio. I recimo ne bi nikad mogao zivjeti od socijalne pomoci, bez griznje savjesti i panicnog trazenja posla.

Zavrsavam fakultet, imam svoju firmu, oke je sad, gura se. Ali radio sam svasta od konobarenja, baustele.. Radio sam razne poslove i kad sam zivio kod roditelja i kad sam zivo kao podstanar.

E sad, pricam s curom ovih dana o tome, i ona mi kaze da je normalno da se osjecam beskorisno i da mi je neugodno bez posla, jer da je svima tako.

Da li je stvarno svima neugodno i ispod casti biti bez posla, primati pomoc ili ljudi stvarno pokusavaju izbjeci posao. Jasno mi je da ljudi pokusavaju raditi sto manje za sto vise novaca, ali to mi sad i nije tema. Zanima me da li se mi hrvati osjecamo neugodno bez posla?

[metropolitan]

Ne,ne osjecam se neugodno bez posla, ali se osjecam neugodno bez novca.

[ul7]

Nije svima tako. Ja se osjecam super kad sam bez posla (a pod uvjetom da imam novca), a kad moram nesto radit - ziva tlaka. Ne znam zasto bi itko bio sretan kad crnjacis za poslodavca koji kupi bolje plodove tvog rada a tebi baca financijske mrvice.
E sad, bit bez posla ne znaci ljencarit cijeli dan na kaucu i grickat cips, to znaci imat dovoljno vremena za stvari koje stvarno volis, recimo, alpinizam, putovanja, citanje, sto god.
A ti bi se morao zapitat zasto volis radit stvari koje ne volis samo zato da bi nesto radio?
Volis bit drustveno koristan, inace se osjecas bezvrijedno? Vlastitu vrijednost temeljis na tome? To je dobar znak da te drustvo asimiliralo na ustrb tebe kao individue.

[t00m]

ul7 kaže:

Nije svima tako. Ja se osjecam super kad sam bez posla (a pod uvjetom da imam novca), a kad moram nesto radit - ziva tlaka. Ne znam zasto bi itko bio sretan kad crnjacis za poslodavca koji kupi bolje plodove tvog rada a tebi baca financijske mrvice.
E sad, bit bez posla ne znaci ljencarit cijeli dan na kaucu i grickat cips, to znaci imat dovoljno vremena za stvari koje stvarno volis, recimo, alpinizam, putovanja, citanje, sto god.
A ti bi se morao zapitat zasto volis radit stvari koje ne volis samo zato da bi nesto radio?
Volis bit drustveno koristan, inace se osjecas bezvrijedno? Vlastitu vrijednost temeljis na tome? To je dobar znak da te drustvo asimiliralo na ustrb tebe kao individue.

Ja ne volim radit stvari koje ne volim radit, samo da bi radio. Ja sam radio svasta jer sam morao prezivjet kao podstanar. Ja govorim o tome, da imam dovoljno novaca za zivot, bi i dalje radio ono sto volim, ne bilo koji posao. A to je trenutni posao, gdje radim kao programer (bwt sad sam sam sebi sef).

Malo cu preformulirat pitanje, malo sam bio nejasan. Da mozete radit posao koji volite, da mozete napredovat u njemu itd., ili zivjeti recimo na socijalnoj pomoci ili nekakvim primanjima a da ne radite (karikiram), da li bi rade radili ili ne radili. U varijanti bez posla nemate hrpu para, nego imate dosta za prezivjet.

Stvar je takva da se meni cini da bi vecina ljudi izabrala varijantu da ne radi bas nikakav posao i da prima nekakve novce rađe nego da radi posao koji voli i kojem moze napredovat.

I btw mi ljudi smo drustvena bica. Zivimo coporativno, i zavisimo jedni od drugih. Ja ako uzmem od drustva, osjecam se duznim i vratit, da. Ja bi se osjecao neugodno da primam socijalnu pomoc, i ne trazim posao, nego zivim od razno raznih naknada.. Ne zato jer me drustvo asimiliralo, nego jer ne zelim bit licemjeran i zivjet na tuđoj grbaci.

Svatko od nas doprinosi društvu na svoj način, poštar nosi poštu, pekar peče kruh, trgovac prodaje itd... Nekad, se to rijesavalo robnom razmjenom, kokoš za brašno, mlijeko za kruh.. Danas postoji novac. Znači da svoju situaciju prenes u doba prije novca, stanje bi bilo takvo da svi koji danas dobro zive od razno raznih naknada i pomoci, u tom razdoblju bi dobivali meso, kruh, mlijeko itd. bez ikakve naknade.

Svi bi rađe ne radili a imali novaca, a nitko se ne pita tko zaradi te vaše novce? To nikome nije problem? Meni je to licemjerno..

[ul7]

toom0101 kaže:

Stvar je takva da se meni cini da bi vecina ljudi izabrala varijantu da ne radi bas nikakav posao i da prima nekakve novce rađe nego da radi posao koji voli i kojem moze napredovat.

Mislim da nisi u pravu, vecina ljudi bi radila posao koji vole i koji ih ispunjava, ali stvar je da danas jako malo ljudi radi posao koji vole, a rade zato jer se mora, prihvacaju poslove iz nuzde, a to donosi nezadovoljstvo, to je prezivljavanje, a ne zivot.
Da si rekao da bi dosta ljudi radije izabrali socijalnu pomoc nego posao koji mrze s tim bi se jos i slozio. (mada ne upotpunosti jer u stvarnosti soc. pomoc nije tolika da mozes zivjet od nje pa da si ne znam koliko skroman).

toom0101 kaže:

I btw mi ljudi smo drustvena bica. Zivimo coporativno, i zavisimo jedni od drugih. Ja ako uzmem od drustva, osjecam se duznim i vratit, da. Ja bi se osjecao neugodno da primam socijalnu pomoc, i ne trazim posao, nego zivim od razno raznih naknada.. Ne zato jer me drustvo asimiliralo, nego jer ne zelim bit licemjeran i zivjet na tuđoj grbaci.

Mene zaboli neka stvar jesam li drustveno koristan ili ne, bitno mi je da sam sebi koristan, ali ne bi ni ja pristao zivjet od soc. pomoci, nes ti iznosa, od toga ne mos kupit ni 5 kutija cigareta , a s druge strane ne volim 'milostinju'. A opet, ako ljudi imaju zakonsko pravo na socijalnu pomoc i u takvoj su situaciji da ima treba, onda zasto ne.

toom0101 kaže:

Svatko od nas doprinosi društvu na svoj način, poštar nosi poštu, pekar peče kruh, trgovac prodaje itd... Nekad, se to rijesavalo robnom razmjenom, kokoš za brašno, mlijeko za kruh.. Danas postoji novac. Znači da svoju situaciju prenes u doba prije novca, stanje bi bilo takvo da svi koji danas dobro zive od razno raznih naknada i pomoci, u tom razdoblju bi dobivali meso, kruh, mlijeko itd. bez ikakve naknade.

Danas ima puno poslova koji zapravo i ne pridonose drustvu na neki narocito bitan nacin, zapravo uopce ne pridonose drustvu, a ipak se zovu poslovima i za njih se dobija placa. Eventualno su korisni tek toliko sta otvaraju radna mjesta.

toom0101 kaže:

Svi bi rađe ne radili a imali novaca,

Ja prvi.

toom0101 kaže:

a nitko se ne pita tko zaradi te vaše novce? To nikome nije problem? Meni je to licemjerno..

Sta ako ih 'zarade' nasljedstvom ili dobiju na lutriji?
Sta se hvatas te soc. pomoci, kao da nam je cifra na Svedskoj razini.

[RoyalJelly]

Anoo kaže:

Royal samo naprid!

hvala

[t00m]

ul7 kaže:

Sta se hvatas te soc. pomoci, kao da nam je cifra na Svedskoj razini.

Govorim o naknadama opcenito, pa i o tome da ljudi u hr stancaju djecu i zive od doplataka i slicno. Al nebi sirio temu sad.

Mozda sam trebao postavit pitanje dal bi uopce netko radio da nemora, tj da ima financijski sredenu situciju.. Jer, ponavljam, ja da dobijem na lutriji ili ne znam kakvo nasljedstvo, nastavio bi raditi ono sto i sad radim. Al to je zato sto volim taj posao..

A vjerujem, da bi kao sto si rekao, situcija bila drukcija da nam je drzava sredenija, pa da ljudi mogu radit ono sto vole, da za to budu placeni itd..

[Taroth]

ja sam bio nezaposlen 2 mjeseca, pa znam kako to pocne ici na zivce... (iako sam ja svojim odabirom...)

uglavnom:
1) nadjes si svakodnevne obaveze. nemaš nista od lezanja u krevetu i brojanja minuta, jer ce ti na taj nacin sati biti kao dani, a dani kao godine... a poslodavcima vrijeme tece drugacije, pa ti se mogu javiti 2 tjedna i vise nakon sto si poslala zamolbu.
2) razmisli o psihologu/psihoterapeutu ili antidepresivu... i to kazem ja koji nisam pobornik lijekova (ali naravno, ako se dr. slaze sa time).. naime, oporavak od objektivno velikog šoka (i dugotrajnog) zna biti vrlo dug...
od takvih iskustava se mnogi ne oporave tako brzo, a nekima traje vrlo duugo oporavak... vidjeh...
jednostavno, nerad se moze dozivjeti i kao strah za egzistenciju, sto je 'ultimativni' strah (ovisno od osobne situacije).. Nema potrebe da se oporavljas duze vrijeme kada nadjes posao ako to nije potrebno... ne zagovaram lijekove, samo da razmislis o tome...

s druge strane, iskustvo nezaposlenosti moze i 'ojacati' osobu, no, ne mislim da je to svima 'potrebno'... naime, da se nadjem nezaposlen, znao bi sto da radim, lakse bi se snasao...

[Veky]

Meni bi gubitak posla negativno utjecao jedino financijski. Pozitivno bi bilo to što bi se jedno kratko vrijeme pošteno odmorio, a potom prionuo poslu na način da nešto sam pokrenem. Konačno bi mogao razviti/stvoriti proizvod kojim bi izašao na tržište i pokupio neke poslove odnosno sam pokrenuo svoj posao. Muči me ovaj dio s financijama jer danas obitelj ne može preživljavati bez financija.

Deprimira me pomisao na gubitak posla i financijska neizvjesnost čak iako sam u navodno poslodavcima najpopularnijoj profesiji.