NATO-vo bombardiranje Srbije 1999.

[balkanski pastuh]

Michael Collins kaže:

Rusija ni danas nema snage za dugoročni ostanak u Siriji, nisu oni tolika sila više čak ni nakon što ih je Putin malo digao

Ovo je istina, no nažalost mnogima nije jasna. Rusija nema nikakvu vojnu moć vođenja ratova izvan granica Rusije, odnosno graničnih država.

[balkanski pastuh]

štronco kaže:

Čudi me, da nemaju i za druga krizna područja po svijetu toliko suosjecanja...na kraju krajeva i SAD, ne zaostaje po tom pitanju, koliko ubijanja i paljenja naprave u jednom desetljecu...

NATO je sjevernoatlantski savez i u potpunosti je logično da ih prvenstveno zanima što se događa u Europi.

[divizija]

Halo Effect kaže:

Aha, hau jes nou, a Amerikanci su željeli riješiti problem zbog...?

zbog toga što bi zapadnu europu zatrpalo 2 milijuna frustriranih, radikalnih albanskih izbjeglica.

[zuikaku]

SPASOJE Smiljanić, general-pukovnik, pilot, u vreme NATO agresije na Jugoslaviju, bio je na najtežem zadatku. Komandovao je snagama našeg Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane u borbi protiv 800 puta jačeg neprijatelja. Bio je to najneravnopravniji boj u istoriji ratovanja.

[z_k]

Whispers kaže:

Ekipa, molim vas, tema je o NATO bombardiranju Srbije a ne o Domovinskom ratu. U ovakvim stvarima uglavnom nedužni ljudi plaćaju životom a najžalije je što među njima bude djece. Ne idite u Off već ako želite raspravljajte o temi a ne o drugim stvarima.

Naravno da su civilne žrtve tragične, kao i u bilo kojem ratu. Ali su na savjesti onih koji su rat započeli (srpsko vodstvo)...

Btw. za konačnu Miloševićevu kapitulaciju presudilo je intenziviranje zračne kampanje u svibnju i lipnju. Nekoliko dana nakon što su B52 bombarderi počeli jače zasipati Kosovo, Slobo je pristao na kapitulaciju... Čim je shvatio da intenziviranje ide sve više prema danas popularnom terminu "regime change" -> ovako je prepustio Kosovo, a zadržao vlast...

[z_k]

zuikaku kaže:

SPASOJE Smiljanić, general-pukovnik, pilot, u vreme NATO agresije na Jugoslaviju, bio je na najtežem zadatku. Komandovao je snagama našeg Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane u borbi protiv 800 puta jačeg neprijatelja. Bio je to najneravnopravniji boj u istoriji ratovanja.

Pa što je krivo rekao? Srbi su samo prebrojali avijaciju -> npr. pod USA su ubrojali i Delta, American i US Airways, za UK BA, za DE Lufthansu itd

[Halo Effect]

divizija kaže:

zbog toga što bi zapadnu europu zatrpalo 2 milijuna frustriranih, radikalnih albanskih izbjeglica.

Aha, hau jes nou...iz istog su razloga htjeli riješiti i kurdski problem u Turskoj...
Imaš li neke argumente za ovo što tvrdiš?

[Halo Effect]

zuikaku kaže:

SPASOJE Smiljanić, general-pukovnik, pilot, u vreme NATO agresije na Jugoslaviju, bio je na najtežem zadatku. Komandovao je snagama našeg Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane u borbi protiv 800 puta jačeg neprijatelja. Bio je to najneravnopravniji boj u istoriji ratovanja.

Vjerovatno se mislilo na razliku u ulaganju u vojsku.
SAD negdje oko 800 milijardi dolara a ovi vjerovatno oko 800 puta manje...

[divizija]

Halo Effect kaže:

Aha, hau jes nou...iz istog su razloga htjeli riješiti i kurdski problem u Turskoj...
Imaš li neke argumente za ovo što tvrdiš?

kurdski problem ni približno ne pogađa europu na isti način. vjerojatno zbog daljine samo. osim toga, tamo je turcima cilj pacifizacija, dok su srbi vodili suptilno entičko čiščenje albanaca.
kosovo je, prije NATO intervencije, već dalo oko 450 000 izbjeglica, albanaca, diljem europe. srbija je ekonomski, politički diskriminirala albance, pobunu gušila na krvav način i ljudi su sve više i više curili van.
kako je i sama albanija bila u kaosu i odljevu, ona nije mogla to apsorbirat, već su mahom otišli u europu.

[Metal]

Nego, da ja vam ispričam jedan nemili događaj iz tih 78 dana pod bombama....

Nekoliko dana uoči rušenja Žeželjevog mosta (Novi Sad), zatekao sam u šetnji sa djevojkom baš preko njega... Bio je lijep dan i za čudo, prilično mirno i bez sirena.
Skoro pred Petrovaradinskom stranom me zaustavi policija i zatraži dokumente. Uze ih jedan od njih i ode u auto, da provjeri valjda- a nekoliko minuta kasnije zatim se vrati do mene i reče mojoj curi da slobodno ide, ali ja ću morati ostati. Pitao sam ga u čemu je problem, na šta mi brko reče da sam im sumnjiv jer imam Hr adresu i da je moguće da postavljam "lokator" na mostu.
Pokušao sam im objasniti da sam ja samo nesretni student koji je silom prilika tu di jeste, ali avaj... Ne pali to kod njih.
Čekao sam ja tako neko vrijeme, kad eto crnog Puha i specijale u njima.
Tad sam valjda prvi put i vidjeo kako izgledaju oni veliki tipovi bez vrata, sa ramenima kao trokrilnim ormarima.
Njima nisam ni stigao zinuti- a već sam dobio nekoliko šljagi, pa sam zaćutao i čekao najgore. Jedan od njih uze onu svoju Motorolu i javi nekome da ima jednog "njihovog i sumnjivog" i da me treba pod hitno voditi u centralni Sup, u ulici Kraljevića Marka.
Na sam spomen te ulice, ja sam se naježio- jer sam dobro znao da se tamo nikako neću dobro provesti... Znači, peglanje u podrumu mi nikako nije ginulo.
Poslije nekoliko minuta dođe još jedan auto sa dvojicom inspektora, koji me utrpaše na zadnje sjedište i pravac u grad, Ja sam se već pomirio sa tim da sam nagrabusio i da ću dobiti baji, ali hajd...
Negdje na pola puta, okrenu se prema meni taj jedan inspektor i poče neku bezveznu priču sa mnom. Ja sam po nekoj inerciji odgovarao, ali najmanje mi je bilo do toga...
U jednom trenutku, podigao sam glavu i vidjeo da stojimo pred mojom zgradom.
Opet se okrenu taj inspektor i reče mi da je on inače rodom od Karlovca, da je tu došao u srednju još davno, oženio se, ostao i tako, bla, bla, bla....
I naravno, razumije me u potpunosti i pušta me da slobodno idem kući.


Nekoliko dana kasnije je taj most srušen- ali eto, ostao mi je u "lijepom "sjećanju...
Silom prilika, zamalo sam grdo nastradao kad su gađali Most slobode, ali o tom nekom drugom prilikom.

[Whispers]

Metal kaže:

Nego, da ja vam ispričam jedan nemili događaj iz tih 78 dana pod bombama....

Nekoliko dana uoči rušenja Žeželjevog mosta (Novi Sad), zatekao sam u šetnji sa djevojkom baš preko njega... Bio je lijep dan i za čudo, prilično mirno i bez sirena.
Skoro pred Petrovaradinskom stranom me zaustavi policija i zatraži dokumente. Uze ih jedan od njih i ode u auto, da provjeri valjda- a nekoliko minuta kasnije zatim se vrati do mene i reče mojoj curi da slobodno ide, ali ja ću morati ostati. Pitao sam ga u čemu je problem, na šta mi brko reče da sam im sumnjiv jer imam Hr adresu i da je moguće da postavljam "lokator" na mostu.
Pokušao sam im objasniti da sam ja samo nesretni student koji je silom prilika tu di jeste, ali avaj... Ne pali to kod njih.
Čekao sam ja tako neko vrijeme, kad eto crnog Puha i specijale u njima.
Tad sam valjda prvi put i vidjeo kako izgledaju oni veliki tipovi bez vrata, sa ramenima kao trokrilnim ormarima.
Njima nisam ni stigao zinuti- a već sam dobio nekoliko šljagi, pa sam zaćutao i čekao najgore. Jedan od njih uze onu svoju Motorolu i javi nekome da ima jednog "njihovog i sumnjivog" i da me treba pod hitno voditi u centralni Sup, u ulici Kraljevića Marka.
Na sam spomen te ulice, ja sam se naježio- jer sam dobro znao da se tamo nikako neću dobro provesti... Znači, peglanje u podrumu mi nikako nije ginulo.
Poslije nekoliko minuta dođe još jedan auto sa dvojicom inspektora, koji me utrpaše na zadnje sjedište i pravac u grad, Ja sam se već pomirio sa tim da sam nagrabusio i da ću dobiti baji, ali hajd...
Negdje na pola puta, okrenu se prema meni taj jedan inspektor i poče neku bezveznu priču sa mnom. Ja sam po nekoj inerciji odgovarao, ali najmanje mi je bilo do toga...
U jednom trenutku, podigao sam glavu i vidjeo da stojimo pred mojom zgradom.
Opet se okrenu taj inspektor i reče mi da je on inače rodom od Karlovca, da je tu došao u srednju još davno, oženio se, ostao i tako, bla, bla, bla....
I naravno, razumije me u potpunosti i pušta me da slobodno idem kući.


Nekoliko dana kasnije je taj most srušen- ali eto, ostao mi je u "lijepom "sjećanju...
Silom prilika, zamalo sam grdo nastradao kad su gađali Most slobode, ali o tom nekom drugom prilikom.

Jel smijem upitat jesi Hrvat ili neke druge nacionalosti? O kakvom lokatoru je riječ?

[Metal]

Whispers kaže:

Jel smijem upitat jesi Hrvat ili neke druge nacionalosti? O kakvom lokatoru je riječ?

Nisam Hrvat, nego Srbin iz Hrvatske.
Što se tiče "lokatora"... Pa, koliko se sjećam- to je navodno bio mit tog vremena.
A vjerovatno se odnosilo na nekakav uređaj koji bi postavljen na određeno mjesto, tobože navodio rakete ili bombe.
Iskreno, nikad nisam čuo za tako nešto- ali tko će ga znati...

[Whispers]

Metal kaže:

Nisam Hrvat, nego Srbin iz Hrvatske.
Što se tiče "lokatora"... Pa, koliko se sjećam- to je navodno bio mit tog vremena.
A vjerovatno se odnosilo na nekakav uređaj koji bi postavljen na određeno mjesto, tobože navodio rakete ili bombe.
Iskreno, nikad nisam čuo za tako nešto- ali tko će ga znati...

Nadam se da se ne ljutiš, pitao sam jer vidim da si bio u Srbiji, imaš djevojku od tamo i neke riječi napišeš na srpski pa me zanimalo
Nisam ni ja nikad čuo za lokator ni zašto bi ga itko postavljao tamo. A koliko sam mogao čuti Novi Sad je često bio meta napada. Ako imaš još koju priču slobodno podijeli s nama
Zanima me mišljenje a i doživljali nekog tko je tamo bio u to vrijeme.

[Metal]

Ma, moj stari je bio u JNA u Novom Sadu, pa ga je taj grad tako očarao da je mene i sestru poslao tamo u školu. Iskreno, očarao je i mene- pa sam se jedva nagovorio na put nazad... Ali šta ćeš, bez obzira što sam Srbin- tu zemlju ipak nikada nisam ni smatrao svojom.
Kad već spominješ moj govor, ne znam ni sam šta da ti kažem... Ovdje di ja živim, svi tako pričamo- valjda je to zavisno od blizine susjednih država i ostalih utjecaja.
Što se tiče napada na Novi Sad... Pa je, bilo je skoro pa svakodnevno.
Nisam siguran, ali mislim da je prvi udar upravo bio na školu specijalne policije na Klsi, u NS. Bio sam u centru kada su se oglasile uzbune i čule detonacije- a taj dan sam zapamtio jer sam iz centra išao pješice cca 5-6km do svog stana koji je bio na nekih kilometar od tog mjesta udara.
Ljudi su bili prilično preplašeni, javni prevoz je stao, a promet je postao skoro pa za glavu izgubiti.
Onda, kad su pogodili rafineriju- plamen je bio toliki da sam ja na krovu zgrade od 16 spratova (u koju sam se preselio tih dana)- mogao komotno čitati novine u sred noći.
Zatim, kad su pogodili televiziju, udarni val je bio tako jak da je kod moje cure u stanu (preko Dunava) uletio kompletan prozor u sobu di smo sjedeli to večer...
Iz nekog čudnog razloga, noći sam često provodio šetajući sa prijateljima po gradu- tako da sam se tih dana baš nagledao svakojakih stvari...
Što se tiče naroda, odnosno ljudi u gradu- pa, iako su ispočetka bili preplašeni, kasnije su se pomirili i nastavili sa normlaniim životima. Naravno, koliko je to bilo moguće jer su bila česta nestajanja struje, nestašica nekih životnih namirnica a cigarete su bile pravi raritet. Mislim, bilo ih je-ali šverceri su tako nabijali cijene da je to bilo za nepovjerovati.
Meni sa sela, bilo je najsmješnije to njihovo nesnalaženje kad nestane struje- sa svijećama, lampama, i slično. A da ne govorim kako im je bilo nezamislivo to što recimo ne radi tv.
Što se tiče moje cure "od tamo", raskinuli smo kad sam ja krenuo nazad.

[Whispers]

Jesu bila neka skloništa? Gdje ste bili za vrijeme bombardiranja? Jesu u Novom Sadu pogođeni civilni objekti, mislim i na zgrade, škole itd?

[danijeld]

što je s osiromašenim uranom? da li se to saniralo ili još stoji rasuto po zemlji?

[Metal]

Pa, u NS je postojalo jako puno skloništa, tzv. atomaca koji su izgrađeni još za ex-Yu. Obzirom da nije bilo potrebe, ta su se skloništa izdavala za razne namjene, većinom za sportske aktivnosti koje su mogle stati u tom relativno malom prostoru. Ne znam tačno koliko ih je bilo, ali pretpostavljam da je svaki kvart imao svoje.
E sada, narod kao narod... Većina njih je mislila da ipak neće doći do direktnog bombardovanja samog grada pa nisu ni išli u skloništa. Oni drugi koji su išli, bili su u tim atomcima i naravno u podrumima stambenih zgrada.
Ja osobno nisam išao u sklonište- mada sam živio na 14 spratu, u zgradi odmah pored jednog malog vojnog brodogradilišta na Dunavcu (Dunavski kanal). Jest da je to već godinama bilo napušteno, ali... Nikad se ne zna.
Što se tiče civilnih žrtava- bilo ih je naravno... Žeželjev most je srušen tek iz 3 pokušaja (u razmaku od nekoliko dana)- pa su nastradali radnici koji su popravljali prugu. Onda je na Petrovaradinskom mostu nastradao vozač koji se igrom slučaja našao na njemu. U rafineriji je sigurno bilo žrtava, kao i na RTS-u. Na netu sigurno ima tačnijih podataka, ali ovo je koliko ja znam i koliko se sjećam.
(Pretpostavljam da je bilo još toga, ali ne mogu reći tačno jer je većina objekata ispražnjena uoči početka samih napada)

Što se tiče civilnih objekata- gađali su kasarnu (vojarna) Majevica na Detelinari, pa promašili i pogodili obližnju osnovnu školu. Sreća, nije bilo nastave inače bi bilo...
To sam vidjeo svojim očima i nije baš prizor koji se lako zaboravlja...
Znam da je još bilo nekoliko takvih situacija, ali nisam vidjeo pa ne mogu sigurno potvrditi.

Što se tiče osiromašenog Uranijuma... pa, za vrijeme napada nije se nešto ni znalo o tome.
No, nakon nekog vremena su se pokazali simptomi kod ljudi iz okolice NS-a, koji su umirali od nekakve čudne kombinacije raka i leukemije.
Nekoliko mojih komšija odavde, koji su živjeli u okolici NS-a i radili po farmama ili poljoprivrednim gazdinstvima su umrli 2004-2006 baš od tih simptoma.
E sada, siguran sam da toga ima još-ali isto tako stoji priča da je sva ta priča umanjena zbog panike javnosti. Sa druge strane, možda je i napuhana da bi se dobilo na žrtvi.
Mada, prilično sam siguran da je posljedica bilo, da ih ima i sada- a bogme će ih biti i u budućnosti.

[DeusSexMachina]

Nikad nije lijepo kad gruvaju po tebi. Malo humora;

U srpsko-kanadskom dokumentarcu Težina lanaca sam se dobro nasmijao kad sam vidio par očito pijanih seljaka kako čuvaju "most" preko potoka negdje Bogu iza nogu u Srbiji da ga NATO ne bombarduje, a na sjeveru Kosova pokazuju dvoglave janjce kao izravnu posljedicu NATO-vog korištenja streljiva s osiromašenim uranom.

[Metal]

Da, u takvoj situaciji se veoma dobro osjetiš koliko si mali i ništavan...
A što se tiće tih seljaka... Da, gledao sam ih još '99-e. A bilo ih je još sličnih... Poput one babe iz Rume koja se pitala kako je pilot mogao da uđe u nevidljivi avion.
Narod k'o narod, pokušavao je na bilo koji način da se izbori sa surovom svakodnevnicom- pa eto, i na taj način.

[z_k]

Da i postoji jaka (naglasak na jaka) veza osiromašenog urana i raka, kod Novog Sada je manje vjerojatna. Čisto iz razloga da tamo nisu djelovali sa A10 jurišnicima. A10 i njegov 30 mm Avenger su jedini izvor tog streljiva...