Ne mogu više gledati njegove roditelje.

[Hinny Pie]

Pozdrav svima.

Znam da možda naslov moje teme zvuči grozno, ali smatram da se nalazim u zaista groznoj situaciji.
Imam dečka već 2 godine i s obzirom da studiram u njegovom gradu, već neko vrijeme živimo zajedno sa njegovim roditeljima u njihovom stanu.
Oni oboje ne rade, on radi za minimalac i još i njih financira što naravno dovodi do moje frustracije.
Njemu od plaće, kada poplaća sve troškove, ostane 500 kuna koji daje njima za hranu, a koje oni troše na alkohol i duhan pa nas ja nekako hranim koliko mogu na iksicu. Nikad nigdje ne idemo jer on nema novaca, a meni je dosta provođenja vremena u 4 zida sobe.
Obožavam ga, volim ga, ali me ova situacija izjeda.
Znam da sam možda sebična jer treba pomagati svojima, ali njegovi roditelji niti ne žele raditi- tata mu je samoprozvani umjetnik koji cijele dane provodi na kompjuteru pijuckajući pivu, mama mu se ove godine razbolila pa je prikovana za krevet i ne može raditi, ovisna je o tuđoj pomoći 24/7.

On je shvatio da ovo ne vodi nikuda i prijavio se na brod. I ide, za mjesec dana. Ja sam naravno to saznala tek kad su ga primili, nije mi spomenuo ni da razmišlja o tome- samo mi je jedan dan rekao da odlazi na 6 mjeseci i to je to.
Mislila sam da će se sada konačno srediti nešto i da ćemo se, nakon što se on vrati, odseliti negdje sami i početi živjeti svoj život, ali on kaže da ih ne može ostaviti..
Šta da radim? Umorna sam više od njih i što nam se sve svodi na pomaganje njima i što su oni uvijek na prvom mjestu, a naše (ili moje?) želje na zadnjem.

[mrafica]

Hinny Pie kaže:

Šta da radim?

Odseli za početak negdje sama.
Ili planiraš ostati živjeti s ljudima koje nacrtane ne možeš vidjeti i dok njega nema 6 mjeseci?
A onda ćeš vidjeti u kojem smjeru će ići vaša veza.
Vjerujem da si svjesna da ti problem nisu njegovi roditelji već on, kojem očito nije bitno tvoje mišljenje i tvoje želje.

[dugii]

Pa ti ne možeš učini puno u toj situaciji.
Možeš razgovarati sa svojim dečkom,vjerovatno već jesi,možeš mu reći sve što misliš i osječaš a možeš i otići ako ti se ne svidi ono šta je on odlučio.
Njemu sigurno nije lako a ovaj brod će mu ljepo doći da pobjegne iz situacije u kojoj se baš ne snalazi dobro.
I da ,ako ti njegovi roditelji nisu ništa direktno skrivili ne bi trebala gledati na njih tako da ih ne možeš smisliti,oni nisu krivi za odnos tebe i dečka,tu ste vas dvoje glavni i odgovorni.

[plavi-safir]

On kao da je nasao put da pobjegne glavom bez obzira,ne osvrćući se..
mislim da si ti ta koja to treba učiniti..
Ovo sto opisujes je bas ne zdrava okolina i tapkanje u mjestu...

[anđeo tame]

Što je s tvojim financijama?

[Ganton]

Fascinantno mi je kako svaki put kad žena na ovom forumu otvori temu u kojoj se žali na probleme u vezi/braku automatski joj se savjetuje da prekine vezu/zatraži razvod,da se osamostali i odseli a onda se otvaraju teme "Zašto je danas više razvoda nego ikada". Pa upravo zbog toga što su žene postale previše sebične i gledaju samo na sebe a nisu se spremne žrtvovati zbog partnera. Naravno da isto vrijedi i za muškarce,ali nisam baš vidio da oni često pokreću takve teme kao ni da odustaju kod prve prepreke. Curi se savjetuje da se odseli a gdje će i od čega živjeti? Od zraka? S obzirom da studira ne samo da nema prihode nego ima troškove i gdje će stanovati,od čega će platiti stan koji bi unajmila? Autorice a šta ti točno smeta u njihovom domu,dal te oni tjeraju na kućanske poslove ili ti jednostavno smeta njihov način života?! Ne razumijem zašto si ulazila u vezu i doselila se kod njih ako si željna izlazaka i provoda i ne želiš biti u 4 zida?! Ne kažem da ti je lako,ali ne zaboravi da su te ljudi primili u svoj dom i ako su korektni prema tebi ne vidim gdje je problem?! A to što će on biti odsutan 6 mjeseci samo je dodatan razlog da zagriješ stolicu i posvetiš se fakultetu...

[Hinny Pie]

Odnos s njihovim roditeljima je relativno okej, pozdravimo se, razmijenimo par riječi i to je to.
Smeta me što ne žele radit i što žicaju novce od mog dečka koje ne troše razumno nego na alkohol i duhan. Zbog toga je i ovaj, možda malo pretjerani, naziv teme- nisu se meni oni zamjerili zbog ničeg drugog osim ovog iskorištavanja. On je dobar i sve im daje, a oni su onaj tip koji ako im danas daš 200kn, oni to neće rasporedit na 3 dana npr., nego otrčat do dućana odmah i SVE potrošit, da se novci ne pokvare.
Nisam željna provoda, radim i studiram, stoga ne patim za nekim pretjeranim izlascima, ali mi je žao da ne možemo bar jednom tjedno/jednom u dva tjedna otić na kavu, pa premda u kafić koji nam je u sklopu zgrade.
Kad im dečko prigovori (rijetko), onda igraju na emocionalnu kartu kako ih život nije mazio i kako su sad tu gdje jesu.
Ne mogu to razumijeti jer sam i ja dijete samohranog roditelja i mene i brata je mama sama odgojila, radila 2 posla, ali uvijek smo sve imali, vidjeli svijeta, išli na hobije, studirali.. Nije mi jasno kako netko može bacit na dijete sav taj teret. Doduše, on ima 28 godina..

Kada prigovorim dečku za to, on šuti.
Probam normalno, on šuti.
Derem se, on šuti.
Onda se ponaša kao da se ništa nije dogodilo..
Ne mogu se zamislit da živimo s njima cijeli život i podređujemo se njima jer ih eto, nema tko financirat. Tata mu nema dana radnog staža. Svi računi su im blokirani, enormni dugovi, katastrofa.

Zajednički život odlažemo (ON ODLAŽE), jer ih ne može ostavit da, po njegovim riječima, "umru od gladi". A ja se ne mogu više borit protiv vjetrenjača. Ne znam.

[dugii]

Hinny Pie kaže:

Odnos s njihovim roditeljima je relativno okej, pozdravimo se, razmijenimo par riječi i to je to.
Smeta me što ne žele radit i što žicaju novce od mog dečka koje ne troše razumno nego na alkohol i duhan. Zbog toga je i ovaj, možda malo pretjerani, naziv teme- nisu se meni oni zamjerili zbog ničeg drugog osim ovog iskorištavanja. On je dobar i sve im daje, a oni su onaj tip koji ako im danas daš 200kn, oni to neće rasporedit na 3 dana npr., nego otrčat do dućana odmah i SVE potrošit, da se novci ne pokvare.
Nisam željna provoda, radim i studiram, stoga ne patim za nekim pretjeranim izlascima, ali mi je žao da ne možemo bar jednom tjedno/jednom u dva tjedna otić na kavu, pa premda u kafić koji nam je u sklopu zgrade.
Kad im dečko prigovori (rijetko), onda igraju na emocionalnu kartu kako ih život nije mazio i kako su sad tu gdje jesu.
Ne mogu to razumijeti jer sam i ja dijete samohranog roditelja i mene i brata je mama sama odgojila, radila 2 posla, ali uvijek smo sve imali, vidjeli svijeta, išli na hobije, studirali.. Nije mi jasno kako netko može bacit na dijete sav taj teret. Doduše, on ima 28 godina..

Kada prigovorim dečku za to, on šuti.
Probam normalno, on šuti.
Derem se, on šuti.
Onda se ponaša kao da se ništa nije dogodilo..
Ne mogu se zamislit da živimo s njima cijeli život i podređujemo se njima jer ih eto, nema tko financirat. Tata mu nema dana radnog staža. Svi računi su im blokirani, enormni dugovi, katastrofa.

Zajednički život odlažemo (ON ODLAŽE), jer ih ne može ostavit da, po njegovim riječima, "umru od gladi". A ja se ne mogu više borit protiv vjetrenjača. Ne znam.

Ja mislim da je problem i u tome što ti njega želiš promjeniti umjesto da ga prihvatiš ovakvog kakav jest.Ako ga ne možeš takvog prihvatiti onda ga ostavi.Ne treba ti se mješati u odnos njega i njegovih roditelja.

[Anja]

Imam rijesenje za tebe spremi decka meni . I rijesila si problem . A ti se vrati odakle si I dosla . Jasno?

[mrafica]

Autorice, čovjek koji te ne pita za mišljenje o odlasku na brod na 6 mjeseci, koji ti ne iznese svoju ideju da o tome razmišlja (a to je sigurno bio proces, a ne preko noći, i prijave i primitka na brod), kojeg očito nije briga što ti imaš na to reći (i na sve ostale segmente vašeg života), nego ti samo iznese svoj plan i to je to, take it or leave it, to je čovjek koji ti nije partner i koji te uopće ne doživljava kao partnericu, da ne kažem da te ne poštuje koliko je crno pod noktom.

Problem nisu njegovi roditelji, nego on i njegov stav prema tebi. A to se neće promijeniti ni da živite na drugom kontinentu od njegovih roditelja. Tvoja je odluka na kraju želiš li uz sebe takvu osobu.

Nisi odgovorila na pitanja o svojim financijama, ovisiš li ti o njemu/njima?
Gdje bi (i od čega) živjela da nisi s njim u stanu njegovih roditelja?

[Hinny Pie]

mrafica kaže:

Autorice, čovjek koji te ne pita za mišljenje o odlasku na brod na 6 mjeseci, koji ti ne iznese svoju ideju da o tome razmišlja (a to je sigurno bio proces, a ne preko noći, i prijave i primitka na brod), kojeg očito nije briga što ti imaš na to reći (i na sve ostale segmente vašeg života), nego ti samo iznese svoj plan i to je to, take it or leave it, to je čovjek koji ti nije partner i koji te uopće ne doživljava kao partnericu, da ne kažem da te ne poštuje koliko je crno pod noktom.

Problem nisu njegovi roditelji, nego on i njegov stav prema tebi. A to se neće promijeniti ni da živite na drugom kontinentu od njegovih roditelja. Tvoja je odluka na kraju želiš li uz sebe takvu osobu.

Nisi odgovorila na pitanja o svojim financijama, ovisiš li ti o njemu/njima?
Gdje bi (i od čega) živjela da nisi s njim u stanju njegovih roditelja?

Sigurno si u pravu, samo što si ja još uvijek to ne mogu priznati..
Da, oprosti, zanemarila sam pitanje.
Moja financijska situacija je dobra, rekla sam već da radim. S njim živim tek odnedavno, nije bilo smisla plaćati stan s obzirom da sam svaki dan spavala kod njega, ali zasigurno se mislim preseliti kada on ode na brod.

[Ganton]

Hinny Pie kaže:

Odnos s njihovim roditeljima je relativno okej, pozdravimo se, razmijenimo par riječi i to je to.
Smeta me što ne žele radit i što žicaju novce od mog dečka koje ne troše razumno nego na alkohol i duhan. Zbog toga je i ovaj, možda malo pretjerani, naziv teme- nisu se meni oni zamjerili zbog ničeg drugog osim ovog iskorištavanja. On je dobar i sve im daje, a oni su onaj tip koji ako im danas daš 200kn, oni to neće rasporedit na 3 dana npr., nego otrčat do dućana odmah i SVE potrošit, da se novci ne pokvare.
Nisam željna provoda, radim i studiram, stoga ne patim za nekim pretjeranim izlascima, ali mi je žao da ne možemo bar jednom tjedno/jednom u dva tjedna otić na kavu, pa premda u kafić koji nam je u sklopu zgrade.
Kad im dečko prigovori (rijetko), onda igraju na emocionalnu kartu kako ih život nije mazio i kako su sad tu gdje jesu.
Ne mogu to razumijeti jer sam i ja dijete samohranog roditelja i mene i brata je mama sama odgojila, radila 2 posla, ali uvijek smo sve imali, vidjeli svijeta, išli na hobije, studirali.. Nije mi jasno kako netko može bacit na dijete sav taj teret. Doduše, on ima 28 godina..

Kada prigovorim dečku za to, on šuti.
Probam normalno, on šuti.
Derem se, on šuti.
Onda se ponaša kao da se ništa nije dogodilo..
Ne mogu se zamislit da živimo s njima cijeli život i podređujemo se njima jer ih eto, nema tko financirat. Tata mu nema dana radnog staža. Svi računi su im blokirani, enormni dugovi, katastrofa.

Zajednički život odlažemo (ON ODLAŽE), jer ih ne može ostavit da, po njegovim riječima, "umru od gladi". A ja se ne mogu više borit protiv vjetrenjača. Ne znam.

Hvala što si pojasnila situaciju,sad su stvari jasnije i sad vidim problem kojeg ćeš ti nažalost teško riješiti. Stariji su ljudi pa to što ne rade nije toliko čudno,posla u državi rijetko ima i za mlade ljude a starijima je gotovo nemoguće naći posao,osim ako su struke koja je potrebna tržištu rada. Ali ako već ne rade nije mi jasan njihov mentalni sklop gdje sve što dobiju od njega potroše isti dan umjesto da to rasporede na duže razdoblje za kruh,mlijeko i osnovne stvari,toliko o tome da su gladni. Tu se ne radi o tome da oni nemaju za osnovno i da su gladni,radi se o tome da iskorištavaju sina financijski i tu ti se ništa ne bi promijenilo ni da on ima plaću 10 tisuća kn,sve bi ostalo isto osim što bi oni više trošili. Ne vjerujem da će ih on ostaviti jer i da se odselite on bi se neprestano pitao imaju li oni dovoljno za život,možda bi ti predbacivao što ste otišli a to bi samo stvorilo dodatne napetosti među vama...

[mrafica]

Hinny Pie kaže:

Sigurno si u pravu, samo što si ja još uvijek to ne mogu priznati..
Da, oprosti, zanemarila sam pitanje.
Moja financijska situacija je dobra, rekla sam već da radim. S njim živim tek odnedavno, nije bilo smisla plaćati stan s obzirom da sam svaki dan spavala kod njega, ali zasigurno se mislim preseliti kada on ode na brod.

Ja evo iskreno mislim da bi ti puno lakše prihvatila cijelu situaciju da si u nju uključena i da je tvoje mišljenje bitno. Čak i da cijela situacija nakon toga izgleda identično! Bilo bi miljama drukčije. Jer taj osjećaj zajedništva i poštovanja i zajedničke borbe za vašu zajednicu bi učinio ključnu razliku.
Ti tog osjećaja nemaš, samo imaš njegove odluke koje bi trebala bespogovorno prihvatiti.

[Hinny Pie]

Ganton kaže:

Hvala što si pojasnila situaciju,sad su stvari jasnije i sad vidim problem kojeg ćeš ti nažalost teško riješiti. Stariji su ljudi pa to što ne rade nije toliko čudno,posla u državi rijetko ima i za mlade ljude a starijima je gotovo nemoguće naći posao,osim ako su struke koja je potrebna tržištu rada. Ali ako već ne rade nije mi jasan njihov mentalni sklop gdje sve što dobiju od njega potroše isti dan umjesto da to rasporede na duže razdoblje za kruh,mlijeko i osnovne stvari,toliko o tome da su gladni. Tu se ne radi o tome da oni nemaju za osnovno i da su gladni,radi se o tome da iskorištavaju sina financijski i tu ti se ništa ne bi promijenilo ni da on ima plaću 10 tisuća kn,sve bi ostalo isto osim što bi oni više trošili. Ne vjerujem da će ih on ostaviti jer i da se odselite on bi se neprestano pitao imaju li oni dovoljno za život,možda bi ti predbacivao što ste otišli a to bi samo stvorilo dodatne napetosti među vama...

E upravo to! Hvala vama na odgovoru. Ovo zadnje je u potpunosti točno, znači li to da moram krenuti dalje sama, jer se neće ništa promijeniti?

[dugii]

mrafica kaže:

Autorice, čovjek koji te ne pita za mišljenje o odlasku na brod na 6 mjeseci, koji ti ne iznese svoju ideju da o tome razmišlja (a to je sigurno bio proces, a ne preko noći, i prijave i primitka na brod), kojeg očito nije briga što ti imaš na to reći (i na sve ostale segmente vašeg života), nego ti samo iznese svoj plan i to je to, take it or leave it, to je čovjek koji ti nije partner i koji te uopće ne doživljava kao partnericu, da ne kažem da te ne poštuje koliko je crno pod noktom.

Problem nisu njegovi roditelji, nego on i njegov stav prema tebi. A to se neće promijeniti ni da živite na drugom kontinentu od njegovih roditelja. Tvoja je odluka na kraju želiš li uz sebe takvu osobu.

Nisi odgovorila na pitanja o svojim financijama, ovisiš li ti o njemu/njima?
Gdje bi (i od čega) živjela da nisi s njim u stanu njegovih roditelja?

Možda to nije bio proces,možda je odluka donesena naglo preko noći,možda joj nije stigao reći,možda se bojao.Možda je čovjek osječao da se nalazi između dvije vatre pa je zbunjen i zato odlučio da "pobjegne".
Mislim da si zaključila malo prebrzo to što si zaključila.Problemi možda jesu u njemu ali ja nisam siguran da su baš samo u njemu.

[mrafica]

dugii kaže:

Možda to nije bio proces,možda je odluka donesena naglo preko noći,možda joj nije stigao reći,možda se bojao.Možda je čovjek osječao da se nalazi između dvije vatre pa je zbunjen i zato odlučio da "pobjegne".
Mislim da si zaključila malo prebrzo to što si zaključila.Problemi možda jesu u njemu ali ja nisam siguran da su baš samo u njemu.

Da je to jedina stavka gdje je njeno mišljenje nebitno, mogla bih prihvatiti da sam ga krivo procijenila. Obzirom da je njeno mišljenje u svemu nebitno, mislim da nisam pogriješila.

[dugii]

mrafica kaže:

Da je to jedina stavka gdje je njeno mišljenje nebitno, mogla bih prihvatiti da sam ga krivo procijenila. Obzirom da je njeno mišljenje u svemu nebitno, mislim da nisam pogriješila.

Po meni odnos između njega i njegovih roditelja je stavka u kojoj ona uopće ne bi trebala sudjelovati,ne ako on to ne želi.Prema tome mislim da si ipak pogrješila jer osim toga nema drugog u čemu je njeno mišljenje bilo nebitno.

[Ganton]

Hinny Pie kaže:

E upravo to! Hvala vama na odgovoru. Ovo zadnje je u potpunosti točno, znači li to da moram krenuti dalje sama, jer se neće ništa promijeniti?

To moraš li krenuti dalje sama ili ne moraš sama odlučiti jer jedino ti to možeš. Kao što je netko gore napisao on je karte na stol stavio i to je to a na tebi je odluka dal ga možeš prihvatiti takvog kakav je ili ne?

[mrafica]

dugii kaže:

Po meni odnos između njega i njegovih roditelja je stavka u kojoj ona uopće ne bi trebala sudjelovati,ne ako on to ne želi.Prema tome mislim da si ipak pogrješila jer osim toga nema drugog u čemu je njeno mišljenje bilo nebitno.

Gle, ako ijedan dio njegovog odnosa s roditeljima utječe na njih kao par, onda ona ima pravo na mišljenje. Ne misliš li?
Ako on njima daje toliko novca da to utječe na njih, kako se to onda nje ne tiče?
Moj dragi je dugo godina pomagao novčano svojoj majci (otplaćivao jedan kredit do kraja), i dok mi nismo dijelili financije, nije me se to ticalo, točno. Ali kada smo postali zajednica i obitelj, i kada su financije postale zajedničke, tada se to počelo ticati i mene, što je on poštovao i razgovarao sa mnom unaprijed o tome i naravno da smo nastavili pomagati njegovoj majci, ali da je imao stav-ja njoj pomažem, ti to prihvati ili nemoj, ne tiče te se moj odnos prema majci, sumnjam da bih se osjećala poštovano i uvaženo i kao njegova partnerica.

Njegov odnos prema roditeljima direktno utječe i na njen odnos s njim, samim time je se tiče i njeno mišljenje bi mu trebalo biti bitno.

[Anja]

A sta bi bilo da si ti odbila pomagati njegovog materi ?