Znanost - Primjena - Tehnologija

[adriatic]

. . Znanost i njena ograničenja

Od mnogih ograničenja znanosti neka proizlaze iz same njene suštine (A. Einstein: Phantasie is besser als Wissen, denn Wissen ist begrenzt.), a druga su društveno (politički ) nametnuta.
Znanost se temelji na nekim nedokazivim pretpostavkama i kao takva ne pretendira na apsolutne istine (premd joj neki podmeću takve ambicije), dapače uopće se ne bavi istinom, već ČINJENICAMA. Činjenica je ono što djeluje, ono što se moše potvrditi (i realizirati) praksom.

Bitna je sastavnica znanosti PRIMJENA. Nema znanosti bez (barem buduće) primjene. Teorijska znanost samo je priprema za primjenjenu. Iako je netko (Ludwig Boltzmann) rekao da nema ništa praktičnije od dobre teorije, znanost se afirmira kao znanost tek primjenom.

Danas primjena ide, u mnogim slučajevima ispred teorije. Tako mi ne znamo gotovo ništa o suštini elektromagnetizma, a svijet je preplavljen «čudima» elektonike. Sve su te naprave, više manje, «crne kutije», ne samo za laike, već i za stručnjake.
Primjenjena znanost stvara (nove i nove) tehnologije. One su izvor sve veće produktivnosti, sve većeg materijalnog bogatstva i sve većeg profita onih koji ih prvi primjenjuju. Otuda sve veći interes za financiranje znanstvenih istraživanja i tu su korijeni društvenih (ekonomsko-političkih) ograničenja znanosti.

Živimo u vremenu informatičke lavine: nove spoznaje (informacije) stvaraju se sve brže i sve ih je teže pratiti. No to ne znači da se ostvaruje san tehno-scientističkih optimista da se znanost približava nekakvim konačnim spoznajama i da će odgovoriti na sva (interesantna) pitanja. Naprotiv, s novim istraživanjeima otvaraju se (sve brže) nova pitanja, a na sve njih ne može se (ni pokušati) tražiti odgovore, jer ih ima previše. Sada dolazi do ključnog izbora i ograničavanja širine istraživačkih zahvata: istražuje se SAMO ono što je interesantno određnom društvu. odnosno – u krajnjoj liniji – financijerima.

Znanost je po svojoj suštini redukcionistička. Ona svojim istraživanjima osvijetljava samo malen (jako uzak) djelić «Onog što jest», dok sve ostalo ostaje u tami. Ona ne može osvijetliti velike dijelove «stvarnosti», a još manje Cjelinu. Svaki takav pokušaj završava fijaskom, odnosno farsom kvazi objašnjenja. Zato znanost ne može biti takmac filozofiji i ne treba se sukobljavati s religijama. Ako obje strane ostanu u okvirima svog domena nema razloga za sukob.

[adriatic]

U znanosti, osobito njenoj primjeni, stalno se sukobljavaju dvije njene osnovne funkcije (sastavnice): INOVACIJA & KONTROLA.

Inovacija – kritičko prevladavanje starih spoznaja i stvaranje novih, primjerenijih našem vremenu, inherentna je znanosti i njena primarna zadaća.
Kontrola je primjena znanstvenih dostignuća na / u porobljavanju nižih društvenih slojeva, (tj većine), odnosno spriječavanje njihove pobune (A. Comte). Ovo jednako vrijedi za primjenu metoda društvenih znanosti u manipuliranju masama (masovne komunikacije, školstvo, zdravstvo, državni represivni aparat), kao i primjenu prirodnih znanosti za otkrivanje, projektiranje i proizvodnju efikasnijih oružja za ranjavanje i uništavanje ljudi i živih bića općenito.

Kako javnost (bar u ovom drugom slučaju) zna tko su autori (izumitelji) raznih oružja i tehnika, ulažu se veliki napori da se, kao istina, plasira mit o etičkoj neutralnosti zanosti. Tvrdi se da znanost služi čovječanstvu, a za njenu zloupotrebu krivi su neki (zločesti *) pojedinci na vlasti.

To nas dovodi do ključnog pitanja: KOMU SLUŽI znanost ?

Usmjerenost i obujam istraživanja bitno ovise o financijerima. Općenito se može reći da ono što neće (bar u doglednoj) budućnosti donijeti profit neće ni biti financirano, pa ni predmet znanstvenog istraživanja. Kako je moderna znanost okosnica vladajućeg konsenzusa (koji određuje društvenu stvarnost) možemo reći da profit oblikuje cijeli naš svijet.
Karikirano rečeno: Ono što nije profitabilno ne smije ni postojati.

A na pitanje ČEMU ČOVJEK ? – odgovor daje stara njemačka poslovica:
Od goveda se pravi loj, a od ljudi novac!

- - - - - - -- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
* Za atomske bombe bačene na Japan krivi su političari, a ne i fizičari koji su ih stvorili.
Kao da su ti političri mogli napraviti bombe i bez fizičara i znati za njihove stravične efekte.

[adriatic]

adriatic kaže:

To nas dovodi do ključnog pitanja: KOMU SLUŽI znanost ?

Usmjerenost i obujam istraživanja bitno ovise o financijerima. Općenito se može reći da ono što neće (bar u doglednoj) budućnosti donijeti profit neće ni biti financirano, pa ni predmet znanstvenog istraživanja. Kako je moderna znanost okosnica vladajućeg konsenzusa (koji određuje društvenu stvarnost) možemo reći da profit oblikuje cijeli naš svijet.
Karikirano rečeno: Ono što nije profitabilno ne smije ni postojati.

Da se malo podsjetimo.

[Barbabianca]

Phantasie is besser als Wissen, denn Wissen ist begrenzt.

Danas primjena ide, u mnogim slučajevima ispred teorije.
Tako mi ne znamo gotovo ništa o suštini elektromagnetizma,
a svijet je preplavljen "čudim" elektronike. Sve su te naprave,
više manje, "crne kutije", ne samo za laike, nego i za stručnjake.

Znanost je po svojoj suštini redukcionistička. Ona svojim istraživanjima osvijetljava samo malen (jako uzak) djelić "Onog što jest", dok sve ostalo ostaje u tami. Ona ne može osvijetliti velike dijelove «stvarnosti», a još manje Cjelinu. Svaki takav pokušaj završava fijaskom, odnosno farsom kvazi objašnjenja.
Zato znanost ne može biti takmac filozofiji i ne treba se sukobljavati s religijama.
Ako obje strane ostanu u okvirima svog domena nema razloga za sukob.

Danas prevladava mnijenje da je znanost „najmoćniji“
pristup istini, ali znanost uopće nema pristup istini.
Znanost barata činjenicama. Činjenica je ono što čini – djeluje.
Rezultat je znanosti djelatan, ponovljiv/provjerljiv
– tehnika ili tehnologija, a NE istina.

Čini mi se da je najbolje znanost odredio zoolog Peter Medawar koji kaže:

"Science is the art of the soluble" (Znanost je umjetnost rješivog) …
"Scientists address only those matter they are at any time equipped to solve."

Znanost se bavi samo onim što može riješiti i to malenim dijelom onoga što bi mogla riješiti.

[The_Equilibrist]

O, pobogu... zar nije dizanje prastarih tema zabranjeno? A i centriranje teksta, ako nije, trebalo bi biti. Imam osjećaj da čitam lošu poeziju.

[Trilobit]

Primjećujem da se često govori o sukobu znanosti i politike, znanosti i vjere, znanosti i filozofije..., pitanju tko koga kontrolira i sličnim odnosima.

Mislim da bi trebalo napraviti sitnu distinkciju između sukoba navedenih "umnih djelatnosti" i sukoba političara, znanstvenika, filozofa, svećenika/vjernika ...

Znanost nije znanstvenici, vjera nije svećenici (+ papa :-), filozofija nije filozofi, politika nije političari... Svi oni doprinose svojem području "djelatnosti" ali to što je rezultat njihovog rada postoji kao više-manje sistematizirani sustav znanja/vjerovanja neovisno od svakog konkretnog pojedinca, pa i vrhunskih genija.

Sukobi proistječu iz različitih osobnih/grupnih svjetonazora koji nužno proizlaze iz različitih načina gledanja na stvari (da malo vulgariziramo: profesionalnih deformacija), kao i različitih društvenih uloga i položaja u danom trenutku.

Dakle, ako znanstvenici (ne znanost) rade i neetičke stvari zbog političke prisile i profita, to je zato što oznaka znanstvenik ne obilježava cijelog čovjeka. Taj isti čovjek je i građanin, poduzetnik, dio obitelji... I znanost je samo jedna komponenta njegovog odnosa prema različitim pitanjima. Biografije znanstvenika pokazuju da su oni izuzetno šareno društvo ako ih se gleda po bilo kojem drugom ljudskom obilježju. Štiviše, od nekoga tko je opsjednut svojim radom u laboratoriju i ambicijama u smislu znanstvene karijere očekujem slabije a ne bolje razumijevanje društva čak i u odnosu na prosjek. Nije bitno samo to koliko netko ima natprosječne intelektualne sposobnosti, nego i kako ih "troši".

Zbog uloge znanosti u vrlo brzim promjenama u zadnjih 100 godina znanstvenici su pomalo mistificirani, ponovno - zbog nerazlikovanja znanosti od znanstvenika.

Npr. u svakodnevnom govoru može se tolerirati da se govori o novcu za znanost (iz čega proizlazi odnos politika - znanost), ali ne daje politika nikakav novac za znanost, nego političari daju novac (poreznih obveznika) znanstvenicima ili znanstvenoj zajednici. Znanstvenici iz toga mogu, ali i ne moraju "proizvesti" znanost.

Budući da se gore navedene "umne djelatnosti" u nekim pitanjima preklapaju (što je i sasvim logično, jer predstavljaju samo različite parcijalne pristupe jedinstvenoj stvarnosti), onda mogu postojati prijeporna pitanja, ali prijeporna pitanja postoje i unutar same znanosti, filozofije, religije. To je kako se one razvijaju, to nisu sukobi, barem ne tako dugo dok se poštuju metode same discipline. Kad znanost, filozofija i religija daju na isto pitanje (npr. "što je život") različite odgovore onda ta razlike prvenstveno proizlazi iz samih karakteristika tih disciplina, budući da svaka gleda sa svojeg stajališta. U tom smislu i različiti odgovori različitih disciplina mogu biti istovremeno točni (nisam napisao istiniti, nego točni sa stajališta metodologije), budući da je u samom pristupu ugrađen različiti diskurs.

Ako se znanstvenik i filozof zbog toga uhvate za gušu, to je njihov osobni sukob ili sukob njihovih "staleža", a ne znanosti i filozofije.

A to što možemo imati 3 i više točnih, a različitih, odgovora na isto pitanje je posljedica postojanja više načina na koji pristupamo stvarnosti tj. rascjepkanosti pristupa. Ali to je naše ograničenje, drugačije ne možemo.

[Barbabianca]

Trilobit kaže:

Primjećujem da se često govori o sukobu znanosti i politike, znanosti i vjere, ...

Ne postoji nikakav razlog za sukob znanosti i vjere,
jer se njihove domena ne dodiruju.
Taj sukob bi mogli usporediti (karikirano) sa sukobom jastoga i sokola.

Trilobit kaže:

Znanost nije znanstvenici, vjera nije svećenici (+ papa :-), filozofija nije filozofi, ...

A što jest filozofija u odnosu na znanost i religiju
možemo pogledati ovdje
https://www.forum.hr/showthread.php?t=6091

Trilobit kaže:

I znanost je samo jedna komponenta njegovog odnosa prema različitim pitanjima.

Trilobit kaže:

Kad znanost, filozofija i religija daju na isto pitanje (npr. "što je život") različite odgovore onda ta razlike prvenstveno proizlazi iz samih karakteristika tih disciplina, ...

A odgovara li znanost na to pitanje ?
Koliko ja znam, biologija se bavi samo živim bićima, a ne životom.

[Trilobit]

Ad 1. Napisao sam da se govori (pojednostavljeno) o takvom sukobu, a sukobi između znanstvenika i promicatelja vjere definitivno su postojali, a postoje i dalje samo s malo manje lomača i slanja u ludnice. Uz neizbježni prilog politike u svakom slučaju.

Ad 4. Biologija ima definiciju života, u smislu da definira što je živo biće a što ne. Ta definicija kod filozofa ne bi prošla (fino se izražavam), a za filozofsku definiciju bi biolog (ako nastupa isključivo kao biolog, a ne kao misleći čovjek) pitao šta da s tim počne. To je upravo ono o čemu govorim kao različitim pristupima.

[Barbabianca]

Trilobit kaže:

a sukobi između znanstvenika i promicatelja vjere definitivno su postojali, a postoje i dalje ...

Ad 4. Biologija ima definiciju života, u smislu da definira što je živo biće a što ne.

Sukobi su postojali kada je Crkva pretendirala na položaj arbitra u
spoznaji uopće - pa i u znanosti; i dok je imala veliku društvenu moć.
Danas znanost ima golem prestiž pa razni dovkinsoni udaraju kontru.
To je u spoznajnom smislu posve promašeno jer religija i znanost
ne djeluju na istom planu (razini) pa nema razloga za sukob.
Znanstvenik može biti vjernik i svećenik može biti znanastvenik

Biologija NEMA definiciju života, jer se bavi samo živim bićima.
Živo je biće samo jedna manifestacija života, a ne Život sam.
Živo biće nastaje iz živog bića, a Život nastaje . . . ? ? ?

Konačno i razgraničenje je proizvoljno: jesu li virusi život ?

[The_Equilibrist]

Naravno da religija i znanost djeluju u istoj domeni. I jednome i drugome je cilj pojasniti istinu. Istine znanosti i religije su apsolutno nespojive i tu dolazi do pravoga konflikta jer se oboje bavi istom problematikom. Upravo je Dawkins jedan od mnogih koji uvijek iznova ukazuju na besmislenost argumenta "non-overlapping magisteria". To je samo pokušaj filozofa religije da pripreme teritorij za neizbježni krajnji uzmak iz fizičkoga svijeta.

Jednako je blesavo tvrditi i da jedna znanstvena disciplina nema definirane granice svoga interesa. S obzirom da nema puno biologa koji proučavaju kamenje, čini se da im je manje više jasno što je život. Ironiju na stranu, život je definiran od molekularne razine u organskoj kemiji do intelektualne i duhovne. A područje interesa bilogije je jasno određeno.

[Lila_sun]

The_Equilibrist kaže:

Naravno da religija i znanost djeluju u istoj domeni. I jednome i drugome je cilj pojasniti istinu. Istine znanosti i religije su apsolutno nespojive i tu dolazi do pravoga konflikta jer se oboje bavi istom problematikom. Upravo je Dawkins jedan od mnogih koji uvijek iznova ukazuju na besmislenost argumenta "non-overlapping magisteria". To je samo pokušaj filozofa religije da pripreme teritorij za neizbježni krajnji uzmak iz fizičkoga svijeta.

Jednako je blesavo tvrditi i da jedna znanstvena disciplina nema definirane granice svoga interesa. S obzirom da nema puno biologa koji proučavaju kamenje, čini se da im je manje više jasno što je život. Ironiju na stranu, život je definiran od molekularne razine u organskoj kemiji do intelektualne i duhovne. A područje interesa bilogije je jasno određeno.

Znanosti sigurno nije cilj pojasniti "istinu", jer to onda ne bi bila znanost nego dogma Naime, istina uvijek postoji vise - istina nije nesto objektivno, svaka grana znanosti i svaki smjer u toj grani ima svoju "istinu", a njihovi se poklonici redovito svađaju oko toga cija je istina prava istina Eventualno mozemo govoriti o nekakvim statistickim cinjenicama unutar jednog od pravaca, ali o istinama sigurno ne. Naravno, to i dalje ovisi o tome o kojoj se znanosti radi, u biologiji se o cinjenici moze govoriti sigurno na drukciji nacin nego u drustvenim znanostima.
Ali u svakom slucaju, o istini ne govori nijedan ozbiljni znanstvenik - to je pojam koji spada u domenu filozofije, a ne znanosti.


Sto se tice Darwina, on je odlican primjer toga kad se nesto sto je samo jedna paradigma ne-kriticki uzme kao nepobitna istina

[Barbabianca]

adriatic kaže:

Znanost se temelji na nekim nedokazivim pretpostavkama i kao takva
ne pretendira na apsolutne istine (premda joj neki podmeću takve ambicije), dapače uopće se ne bavi istinom, nego ČINJENICAMA.
Činjenica je ono što djeluje, ono što se može potvrditi (i realizirati) praksom.


Znanost je po svojoj suštini redukcionistička. Ona svojim istraživanjima
osvijetljava samo malen (jako uzak) djelić «Onog što jest», dok sve ostalo
ostaje u tami. Ona ne može osvijetliti velike dijelove «stvarnosti», a još
manje Cjelinu. Svaki takav pokušaj završava fijaskom, odnosno farsom
kvazi objašnjenja. Zato znanost ne može biti takmac filozofiji i ne treba
se sukobljavati s religijama. Ako obje strane ostanu u okvirima svog
domena nema razloga za sukob.

Kako je filozofija prvenstveno traganje (racionalno) za smislom,
tj pokušaj da se domisli CJELINA za nju je bitan um i metoda dijaloga
(za razliku od religija koje su monološke, zahtijevaju vjeru u autoritet).

Znanosti se bave pojedinim dijelovima stvarnosti (a ne cjelinom)
pa su za njih prikladne razne analitičke (razumske) metode.

Dakle filozofiji i znanostima zajedničko je oslanjanje isključivo na racionalne
metode (umske i razumske), ali se znanosti ne bave cjelinom ni globalnom
sintezom. Gnoseološki okvir svakoj znanosti određuje filozofija.

Sa religijama filozofiji je zajedničko bavljenje cjelinom i traženje smisla,
ali se religije oslanjaju na vjeru i povjerenje u autoritete, a filozofija to odbacuje.

Religije i znanosti nemaju zajedničkih točaka.
One se ne sukobljavaju, nego mimoilaze - na djeluju na istoj razini.

https://www.forum.hr/showthread.php?t=6091