Razvod i podjela imovine

[BILJEŽNIK]

Molim forumaše i forumašice koji su prošli ovo traumatično iskustvo da mi odgovore na koji su način podjelili "bračnu stečevinu", da li je to bilo po dogovoru ili preko odvjetnika, koji je princip i koja su pravila...

[Billi]

po dogovoru, ako ide.
stan (kredit) meni, auto i nesto kesa njemu.

[atlantis]

meni je u tom trenu bilo bitno samo da ode...

tako da je uzeo sto je htio i ostavio (dugove) sto je htio...

srecom, sve je mirno proslo...

[Katrin]

bracna stecevina se formalno dijeli na pola, osim ako predbracnim ugovorom nije drugacije dogovoreno...a naravno da se i vi mozete dogovoriti oko toga

[SilentDriver]

Ah,nemam takvuh iskustava

[BILJEŽNIK]

Stvar je u tome što smo se mi prije neka dva mjeseca sve dogovorili, no ona sada traži još love. Djeca (dvoje - jedno na faksu, jedno srednja škola) ostaju meni, živimo u potkrovlju koje smo uredili zajedno u kući mojih roditelja (cca 50 m2). Ponudio sam joj 10k eura i da ne mora plaćati uzdržavanje djece, ali ona sada nije zadovoljna s tim, prijeti mi maratonskom parnicom i sl. Ima li tko kakav prijedlog, savjet, slično iskustvo?

[Katrin]

e prijeti i ti njoj parnicom, pa kad joj jos odrede alimentaciju bit ce mirna.

[Dunhill]

Moje iskustvo. Ostavio sam sve. U stvari, to sve je bilo stan od stotinjak kvadrata u dobrom kvartu. S tim da je uknjižen lapo-lapo, pa kad se klinci osamostale, diplomiraju, zaposle (a to bu mozda tek za desetak godina), stan frknemo, a lovicu podijelimo. S tim da je moja polovica ionak namijenjena - klincima. Jer ak si do tada ne rješim ponovo neke stvari, onda sam fakat u kurcu. A ona nek se jebe tam di je. Stan smo ionak kupili nakon prodaje starog stana koji je bio moj prije nego smo se ozenili...Kredita je bilo nekaj sitnog, ja otplačujem veći, ona manji. Alimentaciju plaćam redovito...i to je to.
Malo je sranje....uz alimentaciju koju smo sami odredili (debelo veća od zakonske) plaćam još i najamninu za stančić...al bar me niko ne jebe...a i ja jebem kaj hoću

[Ona007]

prolazimo kroz to sada. trece mirenje. jos uvijek zivimo skupa.
ja sam fleksibilna sto se tice imovine, on se ne zeli iselit pa cu se iselit ja..
meni je problem sto oboje hocemo starateljstvo nad malim. na sve ostalo osim toga cu pristati. on me s ovim drzi u shaci tj. kaze da nece ni on nikakvu imovinu samo hoce malog a po mogucnosti i mene...

[deatwin]

BILJEŽNIK kaže:
Stvar je u tome što smo se mi prije neka dva mjeseca sve dogovorili, no ona sada traži još love. Djeca (dvoje - jedno na faksu, jedno srednja škola) ostaju meni, živimo u potkrovlju koje smo uredili zajedno u kući mojih roditelja (cca 50 m2). Ponudio sam joj 10k eura i da ne mora plaćati uzdržavanje djece, ali ona sada nije zadovoljna s tim, prijeti mi maratonskom parnicom i sl. Ima li tko kakav prijedlog, savjet, slično iskustvo?

Ako ste se prije dva mjeseca sve dogovorili, a ona se iznenada "povampirila"... fakat ne znam.

Jedino što mi pada na pamet je uvođenje "treće strane" u pregovore. To može biti zajednički, poznati vam odvjetnik. Ili zajednički prijatelj. Ili netko iz Centra za obiteljsko savjetovanje možda (u Palmotićevoj)?
Naime, tako nešto predlažem zbog odmaka od situacije i objektivnih riječi koje će možda biti voljna hladne glave saslušati.
Možda i ona misli da je realna u svojim očekivanjima, možda je loše savjetovana, možda... Puno je tih možda kad se kreće u razvod

Moje iskustvo sa razvodom ti stvarno ne može pomoći, jer ja sam uzela sina, dva kofera, nešto vrećica i otišla. Ne zato što sam neka "fraerica", nego zato što to malo što smo zajedno stvorili - još bi manje bilo da se išlo dijeliti, a i znala sam da sam osoba koja će lakše i brže novo stvoriti.

Ponovno i ponovno i ponovno i ponovno razgovarajte, zajednički se dogovarajte, objašnjavajte jedno drugome svoj stav. Jer to je temeljitije i snažnije od kilometarskih parnica koje vas inače čekaju. Parnice uništavaju i ono malo "odnosa" što je među vama ostalo, a razgovor i dogovor - ne. Na taj način, djelotvorniji kao roditelji-partneri ćete moći dalje funkcionirati.

Dea

[Ir@]

Mislim da bi se trebao posavjetovati s odvjetnikom, jer tko ti garantira da će se ona držati dogovora. Ja sam vrlo ružna prošla s "dogovorima", danas sam podstanar s dvoje djece i još se moram boriti za alimentaciju. Gad ni to neće plaćati, kao da taj novac daje meni a ne svojoj djeci.....Hoću reći da mi je krivo što od početka nisam išla s odvjetnikom i suđenjem do Vrhovnog suda ako treba.

[još jedna mudrica]

Ona007 kaže:
prolazimo kroz to sada. trece mirenje. jos uvijek zivimo skupa.
ja sam fleksibilna sto se tice imovine, on se ne zeli iselit pa cu se iselit ja..
meni je problem sto oboje hocemo starateljstvo nad malim. na sve ostalo osim toga cu pristati. on me s ovim drzi u shaci tj. kaze da nece ni on nikakvu imovinu samo hoce malog a po mogucnosti i mene...

same here

[bigmamma]

.....Moja je rastava bila strašna i ja sam pobrala svoje i djetetove stvari i pobjegla glavom bez obzira samo da me ostavi na miru....nikad nisam podnjela tužbu za podjelu imovine ,ne želim ništa od njega..sve sam mu ostavila(namjestila sam komplet stan od svoje ušteđevine)..preboljela sam taj novac...imam mir...a on se ni ne javlja ...a ja ga ne želim ni vidjeti.

To može potrajati godinama a ja nemam živaca za povlačenje po sudu .Samo želim svoj mir a to i imam.