Quote:
Om Tat Sat kaže:
Prije sada tri godine bila sam na jednom duhovnom retreatu u trajanju od nekoliko dana. Bilo mi je to prvi put da izlazim iz svoje komfor zone i idem u nepoznato - niti sam puno znala o toj specifičnoj tradiciji niti mi je itko od praktikanata bio poznat, no otisnuh se na put jer me nešto tjeralo da idem. Totalni novajlija u nepoznatoj sredini pokušava uhvatiti korak s već iskusnim praktikantima. Danima sam bila izložena uglavnom meditaciji i praksi koja ide uz tu tradiciju. Tamo mi se dogodilo zanimljivo iskustvo "pročišćenja" nakon kojeg sam počela rapidno mijenjati neke stvari u životu. Uz to, na povratku mi se dogodilo nešto što mi se dotad redovito događalo kod dužeg izbivanja iz svog uobičajenog okoliša - promijena dimenzije poznatog prostora, kada prostor kojim se redovito krećeš izgleda posve drugačije. Obično bi se to vratilo na onu početnu uobičajenost nakon dva-tri dana, međutim tog je puta taj osjećaj drugačijeg prostora trajao tjednima. Uz to sam imala osjećaj da nisam uzemljena i da sam konstantno negdje između u prostoru. Bio je to period kad se hrpa toga počela odmotavati i posegnula sam za savjetom iskusnijih ljudi koji su mi odmah rekli da je zbog izloženosti jakoj duhovnoj vibraciji moj sustav prešao na drugčiju frekvenciju i da će doći sve na svoje. Meni je tada to bilo preintenzivno i nisam bila sigurna što se događa.
Prije nego sam se ozbiljnije počela baviti praksom za koju sam se opredijelila, redovito bih u meditaciji imala doživljaj širenja prostora koji bi bio toliko intenzivan da bih istog trena osjetila nelagodu i prekinula meditaciju. Otkako imam redovitu sadhanu to se više ne događa, za razliku od onda kada su mi neki znali reći da nisam uzemljena i da se to zato događa, sada se osjećam i preuzemljeno jer ne mogu uopće uroniti u meditaciju. Ne znam ima li tko kakvih sličnih iskustava, kako bi ih objasnili i kako se odnosite prema njima?
Ovo me interesira jer želim upoznati procese koji se događaju, a ne ih mistificirati, a rijetko s kim mogu o tome pričati.
|
Dobro su ti objasnili sto se tice uzemljenja jer, kako kaze Patanđali, samadhi se ostvaruje tako da prakticiramo vježbu/meditaciju i razmak.
To pravilo prisutno je i u krščanstvu kao 'ora et labora': moli i radi.
Znači, potrebno je meditirati i biti aktivan kako bi se to stanje iz meditacije stabiliziralo i integriralo.
Vedski princip je 'nivartadhvam', što znači 'povuci se' (retire, eng.). Povlačimo se iz relativnog u apsolutno, a zatim iz apsolutnog u relativno. Život se tako giba u zipci povlačenja iz relativnog u apsolutno/transcendentalno i iz apsolutnog u relativno dok se apsolutno ne integrira u relativno i ta dva stanja počnu živjeti istovremeno. To je stanje integracije života, stanje koje se na istoku zove 'yoga'.
Dobro je kad meditiramo da imamo neku ispunjavajuću aktivnost i da živimo ispunjen život. Tada ćemo i lakše napredovati.
Iskustva koja si imala na početku su 'normalna' i uglavnom oni koji su čistije duše imaju takva iskustva na početku. Kasnije se stvari svedu na 'normalu' i više nemamo tako 'duboka iskustva'. Neki kažu da na početku duhovnog puta u ovom životu brzo dostignemo nivo iz prošlog života i kasnije nemamo tako često tih dubljih iskustava. Mislim da je to otprilike točno i da ta su ta duboka iskustva rezultat kontrasta zbog života u materijalnom svijetu iz kojega se ponovno počinjemo otvarati duhovnom svijetu i pokušavamo integrirati ta dva svijeta.
No, ta iskustva koja smo imali na početku i koja se postupno javljaju rijeđe, su poticaj za dalji rad na sebi.
Što se tiče tog širenja prostora/ svijesti i nelagode, tu se radi o tome da kada se svijest širi dolazi do oslobađanja određenih samskara/vasana (pritajeni dojmovi) što se javlja kao neka misao, emocija, strah i to nas izbacuje van iz dubine.
Kad tih samskara ne bi bilo, svako bi jednostavno samo utonuo u meditaciju i samadhi.
U toj promjeni prostora o kojoj govoriš, ti vjerojatno doživljavaš Sebstvo kao odvojeno od aktivnosti. To je vjerojatno iskustvo svjedočenja koje se javlja kod prosvjetljenja. Patanđali to opisuje kao razliku između budhija i Puruše (intelekta i Sebstva/duše). U tom stanju mi doživljavamo i objek/relativno i subjekt/apsolutno u isto vrijeme.
To stanje u početku se javlja povremeno, no kada se stabilizira postaje trajno.
Da bi se to dogodilo potrebno je redovito provoditi duhovnu praksu.
Sretna nova godina!
Linearni mod
