Pa nitko ni neće reći autoru otvoreno da je histerikus.
Ispitati će navode, odbaciti ih kao irelevantne, a ako na sudu još bude dečko o tome neće mu pomoći, a može mu u najgorem slučaju odmoći.
Zašto onda da ističe nešto što mu u već lošoj situaciji može odmoći, nije mi jasno. Niti je logično, niti je produktivno. Čemu onda?
Niti jedan sud neće to sve pričanje o jebavanju uvažiti kao valjan temelj za presudu, ali na sudu postoji i tzv. psihološki moment koji bi trebao biti zanemaren, ali eto...i suci su na kraju krajeva ljudi.
Zašto onda bespotrebno izazivati potencijalni negativni psihološki moment prilikom parnice koju želiš dobiti?
Za ništa osim sebi stvoriti eventualne probleme.
Vidiš, kao pravnik se ne slažem s tobom.
Jer praksa ne potvrđuje tvoju tezu da majke većinski dobivaju “skrbništvo” jer je to primarna stvar običaja.
Da, ima i tog momenta kod nekih presuda i nitko ne tvrdi obratno.
Ali nije sve toliko crno, niti je uzrok statistike takav kakav je iz razloga koji uporno ističeš.
Prema mom iskustvu sa suda primarno žene dobivaju “skrbništvo” jer ga očevi u većini ni ne traže.
Razlozi tome su razni.
Jedan dio njih ne traži jer nisu nikad ni bili posebno obiteljski nastrojeni tipovi, pa shodno tome ni ne žele imati na primarnoj “skrbi” svoju djecu. Takvi će rađe svoju slobodu platiti alimentacijom.
Jedan dio očeva odustane na pola puta, kad shvate što većinska “skrb” o djeci (koju su do tada dijelili s ženom ili se s njom u praksi nisu puno bavili) povlači za sobom u stvarnom životu.
Osim tih muškaraca, postoje i oni koji nakon rastave žele svoju djecu u svom domu, ali su godinama radili po raznim terenima, ili se primarno bavili karijerom i djecu i dom većinski prepuštali ženi. Za takve je valjda jasno zašto imaju veću šansu da im sud ne ide na ruku.
Takvih muškaraca kod nas ima podosta, ako gledamo opću populaciju.
Jedan dio njih tako mora živjeti iz nužde (većina terenskih poslova i poslova koji zahtijevaju dugotrajnije izbivanje iz doma su još uvijek “muški” poslovi, kao npr. ribarenje, pomorstvo, strojarstvo po raznim kompanijama, profesionalna vožnja raznih strojeva i vozila ili građevinarstvo), dok drugi dio tako žive jer, kao što si rekao živimo na Balkanu na kojem u većini krajeva još uvijek postoji patrijarhalna podjela poslova i obiteljskih uloga.
I na kraju imaš očeve koji iako imaju iste uvjete kao majka ne traže “skrbništvo” jer slušaju mantre i floskule oko toga da nemaju šanse. Jer eto, oni koji dožive sudsku nepravdu su obično nekako glasniji i motiviraniji da šire svoj glas od nekih drugih koji isto nisu prošli.
Znaš kako se kaže: dobar glas se daleko čuje, a loš još i dalje.
Sad zbroji sve te očeve i dobiti ćeš dobar dio uzroka statistike koju imamo.
Na kraju krajeva ima udijela u statistici i taj neki običaj da se dijete lakše “daje” majci. Jebiga, kao što je teško iskorjenjiva bilo kakva špranca i ta je. Ali ona proizlazi od nekud i sasvim je moguće da se ispolji u kakvoj nepravednoj presudi. To nitko ne osporava.
Jedino što osporavam je tvoja tvrdnja o učestalosti i utjecaju takve pojave na sveukupnu statistiku.
Ti si ti i za statistiku si kao pojedinačni slučaj nebitan.
Zašto?
Prvo zato što si kao muškarac koji je držao tri kantuna kuće na brdovitom balkanu prije rijetkost nego pravilo.
Nisi pravilo ni na vrlom zapadu, a kamoli kod nas.
Ne kažem da presuda koja te zahvatila nije bila nepravedna i motivirana samo time što je nasuprot stajala patrijarhalna slika majke kao primarne odgojiteljice.
Ali ti nisi svi.
Ne znam zašto si dobio presudu kakvu jesi, ali ti bi trebao imati uvid u neke od razloga s obzirom da svaka presuda sadrži detaljno obrazloženje.
Na kraju želim poručiti očevima da ne slušaju tuđe crne prognoze.
Jer svaki slučaj je na kraju slučaj za sebe.
To slušanje crnih prognoza i slijepo vjerovanje u to da je bitka izgubljena jer ju je netko drugi izgubio samo može dovesti do dodatnog debljanja statistike u korist žena.
Osim prakse u koju sam donekle upućena, imam i neke životne primjere.
Sve skupa nekih desetak rastavljenih što prijateljica, što poznanica.
I zamisli, nitko od tih očeva nije ni tražio na sudu da mu se djeca dodijele na čuvanje i odgoj.
Koji je tome od gore navedenih razloga uzrok ne znam.
Ali makar da jedan od njih odustao od svega zato jer je slušao tuđe tragedije držim žalosnim.
Zato očevi moji, ako mislite da bi djeci bilo bolje s vama ne slušajte nikoga nego se borite za svoju djecu.
Ja vam mogu reći da u praksi bez obzira na sve ne dobivaju sve žene djecu na sudu samo zato jer su majke.
A za svoju djecu se uvijek isplati boriti. Makar ne imali vjere i mislili da ćemo na kraju izgubiti. To je na kraju krajeva roditeljska uloga.
I evo malo statistike s vrlog zapada.
Na kojem, vidi čuda i dalje žene većinski dobivaju “skrb”.
Zato jer su bez obzira na promjenu načina života u praksi i u modernim državama žene i dalje “primary caregiver” kad je u pitanju bavljenje djecom, a o tome iz logičnih razloga svaki sud u pravilu najviše vodi računa prilikom svoje odluke.
https://www.divorcenet.com/resources...y-over-80-time
Tako da nemoj previše o tome da je kod nas statistika takva kakva je jer smo mi brdoviti Balkan s nekim hibridnim muškomrzačkim pokretom zbog kojeg većina žena dobiva djecu jer eto suci i društvo kod nas mrze muškarce i jedino bitno im je da skrbnik ima pičku među nogama.
U biti ako malo bolje razmisliš, baš zbog patrijarhalnosti društva i tradicionalnih podjela uloga otac danas trpi posljedice koje ponekad trpi kad dođe do odluke o djeci. A o patrijarhatu sigurno nisu odlučivale žene.
Te rodne uloge, to da su majke većinom realne primarne odgojiteljice unutar obitelji je jedna od posljedica rodne podjele uloga, koje se očito nisu otarasila ni naprednija društva od našeg.
Jebiga, ne mogu se stoljeća i stoljeća podjela uloga izmijeniti preko noći ni u najnaprednijim državama.
Linearni mod
