Odnos školskog sustava prema darovitim učenicima

[onix]

miss daisy kaže:

...

povratak na temu: ne znam kako je sad, ja sam pohađala dvije riječke osnovne i jednu srednju školu, i u svima je bila organizirana dodatna nastava za darovite, priprema za natjecanja, odlasi na događanja tipa Lidrano, Goranovo proljeće i sl.

imam frendicu koja je preskakala razred, i frenda čija je mama odbila da preskoči razred.

znači sve ovo:
Radi poticanja darovitih učenika potrebno je omogućiti izborne programe, grupni i individualni rad, rad s mentorima, raniji upis, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, pristup izvorima specifičnog znanja i akceleraciju (Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih, 1991).

se ostvarivalo u praksi.

Problem je u tome da se sve svodi na sljedeće - nadareno dijete mora najprije odsjediti određeni broj sati na redovitoj nastavi i umirati od dosade (što, pogotovo kod mlađe djece, često bude vezano s problematičnim ponašanjem i svim problemima koje ono nosi), i onda, za nagradu, smije još dodatno odsjediti u školi koji sat na dodatnoj nastavi. Ako se dotičnom učitelju uopće da dodatnu nastavu održati.
I mene zanima, ako se za djecu s problemima u učenju posebni programi mogu integrirati u redovitu nastavu, zašto se to isto ne može napraviti i za nadarenu djecu?

[ela]

onix kaže:

I mene zanima, ako se za djecu s problemima u učenju posebni programi mogu integrirati u redovitu nastavu, zašto se to isto ne može napraviti i za nadarenu djecu?

Bilo bi puno jednostavnije da se prema znanju i sposobnostima grupiraju u razrede, kao što je to u Finskoj, a ne da se svi programi za svakog pojedinačno guraju u isti sat, bar ne ako nastavu drži jedan nastavnik bez asistenta.

Ne znam jesu li u Finskoj dva nastavnike u svakom razredu, negdje sam pročitala da postoji takav oblik nastave.

[miss daisy]

onix kaže:

Problem je u tome da se sve svodi na sljedeće - nadareno dijete mora najprije odsjediti određeni broj sati na redovitoj nastavi i umirati od dosade (što, pogotovo kod mlađe djece, često bude vezano s problematičnim ponašanjem i svim problemima koje ono nosi), i onda, za nagradu, smije još dodatno odsjediti u školi koji sat na dodatnoj nastavi.

to mi je jasno. ali kad je već citirao pravilnik, samo da naglasimo da nije problem nedostatak tih sadržaja (odnosno, ukoliko je, tada je to do određene škole, i treba prozvati određene ravnatelje i nastavnike), jer većina škola provodi takve oblike dodatnog rada s nadarenim učenicima.

što znači da je problem neadekvatnost tih sadržaja, i mi bi sad nešto sasvim drugo: individualiziranu nastavu i poseban program za te učenike.

I mene zanima, ako se za djecu s problemima u učenju posebni programi mogu integrirati u redovitu nastavu, zašto se to isto ne može napraviti i za nadarenu djecu?

ovo ne znam. je li problem ministarstvo koje nije izdalo direktivu da se škole tim pozabave, je li problem nedostatak sredstava za definiranje programa po kojem bi radili, jesu li problem škole koje bi se same trebale time pozabaviti...

u biti, ne znam ni kako točno funkcionira poseban program za djecu koja ima poteškoće, je li to tijekom nastave nastavnik ima dva programa rada (pa po jednom radi s njima, a po drugom s ostatkom razreda), ili postoji asistent koji zasebno radi s tom djecom?




ovo što ela piše, ja znam da je u zagrebu u jednoj školi bio nekakav pokušaj grupiranja učenika prema sposobnostima.
na jednu ruku, očita je prednost što svaka grupa radi u okviru svojih mogućnosti. na drugu ruku, prvi problem koji mi pada na pamet su roditelji, koji bi se našli uvrijeđeni da im dijete ide po najlakšem programu
(znam da roditelj recimo može odbiti individualiziranu nastavnu za dijete, iako je savim očito da dijete nije u stanju svladavati redovni program.)

[Nicky 1]

onix kaže:

I mene zanima, ako se za djecu s problemima u učenju posebni programi mogu integrirati u redovitu nastavu, zašto se to isto ne može napraviti i za nadarenu djecu?

Kod nas u školi nadareno dijete dobije papir da crta dok ostali uče čitati i pisati ili neznam šta rade, ali moj sin donosi crteže i kaže oni su učili a ja sam crtao.

[kajpa]

Nicky 1 kaže:

Kod nas u školi nadareno dijete dobije papir da crta dok ostali uče čitati i pisati ili neznam šta rade, ali moj sin donosi crteže i kaže oni su učili a ja sam crtao.

Mozda tvoje dijete stvarno je nadareno (nemoj misliti da te kritiziram), ali to sto dijete zna citati i pisati prije skole ne znaci da je nadareno. Drugi to jos ne znaju, on je naucio prije. Dok oni uce ono sto on zna, on crta, ako voli crtati u cemu je problem? Ako bi radje da cita knjige pod satom neka si ponese neku knjigu.
Kad ga stignu, radit ce svi isto, veci bi problem bio da sad s njim predje na iduce gradivo, pa onda kad oni dodju na to, njemu opet dosadno.
To je samo moje misljenje, na osnovu napisanog, mozda nisam dobro protumacila ...

[Nicky 1]

kajperinja kaže:

Mozda tvoje dijete stvarno je nadareno (nemoj misliti da te kritiziram), ali to sto dijete zna citati i pisati prije skole ne znaci da je nadareno. Drugi to jos ne znaju, on je naucio prije. Dok oni uce ono sto on zna, on crta, ako voli crtati u cemu je problem? Ako bi radje da cita knjige pod satom neka si ponese neku knjigu.
Kad ga stignu, radit ce svi isto, veci bi problem bio da sad s njim predje na iduce gradivo, pa onda kad oni dodju na to, njemu opet dosadno.
To je samo moje misljenje, na osnovu napisanog, mozda nisam dobro protumacila ...

Ako struka kaže da je dijete "iznimno darovito" i to se zna u školi, tj. znali su i prije nego sam ja progovorila o tome, ali oni ne poduzimaju ništa, jer za takvu djecu nemaju nikakav poseban program, on i dalje crta. Ne očekujem ništa tako posebno, samo možda pokoji zadatak više na mat. ili nešto za čitanje na hrv. ili kakva enciklopedija o prirodi na satu prirode, barem toliko.Krivo sam se izrazila, to sam očekivala na početku šk.god., ali više ne očekujem ništa.
Uglavnom radim ja s njim kao i do sada kako i koliko znam i umijem, iako je užasno teško kad je dijete iznadproječno ,a roditelji skroz prosječni.

[onix]

miss daisy kaže:

to mi je jasno. ali kad je već citirao pravilnik, samo da naglasimo da nije problem nedostatak tih sadržaja (odnosno, ukoliko je, tada je to do određene škole, i treba prozvati određene ravnatelje i nastavnike), jer većina škola provodi takve oblike dodatnog rada s nadarenim učenicima.

što znači da je problem neadekvatnost tih sadržaja, i mi bi sad nešto sasvim drugo: individualiziranu nastavu i poseban program za te učenike.



ovo ne znam. je li problem ministarstvo koje nije izdalo direktivu da se škole tim pozabave, je li problem nedostatak sredstava za definiranje programa po kojem bi radili, jesu li problem škole koje bi se same trebale time pozabaviti...

u biti, ne znam ni kako točno funkcionira poseban program za djecu koja ima poteškoće, je li to tijekom nastave nastavnik ima dva programa rada (pa po jednom radi s njima, a po drugom s ostatkom razreda), ili postoji asistent koji zasebno radi s tom djecom?

Kod nas je to funkcioniralo tako da ti klinci imaju drugačije udžbenike (pa onda valjda i drugačiji program), a asistenta nisu imali.

ovo što ela piše, ja znam da je u zagrebu u jednoj školi bio nekakav pokušaj grupiranja učenika prema sposobnostima.
na jednu ruku, očita je prednost što svaka grupa radi u okviru svojih mogućnosti. na drugu ruku, prvi problem koji mi pada na pamet su roditelji, koji bi se našli uvrijeđeni da im dijete ide po najlakšem programu
(znam da roditelj recimo može odbiti individualiziranu nastavnu za dijete, iako je savim očito da dijete nije u stanju svladavati redovni program.)

Grupiranje prema sposobnostima donosi i druge probleme, tako da to ne smatram baš najsretnijim rješenjem. Mislila sam na nešto ovakvo:

Ability grouping
Ability grouping - iskustvo iz prve ruke

Nicky 1 kaže:

Kod nas u školi nadareno dijete dobije papir da crta dok ostali uče čitati i pisati ili neznam šta rade, ali moj sin donosi crteže i kaže oni su učili a ja sam crtao.

Nije to ni tako loše. Moj je dolazio s pozivima na informacije. Kad sam konačno uspjela propiskati na tim informacijama a je klinjo nemiran i neposlušan jer mu je dosadno i zamolila učiteljicu da mu da koji zadatak više, ili nešto drugo što će mu zaokupiti pažnju, riješila se jedna jedina stvar - nije nas više toliko često pozivala na informacije.

[ela]

onix kaže:

Ability grouping
Ability grouping - iskustvo iz prve ruke
.

ovo je stvarno odlično.

[kohortaš]

Evo moje posljednje javljanje na svim temama po pitanju školstva. Iako ovdje ima jako puno dobrih i korisnih savjeta i riješenja i dakako mišljenja o sustavu školstva. No očita je podjeljenost na nas roditelje koji imamo interes da se nešto promjeni i onih koji su u sustavu i koji rade onako kako su naučeni, bez ikakvog interesa za to da se bilo što promjeni. Ili bit ću precizniji i reći da žele promjenu, ali ako ih to ne inkomodira u njihovu poslu i da ipak tu promjenu izglasa netko drugi. Netko tko određuje kako bi ''trebao'' sustav funkcionirati, a oni su tu da donešene promjene provedu. Kao da se njih koji rade u sustavu to ništa ne tiče pa kako bude bude. I tako naša djeca i mi roditelji uzaludno čekamo Godota.
Sad ću probati prikazati jednu utopističku viziju našek školstva i ono kako ja to vidim u budućnosti (jedna jedina privatna gimnazija u osijeku ''Gaudeamus'' se jako približila tom i takvom pogledu na školstvo)

Počeo bih sa predškolskim sustavom:
Treba uvesti obavezan vrtić od navršene 4. godine života djeteta. vrtić bi trebao testirati djetotove sposobnosti u doj dobi života i pozabavit se sa izgrađivanjem onih sposobnosti u kojima je lošiji od prosjeka. (motorika, kongitudivno razmišljanje, socijalizacija) Stručne službe u vrtiću trebaju već tada napraviti grupe po određenim sposobnostima. U vrtiću prepoznavati djecu sklonu agresivnosti i asocijalnom ponašanju, te po zakonu regulirati točno postupanje sa takvom djecom i njihovim roditeljima. Druga stvar koju treba poticati je dalji razvoj iznadprosječnih vještina nadarene djece u dogovoru sa njihovim roditeljima ili skrbnicima.
Osnovna škola treba biti koncipirana tako da se napravi obavezno upis sa navršenih 6 godina djeteta i ona treba biti pripremna godina za klasifikaciju djece po sposobnostima, njihovim iskazanim afinitetima i zainteresiranosti za određene grupe predmeta. Tako već tada treba formirati razredna odjeljenja podjeljena na djecu koja imaju veći interes za prirodoslovne, društvene ili kulturne predmete. To su svega tri odjeljenja. Po tim sposobnostima treba biti i formiran njihov školski program. Svima omogućiti da imaju i izborne predmete sa pojačanim gradivom, npr. djete koje ide u ''društveni'' razred, a ima sklonost ka kemiji i biologiji, umjesto da sluša predmet jednom tjedno, omogućiti mu da ga izborno sluša tri sata tjedno. (nadam se da razumijete što želim reći). Time bi se postiglo da djeca sa određenim sklonostima pojačano uče ono za što imaju interes, a nebi se događalo da uče svi sve. (jako, jako, jako puno nebitnih stvari iz mnoštva predmeta koja djeci oduzimaju vrijeme i mogućnost učenja onoga što stvarno žele i za što iskazuju veće zanimanje). Tako bi se kod djece postizali bolji rezultati u onome što znaju, umiju, žele..., a ostalo bi slušali po skračenom programu usvajajući osnove.
Srednje škole bi isto tako trebale biti obavezne i trebale bi biti slijed onoga za što su se djeca po gore navedenom programu školovala u osnovnoj školi. (tu smo na tragu toga i već imamo gimnazije koje imaju pojačane programe iz određenih grupa predmeta, kao npr. u Osijeku: Jezična, Prirodoslovna, Matematička, Klasična .....)
Fakulteti trebaju omogućiti upise na dalje školovanje i to razdvojeno za one koji iskazuju želju da budu znanstveni radnici, od onih koji žele raditi u privredi ili u sustavu. (i to je negdje na tragu sa mogućnošću školovanja na višoj ili visokoj razini). Naravno uz obavezno integriranje jednogodišnje prakse u sustav obrazovanja na fakultetima, koje će služiti i kao pripravnički staž i kao priprema za stručni ispit. Isto to mora biti omogućeno i djeci iz strukovnih škola koje tom isto trebaju integrirati u sustav školovanja.
Sada još malo utopijie:
Zamislite da recimo imate nadareno djete za sport u osnovnoj školi i djete se sportom bavi aktivno (ne rekreativno). Imate mogućnost za njega odabrati školu koja će mu omogućiti da mu nastava počinje u 10h ujutro i u razredu s njim su sve takva djeca. Imaju program koji prati njihov sportski razvoj i omogućava im nastavu prilagođenu njima. Ili vam je djete glazbeno nadareno, pa u svom gradu izaberete školu koja imam razred u koji upisuje takvu djecu. I to sve od prvog razreda osnovne škole.
Zamislite da školski sustav funkcionira na način da djete ode ujutro u školu u 8h i vrati se kući u 16h, negdje otprilike kada i vi i to tako da su mu sve knjige i obaveze ostale u školi. Nema dodatnih zadaća, nema dodatnih pravljenja raznih plakata, pisanja lektire, pravljenja prezentacija u power pointu..... Zamislite koliko vremena će te imati za slobodno vrijeme sa svojim djetetom. Vrijeme za svakodnevnu šetnju, obiteljsku vožnju biciklom, odlazak u kino ili obiteljsko gledanje filma kod kuće. Samo ću reći da prosječno djete osnovnoškolskog uzrasta uz redovno pohađanje nastave (cca 5-6 sati dnevno) provede u pisanju zadaća, učenju, čitanju lektire i pisanju iste, te pravljenju ostalih stvari za školu, dodatnih četiri sata dnevno. I to sve zbog toga što, ako to ne radi, jednostavno neće savladati školski program kako treba, jer u našem školskom programi je sve postavljeno tako da profesor svoje ispredaje, iz toga zada zadaću, a sve zato jer u našem školskom programu nije ostavljeno dovoljno prostora da se sve obavi na nastavi i da se znanje iz istog usvoji na istoj.
Zašto recimo sustav školstva ne funkcionira na način da, kada se ispredaje jedno poglavlje gradiva to isto gradivo ne ponovi, pa se recimo ne piše predtest, pa onda test, pa na kraju kvartala jedan veći test iz tog perioda. Predtest bi imao funkciju ponavljanja gradiva, pripremu djece za test. Učitelj bi mogao upozoriti roditeleje navrijeme o neusvojenom znanju, dati mu smjernice i prograram koji se treba savladati.
Zamislite si da djete ne trebate salti u školu sa knjigama i iste ne morate kupovati. Zamislite si da škola ima pametne ploče, sa pripremljenim nastavnim programom i da sav taj program dobijete na mail (recimo, djeca uopće ne moraju hvatati predavanja na nastavi i prepisivati sa ploče) sve dobiju na mail. Zamislite si da na mail dobijete sve o vašem djetetu (ocjene, nesavladani nastavni program koji djete treba posebno savladat sa uputama kako, da dobijete sve o ponašanju svog djeteta i njegovom vladanju).
Ja mislim da će se takav školski sustav kod nas biti ustrojen isto kada se budu napravili rudnici rijetkih ruda na svemirskim asteroidima. Dakle mogućnost je vrlo mala da se to postigne ili kako sam rekao ''U iščekivanju Godota''.

Srdačan pozdrav svima (jedan tata, previše zaluđen utopističkim idejama, a nije prosvjetni radnik)

[buditedobro]

kohortaš kaže:

Evo moje posljednje javljanje na svim temama po pitanju školstva.
Srdačan pozdrav svima (jedan tata, previše zaluđen utopističkim idejama, a nije prosvjetni radnik)

I oni koji rade u školi također su roditelji, mnogi ili čak većina. To je kao da osporavaš osobi koja trenutačno vozi automobil da je u velikom dijelu svoga života i pješak.

U tvojem postu, za koji tvrdiš da je posljednji na ovoj temi, imaš sjajnih ideja, imaš i osrednjih i vrlo upitnih, nekih i zaista nevjerojatno loših za djecu. (A ako se javiš, mogu ti reći na koje sam tvoje ideje mislila.)

Tema koju si otvorio zaista je dobra, a doživjela sam je kao temu koja je povezana s potrebom individualizacije za svakog učenika. Čim se učenici svrstavaju u kategorije, to više nije individualizacija, pa ni kad se radi (ili osobito kad se radi) o darovitome djetetu. Zlo mi je od termina "individualizirani pristup" kad se pod time podrazumijeva opet bilo kakva šablona.
Svako dijete zaslužuje individualizaciju, od predškolskoga odgoja (i obrazovanja) do završetka školovanja (ne bi bila loša ni individualizacija odraslih, primjerice prosvjetara koji nisu svi jednaki, pa ni individualizacija društva - a, vidimo, teži se globalizaciji...)

Imam u svome razredu učenike koji imaju službeno individualizirani pristup. Ne dobivaju sve što bi trebali jer je u razredu 31 učenik. Imam i jedno darovito dijete - ima zaista individualiziran program i pristup - za svaki se sat pripremaju posebni materijali za to dijete, a oslobođeno je mnogih reproduktivnih zadataka koje je preraslo. Usto ima i prikladnu podršku školske pedagoške službe, dodatnu nastavu iz predmeta koje zanimaju to dijete... No kao što sam rekla, u tom je razredu previše učenika. Tomu ne možemo doskočiti. Možemo donekle organizirati projektnu i istraživačku nastavu, no apetite takva djeteta ne možemo zadovoljiti. Takvu bi djetetu bio potreban mentor s punim radnim vremenom, razred s dvadesetak učenika, opremljene učionice, suradnja s vanjskim suradnicima (manje-više stalnima) i dr.
Akceleraciju su roditelji odbili - pametni ljudi. Dijete bi dobilo znanje, no ne bi stiglo razviti ostale kompetencije i vještine, i odgojne, u prvome redu socijalne, niti neke specifične funkcionalne sposobnosti.

Darovitost je vrlo lijepo definirana zakonskim aktima, no darovitih je u najužem smislu riječi vrlo malo. Genijalnost je rijetka. Divno je i zastrašujuće imati takvo dijete - stalno mi je na pameti ODGOVORNOST. Može postati što god želi - genijalni humanist, izumitelj za dobro čovječanstva ili genijalni monstrum kojemu je cilj promovirati bilo koju vrstu destrukcije. Srećom, moj bistrić, ima i roditelje koji ga pametno i humano usmjeravaju, koji ne smatraju da je jedina vrijednost numerička inteligencija kojom će prodrmati svijet prirodnih znanosti i koji žele da postane dobra i sretna osoba.
Segregacijom djece po bilo kojem kriteriju pa i po trenutačnim interesima i talentima (koji se, osvjedočena sam, mijenjaju), po tvome prijedlogu, već od rane dobi, stvorili bi se intelektualni i emocionalni invalidi, fahidioti, nesposobni za život i stvaranje, osim u svojoj kasti. A ta bi kasta stvarala, ako bi uopće bila sposobna stvarati, samo za svoj uski krug.
Mogu ti navesti mnoge primjere iz svoje dvadesetgodišnje prakse gdje su djeca iz osrednjosti postala vrlo talentirani ljudi u nekom području, gdje su i oni i učitelji i roditelji mislili da su daroviti za jedno, a pokazalo se da su daroviti za sasvim nešto drugo. I za slučajeve kad su djeca bila proglašena ispodprosječnom, a kasnije se, uz adekvatnu podršku, pokazalo da su se razvila u dobre stručnjake i ljude.
Za to su potrebne prirodne skupine djece različitih sklonosti i darovitosti, nikakva segregacija, jedino što nedostaje jest odnos prema odgoju i obrazovanju. Sad ću ja biti malo utopistički raspoložena pa reći da školi treba razred od 12-16 učenika, učitelj koji je educiran i motiviran, i statusno i materijalno, koji je prije upisa na faks pomno psihološki ispitan o svojoj spremnosti i sposobnosti da radi u području razvoja drugih bića, koji je spreman cijeli život učiti, škola koja je važnija od kupovne moći, škola koja ima svoj integritet i povjerenje roditelja...

Mogla bih pisati do sutra...

[happygoose]

ela kaže:

ovo je stvarno odlično.

to jos zovu i streaming...nasa skola tako funkcionira za sve uchenike..ne samo za nekoliko(nadarenih ili ispodprosjecnih ucenika) pojedinaca.

Onima kojima stvarno ide tesko, recimo (sto je mozda nekoliko ucenika u cijeloj razrednoj godini) organizirane su vjezbe/ savjetovanje dodatan rad unutar skole sa vanjskim suranicima koje skola organizira...savjetuje se roditeljima da sa klincima rade ljudi koji su u sustavu i znaju kako skola funkcionira, nego da idu vanjskim suradnicima koji uopce nemaju kontakta sa skolom.

Moja malena je uz dodatan rad u matematici kroz streaming povecala prosjek usvojenog znanja i nadoknadila ono iz prethodnoh semstra sto joj nije islo... to su trenutni rezultati .

[Tepif]

Meni se cini da je skolski sustav previse okrenut onim koji su najgori. Previse se paznje, vremena, u krajnjoj liniji i novca potrosi na one koji ne mogu ili ne zele da ta znanja usvoje dok neku djecu koja su zaista talentirana ubijamo u pojam da oni i nisu bas tako posebni. Kao da zelimo da svi budu isti, sto se nekad zvalo uravnilovka. To bi bilo otprilike kao kad bi neka momcad najvise radila sa najslabijim nogometasima da dostignu neku razinu, a ovi najbolji ce se svejedno snaci.

[Lord Byron]

Tepif kaže:

To bi bilo otprilike kao kad bi neka momcad najvise radila sa najslabijim nogometasima da dostignu neku razinu, a ovi najbolji ce se svejedno snaci.

Ako govorimo o osnovnom obrazovanju, analogija je loše odabrana.

Osnovno obrazovanje je obvezno. Moraju ga završiti svi.

[kajpa]

kohortaš kaže:

Samo ću reći da prosječno djete osnovnoškolskog uzrasta uz redovno pohađanje nastave (cca 5-6 sati dnevno) provede u pisanju zadaća, učenju, čitanju lektire i pisanju iste, te pravljenju ostalih stvari za školu, dodatnih četiri sata dnevno.

4 sata dnevno u OS Pa ja u OS nisam ucila 4 sata godisnje.
Ili se situacija drasticno promijenila ili sam ja bila jako pametna.
Mislim da mnogi potrose puno manje, da su ovakvi "prosjecni" ipak puno rjedji.
Da si bar napisao prosjecni odlikas ...iako niti to ne vjerujem, ali bas "prosjecno dijete"
Neki odlicni ili vrlodobri djaci (govorim o OS) popamte na satu dosta toga, a ne uce skoro nista...
Istina, tu bi se dalo pricati o sustavu ocjenjivanja, ali ako i je odlican ili vrlodobar ...ipak je bolji od onog tko je dobar, zar ne?

[Lord Byron]

kajperinja kaže:

4 sata dnevno u OS Pa ja u OS nisam ucila 4 sata godisnje.
Ili se situacija drasticno promijenila ili sam ja bila jako pametna.

...ili si iz takve i tadašnje osnovne škole sa sobom ponijela puno manje znanja nego jednako ocijenjeni današnji osnovci, i zakoračila u sasvim drugačije (bitno manje kompetitivno i zahtjevno) društvo od onoga u koje će zakoračiti današnji osnovci.

[Lali Puna]

Lord Byron kaže:

...ili si iz takve i tadašnje osnovne škole sa sobom ponijela puno manje znanja nego jednako ocijenjeni današnji osnovci, i zakoračila u sasvim drugačije (bitno manje kompetitivno i zahtjevno) društvo od onoga u koje će zakoračiti današnji osnovci.

baš obrnuto
iz iskustva - zainteresirano i pametno dijete kojemu je dovoljno slušati na satu eda bi uhvatio gradivo će ponijeti sa sobom puno više znanja nego ono koje doma svaki dan mora sjediti 4 sata i učiti. u osnovnoj školi!
ja toliko nisam učila ni u gimnaziji.
(ja sam bila to dijete kojemu je bilo dovoljno slušati na satu i dan danas se znam čuditi kak netko neke osnovne stvari ne zna, kažem - pa kak ne znaš, to ti se uči u šestom osnovne?! ne samo da se sjećam gradiva, sjećam se i kad sam ga učila
kod takve djece, doduše, treba paziti da stvore radne navike. tu sam ja failala, a osjetila sam to tek na faksu)

[kajpa]

Lord Byron kaže:

...ili si iz takve i tadašnje osnovne škole sa sobom ponijela puno manje znanja nego jednako ocijenjeni današnji osnovci,

Moguce...tj. vrlo vjerojatno, ali to ne mijenja na stvari, imo. Jer ...koliko su ga onda ponijeli oni koji su bili losi djaci.
Mozda su i tada neki proveli 4 sata na dan i puno znali...puno vise nego ja, ja sam bila lijena...
Ne mogu usporedjivati ni svoje tadasnje ocjene i kolicinu znanja s onima danasenjeg osnovnoskolca, ali ...znam da ni danas mnoga djeca ne provode 4 sata dnevno uz skolske obaveze, bar oni koje ja znam. A sve solidni djaci.
A rekla bih da to stvarno ne radi danasnje prosjecno dijete u OS. Jer ako je to prosjek, pa koliko onda provede neki odlican ucenik (ili onaj koji puno radi iz drugih razloga) koji puno radi, obzirom da ima i onih koji ne rade nista.
A da oni koji iz OS izadju s odlicnim uspjehom bas jako puno znaju ne bih se kladila...osim naravno casnih izuzetaka.
U jednom razredu tih izuzetaka ima imo mozda najvise 2-3, a s peticama ih izadje bar 6-8.

i zakoračila u sasvim drugačije (bitno manje kompetitivno i zahtjevno) društvo od onoga u koje će zakoračiti današnji osnovci.

To sigurno, sve je bilo drugacije. (bolje, naravno )
Ceka ih upis u strednju skolu/gimnaziju, vise je stresa oko svega toga, ali svejedno, da je prosjek 4 sata dnevno stvarno ne vjerujem, jer u OS se ocjene dosta poklanjaju, za proci s 5 ne treba bas toliki angazman.
Ako je stvarno tako, onda mi je jasno zasto su igralista prazna, ali nekako sumnjam da je to razlog.
Mislim da su oni koji stvarno trose ta 4 sata dnevno na skolske obaveze stvarno izuzeci, a ne prosjek. Pa to bi znacilo da dijete dodje iz skole oko 13.30, pojede i malo se odmori do 14.30 i onda uci, cita, radi do 20.30..vecera (mozda malo pogleda tv/sjedne na komp/nesto i ide spavati.
A znamo da mnogi idu i na kojekave aktivnosti, pa ubaciti 4 dodatna sata dnevno nije ni moguce.

Lali Puna kaže:

ja toliko nisam učila ni u gimnaziji.

Ni ja. Znam da neki jesu, bilo je puno strebera (i onih odgovornih), ali ipak je srednja nesto drugo.

kod takve djece, doduše, treba paziti da stvore radne navike. tu sam ja failala, a osjetila sam to tek na faksu)

Pa na faxu treba ipak manje radnih navika nego u gimnaziji, ili? Tu ipak kampanjstvo bolje prolazi.

[zoks]

Lord Byron kaže:

...ili si iz takve i tadašnje osnovne škole sa sobom ponijela puno manje znanja nego jednako ocijenjeni današnji osnovci, i zakoračila u sasvim drugačije (bitno manje kompetitivno i zahtjevno) društvo od onoga u koje će zakoračiti današnji osnovci.

Svašta. Doma si napisao domaći, lektiru jednom mjesečno i eventualno učio pjesmicu napamet. E da, vježbao melodiku za glazbeni.
Možda, ako uključimo nogomet vikendom kao pripremu za tjelesni dođemo do prosjeka od pola sata dnevno.

Što radiš u školi ako doma moraš toliko učiti?

Istina, danas je teže. Tko zna što bi meni ostalo u glavi da sam tada imao PSP ili "pametni" telefon.

Lali Puna kaže:

kod takve djece, doduše, treba paziti da stvore radne navike. tu sam ja failala, a osjetila sam to tek na faksu)

Da, prva godina faksa je i meni bila otrežnjujeće iskustvo.

[kohortaš]

Moram reagirati na opaske da djeca nakon škole nemaju obaveze.

Osmi razred:
Engleski (kartica teksta) - prevedi na hrvatski, izvadi nepravilne glagole posebno ih prevedi
Hrvatski (lektira - nedovoljan broj u šk knjižnici) dnevnik čitanja, obrada likova,....
Matematika (geometrija - piramide) 6 zadataka trostrana piramida, četverostrana piramida, peterostrana piramida, zadatci za
srednju tehničku školu po težini - nastavnica sama zadala zadatke, nisu iz zbirke samo to je trajalo preko sat i pol
Kemija - napravi maketu enzima u plastelinu
Zemljopis - nacrtaj slijepu kartu
Ukupno trajanje 6 sati rada

6 razred:
Matematika - štoperica 10 zadataka
Hrvatski - obradi pjesmicu
Priroda - plakat
Njemački - obrada teksta
Ukupno 4 sata rada

Dakle ja ne govorim o učenju (iako je sve to učenje) nego samo o pisanju zadaća, lektire i obaveza koje su donesene iz škole. Možda je naša oš malo jača po kriterijima ili što već, ali ovo je redovno stanje. Dakle nema dana kada nema zadaće. Prosjek je tri sata rada po tom pitanju. Sada to možete nazvati kako god, ali obaveza je tu.

Dakle nitko ne pita djecu kako im je, mnogi nemaju volje za to, pa zadaće prepisuju pod odmorima i prije škole, ili se iste pišu preko face-a. Toliko o zadaćama i školskom programu koji se ne može savladati na nastavi.

[kajpa]

kohortaš kaže:

Osmi razred:
Ukupno trajanje 6 sati rada

+ 6 u skoli to je 12 satni radni dan. Pa dobro ostane jos 8 za spavanje i 4 za jelo, higijenu i sve ostalo. Nije lose.

6 razred:
Ukupno 4 sata rada

Kaj ti stojis uz njih da znas koliko su stvarno vremena potrosili, mjeris im...ili su oni u sobi tih 6 sati, a ti mislis da oni cijelo vrijeme bas rade nesto za skolu?

Dakle ja ne govorim o učenju (iako je sve to učenje) nego samo o pisanju zadaća, lektire i obaveza koje su donesene iz škole.

Znaci jos + ucenje.

Možda je naša oš malo jača po kriterijima ili što već,

Da malo.

ali ovo je redovno stanje.

Jadna djeca. Jel se bave i nekom aktivnoscu izvan skole? Uff, ustvari spominjao si gimnastiku, pa kad to stigne ako 3-4 sata trosi nakon skole..za zadacu i sl. A drugo dijete?

Dakle nema dana kada nema zadaće. Prosjek je tri sata rada po tom pitanju. Sada to možete nazvati kako god, ali obaveza je tu.

Kod tvojih je prosjek 3 sata, kod drugih 4, znaci drugi trose jos i vise?

Toliko o zadaćama i školskom programu koji se ne može savladati na nastavi.

Program je preobuhvatan i ne moze se (cijeli) svladati samo na satu. Ako neki nastavnik ocekuje 100% od onog iz knjige...onda bi valjda i trebali toliko vremena, ali mnogi to ipak (na srecu) ne traze. Jer da dijete trosi 10 sati dnevno (6+4) na skolu je ipak "malo" previse.