Prekidanje braka/veze i razlozi za to

[Mort]

moyes_csx kaže:
Sve je to zanimljivo što pišete ali šta je s dicom?

Kao da su dica macke, pa pobacaj u potok posto se konacno "nadjes" i utvrdis da niste jedno za drugo?
Sloboda? Pitajte sebe za svoje roditelje sta bi o njima mislili da su se tako lijepo slozili i rastali. Ili je nesto u zivotu trebalo istrpjeti i iznijeti. Da nas ojaca malo onako . A ne kod prvih "problemcica ", ruka ruci, kapu na glavu...Sta je deset u odnosu 30, 40 , 50 , ...godina. To bih ja prije nazvao neodgovornost i neozbiljnost. Kako se i inace odtale stvari uspjesno rade. Sa nekom upornoscu i pozrvovanoscu. Cini mi se da su diskutantni na ovom topicu , jako, jako mladi i nezreli. Pa mozda ne po godinama....

Ma sve je to OK šta govoriš, ali šta ako loše stanje u braku traje 3-4 god. i uz sve razgovore i pomirenja, svađe... ništa se ne mjenja? Šta onda? Trpiti i patiti dok djeca ne odrastu? Malo teško za odlučiti se šta dalje.
Isto tako 10 god. je punooo.

[omexochitl]

Gulpa kaže:
gdje jedno ili oboje od roditelja (...) vide to dijete kao krivcem za to kako se oni osjecaju.

jadna djeca s takvim roditeljima, razdvojenima ili skupljenima.

[Anastasia]

Moja ljubav se prema bivšem jednostavno potrošila. Nisam bila sretna, potrudila sam se da prevladamo razloge nezadovoljstva, ali nije pomoglo. Nakon godinu i pol dana pokušavanja, svađanja, mirenja, jednostavno sam shvatila da ne mogu više. Da ne želim više. Da je taj odnos zapravo prošlost.

[Anastasia]

I da...
Moja naj frendica je živjela s roditeljima koji su se stalno svađali i među kojima nije bilo ljubavi. I uvijek mi govori, da bi bila puno sretnija da su se razveli i da nije morala slušati njihove svađe i gledati svakodnevno njihovu netrpeljivost.

[moyes_csx]

Gulpa kaže:
Protupitanje:

Sto je bolje:
1. odgajati dijete u problematicnom okruzju gdje se ljubav izedju roditelja ne osjeca; gdje jedno ili oboje od roditelja odisu ne zadovoljstvom i vide to dijete kao krivcem za to kako se oni osjecaju.

2. odgojiti djete u rastavljenom braku... bez svega gore navedenog.

Priznajem da se svi slucaji ne mogu svesti na jedno od dva navedena rjesenja, ali shvacas sto zelim reci. Ako se netko osjeca ugusenim u nefukcionalnoj vezi... dijete to nece popraviti. Dijete ce biti voljeno, ali sto je sa partnerom? Da li se pomiris sa time kao sto bi se pomirio sa tumorom na mozgu?

Sto je bolje:

1. Raditi na tome okolju, prije svega na sebi, a nesto ,bogme, i trpjeti. Nema toga braka koji nije dosao na ovaj ili onaj nacin da se dvoje razidju. I ovi gore sto pisu kako su se lijepo razisli, svaka cast, ali pitanje glasi? Da li bi bili ponosni na svoje djede i bake da su se “lijepo razisli”, pa da ih mozda sada ne bi ni bilo, ili su mozda sve nedace I nevolje pregurali. Sjecate se vojske I onoga ponizavanja I trpljenja. Svi na kraju kazemo da je bilo lijepo . I bilo je , ali stvarno. Ljudi su skloni da ruzne stvari zaborave i predju preko njih. I to je dobro….A kroz te probleme , koji se ovima gore cini nerjesivi pa se lijepo razidju , ne misleci da ce u sljedecoj vezi doci do istih stvari, jer stvar je u tebi najmanje 50%, se ipak nesto nauci. Oprastati , prilagodjavati se, iz nemogucega nesto ipak vani dobiti i kroz to cak i kod sebe malo ojacati. Mozda je to jos najvise sto se profitira. I sada se sjecam rijeci moje dobre prijateljice, majke moga dobroga prijatelja. Ona je preko 80, i u tome kontestu mi kaze kako sebi nikada ne bi oprostila da je to napravila. A htjela se je objesiti , sta joj je sve pokojnik radio. “Zivljenje krepi “, bi mi rekla na slovenskome. Cini mi se da to kaze cak onako dotojanstveno i tiho ponosno...
2.A to sa tumorom je stvar interpretacije; prvo je normalno stanje, pa se onda pojavi tumor. I ne miris se sa njime , nego ga lijecis da bi dosao u normalno stanje. Ne mijenjas glavu zbog toga, jer ce krv i tijelo opet napraviti tumor . I na drugoj,novoj, glavi…

[parabola]

Anastasia kaže:
I uvijek mi govori, da bi bila puno sretnija da su se razveli i da nije morala slušati njihove svađe i gledati svakodnevno njihovu netrpeljivost.

meni su takvi bili vikendi, kad su oboje bili doma (tj. nisu radili). danas mi je ipak drago da nisam morala i ne moram birati s kojim ću kad biti...

[Marmelada]

idy kaže:

Ljudi su danas prerazmaženi pa i brak shvaćaju dosta olako. Jebiga, nemre veza trajat godinama i bit bez monotonosti. Zato ne treba odmah skakati na "prvu loptu" i rješavati se partnera. Ipak dugo godina provedenih s nekim znače puno. Postoji neko određeno razumijevanje među ljudima pa i shvaćanje da između njih više nema dječje zaljubljenosti ili adolescentske strasti, ali ima nešto drugo. Prijateljstvo (zvuči ofucano, znam, ali što drugo izmišljati kad je tako).
No, eto, svi bi mi i ovce i novce, valjda nas je zapadnjačka "svjesnost" sve zarazila. Meni se barem posrećilo da posljedice moje razmaženosti nisu bile katastrofalne. Danas mi je drago da imam nekoga tko stoji kraj mene, podupire me, nema ljubomorne ispade, shvaća i podupire.

Slažem se s tobom 100 %. Izađem na cestu, i u prvih sto metara vidim 2-3 komada koje su zgodnije, mlađe, ženstvenije, šarmantnije od moje ženice. Ali to nije razlog da bi tražio razvod (čak i da bi me ove spomenute i željele). S mojom ženicom je bilo problema, bilo je slučajeva da su nam se i stavovi razilazili. Bilo je slučajeva da smo nervirali jedno drugo jer je ona ponekad prezahtjevna, a ja nisam u mogućnosti baš svaku njenu želju ispunjavati. Ali smo se u 7 god braka toliko isprepletali, da bi ja bio izgubljen u slučaju prekida. Draga mi je (osim kad je namrštena i ljuta), volim joj pomagati (koliko sam u stanju), dosadno mi je bez nje, diže mi se čim ju pogledam - pretpostavljam da je to sindrom ljubavi. Osim toga tu je i dijete koje nas oboje treba. Ali bez obzira na dijete, treba razgovarati, pokušati se uskladiti. Pitanje je kako bi bilo u drugoj vezi ???? Treba preispitati koji nas motivi čine isfrustriranima. Začetak frustracija je na neostvarenim željama (motivima). Da li su te želje realne ? Nisu li pogubne za nas ?

[happygoose]

moyes_csx kaže:
Sto je bolje:

1. Raditi na tome okolju, prije svega na sebi, a nesto ,bogme, i trpjeti. Nema toga braka koji nije dosao na ovaj ili onaj nacin da se dvoje razidju. I ovi gore sto pisu kako su se lijepo razisli, svaka cast, ali pitanje glasi? Da li bi bili ponosni na svoje djede i bake da su se “lijepo razisli”, pa da ih mozda sada ne bi ni bilo, ili su mozda sve nedace I nevolje pregurali. Sjecate se vojske I onoga ponizavanja I trpljenja. Svi na kraju kazemo da je bilo lijepo . I bilo je , ali stvarno. Ljudi su skloni da ruzne stvari zaborave i predju preko njih. I to je dobro….A kroz te probleme , koji se ovima gore cini nerjesivi pa se lijepo razidju , ne misleci da ce u sljedecoj vezi doci do istih stvari, jer stvar je u tebi najmanje 50%, se ipak nesto nauci. Oprastati , prilagodjavati se, iz nemogucega nesto ipak vani dobiti i kroz to cak i kod sebe malo ojacati. Mozda je to jos najvise sto se profitira. I sada se sjecam rijeci moje dobre prijateljice, majke moga dobroga prijatelja. Ona je preko 80, i u tome kontestu mi kaze kako sebi nikada ne bi oprostila da je to napravila. A htjela se je objesiti , sta joj je sve pokojnik radio. “Zivljenje krepi “, bi mi rekla na slovenskome. Cini mi se da to kaze cak onako dotojanstveno i tiho ponosno...
2.A to sa tumorom je stvar interpretacije; prvo je normalno stanje, pa se onda pojavi tumor. I ne miris se sa njime , nego ga lijecis da bi dosao u normalno stanje. Ne mijenjas glavu zbog toga, jer ce krv i tijelo opet napraviti tumor . I na drugoj,novoj, glavi…

Bullshit.....

Ljudi se rastaju kad shvate da vise ne mogu niti jesu jedan za drugog.Niti se vole, i ostaju zajedno iz navike, straha, nekog zamisljenog poraza, djece....I razvod nije tako mala stvar, niti je bilo kome tko ga je imao bilo lako u tom procesu.

Slazem se da treba probati stvar rijesiti, ali ako ne ide, jebiga...gotovo je..razvod..pretpostavka jest da je nekome stalo i da se jos uvjek vole, obicno to izostane kod jednog partnera..i onda jedu govna cijeli zivot,ili barem jedna strana, ako ostanu zajedno.

Meni je gore da neko ostane s nekim i onda cijeli zivot zali za propustenim prilikama, i povrh svega imaju djecu koja ih takve ogorcene, ljute i nesretne gledaju svaki dan.....

[zlatana]

happygoose kaže:
Bullshit.....

L
Meni je gore da neko ostane s nekim i onda cijeli zivot zali za propustenim prilikama, i povrh svega imaju djecu koja ih takve ogorcene, ljute i nesretne gledaju svaki dan.....

I u tom slucaju utjehu traze u vezi van braka ...Koja ih donekle ispuni.
Ma sta ja znam, jos sam mlada ima jos da ucim ,ali meni se cini da je najteze otici zbog djece .
Svako bi volio svom djetetu dobar zivot sa obadva roditelja pa se zato valjda koprcamo i borimo da prevladamo prepreke.
Pa kako onda znati da se sutra necemo pokajati ,ili ne daj Boze shvatiti, kako su to bile uzalud potrosene godine .

[mrkenangelo]

Mort kaže:
Ma sve je to OK šta govoriš, ali šta ako loše stanje u braku traje 3-4 god. i uz sve razgovore i pomirenja, svađe... ništa se ne mjenja? Šta onda? Trpiti i patiti dok djeca ne odrastu? Malo teško za odlučiti se šta dalje.
Isto tako 10 god. je punooo.

reći ću vam iz iskustva tog djeteta: bolje je da se rastanu...

kad se rastanu, možda imaš mamu, možda imaš tatu, možda ih imaš oboje, možda nemaš ni jedno, ali imaš svoj mir i tišinu u kojima možeš samog sebe ozdraviti, a kad su zajedno i ne vole se i tuku se i svađaju onda nemaš ni jedno ni drugo a ni mir u kući nego 24-satni stres i to je najgore što svom djetetu možeš učiniti.

[happygoose]

zlatana kaže:
I u tom slucaju utjehu traze u vezi van braka ...Koja ih donekle ispuni.
Ma sta ja znam, jos sam mlada ima jos da ucim ,ali meni se cini da je najteze otici zbog djece .
Svako bi volio svom djetetu dobar zivot sa obadva roditelja pa se zato valjda koprcamo i borimo da prevladamo prepreke.
Pa kako onda znati da se sutra necemo pokajati ,ili ne daj Boze shvatiti, kako su to bile uzalud potrosene godine .

Naravno da svi zele ostati zbog djece, i to nije sam tak napraviti ....ali puno puta se ljudi skrivaju iza vlastite djece, opravdano ili ne, skrivaju taj nedostatak hrabrosti da promjene bilo sto u svom zivotu, i naprave taj prvi korak.Ali neki put je ocito lakse zazmiriti ,negirati sve i samoga sebe, i naci nekoga van braka za ispunjavanje praznina koje ne dobijemo od partnera.

A sto se tice sutra, gdje pise da ce te netko ,ili ces ti nekoga voljeti do kraja zivote, tko ti to garnatira..?tko kaze da se neces sutra okrenuti za nekim na cesti i "smrtno" se zaljubiti?

Ja razumijem da ima ljudi koji sporazumno zive zajedno, zbog djece, imaju partnere sa strane i ostanu u braku prakticki do smrti, ali takvi su slucajevi rijetki....

[pokora]

Gulpa kaže:
Ostajem... zato sto ona ne vjeruje u zivot - bez mene.

Hmm.. zvuci jako ucjenjivacki.. To je vrsta ucjene koja se vrlo cesto nalazi u raznim vezama: "Ja ne mogu zamisliti svoj zivot bez tebe".

Osobno niti sama ne mogu zamisliti zivot bez mog supruga, iako... bracni staz (evo blizi se 20 godina) donio je sve svoje i dobro i lose.. Tog sam postala svjesna tek nedavno kad me je jedna osoba upitala da li imam kakovu viziju kako bi mi bilo da se rastanem.

QUOTE]Ostajem... zato sto ona ne vjeruje u zivot - bez mene. [/QUOTE]


ili dobar izgovor za vlastiti kukavicluk. Ne zamjeri na grubosti izraza ali u sustini to je to: neodlucnost, ne zeljeti preuzeti odgovornost za jedan takav cin, a nerijetko i iskreno neimati srca nekome nanijeti toliku bol.. uglavnom nema se muda..

Uglavnom jedna mi se gorenavedena definicja vrlo svidjela i izuzetno je tacna:

razluči: da li ga voliš više od toga koliko nevoliš njegove postupke..

cak sam dosla do toga da prije desetak godina doslovno napravim popis ZA i PROTIV i kad sam uvidjela da je ZA bio duzi znala sam da vrijedi tolerirati, mijenjati onu protivnu stranu

[pokora]

Gulpa kaže:
Protupitanje:

Sto je bolje:
1. odgajati dijete u problematicnom okruzju gdje se ljubav izedju roditelja ne osjeca; gdje jedno ili oboje od roditelja odisu ne zadovoljstvom i vide to dijete kao krivcem za to kako se oni osjecaju.

2. odgojiti djete u rastavljenom braku... bez svega gore navedenog.

Dijete sam rastavljenih roditelja i dan danas pobornik slijedece teze:

Za dijete je u svakom slucaju bolje, zdravije da ima dva normalna roditelja na dvije strane, nego dva ludjaka zajedno.

[Gulpa]

pokora kaže:
puno dobrih stvari