Depersonalizacija i derealizacija

[Stonerlord]

Meni se cini riset neprimjeren za tu psihicku bolest,ispada kao nemas shizofreniju al imas panicne napadaje i nerealan pogled na stvarnost nesto kao sta granici sa psihozom pa eto ti riset..
Meni taj ljek skoz glup mislim da sluzi samo za ljude koji su skroz izvan sebe da ih vrati u realnost,jednostavno te otupi,blokira neke djelove mozga da ne rade..uglavnom nije zdrav..
Nezz koji bi ljek trebala piti i sta se daje za to..a msm da je isto i taj velofax cista glupost placebo bar tako svi kazu..
Probaj riset on je jaci mozda ti pomogne nista te nekosta jedna tableta nece te ubit..al za neke bolesti nema ljeka neljece se tako lako,tako da mozda ces morat stim zivit cjeli zivot..

[Mirtusha]

Nemam shizofreniju, valjda bi to već dosad dijagnosticirali

Pa ono kao dala bi AP, ali u jako nekoj maloj dozi kada oni ne djeluju kao antipsihotici već nekako drugačije,,,,

Stvarno više ne znam sto bi mislila....

[Polly Leandar]

Ja sam pila risset, ali imao mi je grozne nuspojave, nisam spavala od njega i bila sam kao u konstantnom pms-u
Sad sam na Moditenu i ok mi je zasad

[Stonerlord]

Mirtusha kaže:

Nemam shizofreniju, valjda bi to već dosad dijagnosticirali

Pa ono kao dala bi AP, ali u jako nekoj maloj dozi kada oni ne djeluju kao antipsihotici već nekako drugačije,,,,

Stvarno više ne znam sto bi mislila....

Nmp probaj mozda ti pomogne,jel mozes mi opisat sta se desava kad tje lose?

[Mirtusha]

Pa kad mi je loše onda me ta derealizacija uništava... Tu sam a ko da nisam, sve oko mene mi je poznato a opet nekako "drugačije", osjeti kao da su mi isključeni, moram se fulllll više koncentrirat na stavri koje radim a to je tada jako teško i svašta još nešto... ma ono uglavnom BLJAK osjećaj....

Dosta sam i čitala po netu o der/dep ali i nema baš neke literature, ni iskustava od ljudi, ni terapije koja pomaže... Mislim da je taj poremećaj dosta neistražen...

[Keva]

.

Prošao sam kroz taj užas od derealizacije još s deset godina, i tada mi je trajalo par tjedana u komadu. To je bio jebeni užas. Agonija. Stanje koje je teško opisat. Jadno je dijete koje mora proć kroz to. Nije ti dobro u vlastitoj koži, a ne možeš nikako opisat što ti je. Ja bih to opisao kao duševni nemir koji je iznad svakog razuma, dakle suprotno od onoga što u bibliji piše da će mir koji je iznad svakog razuma čuvati naša srca. Jednostavno, osjećaš se kao da si izgubio neku najosnovniju normalnost. Odjednom se počneš osjećat nesigurno u vlastitoj koži. Jednostavno, više ti nije dobro što si živ. Nije to strah od smrti nego kao da si odjednom šokiran životom oko sebe i taj šok ti je nepodnošljiv.

Kasnije mi se to javljalo još mnogo puta u raznim situacijama. Postojala je samo jedna mirna luka, a to je bila molitva, bliskost s Bogom.Ja sam tek prije tjedan dana saznao kako se to zove i odmah se nepogrešivo prepoznao u tome, i zato sam i došao na ovu temu sad. Iako se više od desetljeća trudim živjeti kao vjernik tek sam nedavno uvidio koliko mi protiv bilo kakvih duševnih neprijatnosti takove vrste pomaže sakrament svete euharistije. Taj sakrament, ako je valjano primljen, dakle ne u stanju smrtnog grijeha, je sakrament sjedinjenja s osobom Isusa Krista. Onda sam Isus dolazi u tebe i vodi tvoje bitke. To vam kažem zato što se derealizacija i depersonalizacija opisuje kao diskonekcija sa svijetom oko sebe ili sa samim sobom. E pa, ako si u čvrstoj konekciji s dragim bogom onda ćeš uvidjeti da tom osjećaju iracionalne nelogične psihičke agonije nema više mjesta. Isčeznut će...

Oni koji nisu vjernici, a pate od toga, jedino im mogu reći da je najveća pomoć konačno saznati što ti je. Jednom kad saznaš da nisi sam odma ti je lakše jer najgore je što ljudi koji pate ne znaju što im je pa padaju u napast misliti da su pukli. Zato savjetujem gledati na youtubu svjedočanstva ljudi koji pate od tog sindroma. Prosjek godina nakon kojeg osoba sazna da boluje od toga navodno je 11 godina. Meni je trebalo duplo dulje tojest 22 godine s tim da ja nikad nisam išao doktoru zbog toga jer me vjera i molitva spašavala od toga...

Inače dosta ljudi oboli od toga nakon pušenja trave ili krkanja bonkasa. Ja sam unutar napušavanja dolazio u takva stanja, a zato sam i presto pušit travu, a i znam dosta ljudi kojima zato trava nije pasala - baš zbog tog osjećaja kad ne znaš koji ti je i moliš boga da prestane...


Eto, to su vam moja iskustva, ako nekom mogu pomoć pitajte bilo što. Suosjećam duboko sa svakim tko pati i molit ću sada odmah za sve članove teme koji su se ovdje javili da pate, a temu nisam stigao ni pročitat još pa ne znam koliko vas ima, ali koliko god da vas ima evo sad idem molit za vas jer dobro znam kakva je to agonija i patnja...

[old-soul80]

Derealizacija je moj najveći problem. Prošao taj pakao prije par godina i sada ponovno, pogoršan intenzivno zbog ustezanja nakon skidanja s normabela.
Netko tko nije doživio taj pakao u kroničnom izdanju, ne zna što je to doslovno ostati bez života, a biti i dalje živ. Upravo to je derealizacija.
Nema veze sa shizofrenijom. Dolazi kao rezultat prevelikog stresa, nakon nekakve emocionalne traume, zbog pušenja trave, ostalih droga, lajmske borelioze ili kao česti sindrom ustezanja od benzodiazepina. Nema lijeka. Navodno nekim ljudima je pomogao lijek protiv epilepsije, no omanjem postotku.

[ray of light]

https://www.goodtherapy.org/blog/psy.../derealization

https://www.psychologytoday.com/cond...ation-disorder

http://journals.plos.org/plosone/art...one.0089823#s1

[old-soul80]

ray of light kaže:

https://www.goodtherapy.org/blog/psy.../derealization

https://www.psychologytoday.com/cond...ation-disorder

http://journals.plos.org/plosone/art...one.0089823#s1

Iskustvo ljudi govori da lijeka nema, a ovo su pretežno prazne tlapnje (prva dva linka).
Uopće nema veze da li do derealizacije dođe zbog pušenja trave ili nekakvog stresa. Rezultat je isti. Ne postoje tu 'različite' vrste derealizacije zbog okidača koji ju je pokrenuo. To ovi koji pišu ovakve stvari jasno pokazuju da nemaju previše, ako ikakvog pojma.
Derealizacija je simptom mozga koji je upao u stanje stresa i jedini lijek je vrijeme. Nekome treba par sekundi da izađe iz tog stanja, nekome tjedan dana, a nekome 10 godina. Psihoterapija je beskorisna, tj. može biti korisna u smislu da utješiš pacijenta da će mu to stanje proći, da nastavi normalno sa životom i da se ne zatvara u sobu. No stanje će proći kada ono odluči proći. Distrakcija, pozitivne misli i stvari, izbjegavanje stresa itd. su neke od stvari koje mozak voli. Obično prođe nakon par mjeseci ili godina... intenzitet se smanjuje s vremenom... osim ako kao ja ne završiš na benziću koji ti pogorša stanje sto puta i doda sasvim novu dimenziju užasa.

[old-soul80]

Mirtusha kaže:

Pozdrav ekipa,

evo volila bi da mi oni koje se liječe od derealizacijskog poremećaja napišu što im je najviše pomoglo... koji lijekovi, neke prirodne metode,,,,, bilo kakav savjet bi molila...

Od 2009-te sam bila na terapiji (Cipralex Lamictal),a prosle godine doktorica je
zamjenila Cipralex s Velafaxom (2x75) jer mi je odjednom stanje postalo očajno.

Imala sam jake panične napade s derealizacijama, koje su naravno pratili fizički
simptomi (treskavica, valunzi, mučnina, nisam mogla jesti itd.) Stvarno sam bila užasno užasno loše.

E sad, ta nova terapija, ona je fakat ok, ALI derealizacije su još tu... One jesu manje, iako kada sam u pmsu tih 8 dana su užasne.

I sada moja doktorica želi uvesti lijek Risset(mislim da sam dobro napisala) jer misli da bi mi trebalo pomoći oko derealizacija.
Čitala sma o tom lijeku i to je AP. i nekako mi se ne da još i to piti....
Svašta se piše o tim antipsihoticima, kako su ljudi lošije, kako izgube svaki osjećaj, da su zatupljeni, da su komirani, da im se spava i što ja znam sve ne....

Ne znam ljudi, nisam više pametna oko ničega, prošla sma par doktora, zadovoljna sam s mojom doktoricom ali opet...pijem tu terapiju i to ne male doze, a opet te derealizacije su još uvijek prisutne svaki dan??

I sad opet novi lijek?

Ne znam...
Eto ako imate kakav savjet pliz napišite mi nešto, odgovorite mi...bila bi vam stvarno zahvalna,,,,

Je li ti derealizacija kronično stanje ili samo tijekom paničnih?

[old-soul80]

Stonerlord kaže:

Meni se cini riset neprimjeren za tu psihicku bolest,ispada kao nemas shizofreniju al imas panicne napadaje i nerealan pogled na stvarnost nesto kao sta granici sa psihozom pa eto ti riset..
Meni taj ljek skoz glup mislim da sluzi samo za ljude koji su skroz izvan sebe da ih vrati u realnost,jednostavno te otupi,blokira neke djelove mozga da ne rade..uglavnom nije zdrav..
Nezz koji bi ljek trebala piti i sta se daje za to..a msm da je isto i taj velofax cista glupost placebo bar tako svi kazu..
Probaj riset on je jaci mozda ti pomogne nista te nekosta jedna tableta nece te ubit..al za neke bolesti nema ljeka neljece se tako lako,tako da mozda ces morat stim zivit cjeli zivot..

Antipsihotici nisu prikladni za derealizaciju jer derealizacija nema blage veze sa ikakvom psihozom. Samo zato što se osjećaš lud, ne znači da jesi.
Na žalost mnogi psihijatri nisu nikad niti čuli za derealizaciju, pa kad čuju sam taj termin odmah briju na psihoze i shizofreniju.
Tako je meni jedan stari psihijatar lupetao "ti si stvorio jedan drugi svijet da bi se lakše nosio sa stresom, pa ti treba antipsihotik". Stari ko iz starog Rima, ćelav, razdjeljak iznad uha i lasi zaljepljene preko ćele... i još nije naučio.
Dobro sam informiran o tom stanju jer imam dugu povijest osobnog paćenja s time i nisam još čuo da je antipsihotik ikada ikome pomogao s time, no čuo sam da je jedan antiepileptik pomogao određenom (malom) postotku ljudi.
U stvari, tablete u velikoj većini slučajeva nisu od nikakve koristi za derealizaciju.
Ako ne stvoriš ustezanje od benzodiazepina tu bi eventualno imao neke male koristi da smiriš napetost živaca, pa time MOŽDA do neke mjere i derealizaciju, no nema ga smisla uzimati za kroničnu derealizaciju jer benzići ne mogu to stanje izliječiti.

[MladenCro]

Desilo mi se to jucer po prvi put nakon sto sam zapalio s frendovima, jutros me malo popustilo dok nismo opet zapalili, opet mi se vratio taj osjecaj i drzi me evo cijeli dan..nisam jedini, frend se isto osjecao, al' ga je proslo nakon cirka tri sata..jako gadan osjecaj, tocnije sad mi vec polako postaje gadno i hvata me panika da ovo sve nije mozda ozbiljnije nesto i da nece tako brzo proc? Neki savjeti, iskustva..molim vas? u pitanju nisu ogromne kolicine, svega 15tak dimova

[Nosonja_]

jedan put sam nešto gledao o deralizaciji i jedan znanstvenik je iznio nevjerojatnu tvrdnju o ovom poremećaju.On tvrdi da to nije psihički poremećaj nego da ljudi koji pate od toga žive u nekom drugom vremenu od ostatka svijeta, tj da oni zaostaju dio sekunde za ostalima što im stvara osjećaj ludila.Kako bi to bilo moguće, pojma nemam!!!

[Mirtusha]

Hvala vam puno ljudi dragi na vašim iskustvima i pomoći ��

[frozensun]

Ja ne znam mene ovaj osjećaj derealizacije izludi.Ja ne znam jel uopšte to osjećaj derealizacije jer rečeno mi je da jeste.
Osjećam se kao u snu kao u nekoj trećoj dimenziji,teško mi je koncentrisati se kad neko nešto priča i teško mi je imati pažnju na nešto.
Nekako kao da sam u nekoj drugoj dimenziji,kao da sam pijan a nisam.Taj osjećaj je pogotovo izražen kad sam vani više nego kod kuče.
Sinoć jesam popio jedno malo pivo,antidepresiv mirtazapin 15 mg i zalastu od 5 mg.Jedino što je novo kad nisam imao ovaj osjećaj je što sam pojačao mirtazapin sa 7.5 mg na 15 mg i popio pivo.Inače do sada sam pio 7.5 mg mirtazapina,cerson 7.5 mg i 5 mg zalaste da bi mi dalo san,jer imam kroničnu dugotrajnu nesanicu nepoznatog uzroka.
Ne znam zbog čega se javlja ovaj osjećaj,jer mene je mnogo strah da neće proći?
Dešava mi se često ovo,znam da je jedan period kad sam bio na bolovanju trajalo 2-3 mjeseca.
Molim vas recite mi da će ova ludost proći.

[F.A.Q]

od kud predpostavka da oni koji postavljaju parametre nisu "ludi"?

jeste ikada culi za lazi i laganje?

pazite se l(j)udi

[frozensun]

Ja ne znam ludim opet.Danas sam kao pijan,osjećam kao da mi glava ne funkcionira u potpunosti,kao da sam u nekom snu.Kad nešto gledam,teško mi je koncentrisati se na to.I uopšte kao da živim u nekom snu.Ja ne znam jel ovo posljedica od lijekova ili od nesanice jer nisam spavao 2 noći/2 dana pre sinoć.Grozno mi je.Da li je ovo derealizacija ili šta li je?Nisam išao psihijatru a nije ovo prvi put da mi se dešava.Imao sam nešto slično prošle godine i trajalo je.Bojim se da mi je mozak oštećen od nesanice.

[Decades]

frozensun kaže:

Ja ne znam ludim opet.Danas sam kao pijan,osjećam kao da mi glava ne funkcionira u potpunosti,kao da sam u nekom snu.Kad nešto gledam,teško mi je koncentrisati se na to.I uopšte kao da živim u nekom snu.Ja ne znam jel ovo posljedica od lijekova ili od nesanice jer nisam spavao 2 noći/2 dana pre sinoć.Grozno mi je.Da li je ovo derealizacija ili šta li je?Nisam išao psihijatru a nije ovo prvi put da mi se dešava.Imao sam nešto slično prošle godine i trajalo je.Bojim se da mi je mozak oštećen od nesanice.

Hej, ne brini, mozak ti sigurno nije oštećen od tolike količine nesanice. Za početak odi u ljekarnu i potrazi nešto za san (Melatonin), postoje prirodni pripravci koji će ti pomoći. Također počni piti i magnezij, dobar je za živce i rad mozga. Riblje ulje (omega 3 - EPA + DHA) isto.

Razumijem te ako si uplašen i zbunjen, sam sam to prošao i ako se radi o dp/dr proći će, budi strpljiv. Ne mogu ti točno reci kad jer je to individualno, ali je vrlo vrlo vjerojatno da ćeš se izvuci i možda čak iz svega toga izaći kao snažnija osoba. Možda ti je trenutno teško u to povjerovati, ali imaj vjere. Vjera je također jako bitan faktor ozdravljenja. Vjera da će sve biti u redu.

Ako imaš ili imate kakvo pitanje stojim vam na raspolaganju.

Eh da, osjećaj pijanosti je možda posljedica anksioznosti. Tako je kod mene bio slučaj. Ne mogu generalizirati, naravno.

[bolakajbre]

imekoime kaže:

Quote:
sf girl kaže:
ne možeš imati depersonalizaciju godinu i pol.


Vi ste debili, ko prvo; i ne pričajte o stvarima o kojima nemate pojma. Neki ljudi imaju depersonalizaciju cijeli život, a neki se uspiju izlječit; rjetko tko se uspije izlječit u manje od godinu dana. Depersonalizacija je sakati pakao i treba dugo vremena da se izvučeš iz njega. Znam ljude koji imaju dp/dr i po 10 godina.

Drugo, u sklopu kronificirane psihoze !? Koji ..... Depersonalizacija je uglavnom povezana s anksioznošću i depresijom, a oba poremećaja mogu trajat dugo, tako da o nikakvoj psihozi nije riječ.

Dalje, psihoterapija uglavnom ne pomaže, pomažu anksiolitici tipa Xanax (ja sam na tome već 5 mjeseci kako bi mogla uopće normalno funkcionirat vani i ić na faks), al nebih preporučila Xanax jer se lako navuć i to sve pa je bolje izbjeć odma. Ono što još pomaže je Klonopin. Antidepresivi ne pomažu previše jer ko prvo, mora se čekat par tjedana da uopće počnu funkcionirat (ako i počnu, promjena je slabo vidljiva bar kod većine, sjebe ti sex drive i makne osjećaje)- možda u kombi s anksioliticima bi bilo dobro.. da se smanji upotreba njih i uzima ih se za posebne slučajeve kad znaš da će bit preteško.

Depersonalizacija je pakao. Budiš se svaki dan i svaki dan shvatiš da se ništa nije promjenilo i imaš još jedan dan koji moraš preživjet neznajući točno tko si, što ti se dogodilo i dal još uvijek sanjaš ili se sve ovo stvarno događa i ti si tu. Kad sjediš s frendovima na kavi, i svi normalno funkcioniraju i pričaju a tebi kroz glavu prolazi dal si stvarno tamo i tko su ti ljudi.. gledanje u ogledalo i neprepoznavanje samog sebe. Najgora stvar je šta nitko nezna za to, sam si u tome i boriš se, ovisiš o xanaxu; sve zbog trave koju si pušio i bio glup.. i sad se bojiš svega, a najgori strah je onaj od samog sebe.

Ljudi koji to nikad nisu imali nikad neće moć shvatit šta je i kolko su zapravo sretni samo zato što nemaju ovo, koliko je sam život po sebi lagan i koliko treba uživat u njemu. Ako ikad uspijem izać iz toga, cijenit ću sve i uživat u svakom trenutku, bez straha neugode i panike.

Najbolji primjer za objasnit ljudima kako je to, je kad se igraju mozgom i gledaju se u ogledalo tolko dugo da prestane imat smisla i više se ne prepoznaju, ili kad ponavljaju jednu riječ tolko puta da više nema značenja i imaju filing da ju prvi put čuju... tako je depersonalizacija od 0-24.

"imagine thinking without feeling, devoid of emotional connection to past or present. imagine a heightened awareness of the thoughts parading through your head, or always watching yourself a step removed, interrupted periodically by a single emotion - the real fear of losing your mind."

http://s3.amazonaws.com/data.tumblr....2BMwi%2BFGU%3D

Jedini način da se izlječi od ovoga jest da se nastavi sa životom. Depersonalizacija se pojavljuje kad se mozak sam zaštiti i nesmijemo dopustit njoj da nas kontrolira i da zbog nje odbacimo sve, i skrivamo se doma- što puno njih radi.. Treba nastavit živjet, zdravo se hranit, uzet anksiolitike za početak i s vremenom kad i ako postane lakše rješit ih se i probat bez njih. Depersonalizacija nestaje kad zaboraviš na nju. Puno ljudi je i ground thinking pomoglo.

Ako ste ikad osjetili simptom depersonalizacije ili derealizacije, tipa pušeći travu, prekinite odmah, jer možete ostat u tome a to je najstrašniji osjećaj ikad.

Ja sam je imao i kad nisam pusio . Ali sam pod jebenim stresovina bio . Tad je slabija bila doduse ali sada je stres jos veci bio i šok i panike opet i derealizacija opet i sto sve ne . Evo vec nakon cetiri mjeseca mi je bolje . Sve se moze kad se upozna gradivo . Kad posvjestis sebi sta se desava

[frozensun]

U srijedu sam doživio akutnu reakciju na stres.Noge i ruke su mi se oduzele i paralizovala donja vilica.Dali su mi mislim diazepam da se smirim.
U cetvrtak sam se osjećao sasvim normalno.Od jučer sam počeo imati čudne simptome,kao da svijet oko mene nije realan,kao da sam u magli nekoj,teško mi se koncetrisati na bilo šta.Nekako kao da nisam prisutan tu.Kao da sam pijan.Nemam halucinacije,glasove nego samo to.
Pošto me jako ovo brine jer je neugodno,da li će proći i šta da radim?
Napominjem da patim od nesanice jako jako dugo,jučer sam osjećao jaki jaki umor i iscrpljenost a jedna od dijagnoza mi je F60.3.