Samoubojstvo - *pročitati prvi post*

[Talking Heads]

Leteća, razmišljam ponekad o samoubojstvu ali nikad to neću učiniti. Karmičke posljedice za taj čin su katastrofalne. Ok, ateizam sam uključio kao moguću opciju ali pod time mislim samo na duhovni ateizam tj. Budizam. Nije mi previše bitno da li u duhovnosti, religiji ili filozofiji koju ću možebitno izabrati zagovaraju postojanje Boga. Glavno da me ispuni, učini sretnim, da mi da mir, da makne sve negativne osjećaje iz mog uma, srca, duše.

[devaa]

Znaci zasto te misli ne izlaze iz glave... Zasto brojim sitne dane do tog dogadaja u glavi... :/

Powered by LG G6

[Leteća]

TalkingHead kaže:

Leteća, razmišljam ponekad o samoubojstvu ali nikad to neću učiniti. Karmičke posljedice za taj čin su katastrofalne. Ok, ateizam sam uključio kao moguću opciju ali pod time mislim samo na duhovni ateizam tj. Budizam. Nije mi previše bitno da li u duhovnosti, religiji ili filozofiji koju ću možebitno izabrati zagovaraju postojanje Boga. Glavno da me ispuni, učini sretnim, da mi da mir, da makne sve negativne osjećaje iz mog uma, srca, duše.

Budizam je kul. Potiče suosjećanje (prema sebi i drugima) i može ti pomoći da se sprijateljiš s vlastitim mislima i promatraš ih kao ono što doista jesu - samo oblačci na vedrom nebu, koje je tvoja prava priroda. Baš čitam neku knjigu o budističkoj psihologiji. U tom svjetonazoru liječenje psihičkih tegoba nije cilj nego popratna pojava samospoznaje. Skužiš da se identificiraš s glupostima i onda prestaneš to činiti jer ti je bezveze. Jesi li kad pokušao meditirati?

[kor-im]

devaa kaže:

Znaci zasto te misli ne izlaze iz glave... Zasto brojim sitne dane do tog dogadaja u glavi...

zato jer je to masturbatorna fantazija o izbjegavanju i kontroli i slično, i što više razmišljaš o tome to če biti jače, vjerojatno več postoji neki dio tebe koji si tako formirao i to je ono što on radi, i trolat če te svaki dan sve dok te ne dotjera do neke situacija di stojiš na zidiču ili držiš žilet u ruci ili pičiš 120 na sporednoj cesti i čak ni tada si nečeš moči priznati da si to sve izmislio i odlučio da sklopiš stvarnost u takav tunel jer ti se činilo logično i momentalno zadovoljavajuče

[devaa]

Nisam sretan, nisam sretan... 😐😞

Powered by LG G6

[Vordas]

devaa kaže:

Nisam sretan, nisam sretan... 😐😞

Powered by LG G6

daj se skuliraj devaa. Koj ti je kurac.

[Talking Heads]

Leteća kaže:

Budizam je kul. Potiče suosjećanje (prema sebi i drugima) i može ti pomoći da se sprijateljiš s vlastitim mislima i promatraš ih kao ono što doista jesu - samo oblačci na vedrom nebu, koje je tvoja prava priroda. Baš čitam neku knjigu o budističkoj psihologiji. U tom svjetonazoru liječenje psihičkih tegoba nije cilj nego popratna pojava samospoznaje. Skužiš da se identificiraš s glupostima i onda prestaneš to činiti jer ti je bezveze. Jesi li kad pokušao meditirati?

Da, meditirao sam jedno vrijeme na Ajna Chakru. To je dovelo do nekih pozitivnih promjena, ali ništa naročito. Nakon nekog vremena mi je postalo dosadno pa sam prestao.

[Leteća]

TalkingHead kaže:

Da, meditirao sam jedno vrijeme na Ajna Chakru. To je dovelo do nekih pozitivnih promjena, ali ništa naročito. Nakon nekog vremena mi je postalo dosadno pa sam prestao.

Ako se držiš sustava čakri, onda se kreće od korijenske. Povezivanjem koncepta čakri sa idejama iz zapadne psihologije najviše se je bavila Anodea Judith - ima po netu njezinih knjiga za skinuti, kao i drugih materijala, a na YouTube ima dosta meditativne glazbe za svaku čakru. Najbolji kanal za to mi je Meditative Mind, tamo ima i raznih mantri za preslušavanje, tako da možeš po tome napikavati mjesecima a da ti ne dosadi. Iako, preporučljivo je dulje vrijeme zadržati se na pojedinoj čakri ili mantri, bar dok ne osjetiš efekte.

Od budističkih mantri imaš tri ključne:
Om mani padme hum
Om tare tutare ture soha
Nam myo renge kyo

Zguglaj si značenja i opise da vidiš je li to ono što ti treba, nadam se da sam ih ispravno napisala.

[organiceko258]

salevart kaže:

Jucer sam se skoro ubio sa autom. Uopce nebi zalio da jesam. Jedva sam se zadrzao na cesti. Vozio sam se ko ludjak. Nemam nikakvog smisla u zivotu, niti djeca mi nisu inspiracija. Nikakve tablete mi ne pomazu. Jedino dok popijem 2 misara od 0.5 pa zaspim. Jedino dok spavam sam dobro, samo sta se svako malo probudim, pa po 2 sata ne zaspim.

iz opisa misara:

Ukoliko je liječenje ovim lijekom neophodno, a Vi imate depresiju i suicidalne misli te misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu, javite se svom liječniku ili otiđite odmah u bolnicu.

https://www.krenizdravo.rtl.hr/koris...jeku#nuspojave

[Mme]

Dajte ljudi tražite pomoć kad vam dodje da se ubijete, to je faza ludila od lijeka ili nečega, ubijte se od posla od truda od pokušaj a ne od očaja!!!
Danas čujem ubio se čovjek koji je radio kod nas nešto, ostavio iza sebe dječicu pa jebemu sve proderi se naglas da hoćeš da se ubiješ pa da čuješ možda prije tog čina šta će ti se reći, da te bar neko prebije pa dodješ sebi, ima groznih ljudi pa se ne ubijaju, zašto da neka dobra duša zbog neke gluposti da se ubija.
Nije sramota tražiti pomoć i ispasti budala, sramota je se ubiti.

[Zek0slav]

Misliš da je to možda držao u sebi jer nije htio da mu ljudi poput tebe očitavaju bukvicu?
Okolina je možda i razlog zašto se ubio. Nema smisla da od takvih traži pomoć onda.

[dire Dawn]

Ako je:

tražiti pomoć = ispasti budala

Tko bi išao tražit takvu pomoć?

Znaš šta se dobije od ljudi sa takvim stavom? Guilt trip.

[psywhatdo]

Mme kaže:

Dajte ljudi tražite pomoć kad vam dodje da se ubijete, to je faza ludila od lijeka ili nečega, ubijte se od posla od truda od pokušaj a ne od očaja!!!
Danas čujem ubio se čovjek koji je radio kod nas nešto, ostavio iza sebe dječicu pa jebemu sve proderi se naglas da hoćeš da se ubiješ pa da čuješ možda prije tog čina šta će ti se reći, da te bar neko prebije pa dodješ sebi, ima groznih ljudi pa se ne ubijaju, zašto da neka dobra duša zbog neke gluposti da se ubija.
Nije sramota tražiti pomoć i ispasti budala, sramota je se ubiti.

Kako volim ove stručnjake za sve.

[Pringles]

Mme kaže:

... sramota je se ubiti.

Ne razumijem. Zašto je sramota?

[Orlandia]

devaa kaže:

Znaci zasto te misli ne izlaze iz glave... Zasto brojim sitne dane do tog dogadaja u glavi... :/

Powered by LG G6

Podsjetio si me na jednu osobu koju poznajem. Te misli koje ti se stalno roje po glavi mogu biti znak opsesivno-kompulzivne neuroze i nije nešto što se ne može srediti kod dobrog psihoanalitičara koji će s tobom dublje prokopati i vidjeti što generira te misli, što stoji iza njih. Možda te misli samo zamračuju nešto drugo što te muči, a bojiš se u to pogledati?

[Splićankaa]

Misli ce ti izac.

Ja sam bila jedno vrijeme u fazi kad nisam na balkonu smjela stati.
Izadem na balkon vrtoglavica i misli da se ubijem, odem brzim korakom i sjednem na kauc i gledam sto se desava.

Ja sam tad plakala i mislila da oce li to prestati.

Hoce!
bit ce vam bolje.
nikako se roknit, makar sve crno bilo, NEMOJTE to uciniti!!!
dodite na forum, pisite, izjadajte se, napisite to, ali nemojte se ubit, nemojte!
Danas sam nakon toliko godina suic. misli se ismijala i uzivala, napokon san bila sretna.
Ljudi koliko god vam bilo lose, proci ce...

[organiceko258]

j altucher, neki bloger (navodno i propali milijunaš) iz amerike, kaže da je bio na vrhu posjete za suicid, pa nešto piše, pa možda nekom pomognu savjeti. istina nije ovo amerika di se nađe posla na svakom čošku. ali eto:

D) Never drink, smoke, do drugs
G) Take up two hobbies you spend at least 2 hours a week each on.
H) Stop talking to anyone who brings you down
I) Read funny books. Don’t read depressing stuff, like the news
J) Once a day read a spiritual text. Like the Bible. Or the Tao Te Ching. Or a book by the Dalai Lama. It doesn’t matter.
M) Take the stairs instead of an elevator. Easy exercise.

https://jamesaltucher.com/2011/09/th...o-my-blog-yay/

[Pjegavi poriluk]

Za početak svima na temi

Moje prvo mantranje o samoubojstvu počelo je negdje krajem osnovne. Postojala je jedna napuštena visoka zgrada kraj moje kuće do čijeg vrha su vodile stepenice.
Odlazila sam tamo često poslije škole i samo gledala u bezdan i ohrabrivala se na skok.
Većinom bi to završilo samo plakanjem, brisanje suza i pripremom za novi dan.
Dugo sam odlazila na vrh te zgrade i dugo sam gledala u bezdan.
Stvari u meni se nisu mijenjale, ali sam pomislila da bi možda bilo dobro odseliti u srednjoj i promijeniti okolinu.
Nisam se ubila, ali ostala sam prilično slaba i senzibilna.

Drugo i posljednje mantranje o samoubojstvu dogodilo se ove godine i ovaj put bilo je stvarnije, konkretnije.
Išla sam s dečkom i prijateljem na izlet na jedno jezero biciklima.
Dečko se istresao na mene, nije vidio moju bol, a u meni se nakupljala bolest i smrt moga oca, zlostavljanje od strane narcisoidne majke.
Prvi put sam shvatila da ne postojim, nitko me ne vidi niti čuje, ja sam samo prašina. Svi su zaokupljeni sobom i svojim egom, svojim problemima i čak oni koji bi me treba voljeti i razumijeti to nisu sposobni.

Otplivala sam prilično daleko, jezero je bilo toplo i dan je bio predivan. Gledala sam u nebo i preplavio me neki mir, samo sam htjela da patnja skonča, da se stopim sa svijetlom, da me prime neke nježne i tople ruke i da izdahnem.
Nisam se osvrtala, samo sam plivala sve dalje i dalje, nešto me gutalo, maštala sam samo o tome da ću možda vidjeti tatu kad ovo završi, kad napokon skončam s ovim tijelom i agonijom ću sresti njega i opet ćemo se zagrliti i reći ću mu sve što mu nisam stigla reći dok je bio živ.

I sad zadrhtim kad se sjetim koliko je taj poziv bio jak, koliko sam se dobro osjećala kad sam shvatila da nestajem jer nikad nisam ni postojala.
Ali onda je nešto prevagnulo, možda patkica koja je proplivala kraj mene, bila je tako smirena i sretna, pomirena sa svojom prirodom, tako stopljena sa svojim JA.
Poguralo me nešto, valjda taj primalni poziv na život, volja i želja koja nas održava živima.
Shvatila sam da mogu raditi na svojim osjećajima, da mogu postati sama sebi bitna i pronaći negdje onu malu djevojčicu koja sam bila, tužna, splašena i sama.
Iz mene je izletio plač nalik urliku i krenula sam plivati natrag.

Ostatak dana provela sam na travi samo upijajući sunce.

Promislite o jednostavnim stvarima u životu, porežite se i pogledajte kako se tijelo regenerira. To je pametan mehanizam koji stoji iza nas. Nismo sami.

[- Sizif -]

Mme kaže:

Dajte ljudi tražite pomoć kad vam dodje da se ubijete, to je faza ludila od lijeka ili nečega, ubijte se od posla od truda od pokušaj a ne od očaja!!!
Danas čujem ubio se čovjek koji je radio kod nas nešto, ostavio iza sebe dječicu pa jebemu sve proderi se naglas da hoćeš da se ubiješ pa da čuješ možda prije tog čina šta će ti se reći, da te bar neko prebije pa dodješ sebi, ima groznih ljudi pa se ne ubijaju, zašto da neka dobra duša zbog neke gluposti da se ubija.
Nije sramota tražiti pomoć i ispasti budala, sramota je se ubiti.

Ovo je jedan jako površan i glup stav, svake kritike vrijedan!

Impliciraš da tražiti pomoć znači ujedno i ispasti budala.
Što misliš da si ti ispala pišući ovakvu "mudrost"?

Govoriš da je nekakva "sramota" ubiti se. Čija sramota?

Ako je našto sramota, onda je to pisanje ovakvih besmislica na ovako ozbiljnoj temi.

[dire Dawn]

Mene bi totalno bilo sram da se ubijem.
Vjerujem da bi baš to bio osjećaj koji bi osjećala u paklu.
Sram jer što će selo reći.