Naši roditelji

[Zana666]

Kada ste zadnji put zagrlili svoju mamu i (ili) svoga tatu ,poljubili ih (onak bez veze ) ili im rekli Volim te ?

potakle me ove torte happyne i bacile u depru....

ipak....i mi smo jos uvijek djeca ,dok su nam roditelji zivi,zar ne

[chiquita]

toga kod nas ima samo u stvarno ekstremnim slučajevima tipa bolest.
i mogu reći da mi to užaaaasno fali ali ne mogu preskočiti tu stepenicu i to napraviti ja...

[Ipanema]

Zana666 kaže:
Kada ste zadnji put zagrlili svoju mamu i (ili) svoga tatu ,poljubili ih (onak bez veze ) ili im rekli Volim te ?

potakle me ove torte happyne i bacile u depru....

ipak....i mi smo jos uvijek djeca ,dok su nam roditelji zivi,zar ne

Mama sada grli mene jer kuzi da je previse usrala prije.
Tata - nikad.
Volim te... kaj je to?

[Mrtva mrkva]

Stalno, ali to je valjda zato sto zivimo u razlicitim gradovima pa si medjusobno jako nedostajemo; kad dodjem kuci uvijek su tu neki poljupci, ceskanje i slicni izljevi njeznosti ,a primjecujem da cu onda i cesce obiteljske aktivnosti - zajedno rucamo, gledamo tv i uglavnom, trudimo se provesti jedan dio dana kao obitelj (bez forsiranja, na zalost gledam kako u mnogim obiteljima nije tako). Joj, a najvise mi fali sestra... ostavila sam balavu klinku kad sam isla na faks, a za godinu dana ce mi se priruziti...

Doduse, moram priznati da se zbog udaljenosti i puno vise svadjamo

[mimi2003]

na žalost ne sjećam se kada su mi to zadnji put rekli a fali mi i nedostaje jako, mnogo

....no zato ja svom junioru govorim svaki dan, a i on meni, i našoj maloj djevojčici

[Winona]

Zana666 kaže:
Kada ste zadnji put zagrlili svoju mamu i (ili) svoga tatu ,poljubili ih (onak bez veze ) ili im rekli Volim te ?

potakle me ove torte happyne i bacile u depru....

ipak....i mi smo jos uvijek djeca ,dok su nam roditelji zivi,zar ne

pa evo ima mjesec dana, kad je zadnji put bila kod mene ( zivimo prilicno daleko jedna od druge)

I svaki put kad me nazove ( par puta jtedno) kaze da me voli. Ja njoj kazem malo rjedje ali to ne znaci da je manje volim.

Mimi evo tebi jedan veliki i ja tebe jako volim ...i za boga miloga odi si konacno procitati e mail

[oona]

I ja sam dosta udaljena od svojih...zadnji smo se puta vidjeli za Novu godinu, ali cujemo se minimalno dva puta tjedno, u vrijeme jacih bolesti, svaki dan...

No to je sve nedostatno i to je sve samozavaravanje...nista nije isto na udaljenost, dijelimo brige i tugu preko telefona...strasno.

A pocela sam im govoriti da ih volim kada sam otisla od kuce, ne znam ni sama sto sam ranije radila i sto sam tako dugo cekala...

I priznajem, da sam pri prvom "volim te" ili "reci tati da ga volim" spoznala takvu knedlu u grlu koju jos osjecam i svaki me puta navodi na suze i bojim se da cu zaplakati i da ce moja majka to primjetiti....koliko li sam propustila!

I silno se trudim normalnim tonom zavrsiti razgovor jer ne zelim da znaju kako mi je tesko sto smo toliko razdvojeni, narocito sada kada su ostarjeli i trebaju svu moju pomoc...

I molim Boga da se vratim dok su na zivotu jer to jos uvijek nisam u stanju prihvatiti kao normalni zivotni trenutak...

Sada sam ponovno jako tuzna...

[Tija]

Živimo blizu i vidimo se skoro svaki dan. Ako se ne vidimo, obavezno se čujemo.
I na svaki susret se ljubnemo. Ako na odlasku poljubim mamu, onda tajko dobaci ' a mene neš ljubit' , pa se naravno vratim...
Jako ih volim.

[violent_femmes9]

ej tijic tu si

nadam se da ce s Kori sve biti OK

[Tija]

violent_femmes9 kaže:
ej tijic tu si

nadam se da ce s Kori sve biti OK

mora bit

[Vilko]

Ja sam u 63 coj godini ,moji roditelji su vec dugo pokopani.
Ali na gornji post zelim odgovoriti i staviti koment.


Imamo dva sina, jedan je 41 godinu,ima i sam tri sina, kada god
smo se vidjeli u proslosti uvijek je bio zagrljaj i poljubac u obraz.
Uvijek je nasao rijec da nam se zahvali za sve sta mu
pomazemo/ne financijski/i dajemo koji savjet.
Sada od kada je invalid ima u vratu 4 diska spojena sa metalom,
i kada vidi jos vise koliko sa se ja mucio 25 godina radeci
bolestan, pokazuje jos vise paznje prema nama kao i
razumijevanje i ljubav.
Mozda se vidimo samo jednom tjedno ali je uvijek sa zagrljajem
i osjecajem ljubavi.Mi zivimo u Adelaidu , oko 10 minuta voznje.

Mladjiji sin Julian je 30 godina.Promisljene glave kao njegova
majka ,on zivi gdje smo mi sproveli prvih 25 godina u Whyally 400
km od Adelaida.
Radi mojih bolestih morali smo se preseliti u Adelaide,bilo nam je
tesko ostaviti ga ,samo je zapoceo zanat i tehnicku skolu, ali nasli
smo mu dvosobni unit i platili 6 mjeseca rentu i kupili mu sve sta
je potrebno za zivjeti samostalno.

On je postigao sve sa svojim voljom i veoma je uspjesan i danas
je superitendet u zeljezari.
Mnogo puta nam se je zahvalio za sve sta smo napravili /iako
tesko financijski/za njega ,a najvise na odgoju i dali mu pravi put i
ideje o zivotu.On ima curicu 2 godine.

Mi nekada vozimo do njih i ostanemo 2 noci ili oni dodju k nama u
Adelaide, i uvijek je zagrljaj (kaze mama da joj pucaju ledja)i poljubac.

Eto mi smo veoma ponosni sa nasom dijecom ,od koje ne
ocekujemo neku pomoc ili bilo sta ,ali volimo vidjeti postovanje
kao i ljubav prema roditeljima.

[Angelic]

Kod mene u obitelji nikada nije bilo previše izmjenjivanja nježnosti... ni kad sam bila sasvim mala, a kamoli sada kada imam svoju obitelj... ne sjećam se kad me je tata ljubnio osim pri čestitanju rođendana ili nekog blagdana...

Sad... ne želim reći da me ne vole... vole me jaaako... i mene i moje sestre... ali, to teško pokazuju kroz fizički kontakt... Ja sam se zbog toga osjećala vrlo zakinuta, čak mislim da sam zbog takvog odnosa i sama postala poprilično hladna i volim da mi drugi ljudi u svakodnevnom komuniciranju budu "na odstojanju"... znate ono, da mi ostave moj osobni prostor slobodan... bez nepotrebnih dodirivanja po rukama, ramenima, bez unošenja u lice etc, etc....

Nezamislivo mi je zagrliti i poljubiti il' mamu il' tatu... onako bez veze, bez ikakvog povoda... samo iz dragosti... jer i njih onda zbunim i nekako "posramim"... a to bih toliko željela... već su oboje stariji i kad pomislim da ću možda u neko dogledno vrijeme ostati bez njih... stegne mi se srce i upravo zbog toga bih im voljela i fizičkim dodirom pokazati koliko ih volim....

... E, zato ja svoju kćer ljubim i mazim i gnjavim... možda i previše?!

[Fosil]

Nema veće katastrofe od roditelja, koji ne znaju otvoreno pokazat svoju ljubav.
Moji su bili takvi (i još uvijek su). Nije da se mi ne volimo, ali nikad mi to nisu rekli. Nikad se pred djecom nisu poljubili (stari patrijarhalni odgoj).
Kasnije postaneš svjestan koliko te je to životno sjebalo.
Danas ja imam djecu, kojoj to isto ne mogu reći (mislim da ću se ispovraćat od neugode kad pokušam), a znam da im to fali. Šta da vam kažem, svom mužu nakon puno godina braka jedva rijetko procijedim "I ja tebe". To kod mene izaziva takvu neugodu da je ne mogu opisat.
Da ne kažem da se takav odnos prema fizičkom i verbalnom pokazivanju ljubavi tijekom djetinjstva sigurno odražava i na kasniju mogućnost opuštanja u sexu. Vjerovatno si u podsvijesti stvoriš stav - Sve je to pogrešno, jer da nije onda bi to radili (pokazivali) i moji starci.

[Septembar]

Tija kaže:
Živimo blizu i vidimo se skoro svaki dan. Ako se ne vidimo, obavezno se čujemo.
I na svaki susret se ljubnemo.

slicno
samo se bas ne ljubimo toliko cesto
najcesce kad se zezamo sa Princezom, ako ona nece da se mazi sa mnom, kao velika je ona
"onda ja idem svojoj mami", pa se mazimo i ljupkamo ko malo dijete
a princeza umire od sege


a tata mi je daleko, pa nema tog
a nismo se nikad previse ni mazili on i ja

[Septembar]

Fosil kaže:
Nema veće katastrofe od roditelja, koji ne znaju otvoreno pokazat svoju ljubav.


......
Danas ja imam djecu, kojoj to isto ne mogu reći (mislim da ću se ispovraćat od neugode kad pokušam), a znam da im to fali. Šta da vam kažem, svom mužu nakon puno godina braka jedva rijetko procijedim "I ja tebe". To kod mene izaziva takvu neugodu da je ne mogu opisat.
Da ne kažem da se takav odnos prema fizičkom i verbalnom pokazivanju ljubavi tijekom djetinjstva sigurno odražava i na kasniju mogućnost opuštanja u sexu. Vjerovatno si u podsvijesti stvoriš stav - Sve je to pogrešno, jer da nije onda bi to radili (pokazivali) i moji starci.

fosil zalosno, znas koliko je TEBI smetalo i falilo, a opet ne mozes ti generirat
shvatam da te ukocila ta roditeljska sputanost, al nije neobicno da ljudi kojima je nest falilo, budu direkt suprotni sa svojim klincima
evo cujes angelic, da mozda cak i pretjeruje

moji starci nikad nisu bili njezni jedno prema drugom, dapace svadjali se cijeli zivot
al to nije utjecalo na mene u smislu da ja smatram pogresnim (bar mislim da nije utjecalo)

a sa mamom sam se mazila do velikih dana, i mazim kcer dogod mi to daje

[Fosil]

Ne kažem da nije žalosno. I nije baš da ja baš ne cmačem svoju djecu. To mi nije problem.
Problem je u toj rečenici. Možda sam zrela za psihijatra, ali to mi stvarno teško ide.
Postoje i primjeri gdje zlostavljano dijete postane u starosti zlostavljač. Ne smatram ja ovo zlostavljanjem, ali hoću reći da ne odu svi u suprotnu varijantu od svojih roditelja.

[neznalica]

Zana666 kaže:
Kada ste zadnji put zagrlili svoju mamu i (ili) svoga tatu ,poljubili ih (onak bez veze ) ili im rekli Volim te ?

potakle me ove torte happyne i bacile u depru....

ipak....i mi smo jos uvijek djeca ,dok su nam roditelji zivi,zar ne

gledam u ove rijeci i nemam sta da odgovorim...

[Zana666]

postavih post a ne dadoh odgovora....

daklem..ne pamtim..ne sjecam se ....
ali zato ljubim svoje tete,obozavala sam svoju pokojnu baku i cmakala sam ju uzduz i poprijeko dok je bila ziva (of kors)

danas....sama sebi slicim na sijamsku macku..mazim se sa mojim macicima bez problema... a s muzem kad mi dodje (ako ne rezim i ne grebem )

jesmo li mi emocionalni bogalji ? (jesu li stvarno tome krivi propusti nasih roditelja?)

[maristella69]

Premda nemamo običaj ljubiti se, moji roditelji mi iskazuju svoju ljubav na toliko čudesnih načina, koje je ovdje teško opisati...
Jedna mala sitnica je ta tradicionalna čokolada (ona najveća Kraševa od lješnjaka - 'crvena') za moj rođendan...
Dobivala sam puno lijepih i skupih poklona za taj dan, i uopće u životu, ali ta čokolada u ovom vremenu - u kojem više zaista ne predstavlja nešto posebno i vrijedno, već više njihovu ljubav, toplinu i skromnost - uzdigla se na razinu simbola ljubavi pa me jedino ona uspije totalno emocionalno razdrmati na taj dan kada bih trebala konce držati u svojim rukama...i veseliti se nekim skupljim poklonima...

[Zana666]

upravo se vratih sa sahrane prijateljicinog tate...
i razmisljam...

trebam li oprostiti,trebam li ja kao kcer (odmetnuta) zaboraviti pijanstva,maltretiranja,njihove tuče,svadje,bjezanje po susjedstvu....trebam li stisnuti zube,popljuvati svoj ponos ,pogaziti rijec i otici u posjetu ocu koji broji svoje poslijednje dane u bolnici ..........

samo zato sto umire ? ili ..zbog glupog osjecaja da ce mi biti zao ako ga ne vidim posljednji put?

i sto mu reći?