Leonard Cohen - poeta sacer

[avant-garde]

"Pasivni zadatak poete sacera je da bude žrtva - da uzme na sebe demone koje je izazvalo potonuće naroda i pogine; aktivni zadatak - s logosom stvarati, uvijek iznova i neprestano, iz sebe sama, u kobnoj ostavljenosti na cjedilu, vezu između božanskog bitka ljudske sudbine. Što je sujetna, profana i neupućena ruka pokvarila, treba se uspostaviti neprestanim nadilaženjem: treba istrgnuti bitak potonuo u materiju, unijeti svjetlost, snagu, znanje, dubinu, istinu, ljepotu,čudo i mnogo više od toga, jer: u moje ćete ime činiti mnogo veće stvari nego što sam ih ja činio. To da sam predan Moćima nije dovoljno, trebam ih i zgrabiti. Nije dovoljno doživjeti svijet, potrebno ga je i iznova stvoriti. Božanski bitak za čovjeka nije samo otvoren nego se mora uvijek iznova otvarati. I ono što moram platiti za to nije malo, to sam ja sam: moram postati žrtva. Ali nije dovoljno da poginem, i žrtva je malo: snagom riječi moram otvoriti nadljudsko. Samo onda mogu biti sacer."

Bela Hamvas - Nevidljivo zbivanje

U vjerovanju da je Leonard Cohen dosegnuo sveto mjesto o kojem Hamvas piše,
otvaram temu o Pjesniku Samoće i nadam se da ćete ovdje sa mnom podijeliti svoje mišljenje, postavljati i analizirati pjesme, povezivati s drugim utjecajima...

"Enigma Leonarda Cohena: boem u dobro skrojenom odijelu, zloglasni ljubavnik koji živi sam, pjevač čiji glas počiva u podrumu pjesme, Židov posvećen zen-budizmu." (Ira B. Nadel- Raznoliki stavovi)

Dodajmo na ovo još jednu enigmu- pjesnik koji je iz mnogih tamnih noći duše izrezao svjetlost, koji je u sebi združio ta dva principa, čije borbe i vjenčanja paradoksa hodaju Boogie ulicom ili rone Tisuću poljubaca duboko...
To je poeta sacer.

Bibliografija

Pjesništvo:
'Let Us Compare Mythologies' (Usporedimo mitologije), 1956.
'The Spice-Box of Earth' (Kutija sa začinima Zemlje), 1961.
'Flowers for Hitler' (Cvijeće za Hitlera), 1964.
'Parasites of Heaven' (Paraziti raja), 1966.
'Selected Poems, 1956-1968' (Izabrane pjesme, 1956-1968), 1968.
'The Energy of Slaves' (Energija robova), 1972.
'Death of a Lady's Man' (Kavalirova smrt), 1978.
'Book of Mercy' (Knjiga milosrđa), 1984.
'Stranger Music: Selected Poems and Songs' (Strančeva glazba: izabrana poezija i pjesme), 1993.
'Book of Longing' (Knjiga čežnje), 2006.

Proza:
'The Favorite Game' (Omiljena igra), 1963.
'Beautiful Losers' (Divni gubitnici), 1966.

Linkovi:
Web stranica
Hrvatska stranica
The Blackening Pages

One by one the guests arrive
The guests are coming through
The open-hearted many
The broken-hearted few

And those who dance begin to dance
And those who weep begin
Welcome, welcome, cries a voice
Let all my guests come in
("The Guests")

Dobro došli u svijet Leonarda Cohena!

[13 shells]

" Cohen je uvijek bio beskrajno mudar tekstopisac, čovjek čiji stihovi imaju terapijsku vrijednost i nose se kao tetovaže s unutarnje strane kože... Alexandra Leaving je, pazite, možda i najljepša pjesma ikad napisana o ljubavi i gubitku. Probudite me u bilo koje doba noći i pitajte za stihove starih favorita - "Famous Blue Raincoat" ili "Chelsea Hotel No 2", nema nikakvih problema, dobit ćete i recitacije i kavu - ali ovo je sasvim poseban oblik ljepote. Dolje, tisuću poljubaca duboko, između ona tri niska tona koja tako sugestivno drži, Leonard Cohen i dalje može raditi čuda..."

citat iz jedne recenzije za "ten new songs" koji apsolutno potpisujem. jednako je točan i danas kao što je bio i onda. najveća cohenova vrijednost je sposobnost da na svoj jedinstveni "cohenovski", predivan i suptilan, plemeniti način iznosi najveće životne istine, najdublje osjećaje, pa i najdublje tajne ljudske psihe,... osim nevjerojtno vještog i predivnog baratanja riječima prva asocijacija na njegovu poeziju uvijek mi je bila "emocija", podjednako emocija koja je sveprisutna u njegovim pjesmama, kao i ona koju izaziva u slušatelju, stihovi koji se nose "kao tetovaža sa unutarnje strane kože"...

"pjesnik koji je iz mnogih mračnih noći duše izrezao svjetlost... " - i to je jedna lijepa definicija njegovog pjesništva... najljepša i najdublja umjetnst, po mom mišljenju, jednim većim dijelom i dolazi iz patnje, muke, boli, neostvarenih snova... tada im se čovjek i suprostavlja izvlačeći iz sebe ono najdublje, najplemenitije, najlirskije, najhrabrije... stvara svoju malu osobnu svjetlost, svjetlost koja isijava iz njega, dok je sve oko njega mračno, a jedino svjetlo koje vidi na kraju tunela je "ono koje stvara vlak dolazeći u suprotnom smjeru" . sve u svemu - "epska borba svjetlosti i tame" na razini jednog, jedinog pojedinca... tako nastaje "umjetnost" ...

ilti jednostavnije

umjetnost koja čak ponekad, možda i najčešće izvire iz straha, boli, nemoći, poremećenosti, izgubljenosti, neshvaćanja, užasa okruženja, bilo kakve različitosti koja se želi iskazati i iskazuje se, ljepotom koja ponekad izvire u zadnjem trenutku prije potpunog sloma, kraha svega

[avant-garde]

Lijepe riječi, 13 shells, od početka do kraja.
"Tetovaže s unutarnje strane kože" je daleko najbolja definicija Cohenovih pjesama, a Ten new songs je najintimniji album ikada snimljen i uglazbljena gola poezija. Postavljam nemoguće pitanje: što je Cohen prije bio- pjesnik ili glazbenik? Odgovor je: oboje, i puno više; on je spoj proroka i svećenika, ljubavnika i askete, propovjednik ljubavi kao istinskog pokretača duha, posvećene, čiste ljubavi uzdignute do mjesta gdje nema gubitka.
Kad se već spomenula "Alexandra leaving", neka ona pokrsti ovaj topic.
Može li išta uopće otići od nas?

Alexandra Leaving

Suddenly the night has grown colder.
The god of love preparing to depart.
Alexandra hoisted on his shoulder,
They slip between the sentries of the heart.

Upheld by the simplicities of pleasure,
They gain the light, they formlessly entwine;
And radiant beyond your widest measure
They fall among the voices and the wine.

It’s not a trick, your senses all deceiving,
A fitful dream, the morning will exhaust
Say goodbye to Alexandra leaving.
Then say goodbye to Alexandra lost.

Even though she sleeps upon your satin;
Even though she wakes you with a kiss.
Do not say the moment was imagined;
Do not stoop to strategies like this.

As someone long prepared for this to happen,
Go firmly to the window. Drink it in.
Exquisite music. Alexandra laughing.
Your firm commitments tangible again.

And you who had the honor of her evening,
And by the honor had your own restored
Say goodbye to Alexandra leaving;
Alexandra leaving with her lord.

Even though she sleeps upon your satin;
Even though she wakes you with a kiss.
Do not say the moment was imagined;
Do not stoop to strategies like this.

As someone long prepared for the occasion;
In full command of every plan you wrecked
Do not choose a coward’s explanation
that hides behind the cause and the effect.

And you who were bewildered by a meaning;
Whose code was broken, crucifix uncrossed
Say goodbye to Alexandra leaving.
Then say goodbye to Alexandra lost.

Say goodbye to Alexandra leaving.
Then say goodbye to Alexandra lost.

Ovo je Cohenov odgovor na pjesmu The God forsakes Antony:

"...As one long prepared, and graced with courage,
as is right for you who were given this kind of city,
go firmly to the window
and listen with deep emotion, but not
with the whining, the pleas of a coward;
listen—your final delectation—to the voices,
to the exquisite music of that strange procession,
and say goodbye to her, to the Alexandria you are losing."

Zanimljivo, Cohen ovaj grad pretvara u ženu
Aleksandrija, um i srce antike, grad Znanja, alegorija akumulacije duha otplovljava iz pjesme i uči otpuštanju jer "čovjek posvećen zenu nije ničim vezan", jer je "promjena jedini apsolut" koja prekriva svako kopno ideja, osjećaja, preobrazba koja se nikada ne dovršava...Gubitak ne postoji, to je samo oseka koja privlači novu plimu.
Sve što se uzima, mora se i otpustiti, svjetlost koja se popije pokraj prozora sjat će u novom mraku.

Kao što Hamvas piše:
"Učinio sam sebe prolaznim da bih neprestano cvao. Jasmin i maslina. Živim u opsjeni da bih vidio zbilju. Ono nevidljivo. Ja neuhvatljiv. Jednom jesam da bih vječno bio. Jer glazba ostaje. I mit ostaje i jutarnja rosa na jasminovu cvijetu i miris ulja i trenutak i zanos i ženska ljepota – sve ostaje."

ili "It’s a certain take on loss which is the take that you don’t lose
anything, that there’s nothing to be lost." (L.Cohen on "Alexandra leaving")

Treba zamisliti svijet koji bi živio i okretao se po ovom principu, treba ga pokušati i stvoriti, upravo zato Hamvas imenuje poetu sacera,a Cohen ga živi. Da, treba zamisliti svijet u kojemu njih dvoje nisu izuzetak, već pravilo. Možda tada, 13 shells, umjetnost ne bi bila vječna borba, agonija i ekstaza, već bi svjetlost stvaranja bila opće načelo življenja.

[13 shells]

čisto tehnički gledano cohen se najprije proslavio kao pjesnik i pisac, sa knjigama poezije "let us compare mythologies", "space box of earth" i "flowers for hitler", te romanima "the favorite game" i "beautiful losers". kritičar "Boston globea" za posljednji je napisao "james joyce nije mrtav, živi u montrealu pod imenom leonard cohen".
tek nakon boravka na grčkom otoku hydri i selidbe u nashville 1967 ostvaruje pjevačku karijeru. potpisuje ugovor s "columbijom", a prvi album "songs of leonard cohen" objavljuje 1969.

to je čisto tehnički gledano, a zapravo cohen je već u startu bio i pjesnik i glazbenik, imao je obje crte u sebi, tako da vremenski tok "Što je bilo prije ili poslije, pjesnik ili glazbenik" i nije toliko bitno. U pravu si, bio je oboje, samo se jedno izrazilo prije drugog. barem u javnosti.

cohen je prekompleksna ličnost, a i život mu je bio pretjerano buran, da bi se o njemu moglo pisati u "prosto proširenim rečenicama". bio je i romanopisac i pjesnik, i vizionar i smušenjak, i hrabar čovjek i ovisnik, i depresivac i erotoman, i zafrkant i cooler... a prije svega "Poeta sacre", umjetnik u doticaju s božanskim kojem ipak ništa što je ljudsko nije strano.

što se njegovog književnog opusa tiče ( na primjeru "Book of longing<2 koju sam posljednju pročiitao ) cohen je vješt stihotvorac koji tiho i strpljivo, bergmanovski, prodire u dubinu, formulirajući žive slike i zasijecajući u osjećaje poput psihijatra... majstor dosjetke i suptilne provokacije, majstor obrata, lakoće pisanja, krajnje otvorenosti, poante i šoka koji nam, kao što sam već napisao, uvijek iznova sa šarmantnim osmijehom nasmiješeno proručuje da mu ništa što je ljudsko nije strano. uvijek iznova svoje najdublje osjećaje, koji su ujedno i naši, samo u drugom prostoru i kontekstu, na najljepši, najsuptilniji mogući način iznosi na površinu. postupak žrtvovanja i proces putovanja u ljepotu, sve u jednom.

najčešće stihovi poznatih glazbenika kad ih staviš na papir, kad ih ogoliš, bez glazbe u pozadini, bez konteksta melodije, ne zvuče toliko impresivno, pa često i nimalo impresivno. kod cohena je drugačije. njegovi stihovi na papiru jednako su ubitačni (a thousand kisses deep )
kao i u kontekstu uglazbljene pjesme. ponekad i više.

za kraj ovog posta - još jedan citat, točnije silogizam iz davne recenzije za book of longing - "tko sluša cohena, taj i čita knjige. ako čita, čitat će cohena. ako će čitati, kupit će knjigu. ako je kupi, ponovno će je iščitavati. za ljubitelje cohena ona je toga i više nego vrijedna"

[avant-garde]

13 shells kaže:

... kritičar "Boston globea" za posljednji je napisao "james joyce nije mrtav, živi u montrealu pod imenom leonard cohen".

Kad smo već kod kritičara, upravo čitam o "Kutiji sa začinima zemlje" - koja je bila pravi hit i vrlo dobro primljena od strane kritičara. Naslov, lijep sam po sebi, ustvari krije židovsku simboliku: "Naslov, koji potječe od kutije sa začinima koja se blagoslovi, a zatim se njen sadržaj udahne nakon zalaska sunca na šabat, označava granicu između duhovnog i svjetovnog. Začin je miomirisan podsjetnik na vezu vjerskog i svakodnevnog, svetog i profanog." ("Raznoliki stavovi")

Sigurno vidiš kako se Hamvas smješka iza ovih riječi.
Zaista imaju puno sličnosti, pa i onu najveću-oboje su (bili) u neprestanom traganju.

(ako je netko možda čitao "Kutiju", neka se ne srami i pridruži se ovom blagom dijalogu )

cohen je prekompleksna ličnost, a i život mu je bio pretjerano buran, da bi se o njemu moglo pisati u "prosto proširenim rečenicama". bio je i romanopisac i pjesnik, i vizionar i smušenjak, i hrabar čovjek i ovisnik, i depresivac i erotoman, i zafrkant i cooler... a prije svega "Poeta sacre", umjetnik u doticaju s božanskim kojem ipak ništa što je ljudsko nije strano.

Postoji li drugi način, možemo li ikako drukčije dosegnuti ono vječno božansko, osim kroz čovjeka, često tamnog, uvijek umrljanog? Kako doći do svjetla ako ne probijanjem noćne opne? To je ona tamna noć duše, prvi iskorak u nepoznato, traženje i podignuta ruka, "izuzimanje iz redova"...

najčešće stihovi poznatih glazbenika kad ih staviš na papir, kad ih ogoliš, bez glazbe u pozadini, bez konteksta melodije, ne zvuče toliko impresivno, pa često i nimalo impresivno. kod cohena je drugačije. njegovi stihovi na papiru jednako su ubitačni (a thousand kisses deep ) kao i u kontekstu uglazbljene pjesme. ponekad i više.

Upravo tako, ako makneš sve latice glazbe, ostaje čisti, rascvjetali miris poezije.

Vratit ću se malo kasnije na Knjigu čežnje, moram pronaći neke citate...
I da, Book of Mercy (eng.verzija) izašla ti je ove godine u predivnom novom izdanju!

[13 shells]

Crna noć duše - varijacije

... Blessed is the one who waits in the traveller's heart for his turning ... (omiljeni stih)...

Leonard Cohen


"Ispod života počiva tmurno i nepomično jezero, život u tom jezeru gleda svoje lice, vidi tugu i pije iz nje i pije tugu. Kada vjetar provijava između grana smreke, ta crnozelena harfa zazvuči, taj noć - instrument - kakva li zvuka bez osmijeha! kako u njemu gori mrak. kako je taj zvuk nepodnošljivo težak, kako je mekan, kako teče, kako poplavi izvor, kuću, ostala stabla, livadu, cijelu šumu, stjenovita brda, pogladi ih svojom baršunastom rukom - percem, bez ljubavi, bez suosjećaja, bez samilosti, bez utjehe, bez radosti, i dok zuri preda sebe, zemlja se otvori ispod brežuljaka, planina, potoka, jelena, tetrijeba, ispod cijelog krajolika, i u tamnom se zrcalu pojavi lice svijeta"

Bela Hamvas

ali to je upravo ono što sam htjela. kako da ti to opišem, prinče? mogu ti sve prikazati kao paralelni svemir u kojem ono što sanjaš vidiš, u kojem ono što izmisliš sanjaš, u kojem ono što vidiš, to si vjerojatno izmislio. tu gdje smo vjerojatno i ti i ja i svi ostali, dobro ne baš svi, ali svi oni koji će se stići upisati na listu zaslužene smrti, na zidu spavaće sobe moje dječje nevinosti, u dobu kada se moj opus zapečaćuje u vidnom području onog prvog pogleda, istog kojeg je monet slikao, a baricco opisivao riječima.
hrpa ljudi, koju u jednom trenu ugledaš… gledaju moje riječi napisane na zidovima, čitaju ih, ali ih ne mogu razumijeti. jedna žena, samo ona, kosooka žena, azijka, postarija, cijela slomljena, na štakama, jedva se pomicala, s bolnim izrazom na licu… da razumijela ih je. zavidjela sam joj. bila je nadmoćna svima. bila je nadmoćna i meni. ja sam riječima dočaravala pogled koji je vidio ništavilo. ona je imala taj pogled, bila je taj pogled. u odnosu na nju ja sam bila ništa. ostali, svi ostali fotografirali su moje riječi, nadajući se da će s određene distance moći umrijeti na prekrasan način – živeći u čuđenju, razumijevajući riječi koje je napisao netko tko stoji miljama daleko, pet metara udaljen od njih.
žive u iluziji. nikad neće moći razumijeti, nikad im neće biti jasno. vidjet će samo njima nerazumljivu dubinu, moći će samo ogrepsti površinu. nisu dovoljno patili da bi mogli shvatiti. nisu oboljeli od paralize i slikali nožnim prstima, nisu vidjeli prostranstva rođena ne u mašti, već u praznini. ni ti nikad nećeš razumijeti, prinče, ne dolaziš s mjesta s kojeg ja dolazim. nikad nisi shvatio kakav je osjećaj promatrati umiranje mogućnosti otoka. jebi se, prinče, nisi ti kosooka žena. nisi ti slomljena kosooka žena, na štakama.”

N.N. vs Alessandro Baricco





I lost my way, I forgot to call on your name. The raw heart beat against the world, and the tears were for my lost victory. But you are here. You have always been here. The world is all forgetting, and the heart is a rage of directions, but your name unifies the heart, and the world is lifted into its place. Blessed is the one who waits in the traveller's heart for his turning.

Leonard Cohen,

Poem 50 ("I lost my way, I forgot ...") from "Book of Mercy"

[avant-garde]

Crna noć duše - varijacije II

"-...šum krila...
-...netko komu bježi duša...
-...vjeruješ mi?"
(A.Baricco-Ocean more)

"Bog ga je odgurnuo. Zato se survao u dubinu. Mračna noć. Bacio si me u dubine i voda me okružila."
(B.Hamvas-Kap prokletstva)


By The Rivers Dark

By the rivers dark
I wandered on.
I lived my life
in Babylon.

And I did forget
My holy song:
And I had no strength
In Babylon.

By the rivers dark
Where I could not see
Who was waiting there
Who was hunting me.

And he cut my lip
And he cut my heart.
So I could not drink
From the river dark.

And he covered me,
And I saw within,
My lawless heart
And my wedding ring,

I did not know
And I could not see
Who was waiting there,
Who was hunting me

By the rivers dark
I panicked on.
I belonged at last
To Babylon.

Then he struck my heart
With a deadly force,
And he said, “This heart:
It is not yours.”

And he gave the wind
My wedding ring:
And he circled us
With everything.

By the rivers dark,
In a wounded dawn,
I live my life
In Babylon.

Though I take my song
From a withered limb,
Both song and tree,
They sing for him.

Be the truth unsaid
And the blessing gone,
If I forget
My Babylon.

I did not know
And I could not see
Who was waiting there.
Who was hunting me.

By the rivers dark,
Where it all goes on:
By the rivers dark
In Babylon.

"Bez svjetlosti ili vodiča, sačuvaj ono što je sagorjelo u mom srcu."

"Therefore it is most fitting and
necessary, if the soul is to pass to these great things, that this dark
night of contemplation should first of all annihilate and undo it in
its meannesses, bringing it into darkness, aridity, affliction and
emptiness; for the light which is to be given to it is a Divine light
of the highest kind, which transcends all natural light, and which by
nature can find no place in the understanding."
-San Juan de la Cruz

"Svijet shvaćam samo onda ako drhtim od toga čuda."
Što zovem čudom? Ako nadnaravno probije prirodu odozgo i iznutra. Ako transcedentno upadne u svijet nužnosti. Ne znam što se zbiva iza granica. Nadilazi pamet. Ne može se shvatiti, samo proživjeti. Ozračje čuda. Iza granica, od moga nerazmjerno jače postojanje.
-"Jasmin i maslina"

"...Onda je došla svjetlost i razumio sam."

"Ne viđenje, nego priviđenje. Ne realnost, nego miraculum. Ne common sense, nego ushit. Uvenulost nestaje. Vedrina. Svakako čarobno. Slobodno i neuvjetovano, lagano gospodstvo nad nižim krugovima. "

poslije tolike
magle
jedna
po jedna
pokazuju se
zvijezde

udišem
svježinu
koju mi ostavlja
boja
neba

osjećam se
kao prolazan
lik

ali zahvaćen
u besmrtnom krugu

Giuseppe Ungaretti-"Vedrina"

"Zreti. Ripeness is all. Svoje biće baciti u vreli kotao, taj apokaliptični svijet danas, i u kotlu se kuhati i izdržati i postajati sve osobniji i sve oslovljiviji i osjetljiviji te svjedočiti za autentično postojanje."
...
Kao da je u potpunom mraku noći netko išao ispred mene i pružao mi ruku, ali ja ruku nikad nisam uspio dodirnuti. (...) Nije bila noć. Jer sa svakim uspješnim korakom nije samo mjesto na kojem sam bio postajalo svjetlije.
I ja sam postajao svjetliji,i to u mjeri kako sam velik korak učinio i koliko je i mjesto postajalo svjetlije.

"To da bih jednom bio, bio u tom mirisu i u toj glazbi, nedovršivo je djelo. Preobraziti se. Nikada nije gotovo."
-"Voćni sat"

[13 shells]

prekrasno

VARIJACIJE ( MODIFIED "RAYUELA" ) 1


" U svakome svome činu i misli i u svakome momentu svog života mogu sačuvati sebe. U ljubavi ne, tu se moram potpuno predati. Zato bića vezana uz svoje Ja - Titani i Sirene - ne umiju voljeti. Sebe ne mogu predati tek tako, bez daljnjega. Ne mogu tako ponovno zadobiti sebe. Onaj kojega dobivam već nije onaj koji sam bio. On je već nešto više, bogatije, jednostavnije, čistije i božanskije. To je tajna ljubavi. Moram nestati i uništiti se. A Barth kaže : Uništiti se ne znači uništiti se tek malo, nego sasvim se uništiti. Bez povlačenja, razmišljanja, sudržanosti, opreznosti, sasvim se uništiti. U misteriju se mogu obogotvoriti samo dva bića koja su se jedno u drugom poništila."

Bela Hamvas, Nevidljivo zbivanje


Ostao sam, barem na trenutak, u potpunosti nepomičan, zarobljen tim jednim prizorom sreće koji se zamrznuo u mojoj glavi, prizorom kojeg sam naknadno bezbroj puta pokušavao pretočiti u riječi. Međutim sve što sam dobio tisuće su bezuspješnih riječi. Nepomičan, poput dječaka Mormyja iz Bariccovih „Kula od bijesa” stajao sam tamo, sada otvorenih očiju, očiju uprtih u meni tako blizak svijet koji je pred njima promicao bez mogućnosti da te slike dođu do mog uma. Jer negdje se veza prekinula. I ja sam mogao vidjeti samo taj jedan i jedini prizor sreće. Prizor koji me progonio. Svijet je promicao, svijet je živio, život je bujao... išao je daleko ispred mene.

N.N. vs Alessandro Baricco

Iskren,surov,lud,melankoličan,ironičan,senzibilan, izgubljen u prijevodu,tužni klaun svoje priče...takav je on od kad je "odlučio biti svoj glavni lik", znači od početka

Avant-garde

"Prirodno je tada bilo prijeći ulicu, uspeti se stubama mosta, stupiti u njegov uski pojas i prići Magi, koja se smješkala, nimalo iznenađena, uvjerena kao i ja da je slučajni susret nešto najmanje slučajno u našim životima, i da su ljudi koji utanačuju sastanke isti oni kojima treba papir na crte da bi se dopisivali ili koji zubnu pastu istiskuju odozdo"

Julio Cortazar , "Školice"


" Putovanje život naš je
Kroza studen i kroza oć
Na nebu gdje svjetla nije
Tražit ćemo kuda proć..."

L.F. Celine "Putovanje nakraj noći"


Now in Vienna there are ten pretty women.
There's a shoulder where death comes to cry.
There's a lobby with nine hundred windows.
There's a tree where the doves go to die.
There's a piece that was torn from the morning,
and it hangs in the Gallery of Frost—
Ay, ay ay ay
Take this waltz, take this waltz,
take this waltz with the clamp on its jaws.

I want you, I want you, I want you
on a chair with a dead magazine.
In the cave at the tip of the lily,
in some hallway where love's never been.
On a bed where the moon has been sweating,
in a cry filled with footsteps and sand—
Ay, ay ay ay
Take this waltz, take this waltz,
take its broken waist in your hand.

This waltz, this waltz, this waltz, this waltz
with its very own breath
of brandy and death,
dragging its tail in the sea.

There's a concert hall in Vienna
where your mouth had a thousand reviews.
There's a bar where the boys have stopped talking,
they've been sentenced to death by the blues.
Ah, but who is it climbs to your picture
with a garland of freshly cut tears?
Ay, ay ay ay
Take this waltz, take this waltz,
take this waltz, it's been dying for years.

There's an attic where children are playing,
where I've got to lie down with you soon,
in a dream of Hungarian lanterns,
in the mist of some sweet afternoon.
And I'll see what you've chained to your sorrow,
all your sheep and your lilies of snow—
Ay, ay ay ay
Take this waltz, take this waltz
with its "I'll never forget you, you know!"

And I'll dance with you in Vienna,
I'll be wearing a river's disguise.
The hyacinth wild on my shoulder
my mouth on the dew of your thighs.
And I'll bury my soul in a scrapbook,
with the photographs there and the moss.
And I'll yield to the flood of your beauty,
my cheap violin and my cross.
And you'll carry me down on your dancing
to the pools that you lift on your wrist—
O my love, O my love
Take this waltz, take this waltz,
it's yours now. It's all that there is.

Leonard Cohen, "Take this waltz"
Leonard Cohen ( after Lorca)

POST FESTUM

"Cilj nam je bio isti. Pokušaj potrage. Ključna stvar je kao i u Cortazarovom romanu to da je sve zapravo bilo „u znaku neumoljive potrage, potrage koja se zbiva na svim zamislivim razinama... Što se tražilo? Autentičnost, novi poredak, mogućnost nalaženja drugog života, dopiranje od Neba do Zemlje i obrnuto, ali u istoj ravni... Umjetnost koja mora biti i inovacija i spoznaja i igra... Humor, zaigranost, pogled na vrijeme kao na igru, na igru kao na prekoračivanje vremena, na smijeh kao dopiranje onkraj vremena...„ Kao i njegovi likovi, doista prečudno koliko smo im zapravo bili slični, tek me je Chavel na to upozorio, i mi smo u osnovi, iako to nismo ni izbliza shvaćali, bili i još uvijek jesmo opsjednuti egzistencijalnom potragom čije motive i ciljeve tek mucajući uspijevamo izraziti. Progonile su nas i progone nas nekakve vizije, a mi smo, a i sada to radimo, together or apart, progonili ( i progonimo) neku daleku točku koja nam neprestance izmiče dok se kobeljamo u svijetu kojeg rastaču sve moguće vrste neimaština..."


N.N vs Dinko Telećan (pogovor "Školica")

[avant-garde]

VARIJACIJE II

"Moj rad polako šepa k besmrtnosti."
L.Cohen

"You lose your grip, and then you slip
into the Masterpiece"
-A thousand kisses deep

"There was never a way, even back in the beginning, that a man could condition himself against the lethal size and shape and melody of beauty by chance."
J.D.Salinger

"Zakopani smo duboko, duboko, zaboravljeni u bezgraničnoj svjetlosti."
"Pitija"

I could sit right here
and think a thousand miles away

"Postoje metafizičke rijeke, ona njima pliva kao što ova lastavica pliva zrakom,opčinjeno kružeći oko zvonika, propadajući da bi još više uzletjela."
...

"Izgarajući tako bez predaha,trpeći središnju opekotinu koja napreduje kao postupno sazrijevanje ploda, biti bilo lomače u ovoj guštari beskrajnog kamenja, hodati noćima našeg života s pokornošću krvi u njenu slijepom okruženju."

...
"A glupo je jer sve to pomalo spava u tebi, trebalo bi te samo uroniti u čašu vode kao japanski cvijet i malo-pomalo počele bi nicati šarene latice, nabubrili bi zaobljeni oblici, narasla bi ljepota."
...

"put do kibuca, možda jedini put do kibuca, to ne može biti svijet, ljudi uzimaju kaleidoskop s pogrešne strane."

"...posljednje polje, središte mandale, vrtoglavi Ygdrassil kroz koji se izbija na otvoreno žalo, na prostranstvo bez granica, na svijet ispod kapaka što ga oči okretnute prema unutra prepoznaju i štuju."
...

"Ubiti se može sve osim nostalgije za carstvom, nosimo je u boji očiju, u svakoj ljubavi, u svemu što nas u dubini muči, razdrješuje i obmanjuje."

"Školice"

The Holy Longing

Tell a wise person, or else keep silent,
because the mass man will mock it right away.
I praise what is truly alive,
what longs to be burned to death.

In the calm water of the love-nights,
where you were begotten, where you have begotten,
a strange feeling comes over you,
when you see the silent candle burning.

Now you are no longer caught in the obsession with darkness,
and a desire for higher love-making sweeps you upward.

Distance does not make you falter.
Now, arriving in magic, flying,
and finally, insane for the light,
you are the butterfly and you are gone.
And so long as you haven't experienced this: to die and so to grow,
you are only a troubled guest on the dark earth.

Johann W. Von Goethe

"From above it is not bright;
From below it is not dark:
An unbroken thread beyond
description."
Tao Te Ching

"Vidio sam kolanje svoje tamne krvi, vidio sam mehanizam ljubavi i mijenu smrti, vidio sam Aleph, sa svih strana, vidio sam u Alephu Zemlju, i na Zemlji opet Aleph, i u Alephu Zemlju, vidio sam svoje lice i svoju utrobu, vidio sam tvoje lice, spopala me vrtoglavica i briznuo sam u plač, jer su moje oči vidjele onaj skroviti i hipotetički objekt čijim nazivom ljudi barataju, premda ga ni jedan čovjek nije vidio: nedokučivi svemir."
"Aleph"

-Panta rei-

"Tako se Elisewin na najblaži način spustila do mora – nošena strujom, duž plesa zavoja, stanki i oklijevanja, što ih je rijeka naučila putujući stoljećima; rijeka, taj veliki mudrac, koja jedina poznaje najljepši, najnježniji i najblaži put što bezbolno vodi prema moru.
... Neprimjetno putovanje."
"Ocean more"

"Mi smo bili na početku istim vinom opijeni,
i kad si išla krivim putem,
Sve te vodilo k meni."
A.Dedić

"Tako govori plima na moru, snenim ritmom duboka daha i gotovo usnulo, o tajnama oceana, i tako iskričenjem govore noću zvijezde o bezgraničnim svjetovima. Dotaknuta je. Osjeća kada netko u daljini pomisli na nju, osjeća i onoga tko misli, i ono što misli. Osjeća kada je svojom mišlju dodirne viša moć."

"Pitija"

[Aphex]

isusati, kao da sam na religiju zalutao vi ekipa ste baš zabrijali na koena, a?

slušam ga dosta u zadnje vrijeme, nedavno ga otkrio. nisam još čuo o tim koenovim knjigama, kakve su, o čemen su i tako to?

[13 shells]

@ avant - garde


VARIJACIJE 3 - SISTEMI SAMOOBRANE

""In My Secret Life"

I saw you this morning.
You were moving so fast.
Can’t seem to loosen my grip
On the past.
And I miss you so much.
There’s no one in sight.
And we’re still making love
In My Secret Life.

I smile when I’m angry.
I cheat and I lie.
I do what I have to do
To get by.
But I know what is wrong,
And I know what is right.
And I’d die for the truth
In My Secret Life.

Hold on, hold on, my brother.
My sister, hold on tight.
I finally got my orders.
I’ll be marching through the morning,
Marching through the night,
Moving cross the borders
Of My Secret Life.

Looked through the paper.
Makes you want to cry.
Nobody cares if the people
Live or die.
And the dealer wants you thinking
That it’s either black or white.
Thank G-d it’s not that simple
In My Secret Life.

I bite my lip.
I buy what I’m told:
From the latest hit,
To the wisdom of old.
But I’m always alone.
And my heart is like ice.
And it’s crowded and cold
In My Secret Life. "

Leonard Cohen

" Prema tome, prvi ugovor nisam potpisao osobno i vježbao sam da se opet potpišem "Emila Ajar", a da to bude uvjerljivo. Potpisivao sam se i ponovno potpisivao, nisam se mogao zaustaviti. To me fasciniralo. Simulant, mitoman, a sad još i megaloman! Bio sam pokriven.
Pošto sam se tako ispotpisivao nekoliko stotina puta, obuzeo me jezovit strah : potpis je postajao sve sigurniji i sigurniji, sve više i više sličan sam sebi, identičan, nepromjenjiv, sve ujednačeniji. On je bio tu.
Netko. Identitet. Zamka životu.. Prisutnost neprisutnoga, nesavršenost, bezobličnost, sakatost koja preuzima postojanje, koja postaje ja. Emile Ajar.
Utjelovio sam se. Bio sam skrućen, uhvaćen, nepomičan, šćepan, priklješten. Ukratko bio sam.. Imao sam identitet To je odmah propast i panika na palubi i SOS, a nigdje čamca za spašavanje.."

Emile Ajar - "Pseudo"

On opening the book, Borges finds that the pages are written in an indecipherable script appearing in double columns, ordered in versicles as in a Bible. When he opens to a page with an illustration, the bookseller advises a close look, since the page will never be found, or seen, again. It proves impossible to find the first or last page. This Book of Sand has no beginning or end: its pages are infinite. Each page is numbered, apparently uniquely but in no discernible pattern

"I opened it at random. The characters were unfamiliar. The pages, which appeared to me worn and of poor typographic quality, were printed in two columns like a Bible. The text was cramped and arranged in versicles. In the upper corner of each page were Arabic numerals. It caught my attention that the even-numbered page bore, let’s say, the number 40,514 and the odd-numbered page that followed 999. I turned the page; the overleaf bore an eight-digit number. Also printed was a small illustration, like those in dictionaries: an anchor drawn in pen and ink, as though by a child’s unskilled hand.

It was then that the stranger told me:

“Study the page well. You will never see it again.”

There was a threat in what he said, but not in his voice.

I took note of the page and shut the volume. I reopened it immediately.

In vain I searched for the figure of the anchor, page after page. "


Borghes "The Book Of Sand"

That book named "The Book of Sand" was actually the book of longing... Aleph on every page, seen only once then - forever lost, forever remembered. The longing to see the world in a grain of sand... Borghes was blind when he wrote about it, in 1975. But still he could see it. See " The Book Of Sand". See that book of longing. See that book which was actually the life itself. Life which is immense. Almost impossible to handle. He could see it, because the eyes weren t needed to see it.

...

"Na klinici imam kolegu koji je uspio dešifrirati hijeroglife nekog pretkolumbijskog egipatskog dijalekta, pa je počeo misliti i govoriti na tom nikakvom i ništavnom jeziku, nikom poznatom jeziku, bez ikakve odgovornosti, ostavio je štoviše neke klinaste hijeroglife nedovršene. Da ostane što više nade. Dok su god nepoznati skrivaju možda otkrivanje vjerodostojnosti, tumačenje i odgovor. To je sretan čovjek, jer tako vjeruje da poznaje nešto što je još nedirnuto"

Emila Ajar "Pseudo"

"I went to bed and could not sleep. At around three or four in the morning I turned on the light. I searched for the impossible book and turned its pages. In one of them I saw printed a mask. In the corner the page bore a number — I don’t remember which anymore — that was raised to the ninth power.

I showed my treasure to no one. Against the joy of possessing the book grew the fear that it would be stolen, and later the suspicion that it was not truly infinite. Both these worries aggravated my already long-standing misanthropy.

I had few friends still alive; I stopped seeing them. Prisoner of the Book, I almost never left the house. I examined the worn spine and cover with a magnifying glass, and I discounted the possibility of some kind of artifice. I found that the small illustrations were spaced two thousand pages apart from one to the other. I noted them down in a small alphabetised notebook, which did not take long to fill. They never repeated. At night, in the scarce intervals insomnia withdrew its hold over, I dreamed of the book.

Summer was coming to an end and I realised that the book was monstrous. There was no consolation in the thought that no less monstrous was I, who perceived the book with eyes and touched it with ten nailed fingers. I felt the book to be a nightmarish object, something obscene that slanders and compromises reality."

Borghes "The Book Of Sand"

...

Bird On The Wire

Like a bird on the wire,
like a drunk in a midnight choir
I have tried in my way to be free.
Like a worm on a hook,
like a knight from some old fashioned book

...

I saw a beggar leaning on his wooden crutch,
he said to me, "You must not ask for so much."
And a pretty woman leaning in her darkened door,
she cried to me, "Hey, why not ask for more?"

Leonard Cohen "Bird On The Wire"

[avant-garde]

VARIJACIJE 3.14 -OBRANA SAMOOBRANE

"Uokolo blještava tišina."
Homer

"Bhikkhus,all is burning."
Aditta Sutta


"Got something in my eye
A light that doesn't need to live
And doesn't need to die

A riddle in the book of love
Obscure and obsolete
And witnessed here in time and blood
A thousand kisses deep"
L. Cohen


"...Sve te vodilo k meni,
iz dubine, iz mraka..."
A.Dedić


"Some are born to sweet delight,
some are born to endless night."
W.Blake



"And sometimes when the night is slow,
The wretched and the meek,
We gather up our hearts and go,
A Thousand Kisses Deep."
L. Cohen

"Uspenski piše da se na cijeloj Zemlji oblikuje nova, šesta ljudska rasa. Pripadnici ove, po cijelom svijetu rasute rase bili su usamljeni, i samima se sebi činili abnormalnim, nemogućim bićima koja ne samo da se ne mogu slagati sa svojom okolinom ili svijetom, nego se s njima ne dodiruju ni u jednoj jedinoj bitnoj točci. (...) Među predstavnicima nove rase pomalo se razvila svijest: sada već nisam sam. Još je tajna gdje su meni slični. Ali već znam da postoje, i kad ih sretnem, prepoznat ću ih a da nećemo razmijeniti ni riječ.
...
Među svim pripadnicima gomile podjednako postoji dosluh da se nova rasa potisne, ušutka i slomi. Kad već on tone, neka nitko ne ostane na površini...
Tko je za pedalj viši, već je sumnjiv. Slobodno je biti samo sluga ili klaun, sve drugo je zabranjeno. (...) Katastrofa nije provala barbarstva, nego iščeznuće u potopu. To je ono što se danas događa."
B.Hamvas, "Vodenjak"


THE FLOOD


The flood it is gathering
Soon it will move

Across every shoreline

Against every roof

The body will drown

And the soul will shake loose

I write all this down

But I don’t have the proof

L.Cohen

"Riječ je o jednoj jedinoj stvari. Osloboditi se omamljenosti vrtlogom.
Ne ispustiti ruku svjetlosti. Ne popustiti napasti, ni gore ni dolje, ostati čovjekom.

...

Halade mystai! - u more, misti! U more, posvećenici. Uronimo i rodimo se iznova. Dok smo ljudi, nemamo se čega bojati. Sjaj sunca i svjetlost intelekta naši su.Treba ostati čovjekom – a kada dođe plima: Halade mystai!"
B. Hamvas, "4.veljače 1962."

"Biti pjesnikom znači preuzeti na sebe čuvanje simbola svih ostavljenih i napuštenih ljudskih titula."
"Poeta sacer"

"Samo je jedan način ucrtavanja mjesta postojanja, a to je riječ."
"Melankolija kasnih djela"

"Lako prihvaćamo zbilju, možda zato što slutimo da ništa nije zbiljsko."
"Aleph"

"To see a world in a grain of sand,
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand,
And eternity in an hour."
W. Blake

"Nema ničega što se ne bi izgubilo u postojanim zrcalima. Ništa se ne može dogoditi samo jednom, ništa nema draž prolaznosti."
"Aleph"

"… Bilo je isto tako i drugih trenutaka u kojima je ta odsutnost postajala neizdrživa i ponovno sam se počeo boriti. Promatrao sam veliko stablo u vrtu i pitao se: „Tko je tamo?“ – kao u djetinjstvu. Znao sam da je to bilo ono što se u njihovom žargonu zove „regresivno ponašanje“, ali, iz regresije u regresiju, čovjek može nekoga i sresti. Zidovi klinike bili su neozvučeni, zbog borbi u Bejrutu, ali sam oko sebe čuo kolanje dviju milijardi lažnih žetona prisutnosti koji stavljaju u pravilan pogon patvorinu. Bili su tu prije svega svake noći rojevi riječi koji se sabiru u sabore i pomno ovjeravaju za sutra svoju lažnu noć. Trebalo je, štoviše, s krajnjim oprezom ušutjeti zato što je moć već bila unutra; da bi izbjegli njenom utjecaju, čak i pjesnici radije umiru od tišine. Ponekad bi poneka riječ iznenadno probila put, sa svojim glupim smislom, ali neuroleptici odmah začepljuju taj proboj. Čuo sam nekoga kako mi mrmori da sam kukavica i da je jedini način obrane oružje u ruci, ali nisam ja sposoban za izbor žrtava. Doktor Christianssen posudio nam je dva stetoskopa, Alyette se ispružila pored mene i događalo nam se da tako razgovaramo do zore."
E. Ajar, "Pseudo"

"DU DAM DAM DAM DE DU DAM DA"
L. Cohen

[LillyOctober]

Moram priznati da inače nisam baš neki ljubitelj poezije te da mi pratnja najjednostavnijeg gitarističkog akorda značno potencira doživljaj pjesme, ali Lenny...dovraga, čovjek ima stih za svaku životnu situaciju...teško se ne pronaći...

Počela sam čitati njegovu biografiju (ira b. nadel) koja počinje jednim fantastičnim citatom:

Kada bih bar jednom riječju mogao reći sve što se može reći. Mrzim sve stvari koje se mogu dogoditi između početka i kraja rečenice.

L.C.

O ljubavi:

"Ne vjerujem da su ljudi toliko jedinstveni, da se razlikuju jedan od drugoga, pa da postoji samo jedan poseban, savršen ljubavnik za svakoga posebnog, savršenog ljubljenog, da ih Sudbina pritisne i spoji zajedno kao dijelove slagalice. Svaka osoba koju želimo voljeti vodi nas drugačijom stazom do ljubavi, i mijenjaju nas, i mi mijenjamo njih dok se svi zajedno krećemo, i ljubav, kao i krajolik, nudi jednako mnogo sporenih stazica..."

@avant-garde - mene Alexandra muči sad već danima.

Even though she sleeps upon your satin.
Even though she wakes you with a kiss.
Do not say the moment was imagined,
Do not stoop to strategies like this.

Ne da nešto može otići, već može otići takvom brzinom da ti se čini da nikad ni nije bilo tu. Ode, a da ni ne primjetiš kad i gdje. Sjećaš li se trenutka kad si nekoga prestala voljeti?

Upravo ovako:

And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

Nekoliko meni jako dragih:

Heart With No Companion

I greet you from the other side
Of sorrow and despair
With a love so vast and shattered
It will reach you everywhere


And I sing this for the captain
Whose ship has not been built
For the mother in confusion
Her cradle still unfilled...

Coming Back To You

There are many in your life
And many still to be
Since you are a shining light
There's many that you'll see
But I have to deal with envy
When you choose the precious few
Who've left their pride on the other side of
Coming back to you

Volim njegov sarkastični ton:

Everybody knows

Everybody knows that you've been faithful
Ah give or take a night or two
Everybody knows you've been discreet
But there were so many people you just had to meet
Without your clothes
And everybody knows

I nešto što bi dječake već u osnovnjaku trebalo naučiti:

Ah but a man never got a woman back
Not by begging on his knees
Or I'd crawl to you baby
And I'd fall at your feet

[trylon]

ja se jos osjecam mladom i neiskusnom u forumskim bespucima, tek sam se nedavno pridruzila i jos uvijek browsam i tek otkrivam interesantne teme, ali unatoc tome usudit cu se istaknuti sljedece: avant-garde i 13 shells, stvorili ste najljepsi topic na forumu! ili barem jedan od najljepsih…

izvinite na ovom polu-pateticnom ispadu ali samo znajte da imate vjernu citateljicu - pratim vas gotovo od dana kad je napisan prvi post!
keep up the good work!

evo da i ja doprinesem temi malo… s malim odmakom od cohenovskih tema koje su dosad navodjene…
nadam se da cu uloviti vise vremena za neki razradjeniji post u blizoj buducnosti…




now the courtroom is quiet, but who will confess?
is it true you betrayed us? the answer is yes.
then read me the list of the crimes that are mine
I will ask for the mercy that you love to decline.
and all the ladies go moist, and the judge has no choice:
a singer must die for the lie in his voice.

and I thank you, I thank you for doing your duty,
you keepers of truth, you guardians of beauty.
your vision is right, my vision is wrong,
I'm sorry for smudging the air with my song!

(…)

I am so afraid that I listen to you,
your sun glassed protectors, they do that to you.
it's their way to detain, their way to disgrace,
their knee in your balls and their fist in your face.
yes, and long live the state by whoever it's made,
sir, I didn't see nothing, i was just getting home late…

A Singer Must Die (s meni mozda najdrazeg albuma "New Skin for the Old Ceremony")
Leonard Cohen



when finally you surrender to us, it must be of your own free will. we do not destroy the heretic because he resists us; so long as he resists us we never destroy him. we convert him, we capture his inner mind, we reshape him. we burn all evil and all illusion out of him; we bring him over to our side, not in appearance, but genuinely, heart and soul. we make him one of ourselves before we kill him. it is intolerable to us that an erroneous thought should exist anywhere in the world, however secret and powerless it may be. even in the instance of death we cannot permit any deviation (…) we make the brain perfect before we blow it out.

1984
George Orwell

[13 shells]

@ lilly, trylon...

welcome aboard...

lijepi postovi za početak!

[avant-garde]

"Welcome, welcome, cries a voice
Let all my guests come in"

LillyOctober i tyrlon, hvala na predivnim upisima, osjećajte se kao kod kuće!

LillyOctober kaže:

@avant-garde - mene Alexandra muči sad već danima.

Even though she sleeps upon your satin.
Even though she wakes you with a kiss.
Do not say the moment was imagined,
Do not stoop to strategies like this.

Ne da nešto može otići, već može otići takvom brzinom da ti se čini da nikad ni nije bilo tu. Ode, a da ni ne primjetiš kad i gdje. Sjećaš li se trenutka kad si nekoga prestala voljeti?

Upravo ovako:

And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

Da, ali to nije u kontradikciji s ostancima u drugom smislu, jer "logika postojanja jest paradoks." Alexandra ima toliko mnogo dimenzija, sigurno ćeš za par godina ili par ljubavi dalje otkriti novi stih u njoj, kao na primjer:
"Go firmly to the window.Drink it in."

Sjećam se onog trenutka otpuštanja "ruzinavih brodova", jedan od njih dogodio se upravo na koncertu, kada u moru lica s druge strane tribine šapćem jednom:
"I see you standing on the other side.
I don't know how the river got so wide.
I loved you, I loved you way back when -
And all the bridges are burning that we might have crossed,
but I feel so close to everything that we lost-
We'll never, we’ll never, never have to lose it again."

@trylon: "Sloboda je ropstvo."

Halade mystai!

[avant-garde]

"Želim voditi svijet do novog senzibiliteta."
L.Cohen

Čitam "Raznolike stavove" i danas me nasmijala poruka koju je napisao na zidu kafića:

MARITA
MOLIM TE PRONAĐI ME
SKORO MI JE 30

...
"And the skylight is like skin for a drum I'll never mend
and all the rain falls down amen
on the works of last year's man.
I met a lady, she was playing with her soldiers in the dark
oh one by one she had to tell them
that her name was Joan of Arc.
I was in that army, yes I stayed a little while;
I want to thank you, Joan of Arc,
for treating me so well.
And though I wear a uniform I was not born to fight;
all these wounded boys you lie beside,
goodnight, my friends, goodnight.

...

The rain falls down on last year's man,
an hour has gone by
and he has not moved his hand.
But everything will happen if he only gives the word;
the lovers will rise up
and the mountains touch the ground.
But the skylight is like skin for a drum I'll never mend
and all the rain falls down amen
on the works of last year's man."

"Last year's man"

[13 shells]

" Želim voditi svijet do novog senzibilteta"

Leonard Cohen

"Kreator je umro!

Nakon toga zavladao je još veći mir. Teška, zastrašujuća, grobna tišina. Slavni muk.
Dvjesto tisuća mrtvaca je zanijemilo i istodobno pjevalo u slavu nečeg što je davno bilo lijepo. Prije vjekova, pjevali su o ljepoti prije vremena, ljepoti koja je sada bila tek uspomena.
A onda potres! Zatresla se utroba zemlje, zaklimali su se temelji tornja, vatre su obasjale tamne podzemne hodnike, nebo se užarilo -a na njemu mitska ptica iz Zemlje Bez Povratka.
Međutim, ostao je samo pisac stigao na njenim krilima.

Veliki um, rođen da stvori Stvoritelja koji će stvoriti stvorenja koja će stvarati umjetnost u najčišćem pogledu te riječi. Nekad davno zapisali su ove riječi o njemu „Pisac je simpatičan na vlastiti grub i pomalo zastrašujuć način. Svi se boje njegove umne snage, talenta, kombinatorike koju koristi, boje se da ih nehotice ne povrijedi prevelikim izljevima lave, erupcijama vulkana koje stvara jednim pokretom protona u stanici. Zastrašujuće je da sva epohalna djela, na koja nas i sama pomisao na njih uništava, piše u trenutcima kad je na izmaku snaga i potpuno umoran.“
Pisao je godinama,u neprekinutoj tišini, stvarao je novog fiktivnog stvoritelja, mnogo pristupačnijeg i humanijeg od onog kojeg smo poznavali. " “Pupoljci svih boja i oblika izletali su iz njegove duše
odmah u nepogrešivom pravcu - prema suncu.”

(Ali to je bilo opasno, nije se smjelo dozvoliti.
Nije mu se smjelo dozvoliti da dovrši svoje djelo, nije mu se smjelo dozvoliti da stvori život koji bi bio umjetnost.)

A onda se ponovo zatresla Zemlja, došli su po njega.
Za početak potpuno su uništili sve što je ikad napisao, sve što se ikad znalo o njemu proglasili su lažima i dezinformacijama, već unaprijed proglasili su ga krivim, stvorili su takvu sliku u javnosti i podgrijali atmosferu linča. Sam Hefest skovao je štit kojim je prepriječen put njegovim idejama i djelima, neprobojan štit napravljen od dvadeset slojeva čelika, željeza, bakra, konvencija, zabrana i svega onog što slobodu okuje u neraskidive lance.

Organizirali su suđenje.

Proglasili ga krivim.

Obješen je u ranu zoru prvog dana novog milenija"

N.N. vs Himself

"Ne sanjamo svi jednako
i to nikome ne smeta
a zašto svima smetamo
kad smo drugačije budni?"

Avant - garde ( from the unknown source)

[LillyOctober]

avant-garde kaže:

Čitam "Raznolike stavove" i danas me nasmijala poruka koju je napisao na zidu kafića:

MARITA
MOLIM TE PRONAĐI ME
SKORO MI JE 30

Ah, the magic number

"Obvezao sam se: Umjetnosti i Sudbini. Sve druge obveze nisu uopće obveze već ugovori, a ja ne volim pravni svijet prisile."

"...postoji tisuće pjesama i tisuće pjesnika na svijetu i da većina pjesama ostaje nezapisana. Pjesnici su posebna analna bića koja to vole sakupljati."

L.C.

Ležim na plaži i upijam zadnje zrake sunca. MP3 je na shuffle, reda se pjesma za pjesmom, a onda shvatih da svi pjevaju o istome:

"She takes just like a woman, yes she does
She makes love just like a woman, yes she does
And she aches just like a woman
But she breaks just like a little girl."
Bob Dylan - Just like a Woman


"...ti znaš da
žena dijete postaje uvijek kad je ostave
budi nježan..."
Urban - Žena dijete


"Once there was a path
and a girl with chestnut hair,
and you passed the summers
picking all of the berries that grew there;
there were times she was a woman,
oh, there were times she was just a child,
and you held her in the shadows
where the raspberries grow wild."
Leonard Cohen - Dress Rehearsal Rag


"Tebi je lako reći "idi
I ni za čim ne žali",
Tebi je lako, jer si dijete,
Jer te nisu ostavljali..."
Arsen Dedić - Tebi je lako

Jos je bila tako mala
samo svjetlost, samo pjena
jos je bila, sto da kazem
niti dijete, niti zena
Arsen Dedić - Milena

I pogled, i osmijeh - a sigh, a cry, a hungry kiss - i da - the Gates of Love they budged an inch

"Nikad nisam volio ženu zbog nje same, već zato što sam bio uhvaćen u vremenu s njom, između dolaska i odlaska vlakova i drugih obveza. Volio sam je jer je bila lijepa i bili smo dvoje ljudi koji leže u šumi na rubu tamnog jezera, ili zato što nije bila lijepa i bili smo dvoje ljudi koji hodaju među zgradama i znaju nešto o patnji. Volio sam je jer su je mnogi voljeli ili jer su mnogi bili ravnodušni prema njoj, ili da bih je uvjerio da je ona djevojka na livadi na čija pokrivena koljena polažem glavu, ili da bih je uvjerio da sam svetac i da je voli svetac.

Nikad nisam rekao ženi da je volim i kada sam napisao riječi "ljubavi moja", to nikada nije trebalo značiti - Volim te."

L. Cohen

[avant-garde]

"It’s a restless hungry feeling
That don’t mean no one no good
When ev’rything I’m a-sayin’
You can say it just as good.
You’re right from your side
I’m right from mine
We’re both just one too many mornings
An’ a thousand miles behind"

Bob Dylan & Johnny Cash

Something crazy, something absolutely wrong:

"Želim ti dobar tek, miran san, sretan Uskrs, laku korizmu, zdravo, lijepo vrijeme, nove pjesme, pametnu televiziju. Budi plemenita, hladna, divlja.
Molim te da mi se pridružiš u mojem slavlju."

@LillyOctober:

"Tvoje ruke malene
kako da me grle
jer dok moje traže mir
tvoje nekud hrle
tvoje nježne godine
nježne misli tvoje
mogu da nas razdvoje
prije nego spoje."

A.Dedić


"Gdje su pjesme
koje su me odvukle
od svega što sam volio."

L. Cohen

Otkako te ne volim

Vraća mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraća, nećeš me prepoznati
Kao na slobodi, opet učim jesti, hodati

Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.

Pitao sam ljude, kol'ko će to trajati,
može li se umrijeti, hoću li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude, pravio sam paniku
Prejako je svjetlo, samo da se oči naviknu

Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
Netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.

Otkako te ne volim.

A.Dedić

"Jednom sam šetao New Yorkom za snježne oluje i brzo sam dostigao čovjeka koji je na stražnjoj strani kaputa nosio znak. Na znaku je pisalo:

Molim te, nemoj tek tako proći pokraj mene.
Potpuno sam slijep.
A ti imaš oči i vidiš,
Molim te, nemoj tek tako proći pokraj mene.

Ali, kad sam tog čovjeka pogledao u lice, vidio sam da nije zaista slijep, barem ne u fizičkom smislu. Tako sam ga dostigao na sljedećem uglu i pitao ga zašto nosi taj znak. Rekao mi je: "Čovječe, zar misliš da govorim o svojim očima?"

L. Cohen