Tema potpore za žrtve seksualnog zlostavljanja

[F.A.Q]

emofree KJ kaže:

Sve to sto kazes govori i razum , um svake zrtve i cudi se zasto to ne funkcionira . U konfliktu je sa neprozivljenim emocijama dijela osobe u sebi, koja se sada, sama od sebe osjeca neshvaceno i pati jos vise .

jel postoje statistike ili se iko ikada bavio tim zrtvama duzem periodu ..

zanima me ima li nade .. naravno da osoba nikada nece biti ista .. sve sto prozivljavamo utjece na nas ..

ali kako se to manifestira kroz zivot .. ?

[PantaPita]

F.A.Q kaže:

jel postoje statistike ili se iko ikada bavio tim zrtvama duzem periodu ..

zanima me ima li nade .. naravno da osoba nikada nece biti ista .. sve sto prozivljavamo utjece na nas ..

ali kako se to manifestira kroz zivot .. ?

seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, kao i svako drugo (emocionalno, fizičko..) ostavlja tragove na svakome od nas. i svi smo različiti tako da je teško govoriti o "statistikama".
ja mogu navesti koje probleme sam imala prije nego sam uopće osvjestila da mi se to događalo u djetinjstvu.

- problemi sa stvaranjem bliskih odnosa (bilo s prijateljima, bilo sa suprotnim spolom); nemogućnost ostvarivanja povjerenja u ljude; čak i kad bi u nekom prijateljstvu bila sretna, mislila sam da je samo pitanje vremena kad će me ta osoba povrijediti. također nisam se upuštala u nikakve emocionalne/seksualne odnose do kasne adolescencije (odnosno do vremena kad sam radom na sebi postala spremna za to), nisam nikoga puštala blizu (sve to ide iz krivnje i srama, osjećaja bezvrijednosti, prljavosti, nesvjesnog stava "zašto bi itko htio nešto sa mnom, pa ja sam odvratna")
- povlačenje u sebe, izolacija od drugih
- depresija (kod mene je išlo čak do ozbiljnog razmišljanja o samoubojstvu)
- nedostatak samopoštovanja i samopouzdanja (kronični i sveprožimajući)
- nebriga o tijelu (uključujući zdravlje, tjelesnu težinu... mnoge žrtve seksualnog zlostavljanja nakupe višak kilograma s ciljem da više nikada nikome ne budu privlačne i na taj način spriječe nasilje. čak i godinama nakon što zlostavljanje prestane, ostaje osjećaj da smo ga nekako sami izazvali, izgledom, ponašanjem i sl. djetetu je uvijek lakše okriviti sebe nego odraslog koji nas "voli")
- autodestruktivno ponašanje ( droge, alkohol, sve što ti može poslužiti da zaboraviš, bar na kratko)

Naravno svaka osoba je drukčija i može imati različite probleme. Ali svi imaju porijeklo u osjećaju krivnje, srama, neizraženog bijesa, pomiješane ljubavi i mržnje prema zlostavljaču, usamljenosti.

[ButterflyEfekt]

PantaPita kaže:

...Mi koji smo proživjeli seksualno zlostavljanje većinu vremena ni ne želimo biti seksi i privlačni. Ili pak želimo biti jako privlačni do te mjere da idemo u promiskuitet....

da to je ono što se dogodilo meni, kad se sjećanje vratilo mje je ponašanje otišlo u q..odnosno u promiskuitet. sama sam radila na sebi da to tako više ne bude i sada zbilja s time nemam problema, ua zadnjih nekoliko godina sam ostvarila 2 zbilja bliske i intimen veze s muškarcima u koje sam imala povjerenja i koji me nisu iznevjerili. znaju za moju traumu. moj je problem što sam u cijelom tom procesu reakcije na sjećanja uništila puno dobrih stvari koje su sačinjavale moj život i uslijed toga sad došla do toga da sam počesto i prečesto depresivna i usamljena. kad radi toga što čuvate to u sebi odgurnete previše osoba od sebe nije ih lako vratiti, a zato jer ste još i u procesu poslati emotivno umrtvljeni nije lako niti ostvariti neka bliska prijateljstva ili poznanstva.

i otkako sam se počela aktivno zanimati za to da si nađem pomoć ne mogu vjerovati da u krasnoj našoj ne postoji grupa koja se time bavi ili da barem postoji vrlo jednostavan način da dođem do pomoći kada sam već sama prepoznala da mi treba.zbilja jadno.

i zbilja ne vjerujem da se tu netko tko to možda i nije prošao usudi pričati o tome i još k tome reći da neka zaboravim...mislim bez uvrede, ali zaista nemate pojma.

[ButterflyEfekt]

Psih kaže:

A možeš li nam reći malo više o tomu.. sve ustvari?

Mislim pogledaj malo.. nebi smjela dopustiti da ti jedan kretenizam defektira cijeli život Bufica. To ne zaslužuješ čak i unatoč tome što misliš da je značajno što si se susrela s tim kretenizmom. Ne znači i da si manje seksi i privlačna recimo, ako se to zapitkuješ također zbog toga što se onomad zbilo.

Mislim da je otprilike tako i da tu moguće griješiš. Ne daj da ti uništi ne samo čitav dan već bilo što. Život je iskorištavanje na razne načine ionako, samo je pitanje čemu ćemo dati značaj da nam ono uništi sve. A kretenizam svakako nije neka težina za to.

A nebi trebala bit opcija da se osjećaš tako ni na trenutak.

Psih nije to kretenizam, to je jebeni eufemizam nazvati neku takvu osobu kretenom i nije primjereno za osobu koja pati kao ja. Gle teško mi jer jer ga vidim svaki dan, teško mi je jer je moja obitelj povezana s tom obitelji, teško mi je jer sam godinama molila svoju mamu kojoj sam rekla to sve da ne odlazi na druženja i kave i da ne pozdravlja tu osobu, teško mi je jer sam pola života jedne meni jako bliske osobe, djeteta, provela pazeći kao sokol da slučajno ne bi niti na tren sama ostala s njim, teško mi je jer kad sam rekla svojim bliskima nisu mi vjerovali, a još mi je teže što imam osjećaj da time što odavno nisam pukla i svima u kvartu ma svima na jebenom svijetu! to reka da imam težinu svakog djeteta na svojim leđima i na svojoj duši. pa ubi me ali mene to sjebe svaki put, a da ne pričam kako sama takva trauma ostavlja posljedice na svakom dijelu mog života, počevši od seksualnih/ljubavnih do prijateljskih odnosa

[PantaPita]

ButterflyEfekt kaže:

Psih nije to kretenizam, to je jebeni eufemizam nazvati neku takvu osobu kretenom i nije primjereno za osobu koja pati kao ja. Gle teško mi jer jer ga vidim svaki dan, teško mi je jer je moja obitelj povezana s tom obitelji, teško mi je jer sam godinama molila svoju mamu kojoj sam rekla to sve da ne odlazi na druženja i kave i da ne pozdravlja tu osobu, teško mi je jer sam pola života jedne meni jako bliske osobe, djeteta, provela pazeći kao sokol da slučajno ne bi niti na tren sama ostala s njim, teško mi je jer kad sam rekla svojim bliskima nisu mi vjerovali, a još mi je teže što imam osjećaj da time što odavno nisam pukla i svima u kvartu ma svima na jebenom svijetu! to reka da imam težinu svakog djeteta na svojim leđima i na svojoj duši. pa ubi me ali mene to sjebe svaki put, a da ne pričam kako sama takva trauma ostavlja posljedice na svakom dijelu mog života, počevši od seksualnih/ljubavnih do prijateljskih odnosa

Prvo, vidim iz tvog posta da ti je jako teško, jer ne samo da se boriš sa traumom koju si proživjela kao dijete, nego se boriš svaki dan sa činjenicom da je tvoj zlostavljač u tvojoj blizini i da ti najbliži nisu povjerovali kad si im se povjerila. Vidim i da osjećaš puno krivnje, što je razumljivo, jer si se povjerila majci, a ona nije učinila ono najvažnije- nije te zaštitila, nije ti rekla da nisi ti kriva i nije poduzela nešto da se tu osobu kazni.

Također, težak si teret stavila na samu sebe kada si odlučila preuzeti na sebe odgovornost za cijelu svoju okolinu, i svu djecu u njoj. A taj teret nije na tebi da ga nosiš. Svatko je odgovoran za svoja djelovanja, i ti NISI ODGOVORNA za to što taj čovjek radi (ili je radio). To je njegova krivnja. Ti si odgovorna samo za sebe. Najbolje što sad možeš učiniti je da se pobrineš za samu sebe.
Dovoljno dugo si brinula za sve druge, vrijeme je da se okreneš sebi.

[ButterflyEfekt]

PantaPita kaže:

A taj teret nije na tebi da ga nosiš. Svatko je odgovoran za svoja djelovanja, i ti NISI ODGOVORNA za to što taj čovjek radi (ili je radio). To je njegova krivnja. Ti si odgovorna samo za sebe. Najbolje što sad možeš učiniti je da se pobrineš za samu sebe.
Dovoljno dugo si brinula za sve druge, vrijeme je da se okreneš sebi.

znam, onako udaljeno, razumno da ja to sve znam i stvarno želim dio te krivnje i svega lošega što nisam sama uspjela prebroditi završiti, zaključiti i zato sam došla uostalom tu da vidim postoji li neka grupa, ima li netko sa sličnim trumama da mi pomogne kako to mogu sama ili uz nečiju pomoć počet riješavati, samo to...Its me time now!

[PantaPita]

ButterflyEfekt kaže:

znam, onako udaljeno, razumno da ja to sve znam i stvarno želim dio te krivnje i svega lošega što nisam sama uspjela prebroditi završiti, zaključiti i zato sam došla uostalom tu da vidim postoji li neka grupa, ima li netko sa sličnim trumama da mi pomogne kako to mogu sama ili uz nečiju pomoć počet riješavati, samo to...Its me time now!

Jesi se pokušala javiti u žensku sobu (stavila sam bila link sa kontaktom) ili pitati u poliklinici dal netko radi privatno?
Rekla si da ne smeta ako je privatno, zar ne? Možeš i ovdje provjeriti bave li se tom problematikom: http://www.klinicka-psihologija.hr/index.html

[ButterflyEfekt]

PantaPita kaže:

Jesi se pokušala javiti u žensku sobu (stavila sam bila link sa kontaktom) ili pitati u poliklinici dal netko radi privatno?
Rekla si da ne smeta ako je privatno, zar ne? Možeš i ovdje provjeriti bave li se tom problematikom: http://www.klinicka-psihologija.hr/index.html

je je sačuvala sam si.zovem u pon...ženska soba 0 bodova, kao imaju,a li u biti nemaju grupu...ili će ju imat nekad, ali sad baš ne
jesi li ti išla kod nekoga za preporučiti ili si sama svoj majstor u tome bila?

[PantaPita]

Išla sam kod jedne psihologinje, ali ona se inače ne bavi to problematikom, ja sam kod nje više slučajno završila nego namjerno Tako da ju ne mogu preporučiti, prošlo je dosta vremena od tad i ona je promijenila radno mjesto. A i ne radi privatno.
Većinom sam ipak bila svoj majstor. Iako mislim da je kombinacija toga dvoje najbolja opcija. Nitko nam neće riješiti dvojbe osim nas samih, samo dobro je imati bezuvjetnu potporu, razumijevanje i vodstvo stručnjaka

Od samostalnih tehnika, preporučam ti pisanje dnevnika, i puuuno brige o sebi. Posveti se sebi, onome što voliš, otkrij nove stvari koje voliš i bavi se njima. Za čitanje Drama djetinjstva (Alice Miller), Oslobodite se stida koji vas sputava (J.Bradshaw), Umjetnikov put (J.Cameron). Sjetit ću se još toga

[SIA Zagreb]

Fala bogu da su ovog banali!

Knjiga "the courage to heal" (tzv biblija za ovu tematiku) i "izlijecite se od usamljenosti" - koja se ne bavi iskljucivo ovim vec sa svim traumama, i kod "obicnih" ljudi.
Pisanje dnevnika, dopisivanje lijeva-desna ruka (googlaj inner child dialoguing), 12 step anonimne grupe, izrazavanje ljutnje prema zlostavljacima (i fizicki) <- eto to je kaj daje najbolje rezultate; ovo zadnje je najveci dio, jer ti vraca kontrolu nad sobom

[SIA Zagreb]

Ja sam isto cula od osobe koja me zlostavljala "Mozda ti se svidjalo!"
(a plakala sam jako i opirala se svaki put tako da se nije moglo ni zabunit da mi se svidja)

[onatomoze]

ja ovo što sam ja doživjela nebi nazvala seksualnim zlostavljanjem.. bojim se da sam ja zato sama kriva. jer mi se desilo sa 4 različite osobe...
prvi je bio moj tadašnji dečko.. napio se i bio je jako nasilan pa sam mislila da ja to moram... onda su došli njegovi frendovi i smijali se i ispada da je sve bilo tako smišljeno...
onda je drugi bio jer me najbolja frendica nagovarala da to napravim, a nisam bila baš neki karakter. ponašao se ko seljak i tjerao me da radim stvari koje nisam htjela.
treći je neki lik kojeg neznam. bile smo ja i ona prije spomenuta frendica vani s njenim dečkom i njegovim bratićem. ja sam bila pod utjecajem alkohola i antidepresiva i ona mu je dopustila da mi to napravi. drugi dan se nisam ničega sjećala.
isto to mi se desilo 2 tjedna poslje. ovaj put mi je to frend napravio. nisam puno popila, ali se također ničega nisam sjećala drugi dan.
očito nešto nije u redu samnom..

[shopgirl]

@onatotomoze
tebi bih jako preporucila da ucis dizati granice.do ovde i ne dalje.bavi se nekim sportom aziatskim,idi u sumu i jednom se izderi i reci glasno NE ko sto nikad u zivotu vrisnula.imam utisak da si ti laka zrtva a agresori nas prelako prepoznaju i prije nego sto ti se desi jos gore vjezbaj-pocni od malih stvari,sve sto ti u malom i ne passe odmah reci necu.to ce ti stabilizirati samopouzdanje vremenom sve vise pa ces nakon nekog vremena vidjet promjene.
@sia zagreb
da,to sto pises to njih jos uzbudjuje,to je ta perverzna fantazija i projekcxija u kojoj ti ljudi zive.sa tom temom se bavim vec godinama i grozno je.odgovornost tako na tebe zrtvu pakuju da bi im ruke smrdljive ostale ciste.nemoj nikad misliti da si ti za ista kriva.pisi sa nama,nisi sama.pozz. svima

[PantaPita]

SIA Zagreb kaže:

Ja sam isto cula od osobe koja me zlostavljala "Mozda ti se svidjalo!"
(a plakala sam jako i opirala se svaki put tako da se nije moglo ni zabunit da mi se svidja)

Neka djeca ne plaču i ne opiru se, no to ne znači da im se to sviđa i nikako ne znači da je u redu. Seksualno zlostavljanje je delikatna stvar i zato što njega najčešće čine osobe koje su bliske djetetu i koje dijete voli. I u djetetovoj glavi se događa konflikt između "on me voli i ja volim njega" i "osjećam se loše kad to radi". Često zlostavljači i govore djeci da ih vole ili da je to ljubav. A djeca nikome ne kažu zbog raznoraznih prisila, ucjena, zastrašivanja i slično.
Također, zlostavljanje ponekad može biti i ugodno djetetu. S jedne strane osjeća gađenje, strah i želi pobjeći iz te situacije, a s druge strane je ta ugoda koja proizlazi iz podraživanja spolnih organa i stvar je biologije. Važno je samima sebi razjasniti da nismo zbog toga krivi, da tijelo jednostavno tako funkcionira. I da to ne znači da je ponašanje zlostavljača bilo u redu ili da smo to zaslužili.

@onatomoze: To što se tebi dogodilo naziva se silovanje, i ni u jednom slučaju nisi ti kriva. Ne znam koliko godina imaš, pogledaj po ovoj temi, dani su neki kontakti određenih institucija gdje možeš potražiti pomoć i podršku.

[onatomoze]

imam 15 godina i ne želim da to moji roditelji saznaju... nebi me mogli pogledat više u oči, bili bi jako razočarani sa mnom..
mislim da ću s godinama jednostavno zaboravit i da je najlakše ne govorit nikome o tome...
jer možda im nisam dovoljno dala do znanja da ja to ne želim, možda sam mogla nešto napravit. kad idem ovako gledat imam osjećaj da sam si sama kriva.

[SIA Zagreb]

onatomoze kaže:

imam 15 godina i ne želim da to moji roditelji saznaju... nebi me mogli pogledat više u oči, bili bi jako razočarani sa mnom..
mislim da ću s godinama jednostavno zaboravit i da je najlakše ne govorit nikome o tome...
jer možda im nisam dovoljno dala do znanja da ja to ne želim, možda sam mogla nešto napravit. kad idem ovako gledat imam osjećaj da sam si sama kriva.

Nije ti najpametnije tako napravit, stvarno. Radje nemoj rec roditeljima ali odi u Žensku kuću i sl., i anonimno pričaj sa nekim. Moraš skinut sa sebe krivnju. Da ne govorim da razlog zašto si dolazila u te situacije moze biti nešto iz prošlosti, reviktimizacija je jako česta, što ne umanjuje činjenicu da to što ti se desilo su bila silovanja.

[PantaPita]

onatomoze kaže:

imam 15 godina i ne želim da to moji roditelji saznaju... nebi me mogli pogledat više u oči, bili bi jako razočarani sa mnom..
mislim da ću s godinama jednostavno zaboravit i da je najlakše ne govorit nikome o tome...
jer možda im nisam dovoljno dala do znanja da ja to ne želim, možda sam mogla nešto napravit. kad idem ovako gledat imam osjećaj da sam si sama kriva.

Prvo, nećeš zaboraviti. Vjeruj nama koji smo to prošli. Takva iskustva se ne zaboravljaju, ostaju u tebi i ako im dopustiš, imaju moć razoriti ti život.

I drugo, ne znam na koji način da ti jasnije dam do znanja da nisi sama kriva i da ti nitko nema pravo raditi ono što ne želiš. Nitko nema pravo seksualno zlostavljati ili silovati, za to nema opravdanja. Sve da si se skinula gola pred njim, maloljetna si. Po zakonu nakon 14 godine možeš dati pristanak na seks, ukoliko se to prije dogodilo, kazneno je djelo. Ukoliko se dogodilo nakon 14 godine, a nisi to željela i osjećaš se loše i iskorišteno, također je kazneno djelo.

Odgovornost za nasilje nikad nije na onome kojem se to događa, nego na nasilniku. Potraži pomoć. Ako se bojiš i ne želiš da roditelji saznaju, javi se anonimno na Hrabri telefon, od ponedjeljka do petka 0800 0800, imaju i chat svaki radni dan od 15-18h, http://hrabritelefon.quik-j.net:8080...er=hrabri-CHAT.
Sretno!

[Psih]

emofree KJ kaže:

Shvatam ja sto zelis reci , motivirati , ohrabriti...ali totalno pogresan pristup .

Sve to sto kazes govori i razum , um svake zrtve i cudi se zasto to ne funkcionira . U konfliktu je sa neprozivljenim emocijama dijela osobe u sebi, koja se sada, sama od sebe osjeca neshvaceno i pati jos vise .

Nije uopće. Uostalom nevažno je definirati što ti netko govori (ohrabruje ili motivira), bitan je problem Emy, a ne analiza.

Taj problem treba zapaliti i odbaciti. Jer to NE ZASLUŽUJE više. Its unwanted occursion. Život nije orkestar i svakoga kad tad snađe zlo koje će mu promijeniti život. Tada se otvara pitanje "how I'll fight against it", ne ustvari "zašto se dogodilo - meni".

Odeš samnom na kavu (figurativno ), ja ti spigam projekciju na sve to, pola sata si u šoku, 7 dana ne vjeruješ što si čula i od 8 dana si kao da se to nikad nije zbilo. To bi bilo "jednostavno".

Čovjek je vjera, shvaćanje, ne kronologija zbivanja.

Djeluješ baš najs osoba. I ne treba ti to na bremenu Em. Stvarno.

I slažem se da forum nije baš mjesto za ovo. Mnogo je razlika od slučaja do slučaja, dok je Buficin definitvno najsloženiji.

Ne možda zbog samog eventa, već zbog te orginalne zamaskiranosti putem koje joj plasira dodatnu patnju bez imalo srama. Ebemti miša jes vidio ti mustre! Damn, šteta što nisam u tom susjedstvu..

[SIA Zagreb]

sto je to toliko privlacno u ovom topicu da odredeni ljudi se tu motaju "nepozvani" tema je za zrtve!!!

[emofree KJ]

Psih kaže:

Odeš samnom na kavu (figurativno ), ja ti spigam projekciju na sve to, pola sata si u šoku, 7 dana ne vjeruješ što si čula i od 8 dana si kao da se to nikad nije zbilo. To bi bilo "jednostavno".

" Zivot je maskenbal ! "
A ne , to je neki drugi Flyer . Ili nije ?