Selim se, dakle......

[Crow Jane]

U Poljsku.

Utješite me, pliz.

[Tija]

A znanstvenik?
Ili čemo tamo tražit neš drugo?

[Boa]

Što ćeš u Poljskoj Janica?

[Vera Pavladoljska]

Čekaj jebote, jel nisi u famoznom Pragu- otkud Poljska, za ime Boga?

[Crow Jane]

Dobila sam premještaj...

A Znanstvenik ostaje u Kc...

Đizus i pas mater! To je samo 1078 km od KC.

Prag čovjek lakše podnese - if you know what I mean...ali Varšavu fakin?

[Vera Pavladoljska]

U Varshavi turistichki proboravih jedan dan u trku, ali da je bed,bed je.........Prag je zakon.

I sta sa znanstvenikom?
Ali, chekaj lazhljivice , ima tu josh jedan uz znanstvenika, koliko se sjecam?

[Boa]

Janica, pusti si "Poljsku u mome srcu" od Štulića. Oma će ti bit bolje.

Uostalom, evo ti jedan esej o šopingu u DM-u. Svojevremeno se o tome raspravljalo na monitoru, ako me pamćenje dobro služi. Nadam se da će te zabaviti, pa da nećeš biti tužna.

[Boa]

Nisam pobornik Darwinove teorije. Mislim, dragi su meni majmuni, ali nekako si ne mogu objasniti da se jedna vrsta majmuna u neko doba bliže povijesti odlučila počovječiti. Pa smo danas tu gdje jesmo. I imamo dlake. A nije “inn” imati dlake. Tako barem kažu oni nemušti “ženski” magazini koji nas uče kako da ga izludimo jezikom (bogami, jarac je fakat lud od mog jezika), zavedemo ga na pješčanom žalu (uvijek kad na to pomislim, vidim sebe kako izranjam iz morske pjene u divovoskoj Jakovoj kapici i čedno si prekrivam međunožje duuuugom kovrčavom kosom i odvalim se smijat’ pa zavođenje nekako padne u drugi plan), smršavimo 5 kg u tjedan dana (jedući 1 kikiriki za doručak, četvrtinu jabuke koja sveukupno ima 16.53 dag za ručak i pola maracuje za večericu) ed sou on. Čisti mazohizam, ti ženski časopisi.

Elem, već danima furam guste čarape. Jer sam očiti primjerak majmunolikih nam predaka. I tako, potaknuta zlaćanom aureolom koja u ranojutarnjim zrakama sunca prati odraz mojih nogu u ogledalu, spremam se ponovno postati ženstvenom. DM je odredišna točka.

Jarac neoprezno popušta umilnom treptaju prasećih mi trepavica (vidiš vraga, i mascaru bih mogla kupiti) i, osvrćući se oprezno da ga netko ne vidi kako u uniformi nakratko (hahahaha) napušta radno mjesto, hvata me za ruku i nas dvoje odlazimo u zimsko popodne. Usput ga bodrim pričama o ljepotama skrivenim u hramu pomadica.

Pokretne stepenice vode nas u utrobu robne kuće. Na pola puta frkne nosom. Čudni mirisi dopiru do njega, mogla bi ga glava zaboljeti, a daleko je do kraja smjene. Zakopam ga riječima da i mene glava boli što, eto, već treći dan uzurpiramo maminu kadu jer nikako da natjera novi bojler da se sam popne na zid, prikelji se na tiple i počne grijati vodu

Stigli smo. Hvatam se minijaturnih kolica obojenih žarkim bojama. Jarac se valja od smijeha i pita da koji će mi kua ovakva kolica kad ionako idem samo po vosak (hahahaha…) Nonšalantno dobacujem da ću baciti oćadu i na ostale kozmetičke delicije. 1. polica – boje za kosu. Kad malo bolje razmislim, dopizdila mi je ta vatrena glava. Osim toga, puštam da mi kosa naraste i usput ludim jer izgledam k’o zapušteni pudl. Predamnom stotinjak nijansi razno-raznih maskirnih boja. Hm… koju uzeti? Ona narančasta bit će prejarka, ona crvena je lijepa, ali nisam nikad koristila Švarckopfove boje (uostalom, koje glupo ime ima taj Švarckopf, jezik polomiš dok ga izgovoriš), ona Lorealova smeđa je OK, ali tko zna hoću li izgledati starije sa smeđom glavušom, ionako mi je smeđa dosadna, ona blond je previše drečava a i ne znam hoće li mi prekriti ovu crvenu koju sad imam, a i moram voditi računa o obrvicama a’la Stipe Mesić koje nemrem farbati u plavo… Zastajem u pol lamentiranja jer me ljudi čudno gledaju. Jarca ni od korova. Utek’o je, pi*ka jedna, među četkice za zube. Grabim prvu boju (smeđu), bacam je u kolica i jurcam između polica, rušeći usput zgodne vitke mlađahne majušne prodavačice koje hrle da mi pomognu i uspuhana stižem do njega, koji, kao, zainteresirano gleda u nekoliko desetaka modela četkica. “Dobro, jesmo li nas dvoje zajedno došli ovdje,ili nismo?”, sikćem u pol glasa. Jesmo, pomirljivo kima jarac glavom, znajući da sjaj očiju može biti višeznačan. Grabi prvu četkicu i stišće je u ruci poput amajlije. Sve mu zglobovi pobijelili od čvrstoće stiska.

Zadovoljno krećem put druge police. Pomade za stopala. Zgodno pakirane u tubice koje završavaju poput prstiju na nozi. Malina i papaja. Zeleni čaj i mango. Jagoda i neznamvišešto. Jarac bijelo gleda dok prevrćem tubice, otčepljujem ih, mirišem… Gurka me laktom.

- Nela, koji je ovo kua?
- Pa, kremica za stopala.
- A čemu će ti?
- To ti služi da si omekšaš kožu na stopalima prije nego što uletiš u proljetne sandalice - objašnjavam velevažno
- Ali ti nemaš tvrdu kožu na stopalima!
- Nemam, ali su mi stopala umorna od cipeletina.

I tako zeleni čaj i mango završavaju uz smeđi Loreal. Ponosno hvatam jarca za lakat i vukljam ga dalje. Graške znoja mu polako izbijaju na čelo. Postaje svjestan da se uvalio u nešto što mu se neće svidjeti. Nimalo mu se neće svidjeti.

Akcija Deodoranti. Mislim, i taj Dove! Sve nešto reklamiraju da sadrži kremu,da je blag za kožu, a kako to da se ja onda češem kao da imam svrab? Dove je likvidiran s liste potencijalnih mazača pazuha. Lady speedstick. Ooooogavna reklama. E, ma ne bih im kupila taj Lejdi ni mrtva. Nivea. Hm. Uopće ne miriši. Što ću s deodorantom koji ne miriši? Onda neki biljni koji počinje s B i ima milijun slova. Nikad čula. Garant neko novo smeće. Nivea. Nju sam imala nedavno i sita sam tog mirisa. Neutro Roberts…

- Nela, daj, Nela! Izaberi deodorant, pa nije valjda da ni jedan ne valja? (molećivi pogled)
- Pa izabireeeeem!!! (kako ti muškarci ništa ne razumiju…)

Daklem, Neutro Roberts. Jesam li imala Neutro Roberts? Maglovito se sjećam da sam imala Neutro Roberts i čini mi se da baš nisam bila oduševljena djelovanjem. Woow!! Novi Dove. Kremica. Zgodna bočica s tirkiznim čepom. Hm… ali Dove me svrbi. Doduše, svrbi me Dove s tamnoplavim čepom, a na ovom piše “za osjetljivu kožu”. Vrtim bočicu po rukama, jarac (sad već šapatom) suflira da neka probam nešto novo, neka uzmem jebeni Dove. A dobra supruga sluša svog muškarca. I Dove se udobno smjesti kraj kreme za noge i farbe za kosu.

Jooooooo, polica s eteričnim uljima i svijećama. Luuuuda sam za svijećama. A ovdje ima i okruglih i kockastih i duguljastih i mirisnih i raznobojnih i oblih i onih “ekoloških”. Jarac se ponaša kao ja kad mi se piški. Premješta se s noge na nogu i panično se ogledava. Zašto njemu ovo nije zabavno?

- Nelaaaaa, vosak si došla kupiti!
- Pa i ovo je proizvod od voska! – odbrusim bezobrazno
- E pa onda razmaži njega po nogama. Ja sam ovdje završio! Čekam te na kasi!
- Pripremi karticuuuu!!! Neću imati dovoljno keša!!! – uzvikujem njegovoj guzici dok maršira put blagajne držeći onu nesretnu četkicu kao da je štafeta mladosti.

Ubacujem u kolica tamnoplavu okruglu svijeću, eterično ulje ribiza i vanilije, šetkam bezbrižno između polica s uredno poslaganim čarapama. Biram San Pellegrino koji podiže guzicu. Da i to vidim! Pa onda dalje na policu s mlijekom za tijelo. Potrošila sam ono Clarinsovo mlijeko kojim me Tamara počastila. Uuuuuuu novo Clarinsovo mlijeko je skuuupo brate… Bademovo ulje. Ma, ne… E, a vidi ovo. Blato od Guam algi, garantirano uklanja celulit. Hopla! U kolicima je već pomalo tijesno. Prestroji se!
Jarac unezvjereno maše s kase. Znakovito mi pokazuje na sat. Žurim prema kasi, ubacujući usput štapiće od sezama za pregristi na putu do auta, one fine bio keksiće prelivene rastopljenim smeđim šećerom i žurim prema njemu. Jebiga, ispriječio mi se Max Factor i uto shvatih da mi se jedan Lipfinity potrošio. Pred onim Maxfactorovim ormarom stoji cura s frizurom poput one Kleopatrine. Virkam joj preko ramena pokazujući da mi smeta. Ups! Ona je zadužena za to da se Max Factor ne otvara. Tj. da ga otvori ona. I krene priča kako ja ne mogu naći pravu nijansu Max Factora, pa onda miješam dva. A jedan mi se potrošio, pa bih sada novi. A koji broj? pita ona. Čeprkam po toaletnoj torbici, izvlačim smeđi max na umoru i velim da mi je mrvu pretaman. (Jarac se približava odlučnim koracima). I cura uljudno ponudi da isprobamo nove factore. Jedan je premrtav, drugi je predrečav. A da kupim max koji mi paše, pa da ne moram miješati? Jovo-nanovo. Nenenene, meni treba boja sirovog mesa, ali da nije onako blaga, nego da ipak malo vuče na lagani bordo… U stvari, ne baš na bordo, nego, onako, na zagasito crveno. Kleopatra je lijevu ruku išarala, kreće na desnu. Ne, definitivno mi ni jedan max ne paše sam. Ajmo se vratiti na početnu varijantu kombiniranja. Hm. Ove dvije se zatiru. U pozadini slušam jarca kako stenje:

- Jebote, ovi imaju paletu bolju od Van Goghove, ali njoj ništa ne paše! Gospođa je probirljiva! Ova je ovakva, ona je onakva…
- Imate li kakvu igraonicu za muževe ovdje? – pitam kraljicu Egipta
- Ne gospođo. Muževi ovdje ne zalaze.

Na kraju odabirem onaj isti smeđi kakav već imam i krećem prema kasi. Fuuuck!!! Skoro sam zaboravila! Mascara! To je išlo brzo. Od tridesetak isprobanih, uzimam onu koju kupujem inače. Jarac prijeti harakirijem. Vrag je odnio šalu. Pokorno guram pretrpana kolica prema kasi, plaćam karticom, slinavi papirić trpam u džumbus od odjeljaka novčanika i odlučujem ga voditi na pivu da mu ublažim patnje. Vraća se na radno mjesto taman da preda smjenu.

Dolazimo kući i ja proživljavam još jedan delirij sreće dok vadim sitničice koje su nas koštale 500 kn. Majka koja je čuvala dječicu dok smo mi (ja) haračili(a) pita gdje je vosak. Pasmater!!! No dobro, ionako je hladno. Guste čarape glavu čuvaju.

[Crow Jane]

Da, taman u Pragu nađem društvo - genijalan grad!

I sad tak, dovedena pred gotov čin - transfer u Poljsku.

Ok - bila sam tamo par puta i nisam impresionirana - ni ljudima, ni gradom ni ničim. I zato kaj ću tam bit sama a do doma mi ima 14 sati vožnje autom.....i zato kaj ne znam jezik i zato kaj ostavljam sve svoje prijatelje i Znanstvenika i Onog drugog, i zato kaj bojim se da nemam izbora osim da sve steram u qratz. I zato kaj se bojim tak velikog grada u kojem si sam, sam, sam....

Pa ak sam i zadnjih dana bila bitch na tu na Forumu, bilo je to zato...mene nikad dosad nije lovila depresija...no danas cvilim na The scientista od Coldplaya....Nicka izbjegavam u širokom luku...koferi nisu spakirani, a avion polazi sutra....

Nobody said it was easy
It's such a shame for us to part
Nobody said it was easy
No one ever said it would be this hard......

[Boa]

Ako ti kažem da ćeš i u Varšavi naći dobrih ljudi, neću lagati.

Ako ti kažem da i Varšava ima cool mjesta, neću lagati.

Ako ti kažem da je jebeno voziti 14 sati da stigneš do svog starog grada, neću lagati.

Grozno je kad te dovedu pred svršen čin, to je činjenica. I kad se ne možeš obraniti. Ono što ti ostaje je sljedeće: ako nemreš mijenjati situaciju, mijenjaj svoj stav prema njoj. Lako je meni tuđim po drači mlatit, ali ne činim to. Pokušavam ti reći da na svakom kutku ove planete možeš naći ljude koji su ti dragi. I da ćeš Varšavu kroz koji tjedan polako početi doživljavati svojom. I da me možeš sterati na jedno mjesto ako misliš da popujem i da se neću zbog toga naljutiti. Nego ću shvatiti.

[Vera Pavladoljska]

Khm,ovaj, kao shto je poznato (nekima) ja sam jedno vrijeme provel u famozom Pragu.A imala sam i drushtvo i sve je bilo good.

No,doshla sam do trena u kojem si ti sada - spakirat kofere za jedan ili drugi smjer.Doma ili ostajem tamo i borim se.

Sve sam sterala u krasni **** i vratila se.

Pucali me slichni strahovi, a i doma me chekao "moj medo" .Sigurnost.Poznato.

Tu je jako blesavo bilo sto reci.Danas se uhvatim da zhalim, ali i da ne zhalim zbog povratka.

Ne znam, lako ti nece biti - to ti je jasno.Sve ima svoju cijenu.Pitaj se za sto ti placas i je li vrijedno toga?
Ako je,putuj sestro i boj se samoce,proci ce, ako nije - pakuj kofere i vracaj se u KC.

[Crow Jane]

A čuj - prvenstveno je u igri - dupla plaća.

E sad, jeli to vrijedno toga, vrijeme će pokazati...znam da uvijek imam mogućnosti sve odjebat i vratit se...ali!!

Kaj mislite - za upoznat nove ljude [možda čak i neke naše] - mislim da mi je najbolje upisat tečaj poljskog, kaj ne?

[Vera Pavladoljska]

Jep.Techaj.

Zvuchi kao klishe, ma mozhda i je - ali Jano - pare znaju samo nekada rupe pokrit, ali ne i onu rupu u nama,yebiga.

Ja sam isto imala para,dobru poziciju, mlada koka 24 godine,posao za koji bi ubili.

Yebiga, evo me tu sam, u gradu gdje ce se odrzhat Crni machak.

Onda mi je drugi put iskrsnuo Zg(iako Zg josh nije izbachen iz igre), ja josh vazhem.

Ne znam.Sve je to zayebano.A i nije.

[Boa]

Ako imaš mogućnost sve otpilit i vratit se doma, go for it! Zagrizi i otputuj u prafcu Varšave.

I počni učit poljski. Možda te tamo dočeka neki zgodan Slaven, da učenje učini lakšim.

[Crow Jane]

Hvala sad mi je malo lakše - posebice ak će mi pokazivat jezične bravure....

Ah...ljudi, morala bi se spremat a ja tu visim i kukaaaaaaam!

[Boa]

Ajde Jano... jel' ti treba ruku dat?

[Rita]

Jano pa poljski ti bar nije tezak,brzo ces se prilagodit.Sretno,drzim ti fige da sto prije nadjes nekog zgodnog slavena i da u duetu ucite jezikNema do slavena

[FFE]

Sretno, sretno. I ne tuguj, sve ima svoje prednosti i mane.

[Crow Jane]

hvala

nego, zna li netko ima l' zgodnih Poljaka?

Ja dosad nis vidla nijednog iole povoljnog za potrošit!

Iju da me čuje Znanstvenik

Btw - još se nisam spakirala

[Shtefitza]

Nisam ni ja vidjela zgodnih poljaka. , ali valjda po Warsawi ima zgodnih stranaca.