veza na daljinu - posao

[Panther1989]

Pozdrav!

U vezi sam na daljinu preko godinu dana, obično smo funkcionirali viđanjima svaka 3 mjeseca. Ja nisam radila, a on je počeo ozbiljnije raditi u kolovozu. On doduše ima mogućnost uzimanja više godišnjeg i većinom onda kad mu odgovara.
Ja sam počela raditi, kod privatnika, nemam neku mogućnost skupljanja sati za slobodne dane, a izgleda da niti komadanje godišnjeg nije baš sreća.

Zanima me posebice od ljudi koji su prošli takve veze, kako ste organizirali viđanja?

Meni nema logike da on dođe ovdje na 6 dana svaka 3 mjeseca, a da ja radim do 5, dođem doma u pol 6- 6 itd .... Ne znam mogu li to ljudi koji nisu u takvoj vezi bili shvatiti, ali mi dobijemo samo tih 6 dana svaka 3 mjeseca..
Razmišljali smo o kraćim periodima tipa 3 dana itd, ali i ovako je veliki stres kad odlazi nakon 6 dana, a tek nakon 3.. Nismo baš susjedne zemlje, ima dosta puta i većinom presjedanja itd...

Nemamo mogućnosti živjeti skupa sigurno još 2 godine, a ja ne znam kako od privatnika tražiti nekakvo komadanje godišnjeg s obzirom da oni rade i na staru godinu i na badnjak itd... (znam da su to radni dani inače, ali eto imam u obitelji obrtnika i obično se taj period ne radi) ...

[Racchella]

Panther1989 kaže:

Pozdrav!

U vezi sam na daljinu preko godinu dana, obično smo funkcionirali viđanjima svaka 3 mjeseca. Ja nisam radila, a on je počeo ozbiljnije raditi u kolovozu. On doduše ima mogućnost uzimanja više godišnjeg i većinom onda kad mu odgovara.
Ja sam počela raditi, kod privatnika, nemam neku mogućnost skupljanja sati za slobodne dane, a izgleda da niti komadanje godišnjeg nije baš sreća.

Zanima me posebice od ljudi koji su prošli takve veze, kako ste organizirali viđanja?

Meni nema logike da on dođe ovdje na 6 dana svaka 3 mjeseca, a da ja radim do 5, dođem doma u pol 6- 6 itd .... Ne znam mogu li to ljudi koji nisu u takvoj vezi bili shvatiti, ali mi dobijemo samo tih 6 dana svaka 3 mjeseca..
Razmišljali smo o kraćim periodima tipa 3 dana itd, ali i ovako je veliki stres kad odlazi nakon 6 dana, a tek nakon 3.. Nismo baš susjedne zemlje, ima dosta puta i većinom presjedanja itd...

Nemamo mogućnosti živjeti skupa sigurno još 2 godine, a ja ne znam kako od privatnika tražiti nekakvo komadanje godišnjeg s obzirom da oni rade i na staru godinu i na badnjak itd... (znam da su to radni dani inače, ali eto imam u obitelji obrtnika i obično se taj period ne radi) ...

mi smo živjeli tako čitav niz godina-zbog posla u dva udaljena grada.
ali smo uspjeli "opstati"jer smo imali motiv kako pohvatati konce i
uštedjeti da bi jednog dana mogli živjeti zajedno.
sve to nosi određeni stres,ali je važno kada jedno posustaje,
da drugo daje snagu.koliko god period kada smo bili zajedno 1-2 tjedan
bio lijep-rastanci su teško padali.ali,nekako se nauči živjeti sa tim.
mislim da uporište trebate naći u svemu onome lijepome što imate zajedno.

[vanilimill]

Ja se sa svojim deckom vidam svaka 2 mjeseca po 5 dana.. za sad nam ide dobro jer vjerujemo jedan drugome i povjerenje je na maksimalno. Kada dodu losi dani..jedan drugog bodrimo i pricamo kako ce nam zivot izgledati kad cemo skupa zivjeti,i tako uspjevamo vec godinu dana.

Poslano sa mog SM-N910F koristeći Tapatalk

[Panther1989]

Nama nije problem ta udaljenost, nego kad se vidimo da jednostavno ja nemam vremena opet biti s njim...jer realno on tu nema kaj cijeli dan raditi....

čisto me zanima kak se s godišnjima organizirate?

[Racchella]

Panther1989 kaže:

Nama nije problem ta udaljenost, nego kad se vidimo da jednostavno ja nemam vremena opet biti s njim...jer realno on tu nema kaj cijeli dan raditi....

čisto me zanima kak se s godišnjima organizirate?

čuvajte posao u ovim teškim vremenima.
jako je teško uskladiti da ste,u vremenu kada je jedno kod drugog,
da je drugi slobodan te dane.ja čak nisam riskirala zamjenu sa kolegicom
tih dana-da mi se poslije ne obije o glavu.
morali smo pristati da u to zajedničko vrijeme,jedno radi na poslu(8-10h).

[My time]

Veze na daljinu teško opstaju dugoročno.
Ja se s tim ne bi zamarala i potražila bi nekog bliže.
Možda je okrutno, ali istinito.

[Racine Carree]

Iskreno pitanje preseljenja je u 99% stučajeva pitanje volje. Koji je razlog zašto jedno od vas dvoje ne preseli bliže? Jeste li ikada imali vezu s nekakvim redovnim viđanjima ili ste oduvijek na daljinu?

[violeta1980]

Imaš opak kamenčić u cipeli, značajnu smetnju za vezu, to nema sumnje. Ako je samo 2 godine, ako je realno i jako željeno da tada postane nešto drugo, vrijedi se strpiti i trpiti, ne proklinjući zaposlenje i druge obveze koje još skraćuju zajedničko vrijeme. Ako "najmanje" 2 godine znače nešto relativno i samo tako rečeno, i ja se pridružujem savjetu da to prekineš i ne dovodiš se u situaciju da ti ikoji značajan dio života prođe u čekanju nečega. Predragocjeno je i nitko nije toga vrijedan, a velike opasnosti su da netko na koncu još bude i jako povrijeđen i razočaran. Nekada niti uz puno dobre volje naprosto nije moguće sve što bi željeli.

[dafloydian]

Veza na daljinu može funkcionirati sasvim dobro i više od 2 godine, tako da ne daj da te pokolebaju, ali opet, nije za svakog. Mi smo tako živjeli 5 godina, vjenčali smo se prije par mjeseci i za mjesec dana se napokon selim k njemu.

Razmisli kako bi izgledalo da živite zajedno, odnosno da nema udaljenosti. Idealno biste oboje radili puno radno vrijeme, a zajedno biste provodili večeri, jutra i vikende. I nas je isprva mučio taj odnos posla i slobodnog vremena tijekom posjeta, no onda smo zaključili da je za razvoj naše veze najbolje ne forsirati neku bajku u kojoj svaki put kad smo zajedno dnevne obaveze ne postoje i možemo se u potpunosti posvetiti jedno drugome. To smo ostavili za onda kad oboje možemo otići na godišnji. Umjesto toga zaključili smo da je najbolje simulirati svakodnevicu i pripremati se za zajednički život, onako kako će izgledati kad se napokon zatvori udaljenost. Jer veza to mora moći podnijeti. Pa smo tako oboje uglavnom radili tijekom posjeta.

Između ostalog, i on i ja smo osobe koje moraju imati nešto vremena za sebe, a iako se vrijeme na poslu baš ne računa kao vrijeme za sebe, opet nam odgovara da se malo odvojimo. Teško je biti uštekan non-stop više od 3 dana zaredom, bez obzira koliko se volimo.

Eto, probaj pogledati stvari iz te perspektive. Ako te brine što će on dok ti radiš, pa uvijek ima nešto. Neka vam skuha večeru, neka razgledava grad, šeće parkom, fotka prirodu, čita knjigu, igra igrice. Može doći do tebe kad imaš pauzu, pa popijte kavu zajedno. A i slatko je to iščekivanje kad će napokon doći 5-6 sati, pa da se opet vidite.

[Panther1989]

Hvala na odgovorima ...
Drago mi je čuti da ima ljudi koji funkcioniraju i više godina tako.

Mogućnost preseljenja je nikakva, jer on još ne zna gdje će raditi za stalno, 3 su zemlje u igri, a to će se riješiti kroz najmanje 2 godine. On je do sad već živio u 3 zemlje... Meni se ne pada na pamet seliti dok se on ne odluči. Trenutna zemlja u kojoj živi me ne privlači za stalan život, a i šanse za posao su mi minimalne, jer mi treba radno iskustvo, jezik, pismo, a i stručni jezik na kraju dana. Kućanstvu želim pridonositi od početka ...
Također se želim poslovno ostvariti i imati neko iskustvo prije selidbe, a radno iskustvo manje od godine dana se skoro pa i ne gleda...

[TonyZg12]

Moze savrseno funkcionirati ako se oboje trude,onda je sve nekako lakše bez obzira na sve

[Nakamai]

Ako oboje radite pisi propalo. Mora bar 1 biti nezaposlen da bi mogao stalno dolaziti. Jer ako radis potrosis tih 22dana i on isto i onda se u k.. raspad veze..

Jedina opcija je da se ti preselis k njemu ili on tebi druge nema samo se bzvz patite. Ja sam tako uradila u svojoj situaciji a sad ti kako oces.

Poslano sa mog GT-I9301I koristeći Tapatalk

[Pattenta Brutta]

Tko ne želi raditi,a bogat je...To je ok.
Ako nije bogat i ne želi raditi,to je grdni zajeb.
Uzdržavanje takvog bića nije nimalo lako bez obzira na količinu porivrženbosti..

[trenutna]

dafloydian kaže:

Veza na daljinu može funkcionirati sasvim dobro i više od 2 godine, tako da ne daj da te pokolebaju, ali opet, nije za svakog. Mi smo tako živjeli 5 godina, vjenčali smo se prije par mjeseci i za mjesec dana se napokon selim k njemu.


Između ostalog, i on i ja smo osobe koje moraju imati nešto vremena za sebe, a iako se vrijeme na poslu baš ne računa kao vrijeme za sebe, opet nam odgovara da se malo odvojimo. Teško je biti uštekan non-stop više od 3 dana zaredom, bez obzira koliko se volimo.
.

Mi možete objasniti , koliko i kad ste se uspjeli upoznati kad još ne živite zajedno.
5 godina veze na daljinu, malo godišnjeg ,vjenčanje...pa tek selidba i početak realnog života...
U svakom slučaju, nadam se da će sve dobro proći kod vas

[GWTW]

Veza na daljinu može uspjeti, ja i moj muž smo živi primjer toga.
Dvije godine veze na daljinu, godina dana braka na daljinu, a sad smo već dvije godine na istoj adresi s našim kikićem između nas. Prije nekoliko dana smo proslavili treću godišnjicu braka i ja ništa ne bih mijenjala.

Kod nas je presudno bilo to što smo se i ja i on 100 posto dali u vezu na daljinu. Imali smo sreću što smo oboje bili zaposleni, nismo više živjeli s roditeljima i svaki slobodni trenutak išli jedno kod drugoga. I ja i on bi radili 12-13 sati u toku tjedna kako bismo imali slobodne vikende. Godišnje smo također provodili zajedno i uvijek ih uzimali u različito vrijeme kako bismo više vremena proveli zajedno. Sad kad se sjetim to su mi najdraži dani naše veze, onaj trenutak kad bi on došao po mene na posao i onda se ruka u ruci zajedno vratili kući.

Ako misliš da je vaša veza prava stvar (a to ti nitko ne može reći osim tebe) vjeruj u vas i radi na tome i ne obaziri se na ono što ti drugi govore. Svaka veza ima svoje čari, bila ona na daljinu ili ne.

Meni sad pomale i nedostaje onaj grč u želucu koji sam imala prije nego što bih ga zagrlila u petak navečer, ali ga je zamijenilo toliko toga lijepog.

Vjeruj i sebe i njega i samo naprijed.

[mmedena]

Ne znam kako me promašila ova tema kad je rijec o vezi na daljinu. Moj muz i ja bili smo u vezi prije braka 2 godine. Udaljenost 2000 km jedno od drugog. Svaki dan smo se čuli preko fb, SMS, skype. Sada smo vec godinu dana u braku. I trenutno smo opet na daljinu zbog mojih papira.
Tebi je problem oko vidjanja. Ako ti ne mozes 6 dana kvalitetno provesti s njim, onda provedi 3 dana. Bolje je bilo sta, nego nista. Samo oni koji su bili u vezi na daljinu znaju da cijene svaki sekund koji provedu sa voljenom osobom. Nekad nam nedostaje samo da zagrlimo voljenog. Ja bih ti savjetovala neka on dođje, pa makar na 1 dan. Provedete vrijeme zajedno koliko možete. Vjeruj mi puno znace i ta 3 dana.

[gogirl]

Najbitnije je povjerenje i želja da vaša veza uspije... ako je prava ljubav u pitanju, kilometri vas neće razdvojiti... danas je teško naći posao, budite sretni da radite... 2 godine brzo prođu i ne vidim razloga zašto ne biste uspjeli ako ćete tada moći zajedno živjeti... gledaj to s pozitivne strane, radite da biste si osigurali zajedničku budućnost... osobno imam iskustvo da je moj partner privremeno odselio u drugi grad na pola godine (500, 600km udaljen), ali viđali smo se jednom mjesečno... ja sam također poslovno otišla na pola godine, vidjeli smo se svega 2,3 puta... ali svakodnevno smo bili u kontaktu i nismo osjetili nikakve posljedice... dapače, još smo se više zaželjeli jedno drugog

[Nunna]

Kao netko tko je u braku(već nekoliko godina) s nekim sa kim je imao vezu na daljinu godinu dana, mogu ti reći da nije lako, ali je moguće.
Međutim krucijalno je to koliko vremena ipak uspijete provesti zajedno. U vašem slučaju to je jako malo. Teška srca( i nikako osuđujući vašu vezu na propast time) moram ipak reći kako je to za moj pojam nedovoljno.

Mi smo se viđali 1-2x mjesečno, svaki put na tjedan dana. I bilo je teško. Čim smo ostvarili egzistencijalne uvjete, uselili smo zajedno. I mogu ti reći da je to bio popriličan šok. Vjerovatno mnogo veći nego kod onih koji iz neke običnije veze uđu u zajedničko gnijezdo.
Tih prvih tjedana shvatila sam da je on dosta drugačiji negoli sam ga zamišljala(unatoč tome što bi u vezi na daljinu provodili i po tjedan dana skupa, relativno često).

U nekim običnim vezama gdje se partneri često viđaju, oni s vremenom upoznaju i one ne tako lijepe strane svoje polovice. Kad tad oni ih vide i nanervirane, depresivne, tužne, bijesne, ljubomorne, nenaspavane, isprovocirane, frustrirane,...I to je onaj segment koji vezi na daljinu nedostaje.

Ovo vaše viđanje svaka tri mjeseca tih niti tjedan dana za mene je apstrakcija. Dakle, u tih tjedan dana, svaka tri mjeseca čovjek se naprosto "sredi"mentalno da bude netko tko u suštini i nije u cijelosti. Ako je ljut i nezadovoljan bilo čim u životu, naravno da ti tih par dana neće jadikovati. Ta ima tri mjeseca između za to!!Skulirat će se, i dobit ćeš od njega lice koje smatra da će ti najviše goditi/najmanje te opteretiti. Da vam bude što ljepše to kratko vrijeme. Isto ćeš učiniti i ti. Podsvjesno.

I veliš da ćete još bar dvije godine morati tako...

Iskreno, mislim da bi jedno od vas dvoje (da su jako intenzivni osjećaji u pitanju) nekako već došlo na ideju preseljenja da ste bliže. Međutim, jasno mi je zašto to, kako si rekla, ne dolazi u obzir. Zato što (prirodno i očekivano) ti nisi previše sigurna u ništa vezano za njega. Jer znaš koliko si malo vremena provela sa njim, i podsvjesno osjećaš kako ga nedovoljno poznaješ za bilo koji konkretniji potez(tipa preseljenje k njemu, traženje posla drugdje itd.) Također vrijedi i obratno.

Mislim da "životariti" možete, i da će tako i biti...Ali unaprijed podesi mentalni sklop na način da od te veze ne očekuješ ništa definirano niti sigurno. Mislim, u svakoj vezi ima nesigurnosti, ništa nije ziher. Ali je kod vas doista jako velika šansa da a)nađete nekog drugog tko će biti na raspolaganju mnogo češće, b) ako i opstanete, kad se jednom i sastanete shvatite da to nije ni približno osoba kakvom ste ju smatrali i da ju ne poznajete zapravo.

Ukratko, u dosta ste nezavidnijoj i rizičnijoj situaciji, što (pogotovo ukoliko ste mladi i nije vam do uštede vremena) ne bi trebalo predstavljati nepremostivi problem. Wait an see...
S druge strane, ako ste u malo starijoj dobi(nisam uhvatila kojih ste godina), taj je rizik onda možda ponešto i nepovoljniji.

Garancija nema, to znaš. Da ste i u vezi u kojoj danjivate i noćivate skupa. Kamoli ovakvoj koju imate...Odluči koliko vam se rizik isplati i ako ste ga spremni prihvatiti ne vidim razlog da ne pokušate.

[radical change]

Vezu na daljinu ne bih poželio ni psu, baš zato što sam u istoj bio nekoliko godina.
Veza je krenula kao ljetna avantura od dva mjeseca, nakon toga je odselila u drugi grad na studiranje.. pokušali smo ne znajući koliko će biti teško, i bilo je vraški teško..

Pozitivne strane, sex je jebeno ludilo, kad nekog ne vidiš po nekoliko tjedana i kada napokon osjetiš njenu blizinu, miris i mekoću kože to je garancija jebeno dobrog sexa, uvjek svježeg i jako željnog. To je također i odličan test karaktera, mnogo puta dođete u situaciju da vam jednostavno zafali blizine, sexa, i pitate se da li to uopće ima smisla, mnogo suza se isplače, mnogo pitanja postavi..
Ukratko pozitivne strane se što vaše mane ne dolaze do izražaja, sex je vrhunski, strast je na vrhuncu, zabava je na vrhuncu, svo zajedničko vrijeme uvjek iskoristite najbolje što možete i to je jedna idealizirana veza... Mane, pokazuješ se u najboljem svjetlu, nema ozbiljnijih problema, ne vidi te bijesnog, grintavog, prljavog, umornog, dok prdiš i podriguješ.. kasnije to može biti popriličan šok ponajviše što postane svjesni da kada se odlučite na zajednički život zaista slabo poznajete međusobne loše strane, kada nakon nekog vremena vrhunski sex od sat-dva preraste u nešto što ti je često dosadno i jednostavno ti se neda, kada tti se jednostavno ne da podnositi njene mušice, kada ti grozno ide na živce i kada skužite da se u mnogo stvari drastično razlikujete.. Zna biti šok, ali onaj tko preživi priča o tome...
Ukratko, tko zaista nije miljon posto zagrijan da to želi i ima volje pokušati bolje je ne gubiti vrijeme u takvoj vezi....

[metalrose]

...Iako nikad nisam imao vezu na daljinu jer mi je to bio malo strani pojam, a i činjenica da kad si tako udaljen s tom nekom osobom ne možeš imati neki bliski odnos, odnosno ne možeš ga zagrliti, ljubiti, maziti se s njim/njom, kao ni izlaziti van; opet smatram da ako netko u tome vidi neki čar i ako nađe osobu s kojom može održavati kontakt na daljinu, pa onda neka to i proba. Kao pojedinci, jako se razlikujemo, pa prema tome svatko bira svoje načine i puteve komunikacije i druženja, online ili offline.