Razlog zašto društvo/država ne treba dozvoliti homoseksualni "Brak"

[The Avenger]

Kultura jeste društveni softver.

Radi se o kibernetskoj kategoriji koja sadrži instrukcije za obrasce društvenih struktura i ponašanja koji su jako vrijedni ili čak bitni za njegovu reprodukciju, napredak i zdravlje.

"Vrijednosti" sadržane u kulturi su dakle kibernetska kategorija kroz koju društvo određuje koji su joj obrasci važni radi opstanka društva, te na osnovu toga ono favorizira takve posebno korisne i vrijedne obrasce dajući im posebne pogodnosti odnosno prava.

Jedna od takvih specifičnih struktura koje su se kroz razvoj ljudske vrste iskristalizirale kao društveno vrijedne jeste trajno i stabilno udruživanje muškarca i žene: brak.

Brak jeste dakle naziv koji je dat jednoj vrlo specifičnoj strukturi udruživanja unutar ljudskog društva koju društvo za sebe smatra vrlo korisnom, dok se bilo koje druge vrste udruživanja označavaju na druge načine.

Ta vrlo specifična struktura udruživanja nije definirana kao društveno korisnom i društveno vrijednom pozornosti zbog emocija koje eventualno postoje između partnera, nego zbog toga što, kroz obitelj, predstavlja osnovnu jedinicu reprodukcije društva, ne samo u biološkom, nego u kulturnom smislu, uključujući reprodukciju te iste kulturne vrijednosti koju brak predstavlja.

Ta specifična struktura jeste također refleksija očite biološke istine o spolnom karakteru reprodukcije ljudske vrste pomoću muškog i ženskog spola, uobličenu u strukturu braka.

Postavlja se dakle pitanje zašto sada neki pokušavaju na silu iz kulture izbaciti mogućnost specifičnog definiranja baš te posebne vrste udruživanja koju društvo visoko vrijednuje baš zbog svoje specifične priroda trajnog i stabilnog spoja, ne bilo koga, nego baš muškarca i žene u stvaranju obitellji.

Ono što je ovdje ključno je baš ta specifičnost - specifičnost strukture udruživanja koju društvo vrijednuje baš zbog te specifičnosti, a sada bi se društvu željelo oduzeti tu mogućnost razlučivanja i posebnog vrednovanja baš te specifične strukture.

Zbog čega kultura, u svojoj softverskoj riznici vrijednosti, ne bi smjela razlučivati baš tu specifičnu strukturu udruživanja kada joj je ta struktura važna baš zbog te svoje posebnosti a ne iz bilo kojeg drugog razloga?

Zašto se kulturi želi oduzeti mogućnost razlučivanja važnosti baš te specifične strukture?

Postoje naravno i druge strukture ljudskog udruživanja koje su društveno korisne, ali ne postoji razlog društvu oduzeti mogućnost razlučivanja baš ove specifične vrste udruživanja, jer je to razlučivanje iznimno važno za društvo, a važno je i da društvo općenito ne izgubi sposobnost preciznog razlučivanja vrijednosti, čemu vodi svako specifično krnjenje te sposobnosti.


Pokušava nam se podmetnuti da se homoseksualci bore za "svoja prava" - da je brak "njihovo pravo", koje im društvo nekako nepravedno oduzima.

Ovo nije istinito. Prava ne lebde u zraku, niti su "prirodna", ona proizlaze iz razmjenske prirode ljudskog društva, pa tako ni pravo na život nije prirodno, jer ne postoji nigdje u prirodi, nego proizlazi iz implicitnog dogovora u temelju ljudskog društva da si međusobno razmjenjujemo to pravo: Ja priznajem to pravo drugima, a oni meni.

Prava proizlaze iz razmjene unutar kibernetske strukture koju zovemo ljudsko društvo - Prava JESU razmjena specifična za ljudsko društvo.

Prava koja proizlaze iz vertikalne razmjene (odnosa razmjene između pojedinaca i cjeline društva) nisu dakle nikakve "prirodna ljudska prava", ona proizlaze iz posebnog odnosa nekih obrazaca ponašanja i cjeline društva - razmjene tih struktura sa društvom kao takvim.

Te strukture drutvu nešto DAJU, a društvo im zauzvrat nešto DAJE ZA UZVRAT - to je razmjena.

Brak jeste poseban obrazac ljudskog udruživanja, koji zbog svoje specifičnosti trajnog, stabilnog spoja muškarca i žene i temeljne uloge u biokulturnoj reprodukciji društva jeste upravo DEFINIRANA kao nešto posebno važno i vrijedno, te se baš takvoj temeljnoj strukturi dala i posebna oznaka/naziv koja je razlikuje od ostalih oblika udruživanja, te toj strukturi, zbog onoga što ona daje društvu, društvo zauzvrat razmjenski vraća prava i pogodnosti koja su specifična baš za tu strukturu zbog njenih navedenih korisnih posebnosti.

Gubitak te specifičnosti i razlučivosti predstavlja destrukciju jedne bitne kategorije kulturnog softvera - njegovu osnovnu povratnu spregu kojom razlikuje i posebno definira i vrednuje razmjenske odnose pojedinih društvenih obrazaca sa društvom.

Ovo nije samo pitanje braka, nego pitanje procesa destrukcije uloge kulture kao procesa koji obrađuje razmjenske odnose u društvu, kategorizira ih i posebno vrednuje kao pozitivne ili manje pozitivne, te određuje povratni odgovor društva na ono što mu ti obrasci donose ili odnose - razmjenu s njima.

Uvođenje "braka" za homoseksualce bi bio dakle gubitak bitnih informacija iz kulturnog softvera, te krnjenje samog osnovnog principa njegove sprege - krnjenje same kibernetske uloge i mehanizma kulture kao društvenog softverskog procesa.

Gubitak sposobnosti kulturnog softvera da razlučuje što je za društvo specifično vrijedno i zašto, te razmjenski to posebno vrednuje.

To zamućivanje i krnjenje kulturnog softvera i njegove vertikalne razmjenske sprege bi imalo posljedice koje prevazilaze ovaj poseban slučaj jer bi se introducirala ideja ispravnosti zamućivanja i destrukcije uloge tog softvera koji je bitan za opstanak.

To otvara vrata potpunoj relativizaciji svih obrazaca jer zatvara mogućnost specifičnog ocijenjivanja i vrednovanja razmjenskih odnosa koje ti obrasci imaju sa društvom.

Time se razara razmjenska priroda ljudskog društva u njegovoj najvažnijoj dimenziji - vertikalnoj dimenziji.

Predložene promjene zakona imale bi za posljedicu zamućivanje i doprinjelo destruiranju VITALNE sprege između ljudskih obrazaca ponašanja i cjeline društva koja se vrši posredstvom kulturnog softvera (i njegove pravne nadgradnje).
One bi za posljedicu imale slabljenje i postupno destruiranje sposobnosti razlučivanja onoga što je dobro, a što nije, jer bi se utjecalo na destrukciju osnovne softverske povratne sprege koja upravo obrađuje razmjenske odnose koji određuju što je dobro a što zlo u sistemičkom smislu.


Ovim ne tvrdim kategorički da neka vrst udruživanja homoseksualaca u stabilnu trajnu zajednicu ne može imati baš nikakve koristi za društvo, niti da joj se na osnovu TE eventualne korisnosti ne trebaju razmjenski, recipročno vratiti ODGOVARAJUĆA prava.

ALI... takav oblik udruživanja homoseksualaca po svojoj prirodi i prirodi razmjenskog odnosa sa društvom nije ni približno izjednačena sa brakom.
Radi se o posve drugoj kategoriji odnosa, posve marginalnoj u odnosu na stožernu prirodu razmjene između specifičnog oblika udruživanja muškarca i žene i cjeline društva, te se zbog toga ta dva udruživanja ne mogu nikako izjednaćiti jer su za društvo vrijednosno neusporedivi - nikako ne predstavljaju istu stvar, te bi takvo izjednačavanje imalo sve one gore navedene negativne posljedice.



Što se tiče usvajanja djece (jedan od razloga zašto se pokušava pravno izjednačiti zajednicu homoseksualaca sa brakom), ono je također neprihvatljivo, i u svojoj vertikalnoj i horizontalnoj dimenziji razmjene.

U vertikalnom (odnosi sa cjelinom društva) bi to opet vodilo do vrijednosnog zamućivanja i razvodnjavanja društvenog softvera koji posebno vrednuje jedan poseban obrazac braka i obitelji iz vrlo specifičnih razloga.
To bi opet doprinjelo destrukciji tog obrasca i kulturne softverke sprege u kojoj je upisan.

Na horizontalnoj razini (odnosi pojedinaca ili struktura UNUTAR društva) bi bila prekinuta transmisija vertikale društva - transmisija vertikalne komponente društvenog softvera kroz samu činjenicu življenja djeteta u zajednici koja nije utemeljena na spoju muškarca i žene - OCA i MAJKE (koji su i sami ekstremno bitne kibernetske kulturnobiološke kategorije - o čemu bi se mogao napisati članak dug bar koliko i ovaj), što bi onda dovodilo do raznih poremećaja u psihološkom integriranja tih osnovnih i bitnih kibernetskih kategorija u ličnost djeteta, raznih poremećaja psihološke interiorizacije cijele slike razmjene koja se tiče braka, obitelji, djece i društva.

Drugim riječima odnos kroz koji pojedinac interiorizira sve razmjenske odnose između sebe i svoje okoline bi bio poremećen.
Kulturni softver i njegova gore opisana važnost i princip bi bili krivo implementirani u psihi djeteta, poremećujući ono što nazivamo njegov identitet i ličnost (identitet je dakle refleksivno integriranje djeteta u mrežu vertikalnih i horizontalnih odnosa društva).
Ta mirror slika, iz perspektive položaja djeteta bi bila iskrivljena i poremećena - poremećaj identiteta i ličnosti.


U konačnici ču se osvrnuti na najkontroverzniji aspekt ovog pitanja, pitanje "zdravlja".

Iako su se udruge homoseksualaca, potpomognute njihovim političkim saveznicima iz "liberalnog" tabora, raznim oblicima zastrašivanja izborile da neke udruge psihijatara izbace homoseksualnost iz svojih popisa bolesti koje ta profesija liječi, za nikog sa bar pola mozga i zrncem intelektualnog poštenja nema nikakve dvojbe da je homoseksualnost malformacija spolnog nagona.

Kuturni softver, koji je proces i čuvar kriterija vrednovanja od strane društva prema tome ne može vrijednosno izjednaćiti zajednicu utemeljenu na biološki ispravnoj formiranosti, i onu temeljenu na malformaciji.

Bio bi to vrhunac zamućivanja i opacificiranja društvenog softvera i destruiranja njegove uloge specifičnog vrednovanja nekih struktura i obrazaca u odnosu na njihovo značenje za društvo.

A značenja malformacije i ispravne formiranosti, za društvo nikako ne mogu biti ista.

[Nemruth Dagi]

Djeca nisu samo "proizvod" braka.

Brak jeste poseban obrazac ljudskog udruživanja, koji zbog svoje specifičnosti trajnog, stabilnog spoja muškarca i žene i temeljne uloge u biokulturnoj reprodukciji društva jeste upravo DEFINIRANA kao nešto posebno važno i vrijedno, te se baš takvoj temeljnoj strukturi dala i posebna oznaka/naziv koja je razlikuje od ostalih oblika udruživanja,

http://www.h-alter.org/vijesti/hrvat...ska/print:true

http://www.dw.de/isto%C4%8Dni-nijemc...jece/a-5741842

http://magazin.net.hr/roditeljstvo/u...anbracne-djece

Po tome ispada da djeci sa jednim roditeljom ili nevjenčanih parova društvo ne treba dati ništa;

društvo zauzvrat razmjenski vraća prava i pogodnosti koja su specifična baš za tu strukturu zbog njenih navedenih korisnih posebnosti.

[Sky Castle]

Autor posta se zaista potrudio i raspisao.

Šteta za njega samo što se s temeljnom idejom njegovog posta baš u proteklih 10 godina nisu složili parlamenti zemalja kao što su Španjolska, Kanada, Nizozemska, Švedska, Belgija, Danska, Portugal, Argentina, Južnoafrička Republika, Norveška i Island.

Kao ni desetak američkih saveznih država, posebno savezne države Maryland, Washington i Minnesota u kojima su birači na referendumu izglasali legalizaciju istospolnih brakova - odnosno, preciznije i logičnije bi bilo reći potpunu bračnu jednakost svih punoljetnih građana.

Isto tako, konzervativna vlada Velike Britanije kao i većina građana Francuske koji su prije pola godine izabrali predsjednika, vladu i parlamentarnu većinu koja je prije izbora otvoreno najavila legalizaciju pune bračne jednakosti - i oni baš nisu impresionirani argumentima na koje se autor posta nadovezuje.

Kao i Brazil, Meksiko i Urugvaj, gdje se već krenulo u parlamentarnu proceduru legalizacije bračne jednakosti za sve građane. Tko bi rekao. Ali valjda je autor posta pametniji od svih tih ljudi u svim tim zemljama zajedno.

A što se mene tiče:

S obzirom da heteroseksualaca ima oko 90% u svakom društvu, činjenica da će manjina od 10% dobiti određena prava pred zakonom zaista neće bitno utjecati na reprodukciju i biološki opstanak čovječanstva.

Što se usvajanja djece tiče - zanimljivo je kako se nitko od tih velikih boraca za prava djece, obitelj i tradicionalno društvo nikad ne sjeti da ode u neki dječji dom i pita napuštenu djecu za koju se brinu samo loše plaćeni državni službenici - gdje bi radije živjeli?

U jadnom dječjem domu za napuštenu djecu, ili u obitelji s dvoje ljudi koji bi ih voljeli? Neovisno o tome jel bi to dvoje punoljetnih i odgovornih građana bili muško i žensko, muško i muško ili žensko i žensko.

Isto tako - zanimljiva je ta ideja da je sve što odskače od većine ili norme - malformacija.

Naravno, ako se kao apsolutno jedina svrha ljudske seksualnosti postavi razmnožavanje, onda bi seksualno ponašanje koje odskače od toga bilo malformacija.

No, s obzirom da razmnožavanje nije apsolutno jedina svrha ljudske seksualnosti, već postoje i druge svrhe - užitak, ili tjelesna bliskost u braku ili vezi - u tom slučaju, nema neke logičke osnove da se seksualne sklonosti koje ne teže razmnožavanju klasificira kao malformaciju. U tom slučaju, te sklonosti su varijacije.

Naime, kad bismo prihvatili razmnožavanje kao jedinu normu, tj. jedinu normalnu svrhu seksualnosti, onda bismo apsolutno svo seksualno ponašanje koje ne teži razmnožavanju morali proglasiti malformacijama. Onda je svaki seksualni čin koji ne teži razmnožavanju, a u to bi spadao i svaki seksualni čin pri kojem se koristi kontracepcija, smatrao nečim "nenormalnim".

A zašto? Zar je nedozvoljeno da katkad svrha seksualnog čina ne bude razmnožavanje, već užitak ili bliskost?

A naravno, ignorira se činjenica da bilo koja osoba sa homoseksualnim sklonostima ima mogućnost razmnožavanja. Gay muškarci mogu, fiziološki gledano, oploditi ženu, a bilo koja žena koja je lezbijka može roditi. (osim naravno u slučajevima sterilnosti, koja se javlja jednako među hetero i homo pojedincima).

Dakle, očito nije riječ o biološkoj ili fiziološkoj malformaciji u tom slučaju. Ako su ljudi tjelesno sposobni za razmnožavanje.

Druga je stvar što će radije prakticirati seksualno ponašanje koje ne teži primarno razmnožavanju, jer im se to ponašanje više sviđa (jer su rođeni da im se više sviđa - iako su fizički sposobni i za ponašanje koje vodi razmnožavanju).

A s obzirom da je, da opet ponovim, 90% svjetske populacije heteroseksualno i redovito se razmnožava (dapače, broj stanovnika planeta stalno raste, iako na planetu nema baš beskonačno mnogo ni mjesta ni resursa) - te fantazije da će, ako 10% populacije dobije ravnopravnost pred zakonom, doći do biološke propasti i izumiranja ljudske vrste zaista smatram samo vrlo smiješnom paranoičnom fantazijom.

[The Avenger]

Sky Castle kaže:

(...)No, s obzirom da razmnožavanje nije apsolutno jedina svrha ljudske seksualnosti, već postoje i druge svrhe - užitak, ili tjelesna bliskost u braku ili vezi - u tom slučaju, nema neke logičke osnove da se seksualne sklonosti koje ne teže razmnožavanju klasificira kao malformaciju. U tom slučaju, te sklonosti su varijacije.

Naime, kad bismo prihvatili razmnožavanje kao jedinu normu, tj. jedinu normalnu svrhu seksualnosti, onda bismo apsolutno svo seksualno ponašanje koje ne teži razmnožavanju morali proglasiti malformacijama. Onda je svaki seksualni čin koji ne teži razmnožavanju, a u to bi spadao i svaki seksualni čin pri kojem se koristi kontracepcija, smatrao nečim "nenormalnim".

A zašto? Zar je nedozvoljeno da katkad svrha seksualnog čina ne bude razmnožavanje, već užitak ili bliskost?

(...)
Dakle, očito nije riječ o biološkoj ili fiziološkoj malformaciji u tom slučaju. Ako su ljudi tjelesno sposobni za razmnožavanje.

Druga je stvar što će radije prakticirati seksualno ponašanje koje ne teži primarno razmnožavanju, jer im se to ponašanje više sviđa (jer su rođeni da im se više sviđa - iako su fizički sposobni i za ponašanje koje vodi razmnožavanju).(...)

Kao prvo, junačino, iz perspektive jedinke, razmnožavanje gotovo nikad nije, niti je bilo motiv za seks, nego je to praktički uvjek užitak.
To nije ništa novo ni napredno, jer to najvjerojatnije vrijedi čak i kod viših životinja.

E sad, logičarski trudbeniče, moraš se zapitati koja je biološka svrha zadovoljstva i svrha biološke programiranosti da se kod nekih podražaja osjeti užitak/privlačnost (i obrnuto, svrha patnje/bola/odbojnosti), te ako imaš bar prosječni IQ, odmah će ti se ukazati zašto i na koji način se ipak radi o malformaciji. (Onda se javi i objasni nam zašto si bio u krivu.)

[carlosan]

The Avenger kaže:

Kultura jeste društveni softver....

Podržavam u cjelosti tvoj upis. Ja bih dodao da puno ljudi i žena ne žive u formalnom braku ili su razvedeni. Naravno brakom se ne negira niti jedno njihovo pravo ni obveza ako imaju djecu, kao ni prava djece.

[Roy]

The Avenger kaže:

Kultura jeste društveni softver.

Radi se o kibernetskoj kategoriji koja sadrži instrukcije za obrasce društvenih struktura i ponašanja koji su jako vrijedni ili čak bitni za njegovu reprodukciju, napredak i zdravlje....

...i nije vječan i jednom nepromjenjiv za sva vremena, sve ljude i svugdje što svjedoči povijest i kulture diljem svijeta. I ode konstrukcija u paramparčad.

[Tuli_Kupferberg]

Roy kaže:

...i nije vječan i jednom nepromjenjiv za sva vremena, sve ljude i svugdje što svjedoči povijest i kulture diljem svijeta. I ode konstrukcija u paramparčad.

To je činjenica. Ne postoje svevremene vrijednosti. Pa čak i da se svi kunemo u jednu kulturu, ona se konstantno mijenja, mijenja se i softver i njegovi korisnici. Hoće li te mjene od svijeta stvoriti bolje ili lošije mjesto, ili pak na to neće mnogo utjecati uvijek može biti stvar debate. Ali pozivati se na kulturu kao posve fiksnu, stabilnu kategoriju i univerzalno mjerilo svega je deplase.

[Michelagnola]

Tuli_Kupferberg kaže:

... Ne postoje svevremene vrijednosti. Pa čak i da se svi kunemo u jednu kulturu, ona se konstantno mijenja, mijenja se i softver i njegovi korisnici. Hoće li te mjene od svijeta stvoriti bolje ili lošije mjesto, ili pak na to neće mnogo utjecati uvijek može biti stvar debate. Ali pozivati se na kulturu kao posve fiksnu, stabilnu kategoriju i univerzalno mjerilo svega je deplase.

.. postoje svevremene vrijednosti i to od pamtivijeka ... i, da.. kulture se mijenjaju...

.. tu se radi o razlicitom iscitavanju pojmova.

ne radi se o svevremenosti i neraskidivosti braka kao takvog, vec se radi o specificnoj vrijednosti braka, kojoj zele sada pristupiti i homoseksualci.. kako to i stoji u naslovu teme..
.. dakle, nitko ne propitkuje njihovo ponasanje, vec propitkuje njihovo potrazivanje bracne zajednice kao takve ..

.. sljedeca razina potrazivanja automatski podrazumijeva i usvajanje djece, a to je onda, destruiranje vrednosne kategorije..

[Tuli_Kupferberg]

Michelagnola kaže:

.. postoje svevremene vrijednosti i to od pamtivijeka ... i, da.. kulture se mijenjaju...

.. tu se radi o razlicitom iscitavanju pojmova.

ne radi se o svevremenosti i neraskidivosti braka kao takvog, vec se radi o specificnoj vrijednosti braka, kojoj zele sada pristupiti i homoseksualci.. kako to i stoji u naslovu teme..
.. dakle, nitko ne propitkuje njihovo ponasanje, vec propitkuje njihovo potrazivanje bracne zajednice kao takve ..

.. sljedeca razina potrazivanja automatski podrazumijeva i usvajanje djece, a to je onda, destruiranje vrednosne kategorije..

Boldano: ma jelda??? A koje to? Sori, po mojim saznanjima nema vrijednosti koja ima kontinuitet od pamtivjeka u svim kulturama i društvima.

I da, koja je to specifična vrijednost braka? Ok, možda ja to ne vidim jer mi osobno brak sam po sebi ne znači mnogo, pa mi je sasvim svejedno hoće li muškarac oženiti ženu, muškarca, devu ili filadendron.

U načelu me i boli za homoseksualce (imaju pravo tražiti što ih je volja, pa nek traže), ali smatram da je argumetni protiv homoseksualnih brakova to što drugi ljudi doživljavaju brak na neki svoj način, slabašan. Kao i pozivanje na tradiciju.

Usvajanje djece možda je sljedeća razina, ali je i sasvim jedna drugačija razina o kojoj se ne može raspravljati na isti način kao o temi brakova.

[Michelagnola]

Tuli_Kupferberg kaže:

.. ma jelda??? A koje to? Sori, po mojim saznanjima nema vrijednosti koja ima kontinuitet od pamtivjeka u svim kulturama i društvima.
I da, koja je to specifična vrijednost braka? Ok, možda ja to ne vidim jer mi osobno brak sam po sebi ne znači mnogo, pa mi je sasvim svejedno hoće li muškarac oženiti ženu, muškarca, devu ili filadendron.

.. e vidis tu se temeljito razlikujemo, ... smatram da itekako postoje svevremene vrijednosti - od univerzalne razine, nacionalne, osobne.. kao sto su npr. ljubav, dobrota, postenje, postovanje... itd itd..

..sto se specificnosti braka tice: nisi dobro procitao sto sam napisala, ili nisi dobro procitao uvodni post (na kojeg sam se osvrnula) ...

.. ne radi se uopce o mom, tvom ili necijem trecem osobnom poimanju braka... ali kada vec spominjes.. vidis meni osobno ne bi niposto bilo svejedno da li bi moje dijete jednog dana ozenilo osobu istog spola, devu ili filadendron.. pogotovo filadendron!

[Prangija77]

Tuli_Kupferberg kaže:

Boldano: ma jelda??? A koje to? Sori, po mojim saznanjima nema vrijednosti koja ima kontinuitet od pamtivjeka u svim kulturama i društvima.

Na primjer zaštita žena i žrtvovanje muškaraca.

Ako želiš preživjeti, moraš se razmnožavati. Ako se želiš razmnožavati, potreban ti je muški i ženski plodni materijal, odnsno sjeme. Ovo prvo muškarci mogu stvarati svaki dan od ranog puberteta dkoro doslovno do kraja života. Ovo drugo žene mogu samo jednom mjesečno za vrijeme plodnih dana, znači 30 puta manje. I to do samo do pola životnog puta. Znači 60 puta manje. Ako sračunaš da mogu (odnosno mogle su) i umrijeti za vrijeme poroda, onda beskonačno puta manje. Sad, je čista stvar ekonomije preživljavanja. Nečeg imaš beskonačno više a nečeg beskonačno manje- Što ćeš štititi svojim životom a što ćeš žrtvovati po potrebi? To su univerzalne ljudske vrijednosti.

Tuli_Kupferberg kaže:

I da, koja je to specifična vrijednost braka? Ok, možda ja to ne vidim jer mi osobno brak sam po sebi ne znači mnogo, pa mi je sasvim svejedno hoće li muškarac oženiti ženu, muškarca, devu ili filadendron.

Koja je specifična vrijednost braka?

Već sam pisao o tome u svojoj anketi to su i znanstvene činjenice. Homo sapiens je poligamna vrsta sviđalo se to vama ili ne i haremski ustroj je urođen i prirodan. Ima više nego dovoljno znanstvenih dokaza za ovakvu ttvrdnju :

- Seksualni dimorfizam homo sapiensa (razlika u visini, razlika u veličini očnjaka) ukazuje da se radi o poligamnoj vrsti sa socijalno bračnim ustrojem haremskog tipa.

- Prirodni nagoni pogoduju poligamiji. Muški promiskuitet (npr. većina bi sa svakom dostupnom ženom parila) i ženska hipergamija (npr. većina žena preferira manjinu muškaraca višeg socio-ekonomskog statusa)

- Ljudska vrsta je veliku većinu svog postojanja živjela u poligamiji a mnoge kulture još uvijek prakticiraju poligamiju (gledate turske sapunice?)

- Veliki broj ljudi u kulturama gdje je monogamija kulturološka norma potajno prakticira monogamiju te je time nepravedno osuđen i kažnjen od okoline a neki pojedinci čak i posve otvoreno prakticiraju poligamiju (C.Sheen, H.Hefner)


No, homo sapiens je također jedina vrsta na planeti koja sama mijenja svoje ekološke faktore. Na primjer prije puno tisuća godina smo prestali biti lovci i skupljači i počeli osnivati gradove države i prešli na sjedilački način života.

Ako imaš poligamiju u takvom ustroju, neminovno ćeš završiti sa muškarcima koji su skupili dovoljno resursa i viškova da imaju jako velike hareme i jako puno žena i sa druge strane ogroman broj muškaraca koji uopće nemaju nikakvu ženu.
E sad nastaje problem: ti muškarci bez žene, oni za svoju poslušnost i rad nemaju nikakvu nagradu, njihovi geni neće preći u slijedeću generaciju, oni ne duguju poslušnost nikome.
U biti dobiješ društvo sa jako puno ološa, šljama, kriminalaca, muškaraca koji rade što ih je volja i nisu vjerni ni dužni nikome. Na primjer, današnja Somalija. Poligamija je tamo posve normalna, no, nije li to jedno vrlo "ugodno" i "uređeno" društvo.
Sa druge strane, ako nametneš brak kroz zakon (kao što je i bilo) da se svi moraju ženiti - možeš imati vojske, inžinjere, ratare, štogod, jednu puno bolju i detaljniju podjelu rada sa jedne strane a sa druge stabilno i prosperitetno društvo.
Znači, vladarima je bilo u prijekom interesu nametnuti zakonom brak. No, također, bilo je u interesu i ženama, točnije ženama vladara jer nisu morali dijeliti imovinu i bogatstvo sa drugim ženama.

Dakle, da skratim priču: BRAK JE NUŽAN ZA DRUŠTVENU KOHEZIJU I PROSPERITET.

Toliko o ovoj temi, sad treba i raditi

[Prangija77]

Tuli_Kupferberg kaže:

To je činjenica. Ne postoje svevremene vrijednosti. Pa čak i da se svi kunemo u jednu kulturu, ona se konstantno mijenja, mijenja se i softver i njegovi korisnici. Hoće li te mjene od svijeta stvoriti bolje ili lošije mjesto, ili pak na to neće mnogo utjecati uvijek može biti stvar debate. Ali pozivati se na kulturu kao posve fiksnu, stabilnu kategoriju i univerzalno mjerilo svega je deplase.

Pravo mijenjati kulturu nije nikakvo pravo a kamoli ljudsko, nego privilegija.

Možeš voljeti ili nevoljeti kulturu, no, nemaš je pravo mjenati da bude prilagođena tvome ukusu ili estetici, jer, između ostalog, nisi taj koji ju je stvorio.

Kulturološke značajke, pa tako i brak, su nastali sa jako dobrim razlogom i radi prijeke potrebe.

Zahtjev za promjenom neke kulturološke značajke ili kulture u cjelini je prije svega znak nepoštovanje i da budem posve otvoren - divljaštvo, odnosno nekultura.

Ljudska prava su, kako bi rekli u ovoj inicijativi - nešto posve drugo

[The Avenger]

Roy kaže:

...i nije vječan i jednom nepromjenjiv za sva vremena, sve ljude i svugdje što svjedoči povijest i kulture diljem svijeta. I ode konstrukcija u paramparčad.

Očekivana relativistička mantra.

Društvo je kibernetski sustav, i ono što mora ostati nepromjenjivo, da bi taj sustav trajno i zdravo funkcionirao jeste zadovoljenje potreba takvog kibernetskog sustava.
Svaka proizvoljnost u tome je destruktivna.

Ljudsko tijelo je također takav sustav i jedna od vrhunskih "vrijednosti" za njega je održavanje stalne tjelesne temperature. To nije proizvoljna vrijednost nego nešto esencijalno za organizam.

U tom smislu je toplinska izolacija, kada je prehladno, također vrhunska vrijednost za ljudsko tijelo, i nije proizvoljna.

Nije proizvoljnja ni kvaliteta odjeće koja će se odjenuti kod neke vanjske temperature, jer ako odjenete kratke hlačice i majicu kod niskih temperatura, nećete dugo preživjeti.

Ono što je proizvoljno jeste boja i dizajn odjeće, ali ne i bitne vrijednosti/svojstva.

Tako i vrijednosti ljudskog sustava nisu sve proizvoljne. Ima ih, a ima onih koje to nikako nisu i ne smiju biti, pod cijenu degradacije i doprinosu dugoročnoj destrukciji.

Ljudska društva, kada dosegnu određeni stupanj materijalnog razvoja se često "osile", postaju obijesna i misle da je sve dopušteno, sve relativno.
Ali nije, i ako se pojave u društvu ne vrednuju po sistemičkom kibernetskom učinku za društvo, nego se misli da sve prolazi, to su otvorena vrata destrukciji.

Druga konstanta je da se vrednovanje, da bi bilo kibernetski ispravno za dobrobit sustava, mora biti vršeno po razmjenskim principima, mora se moći odrediti što neka specifična društvena struktura, pojava ili proces daju ili oduzimaju društvu, da bi društvo moglo dati odgovarajući razmjenski/homeostatski odgovor, pozitivan ili negativan.

Treća konstanta je uvjet kako prethodna može funkcionirati: Sustav mora moći precizno razlučivati strukture, pojave i procese u sebi.
Sustav mora moći razlučivati svaku specifičnu kategoriju, da bi je mogao ispravno vrednovati u odnosu na njen učinak na sustav.

U metalurgiji bronca je (recimo) legura bakra i cinka, dok je duraluminij (recimo) legura aluminija i magnezija.

Niti jednom metalurgu ni tehnologu ne pada na pamet reći da su bronca i duraluminij jedno te isto, te da bi obe legure trebalo zvati "bronca".

Kada bi se to dogodilo, došlo bi do gubitka informacija i nemogućnosti ispravnog ostvarivanja mnogih sustava koji koriste ove legure.

Brak jeste jedna specifična legura, muškarca i žene, dok zajednica homoseksualaca druga.

Sustav mora moći razlikovati leguru od legure da bi ispravno vrednovao njihova svojstva za sustav. (još vidi moj uvodni upis)

Proizvoljnost vrijednosti je ideja koja proizlazi iz osjećaja materijalne osionosti, i iz nerazumijevanja da je društvo sustav koji ima svoje potrebe, te se nešto ne smije vrednovati proizvoljno, nego prema njegovim učincima na osobine i potrebe sustava, dakle što je objektivnije moguće.
U protivnom dolazi do grešaka koje destruktivno djeluju na dugoročnu dobrobit sustava.

Civilizacije su uvijek degenerirale i propadale kada su zanemarivale zdravorazumski shvatljive kibernetske potrebe sustava i zamišljale da je sve proizvoljno.

[Page]

The Avenger kaže:

Društvo je kibernetski sustav, i ono što mora ostati nepromjenjivo, da bi taj sustav trajno i zdravo funkcionirao jeste zadovoljenje potreba takvog kibernetskog sustava.
Svaka proizvoljnost u tome je destruktivna.

......................
......................
Brak jeste jedna specifična legura, muškarca i žene, dok zajednica homoseksualaca druga.

Sustav mora moći razlikovati leguru od legure da bi ispravno vrednovao njihova svojstva za sustav. (još vidi moj uvodni upis)

Proizvoljnost vrijednosti je ideja koja proizlazi iz osjećaja materijalne osionosti, i iz nerazumijevanja da je društvo sustav koji ima svoje potrebe, te se nešto ne smije vrednovati proizvoljno, nego prema njegovim učincima na osobine i potrebe sustava, dakle što je objektivnije moguće.
U protivnom dolazi do grešaka koje destruktivno djeluju na dugoročnu dobrobit sustava.

Civilizacije su uvijek degenerirale i propadale kada su zanemarivale zdravorazumski shvatljive kibernetske potrebe sustava i zamišljale da je sve proizvoljno.

Sve rečeno u nekoliko rečenica.
Ako se hoće nekako "oslužbeniti" odonosi dva muškarca ili 4 muškarca i 7 žena, onda se to lijepo nekako nazove i stavi u funkciju.
Brak pri tome ostaje zajednica muškarca i žene.

Zašto ne doživjeli da neki tip predstavi svojim roditeljima drugog, istog takvog, i pozove ih na večeru, gdje će taj drugi postati njegov 9. od 14 "grčni" ili "mrčni" partner. Jer u svakom slučaju ne može biti bračni.
I roditeljima ( koji su naravno u braku) suza radosnica kapne nakon tog poziva.
Jer je njihov sin našao svog 9. grčnog partnera. A još ih 5 veselja čeka.

[Cromanst]

Da ne bi ispalo da se gay brakovima protive samo 'homofobi', 'zadrti desničari' i 'primitivci' evo jednog homoseksualca koji se tome protivi s prilično jasnim argumentima:

http://www.youtube.com/watch?v=p8N2nGavCKA

[GosponProljeće]

To mi nikad nije bilo jasno.Koji je to točno tvoj interes u "produženju vrste",kaj ima tu pozitivnog uvezi "produženja vrste"?

[The Avenger]

GosponProljeće kaže:

To mi nikad nije bilo jasno.Koji je to točno tvoj interes u "produženju vrste",kaj ima tu pozitivnog uvezi "produženja vrste"?

Moj interes je istina.

[nepostojeći]

dakle, prema postavljaču teme, vrijede pretpostavke a)jedina i isključiva svrha braka je prokreacija, b)prokreacija je ultimativni cilj svih živih bića, pa tako i ljudi i c)brak je najvrijednija forma ljudskog seksualno-socijalnog suživota? zanimljivo. čak i da te pretpostavke uzmemo kao istinite (samo rasprave radi, dakako), uvodni post ima više logičkih rupa od švicarskog sira. obrazloženje:

prema pretpostavci a), manje vrijedni su svi brakovi koji ne rezultiraju djetetom, bilo zbog odabira supružnika ili nemogućnosti da imaju dijete.

prema pretpostavci b): svaka osoba koja ne želi dijete ili ne može imati dijete je manje vrijedna.

prema pretpostavci c): manje vrijedni su svi oblici prokreacije izvan braka te je bilo koji oblik seksualno-socijalnog suživota osim braka manje vrijedan.

ako uzmemo premisu koju nam sam naslov sugerira(d)država treba dozvoliti samo ono što je najviše vrijedno, a sve ostalo ne), osim nedozvoljavanja homoseksualnih brakova treba ukinuti i:
- brakove svih neplodnih parkova kao i parova koji su svjesno odlučili ne imati djecu.
- sve oblike seksualno-socijalnog partnerstva osim braka (koji rezultira djecom, dakako).

također, ovakvo formiranje premisa vodi i u sljedeće zaključke: neplodni ljudi, ljudi koji su svjesno odlučili ne imati djecu, ljudi koji stjecajem okolnosti nisu imali djecu, samohrani roditelji, roditelji koji nisu u braku, bilo koji ljudi koji nisu u braku,..., BILO KOJI LJUDI KOJI NISU U BRAKU I IMAJU DJECU su (prema navedenim kriterijima) jednako vrijedni kao i homoseksualne osobe. dakle - manje vrijedni, očito. što da država radi s njima?

dkako, to je i logička zamjerka koju je iznio Roy. ima ih još podosta, ali budući da mi je program gotov - idem spavati. dosta za večeras.

[NMT]

sve što je u volji svih pojedinaca koji to nešto rade ili žele, a da ne šteti zdravlju ili slobodi nekog trećeg, ili okolišu (prekomjerno - više od omjera profitabilnosti što dobijemo/koliko štetimo), treba biti dopušteno, pa tako i gay brakovi, koji su najmanji problem društva. jest da je protuprirodno i nelogično, ali je tu, postoji i neće nestati, treba se suočiti s time i pustiti sve da žive kako žele unutar granica tuđih sloboda.

i tu cijela priča završava.

što se djece tiče, e tu je stvar kompliciranija, ne znam tako jednostavno odrediti granicu jer dijete ne može samo birati želi li ili ne osim ako nije dovoljno staro.

ovo mi je upravo ovaj tren dalo ideju.

čak bih i dopustio gayevima djecu, ako je dijete dovoljno staro i može samo odabrati želi li ostati živjeti u nekoj instituciji ili se želi upoznati s ovima i prijeći u njihov dom. ako bi se to sa svih strana tako riješilo da su svi za, onda i zakon tj sudovi mogu gayevima dodijeliti tu slobodu da odgajaju neko dijete.

što znači da sam zasad ili do dobrog razloga (neko dobro istraživanje npr), protiv toga da gayevi odgajaju premladu djecu, ili bebe.

[Nemruth Dagi]

NMT kaže:

čak bih i dopustio gayevima djecu, ako je dijete dovoljno staro i može samo odabrati želi li ostati živjeti u nekoj instituciji ili se želi upoznati s ovima i prijeći u njihov dom.

Kad bi po tvome dijete bilo dovoljno zrelo da tako odlučuje o sebi?