Je li uživanje/indiferentnost u tuđoj patnji zlo?

[pećina]

Tako nešto protuprirodno i neljudski da pamet stane. Kada je gledanje nanošenja boli išta drugo doli zlo već samo po sebi?

[satori@sanitarium]

Po toj logici su ljudi koji pate od auspergerovog sindroma i autizma cisti zlocinci.

U Hag sa njima, neka ih osude pa na lomacu da ih spalimo ili kamenujemo

Neka im sude sto ih je bog napravio zlim.

[pećina]

satori@sanitarium kaže:

Po toj logici su ljudi koji pate od auspergerovog sindroma i autizma cisti zlocinci.

U Hag sa njima, neka ih osude pa na lomacu da ih spalimo ili kamenujemo

Neka im sude sto ih je bog napravio zlim.

Ali oni ne racionaliziraju svoje stajalište... Pa se ne uklapaju u to, moraju znati razliku.

[satori@sanitarium]

pećina kaže:

Ali oni ne racionaliziraju svoje stajalište... Pa se ne uklapaju u to, moraju znati razliku.

Tko kaze da ne znaju razliku? Koja je uopce razlika izmedu dobra i zla? Zar postoji neka odredena crta po kojoj je netko zao ili dobar?

Ne znam dali odobravas smrtnu kaznu, mozda ne, mozda da ali ubaci se u kozu nekoga tko gleda smaknuce.

Kakve osjecaje imas prema patnji koju ce osudenik prozivjet dok ce mjesecima sjedit u celiji cekajuci smaknuce, polako umirat u komori ili na vjesalima.

Da li mozes suosjecat sa njim, shvatit sto prozivljava i ipak mu ne pomoc sto bi te po tvojoj klasifikaciji svrstalo medu zle ljude ?
Ili uzivas u cinjenici sto ce osudenik prozivjet pa si i stoga zla osoba.
Ili si jednostavo indiferentan prema osudeniku sto te cini zlim.

Ili mislis da je patnja osudenika nista prema patnji koju je osjetila njegova zrtva te stoga mora patit i umrjet?
Zar si zbog toga zla osoba?

[H-K]

Ja mrtvo hladno bacim drkicu na s/m pornić...ali isto tako sam u stanju brutalno ubit nekog, ako smatram da je nečovjek. Na zlostavljanje djece sam specijalno osjetljiv.

[pećina]

@satori@sanitarium
Ovo pitanje je usmjereno prema onima koji imaju dobro definirano dobro i zlo te jasni i precizne granice. Ja nemam pa ti ne mogu pomoći

[satori@sanitarium]

pećina kaže:

@satori@sanitarium
Ovo pitanje je usmjereno prema onima koji imaju dobro definirano dobro i zlo te jasni i precizne granice. Ja nemam pa ti ne mogu pomoći

Ako mislis da ces dobit jednoglasan odgovor od vjernika odredene vjere gadno se varas, svaki vjernik ima svoje poimanje dobra i zla, velik dio se bazira na vjeri ali onaj bitniji dio se bazira na ocekivanjima drustva.

Cao, odoh ja corkit.

[alapača]

nanošenje isključivo fizičke boli?
računamo li i životinje ili samo ljude?

[pećina]

alapača kaže:

nanošenje isključivo fizičke boli?
računamo li i životinje ili samo ljude?

Ne znam, pitanje je da li je uživanje u bilo kojoj patnji zlo. Bilo kojoj...

[cp.tar]

Mazohist: Tuci me!
Sadist: Neću!

---

Rekao bih da nije zlo uživati u tuđoj patnji ako i on sam uživa u svojoj patnji.
S/M je živi primjer toga.

[Uranija]

cp.tar kaže:

Rekao bih da nije zlo uživati u tuđoj patnji ako i on sam uživa u svojoj patnji.
S/M je živi primjer toga.

Točno.

Zašto bi netko uopće "uživao" u tuđoj patnji, osim gore navedenog, to znači odsustvo ljudskosti? Tuđu patnju treba žaliti, i ako možemo, pomoći.

[Rufaija]

pećina kaže:

Tako nešto protuprirodno i neljudski da pamet stane. Kada je gledanje nanošenja boli išta drugo doli zlo već samo po sebi?

Prije par dana u Italiji su se utopile dvije male romkinje. Na fotografiji, dvoje kupača ležerno jedu sendviče nedaleko od tog mjesta. Svi su zgroženi.



Their bodies were eventually laid out on the sand under beach towels to await collection by police. Photographs show sunbathers in bikinis and swimming trunks sitting close to where the girls' feet can be seen poking out from under the towels concealing their bodies. A photographer who took photos at the scene told CNN the mood among sunbathers had been one of indifference.

Other photos show police officers lifting the bodies into coffins and carrying them away past bathers reclined on sun loungers.
"While the lifeless bodies of the girls were still on the sand, there were those who carried on sunbathing or having lunch just a few meters away," Italian newspaper La Repubblica reported.

Indiferentnost - za to smo svi krivi.Bar jednom u životu.
koliko ste puta čuli za neku veliku nesreću možda i u vašoj blizini...i bili ste dovoljno indiferentni da ne poduzme ništa?Koliko puta ste znali da netko koga znate pati i niste imali dovoljno suosjećanja?
Ako mislite da niste...razmislite ponovo.I ponovo.Koliko god puta treba.
Da zbilja dobro razmislite,sigurno bi shvatili da ste to bar jednom napravili.

Uživanje u tuđoj patnji - vidjela sam i previše ljudi koji uživaju kada nekome nešto krene po zlu.
Naravno,da ih pitate,svi su dobrice i ne bi ni mrava zgazili.U svojim očima.
Ljudi jako teško uviđaju svoje mane.Pa sigurno i ovi debili što su sjedili na plaži i gledali curice kako umiru...za sebe misle da su baš u redu.

[Uranija]

Rufaija kaže:

Prije par dana u Italiji su se utopile dvije male romkinje. Na fotografiji, dvoje kupača ležerno jedu sendviče nedaleko od tog mjesta. Svi su zgroženi.

Užasno, šta je tim ljudima? Zato što su Romkinje? Gamad jedna very bad

[Almighty Watashi]

Mene fascinira kad se desi neka nesreca i onda se svi okolo okupe stoje tamo i gledaju

[Apemant]

LaLaLaLaaa kaže:

Indiferentnost - za to smo svi krivi.Bar jednom u životu.

Indiferentnost je, rekao bih, nužna posljedica ove civilizacije - tj. bombardiranja informacijama. Čovjek je danas zbog velikog napretka komunikacija mučno svjestan da nas ima 6 milijardi, a posve je nezamislivo da bi itko mogao imati suosjećanja za 6 milijardi individua. Indiferentnost je jedini mogući (logični) odgovor na to, u suprotnom čovjek ne bi nikako mogao funkcionirati nego bi morao konstantno biti u depresiji.

Možete slobodno računati na to da će se takvo stanje samo produbljivati u budućnosti. Ne vidim na horizontu nikakav razlog, nikakvu silu, koja bi mogla obrnuti trend.

[Rufaija]

-Almighty_Watashi- kaže:

Mene fascinira kad se desi neka nesreca i onda se svi okolo okupe stoje tamo i gledaju

Mislim da je to rezultat odsustva svijesti da se to isto može svakome dogoditi. Mene uvijek fascinira kako su svojevremeno građani u Beogradu, kad je neki kurd izvršio atentat na turskog ambasadora, organizovali potjeru za njim i uhvatili ga. Jedan čovjek je čak ranjen, koliko se sjećam. Tada se sistemski razvijala svijest da se mora pomagati, i svijest o samoinicijativi. Samoinicijativa je bila u ljudima, niko nije čekao da mu drugi kaže šta će. U kapitalizmu se čeka šef, čeka se hitna, čeka se policija, svako strogo radi ono za šta je zadužen jer još možeš biti tužen što si pružio pomoć. Kod nas ove stare navike polahko izumiru.

[Sofiapolis]

Apemant kaže:

Indiferentnost je, rekao bih, nužna posljedica ove civilizacije - tj. bombardiranja informacijama. Čovjek je danas zbog velikog napretka komunikacija mučno svjestan da nas ima 6 milijardi, a posve je nezamislivo da bi itko mogao imati suosjećanja za 6 milijardi individua. Indiferentnost je jedini mogući (logični) odgovor na to, u suprotnom čovjek ne bi nikako mogao funkcionirati nego bi morao konstantno biti u depresiji.

Možete slobodno računati na to da će se takvo stanje samo produbljivati u budućnosti. Ne vidim na horizontu nikakav razlog, nikakvu silu, koja bi mogla obrnuti trend.

Vrijedi razlučiti situacije u kojima možemo i kojima nemožemo nešto učiniti. Suosječanje i prenemaganje oko situacije nekih koji su daleko i za koje apsolutno ništa nemožemo učiniti je glupo, trošenje vremena i energije ili prenemaganje kako smo dobri. Takvi ljudi pogotovo često ne primječuju ( ne žele) nepravdu i patnju u svojoj okolini, jer bi tu nešto mogli učiniti samo da imaju hrabrosti i iskrene osječaje.

Možemo razlikovati dva slučaja namjernog nanošenja boli nekome:

1) Čovjek (to jedino ima smisla u ovom slučaju) kojem nanosimo bol je nama ranije učinio nažao, ili barem mi tako vjerujemo. U tom slučaju se radi o osveti, možemo racionalizirati da imamo pravo učiniti ono što je i on nama. Osveta aktivira neki centar zadovoljstva u mozgu. Osim toga pamtimo patnju koju smo sami proživili, te je projiciramo na predmet osvete.

2) Mučimo bespomoćno biće jer nam to pričinja zadovoljstvo, osječamo se jaki jer imamo absolutnu nadmoč nad nekim živim bićem. Iživljavamo se čisto zato jer to možemo, jer u takvoj smo poziciji. Ovo zahtjeva potpuni nedostatak empatije i suosječanja, radi se o emocionalnom poremečaju. kako to racionalizirati?

[cp.tar]

Rufaija kaže:

Mislim da je to rezultat odsustva svijesti da se to isto može svakome dogoditi. Mene uvijek fascinira kako su svojevremeno građani u Beogradu, kad je neki kurd izvršio atentat na turskog ambasadora, organizovali potjeru za njim i uhvatili ga. Jedan čovjek je čak ranjen, koliko se sjećam. Tada se sistemski razvijala svijest da se mora pomagati, i svijest o samoinicijativi. Samoinicijativa je bila u ljudima, niko nije čekao da mu drugi kaže šta će. U kapitalizmu se čeka šef, čeka se hitna, čeka se policija, svako strogo radi ono za šta je zadužen jer još možeš biti tužen što si pružio pomoć. Kod nas ove stare navike polahko izumiru.

Evo, prošli tjedan u Zagrebu tako su uhvatili pljačkaša. Vidi ovdje.

[ARTETUREN1]

Smatram da je bitan početak (uzrok), ne bih rekao uživanje, ali oko za oko zub za zub itekako stoji ako je postojala namjera.
Dobro se osjećam kada onaj koji je širio zlo dobije natrag isto. A izuzetno dobro ako "dobije" još više.
Bitno je nevidljivo oku i neobzirnost prema nama je već dugo na djelu.