Život u divljini?

[QuercusRobur]

Mislim da imaš šanse naći odgovarajuću družicu. Znam dosta cura/žena kojima je to privlačno. Osobno jako volim provodit vrijeme u divljini, a i dosta godina sam živjela, ne baš u divljini, ali na poprilično izoliranom mjestu, koje je po zimi potpuno mrtvo.
I na takva mjesta život napuše upravo takve ljude - koji se dignu u 4 ujutro i idu se okupat u moru ili u 2 po noći odluče biciklirat 45 km. Spontano. U gradovima baš i nisam to doživljavala ili je ostajalo na riječima (iskreno govoreći iz vlastitog iskustva, puno tih ljudi iz gradova oduševljenih prirodom, "padnu" već na prvom ispitu - te im je hladno, te im je predug put, te je šikara, te ajmo nać mjesto za kavu, neravno mi je za spavanje itd...).
Ali, živjeti potpuno sam, to je sasvim druga priča. Iskreno govoreći, mislim da bi meni bilo još gore u dvoje (udvoje?), i da bi kad-tad završilo kao već spomenuto Isijavanje . Nije stvar u tomu da nekomu samoća ne godi (meni godi poprilično), ali čovjek postane s vremenom čudan.
Mislim da je još Seneca rekao, kako je najgori sugovornik čovjek sam sebi. Jer se zamotaš u nekakve svoje konstrukcije i misli, bez nekoga tko ih reflektira. A bolje je kad je tih reflektora više. Evo, ja sam tip koji se lako navikne na šutnju i samoću, ali svejedno si mislim da bih, podlegnem li tomu, izgubila bitan dio svojeg ljudskog potencijala.
(Npr. znam dosta ljudi koji rade na jednoj terenskoj polarnoj stanici u divljini - maksimalni dozvoljeni boravak je dvije godine, poslije moraju barem na godinu natrag u civilizaciju. Zato jer inače postanu nesposobni za život u njoj.)
Druga je stvar čisto praktične prirode. Bit bez interneta je ok, bez kruha isto. Gore će bit ako ostaneš skroz bez hrane, vani 4 metra snijega i ne znaš lovit (čak i ako znaš, nije baš najjednostavnije, ali ajde). Znaš li upalit vatru s kremenom? Ako ostaneš bez šibica, upaljača? I najvažnije od svega, kaj ak ti stvarno zatreba pomoć/doktor (slučajno si odsječeš ruku sa sjekirom)? Sve su to rizici koje treba odvagnut, zamislit se u takvoj situaciji i uživit se u scenarij, pa razmislit da li ti je to prihvatljivo.
U svakom slučaju želim ti sreću. Nadam se da ako ikada prođem u predvečerje pored tvoje kuće, gladna i žedna jer se nisam dobro pripremila za izlet, da buš mi ponudil prenočište i da ne bude završilo ko u onim horrorima jer si poludjel od samoće .

[Preveza]

drumforce kaže:

Što se ovog tiče ne bih se složio, sve više žena ne želi djecu (nemam ništa protiv i pozdravljam to).
Doduše u Hrvatskoj to još nije uzelo maha kao u razvijenim zemljama ali polako dolazi k nama.

Takodje se slazem :-) Ja sam jedna od njih i bas bih volela d apoznajem jos neku
Mislim da je bas tesko naci zenu koja bi zivela na takvom mestu, bez posla, zimi odsecena od sveta, bez cestog seksa.
Divljina, priroda, rano ustajanje, planinarenje, nije toliki problem, kao neke osobine tvoje licnosti ;-) I naravno, udaljenost bolnice i apoteke, to mi je najstrasnije, posebno zimi!

[chocolatecookie]

Ne mogu reći da vidim problem.

Kad tako živiš, valjda se ne dovedeš u situaciju da nemaš rezervni generator struje, hranu, zalihu pitke vode, osnovne higijenske potrepštine ili lijekove, nego provedeš puno vremena planirajući i čitajući razne survivalist sajtove.

Ako imaš auto i imaš prihode, ni tebe ni eventualnu curu ništa ne sprečava da sjednete u njega, odvezete se u civilizaciju, unajmite stančić preko airnba, socijalizirate se jedan vikend, tjedan, dva i vratite se natrag u svoju kućicu, a mogu i prijatelji posjećivati tebe/vas, pogotovo ako imate mjesta za prespavat.

Jedino što mi ne izgleda silno ostvarivo s jednom ženom je plan o odgađanju roditeljstva za 10-15 godina. Žena od tridesetak nema baš 10-15 godina, a mislim da su veće šanse da potencijalna kandidatkinja za odjebat sve i otić živjet usred šume ima barem trideset nego da ima 22, pa bi ti mogla trebati mlađa žena za 10-15 godina. Ako uopće nađeš prvu.

[Riona]

chocolatecookie kaže:

Ne mogu reći da vidim problem.

Kad tako živiš, valjda se ne dovedeš u situaciju da nemaš rezervni generator struje, hranu, zalihu pitke vode, osnovne higijenske potrepštine ili lijekove, nego provedeš puno vremena planirajući i čitajući razne survivalist sajtove.

Ako imaš auto i imaš prihode, ni tebe ni eventualnu curu ništa ne sprečava da sjednete u njega, odvezete se u civilizaciju, unajmite stančić preko airnba, socijalizirate se jedan vikend, tjedan, dva i vratite se natrag u svoju kućicu, a mogu i prijatelji posjećivati tebe/vas, pogotovo ako imate mjesta za prespavat.

Jedino što mi ne izgleda silno ostvarivo s jednom ženom je plan o odgađanju roditeljstva za 10-15 godina. Žena od tridesetak nema baš 10-15 godina, a mislim da su veće šanse da potencijalna kandidatkinja za odjebat sve i otić živjet usred šume ima barem trideset nego da ima 22, pa bi ti mogla trebati mlađa žena za 10-15 godina. Ako uopće nađeš prvu.

Uzmi, recimo, upalu slijepog crijeva. Sjajna situacija. Ugineš jer nisi stigao do doktora. Čak i da si sam doktor (koji bi to bačen novac za studij bio!) ne možeš se operirati sam. ... Ali dobro, to se događa samo drugima.

Samo ne preko airbnb-a! Koji su to smorovi, to je nemoguće!

Ma ja mislim da bi on odgađao djecu već i zato da ih ne mora "praviti".

[QuercusRobur]

Riona kaže:

Uzmi, recimo, upalu slijepog crijeva. Sjajna situacija. Ugineš jer nisi stigao do doktora. Čak i da si sam doktor (koji bi to bačen novac za studij bio!) ne možeš se operirati sam. ... Ali dobro, to se događa samo drugima.

Samo ne preko airbnb-a! Koji su to smorovi, to je nemoguće!

Ma ja mislim da bi on odgađao djecu već i zato da ih ne mora "praviti".

https://en.wikipedia.org/wiki/Leonid_Rogozov

Makar, i on je imao pomoćnike

[sanjita]

imao si me do zavijanja vukova

[chocolatecookie]

Riona kaže:

Ali dobro, to se događa samo drugima.

Ne događa se samo drugima, ali ljudi svejedno žive sat i pol autom od prve bolnice (i oni koji ne žive u divljini), putuju u strane države i nemaju uvijek bolnicu u krugu od 20 kilometara, idu na letove koji traju duže od sat i pol, nekad lete na druge kontinente, nekad vikendom idu na izlete i planinarenja, nekad idu u šetnje šumom.

Vjerojatno su veće šanse da živeć u gradu nastradaš u prometu nego da ti pukne slijepo crijevo u šumi.

Mene tu ne bi odbio život u divljini, nego njegov mentalni sklop. "Ona bi morala odustati od karijere." Možda ta imaginarna žena uopće nema karijeru kakvu on zamišlja. Možda je kiparica. Možda je programerka. Možda je prevoditeljica. Možda je uhljeb. Možda je underemployed.

"Nema alwaysa? Pričekaj susjeda i klinastu ralicu." Ruku na srce, ovo mi implicira nikakvo promišljanje winter preparednessa. Momak, nisi tako poseban. Ljudi rade to što ti planiraš već jako dugo. Više je ljudi u povijesti živjelo slično tome što planiraš nego uz sve blagodati urbanih sredina. Danas na raspolaganju imamo odličan alat koji nam olakšava put u nepoznato. Zove se Google. Use it wisely.

Postoje i ljudi koji voze bicikl noću iz čista mira. Postoje ljudi kojima puhnu da se popnu na obližnje brdo. Postoje ljudi kojima puhne da pobacaju najnužnije u ruksak i odu malo u Vijetnam ili u Južnu Ameriku ili na Novi Zeland. Ili u Hrvatsku, možda da kreiraš profil na Couchsurfingu i budeš kao ono Muhamedovo brdo.

Ili napiši nadahnut rivju Waldena, postavi ga na Goodreads i slične sajtove, i poprati fotkama svoje kućice, vjerojatno su veće šanse da ćeš tamo naći srodnu dušu nego u Tkalči.



Zamisli da ti oglas glasi ovako:

Što bi to značilo za moju potencijalnu djevojku/suprugu? Onako, s vrha uma:

1. Morala bi se priviknuti na to da radim 60-70 sati tjedno. Mogao bih joj priuštiti da ne mora raditi ili radi u smanjenom obimu, ali slobodno vrijeme ne bi provodila sa mnom.

2. Imala bi mnoštvo prilika za druženje s obitelji i prijateljima, subotnje kavice, shoppinge, koncerte, evente i ostale blagodati gradskog života tj. općenito života u civilizaciji. Ja bih većinu tog vremena radio.

4. Nikad joj ne bih "pri ruci", pogotovo po zimi jer tad moja firma ima najviše posla i najviše se službeno putuje. Također, ako dođe do ozlijede ili ugriza zmije, stršljena, s njom bi doktoru trebao netko drugi. Ja bih je nazvao na skajp kad bih se vratio u hotelsku sobu.

5. Skoro nikad se ne bi spontano penjali na planine ili bacali u nanose snijega jer sam preozbiljan i preumoran za takvo što.

6. ukoliko ostane sa mnom, morala bi odustati od ideje o dječici jer meni to nije opcija - barem ne u slijedećih 10-15 godina. Vjerojatno bih bio dobar tata, kažu mi to svi koji me poznaju, ali nemam vremena za djecu i sve bi palo na nju. Vozila bi ih, doduše, u stokke kolicima.

Takvi bez problema nalaze žene.

[PepsiMan]

Pozdrav, živim tako već 15 godina.
Par km od prvog seoceta ti i nije neka wild divljina. Bez obzira kaj si na 1000 metara ja sam na 700 pa kaj?
Ako si na osami, zašto bi ti susjedi čistili snijeg? Zapravo koliko si opterećen sa tim snijegom koji padne 2-3 puta očistiš si oko kuće do prilaza pola metra i stvar riješena. Auto ako imaš ćeš ostaviti dolje par km u prvom selu pa ćeš to prošetati malo. Šetat ćeš ionako svaki dan po par km ili više. I ako i par tjedana budeš odjećen, vjeruj preživjet ćeš u kućici uz nešto hrane drva i vode.
Dalje, jeli ti znaš što je proljeće, kad sve živo i mrtvo procvjeta...e onda da vidiš alergije, ako već u zg umireš?
Nošenje drva ti bude najmanji problem, doneseš dvije kante i ložiš 1-2 dana. Već je problem cijepanje, dostava i organizacija. Ukoliko misliš kupiti drva još lakše.
1. zašto vukojebina? Zar se u gradu ne jebu?
2. Subotnje kavice? Svako jutro podne i večer možete vas dvoje ili sam kavicu popit.
3. Gdje su to vukovi medvjedi i opasne grmljavine? Jesi ti zalutao u zološki a pokraj testiraju Tesla coil? Svjetlo ćeš riješiti preko solarnih agregata ili vjetroturbine ili neznam što već imaš u opciji kad već je tako vjetrovito, uz svjetlo, buku, vatru i komad ograde divlje životinje zaobilaze te. Nabavi i psa, idealnog za to podneblje. Grmi par puta na godinu, isto ko u gradu.
4. Stršljan? Pa neće valjda ondmah roj u vrat, posjeći ćeš onu trešnju ili krušku gdje se okupljaju i problem riješen. A zmije pa ako i vidiš koju, ne diraš ti nju ni ona tebe pa neće valjda odmah anakonda oko vrata. Pecivo? Ima pekač kruha, bez brige nećeš umrijeti bez peciva ili cigarete i kave.
5. Sve ćeš ti isprobati ako baš toliko želiš i sam bez nje.
6. Dijete se ponekad i desi, nikad ne reci nikad ničemu. Možda vam netko ostavi malog Tarzana u toj divljini.
7. Jel to extremista samo na papiru ili iskustvo života u prirodi. Uzmite šator i na tri mjeseca na savu, ili gdje već. Kakve veze off road ima sa životom u prirodi?
Ženu kakvu tražiš mogao bih vidjeti u osobo koja je prošla nešto u životu, koja je snalažjiva i optmistična, kojoj će ovo biti kao neki doživotni samostan ili nekakvo čišćenje i traženje koje može potrajati godinama. Za kraj, da nebudem samo bezobrazan ....gledao sam jedan doc, žena i muž planirali, sve prodali, pukli....o otišli na neki otok. Tamo napravili , sve kaj treba postoji izvor vode, rade veliki vrt, uzgajaju domaće životinje, imaju dvoje djece koje su školovali doma. Mala je sada na faxu školuje se za onog rangera i prirodi, ipak je ona tamo odrasla i vjerojatno će se vratiti u prirodu. Hoću reći da ima toga i na fukcionira, po francuskoj i šumama europe živi tisuće ljudi na taj način. Ništa čudno. I ništa im ne fali. Sretno. Sa partnericom ili bez nekak ima osjećaj da ćeš kad tad završiti u divljini.

[PepsiMan]

Pozdrav, živim tako već 15 godina.
Par km od prvog seoceta ti i nije neka wild divljina. Bez obzira kaj si na 1000 metara ja sam na 700 pa kaj?
Ako si na osami, zašto bi ti susjedi čistili snijeg? Zapravo koliko si opterećen sa tim snijegom koji padne 2-3 puta očistiš si oko kuće do prilaza pola metra i stvar riješena. Auto ako imaš ćeš ostaviti dolje par km u prvom selu pa ćeš to prošetati malo. Šetat ćeš ionako svaki dan po par km ili više. I ako i par tjedana budeš odjećen, vjeruj preživjet ćeš u kućici uz nešto hrane drva i vode.
Dalje, jeli ti znaš što je proljeće, kad sve živo i mrtvo procvjeta...e onda da vidiš alergije, ako već u zg umireš?
Nošenje drva ti bude najmanji problem, doneseš dvije kante i ložiš 1-2 dana. Već je problem cijepanje, dostava i organizacija. Ukoliko misliš kupiti drva još lakše.
1. zašto vukojebina? Zar se u gradu ne jebu?
2. Subotnje kavice? Svako jutro podne i večer možete vas dvoje ili sam kavicu popit.
3. Gdje su to vukovi medvjedi i opasne grmljavine? Jesi ti zalutao u zološki a pokraj testiraju Tesla coil? Svjetlo ćeš riješiti preko solarnih agregata ili vjetroturbine ili neznam što već imaš u opciji kad već je tako vjetrovito, uz svjetlo, buku, vatru i komad ograde divlje životinje zaobilaze te. Nabavi i psa, idealnog za to podneblje. Grmi par puta na godinu, isto ko u gradu.
4. Stršljan? Pa neće valjda ondmah roj u vrat, posjeći ćeš onu trešnju ili krušku gdje se okupljaju i problem riješen. A zmije pa ako i vidiš koju, ne diraš ti nju ni ona tebe pa neće valjda odmah anakonda oko vrata. Pecivo? Ima pekač kruha, bez brige nećeš umrijeti bez peciva ili cigarete i kave.
5. Sve ćeš ti isprobati ako baš toliko želiš i sam bez nje.
6. Dijete se ponekad i desi, nikad ne reci nikad ničemu. Možda vam netko ostavi malog Tarzana u toj divljini.
7. Jel to extremista samo na papiru ili iskustvo života u prirodi. Uzmite šator i na tri mjeseca na savu, ili gdje već. Kakve veze off road ima sa životom u prirodi?
Ženu kakvu tražiš mogao bih vidjeti u osobo koja je prošla nešto u životu, koja je snalažjiva i optmistična, kojoj će ovo biti kao neki doživotni samostan ili nekakvo čišćenje i traženje koje može potrajati godinama. Za kraj, da nebudem samo bezobrazan ....gledao sam jedan doc, žena i muž planirali, sve prodali, pukli....o otišli na neki otok. Tamo napravili , sve kaj treba postoji izvor vode, rade veliki vrt, uzgajaju domaće životinje, imaju dvoje djece koje su školovali doma. Mala je sada na faxu školuje se za onog rangera i prirodi, ipak je ona tamo odrasla i vjerojatno će se vratiti u prirodu. Hoću reći da ima toga i na fukcionira, po francuskoj i šumama europe živi tisuće ljudi na taj način. Ništa čudno. I ništa im ne fali. Sretno. Sa partnericom ili bez nekak ima osjećaj da ćeš kad tad završiti u divljini.

[linch]

Pozdrav svima,
ja bi imao puno napisati na ovu temu, ali iz malo drukčijeg stajališta.
Živim u malom selu, na 700 metara nadmorske visine, nije divljina ali je problem negdje drugdje. Jednostavno u mom selu i svim selima ovog područja (66 sela se broji u ovo područje) ostaje dosta neoženjenih muškaraca (broj je zaista veliki i slijedi depopulacija ako ostane tako) a oni koji se već ožene "uvoze" svoju partnericu iz "dalekih" krajeva, ima čak i jedna iz Madrida tu u blizini. Sad, nije, da smo daleko od civilizacije, za oko 20 ili 30 minuta vožnje imam 5 gradova reda do 10000 građana za manje od sat vožnje imam na dohvatu Ljubljanu, Goricu, Trst, Koper ili Rijeku. do škole, dučana , doma zdravlja imam 3 km. Nije, da smo zaostalo područje, ceste su dobre, dostupne i šleperima, redovno održavane, optika je u svakoj kući ( plačala EU) ostala infrastruktura je bila napravljena još u davnim vremenima, nezaposlenost praktički ne postoji (ima u tim obližnjim malim gradovima i po samim tim selima čak i dosta tvornica, neke od njih su čak dosta jake), ne radi samo onaj tko ne želi. Sad gdje je problem. Nekako sva ta muška populacija pored redovne službe drži još poljoprivredu, pa su opterečeni sa poslom i vezani na imanje, jer ako imaš stoku, ona hoće jesti svaki dan, pa ne možeš baš ići gdje hoćeš kada hoćeš. Uzmimo, da ima večina moje generacije (40+) kuću i mehanizirano gazdinstvo, dosta nas ima obrt, dakle nije do siromaštva ( ja sam primjerice u najboljim mjesecima zaradio više od 50000 netto, bavim se građevinom i biomasom) ali to uzima danak u 300+ radnih sati mjesečno. No, isti takav problem su imali i naši stari, ali su nekako to uspjeli rješavati, na jug bivše nam domovine su vozili krompir i građu a gore žene i tako uspješno odgodili depopulaciju naših krajeva za jednu generaciju, no taj tok se prekinuo. Sad dolazimo do onog pitanja svih pitanja, zašto dolazi do takvog trenda, mislim, da nije problem samo kod nas, primjerice, dobro poznajem takva područja i u drugim zemljama. Izgleda, da žene jednostavno nisu zainteresirane za život na selu iz nekog razloga i tako imamo sad, pretpostavljam, veliku populaciju samskih žena u gradovima i veliku populaciju samskih muškaraca u selima. Kakva su vaša mišljenja u vezi tog problema?

[Riona]

linch kaže:

Pozdrav svima,
ja bi imao puno napisati na ovu temu, ali iz malo drukčijeg stajališta.
Živim u malom selu, na 700 metara nadmorske visine, nije divljina ali je problem negdje drugdje. Jednostavno u mom selu i svim selima ovog područja (66 sela se broji u ovo područje) ostaje dosta neoženjenih muškaraca (broj je zaista veliki i slijedi depopulacija ako ostane tako) a oni koji se već ožene "uvoze" svoju partnericu iz "dalekih" krajeva, ima čak i jedna iz Madrida tu u blizini. Sad, nije, da smo daleko od civilizacije, za oko 20 ili 30 minuta vožnje imam 5 gradova reda do 10000 građana za manje od sat vožnje imam na dohvatu Ljubljanu, Goricu, Trst, Koper ili Rijeku. do škole, dučana , doma zdravlja imam 3 km. Nije, da smo zaostalo područje, ceste su dobre, dostupne i šleperima, redovno održavane, optika je u svakoj kući ( plačala EU) ostala infrastruktura je bila napravljena još u davnim vremenima, nezaposlenost praktički ne postoji (ima u tim obližnjim malim gradovima i po samim tim selima čak i dosta tvornica, neke od njih su čak dosta jake), ne radi samo onaj tko ne želi. Sad gdje je problem. Nekako sva ta muška populacija pored redovne službe drži još poljoprivredu, pa su opterečeni sa poslom i vezani na imanje, jer ako imaš stoku, ona hoće jesti svaki dan, pa ne možeš baš ići gdje hoćeš kada hoćeš. Uzmimo, da ima večina moje generacije (40+) kuću i mehanizirano gazdinstvo, dosta nas ima obrt, dakle nije do siromaštva ( ja sam primjerice u najboljim mjesecima zaradio više od 50000 netto, bavim se građevinom i biomasom) ali to uzima danak u 300+ radnih sati mjesečno. No, isti takav problem su imali i naši stari, ali su nekako to uspjeli rješavati, na jug bivše nam domovine su vozili krompir i građu a gore žene i tako uspješno odgodili depopulaciju naših krajeva za jednu generaciju, no taj tok se prekinuo. Sad dolazimo do onog pitanja svih pitanja, zašto dolazi do takvog trenda, mislim, da nije problem samo kod nas, primjerice, dobro poznajem takva područja i u drugim zemljama. Izgleda, da žene jednostavno nisu zainteresirane za život na selu iz nekog razloga i tako imamo sad, pretpostavljam, veliku populaciju samskih žena u gradovima i veliku populaciju samskih muškaraca u selima. Kakva su vaša mišljenja u vezi tog problema?

Jedan od razloga je možda u tome, što su žene i ovako preopterećene. Posao, domaćinstvo, djeca... (i molim, ne pričajte o muškom pomaganju u kući!)... o smiješnim zahtjevima da istovremeno bude uvijek mlada, lijepa i u odličnoj kondiciji, bolje ne pričati. Pucaju žene po šavovima i u ovim okolnostima. Sad je još presadi "na selo", dodaj joj veliko gazdinstvo, nek se "igra" s picekima i pajcekima... muža nema, kako si ono rekao, 300+ radnih sati mjesečno. Sve je na njoj. Pa zgodna okolnost da je dućan, doktor, škola i pošta ponešto kilometara udaljen... Svaka stvar koju trebaš zahtjeva vremena. I najvažnije, sve to imanje je korisno utoliko što ne treba dizati kredit za neki veći zahvat (auto, stroj, zamjena krova), ali taj par nikad neće "imati Pariz".
Pored svega toga, težak rad postara čovjeka. Na muškarcima to još izgleda nekako, na ženama nikako. Danas kad nisi čovjek, ako ne izgledaš lijepo, to je Površno? Ne bih rekla.

[Zek0slav]

Danas više žena završava fakultete nego muškaraca. Posao onda tražiš u većem gradu, na selu nemaš što raditi.

[linch]

Zek0slav kaže:

Danas više žena završava fakultete nego muškaraca. Posao onda tražiš u većem gradu, na selu nemaš što raditi.

Mislim, da nisi u pravu, eto ima obrazovanih, koji rade u tim obližnjim fabrikama, neki na vodstvenim funkcijama. Autom 20 minuta vožnje. Znači to je pogrešno, da nemaju što radit, može se peljati do svog radnog mjesta, moraš se peljati čak u gradu zar ne? I vjerovatno možda potrošiti više vrijemena na sam odlazak na posao nego neko sa sela.

[Leteća]

Buran kaže:

Pozdrav svima.
Mlađi sam od 30 godina i imam tu sreću da veći dio posla mogu obavljati od bilo kuda gdje imam mobilni signal (živjele moderne tehnologije!). Od toga i sasvim lijepo zarađujem.

Imaš li signal za net (barem mobilni) na toj svojoj planini? Ako imaš, ne vidim nekakvi problem - ona može također raditi od doma ili ti možeš zarađivati za oboje. Druženje se i tako u posljednje vrijeme najčešće odvija preko interneta, puno žena ne želi djecu, a ostalo je sve stvar organizacije. BTW, pričam iz iskustva.

Fora je u tome da ćeš curu koju zanima takav način života lakše naći na nekim specijaliziranim mjestima - tečajevi permakulture, razmjena sjemena, planinarska društva, eko-aktivizam, bla bla. Plus fb stranice i forumi koji imaju veze s tim. Sretno!

[chocolatecookie]

A kad bi netko tko radi preko 300 sati mjesečno imao ženu? Ajde da živi u Parizu pa žena dođe pa nakon posla uživa u Parizu dok on radi, ali šta će u vukojebini? Ne bih ni ja, hvala.

[linch]

Riona kaže:

Jedan od razloga je možda u tome, što su žene i ovako preopterećene. Posao, domaćinstvo, djeca... (i molim, ne pričajte o muškom pomaganju u kući!)... o smiješnim zahtjevima da istovremeno bude uvijek mlada, lijepa i u odličnoj kondiciji, bolje ne pričati. Pucaju žene po šavovima i u ovim okolnostima. Sad je još presadi "na selo", dodaj joj veliko gazdinstvo, nek se "igra" s picekima i pajcekima... muža nema, kako si ono rekao, 300+ radnih sati mjesečno. Sve je na njoj. Pa zgodna okolnost da je dućan, doktor, škola i pošta ponešto kilometara udaljen... Svaka stvar koju trebaš zahtjeva vremena. I najvažnije, sve to imanje je korisno utoliko što ne treba dizati kredit za neki veći zahvat (auto, stroj, zamjena krova), ali taj par nikad neće "imati Pariz".
Pored svega toga, težak rad postara čovjeka. Na muškarcima to još izgleda nekako, na ženama nikako. Danas kad nisi čovjek, ako ne izgledaš lijepo, to je Površno? Ne bih rekla.

Elaboriraj taj teški posao, koji bi morala ta žena obaviti? Kučne poslove moraš napraviti tako u gradu kako na selu. Kuhati, prati, čistiti...iako si samac...
Ja primjerice, bi bio zadovoljan, da pored svoga posla, kakav bi već god bio žena brine samo o "jednom čošku", a za piceke i pajceke ne brini. Imamo mi tehnologiju za to.
I zašto misliš, nebi jedan takav muškarac djelio skrb o dječici? Nekomu, ko preuzme takvo imanje moraš ucjepiti radne navike, ljubav i dati mu znanje. A za to nije dovoljna samo žena, zar ne?

I kaj za vraga životno važnog je u Parizu, da kod nas ne postoji? Osim zagađenog zraka, toga stvarno nemamo.

[anđeo tame]

Da, da, nema nikakve razlike između onoga što treba obaviti u nekom stanu u gradu i na selu, u kući s okućnicom i poljoprivredom i domaćim životinjama

[linch]

chocolatecookie kaže:

A kad bi netko tko radi preko 300 sati mjesečno imao ženu? Ajde da živi u Parizu pa žena dođe pa nakon posla uživa u Parizu dok on radi, ali šta će u vukojebini? Ne bih ni ja, hvala.

Eto odgovora. Eh...

[Riona]

linch kaže:

Elaboriraj taj teški posao, koji bi morala ta žena obaviti? Kučne poslove moraš napraviti tako u gradu kako na selu. Kuhati, prati, čistiti...iako si samac...
Ja primjerice, bi bio zadovoljan, da pored svoga posla, kakav bi već god bio žena brine samo o "jednom čošku", a za piceke i pajceke ne brini. Imamo mi tehnologiju za to.
I zašto misliš, nebi jedan takav muškarac djelio skrb o dječici? Nekomu, ko preuzme takvo imanje moraš ucjepiti radne navike, ljubav i dati mu znanje. A za to nije dovoljna samo žena, zar ne?

I kaj za vraga životno važnog je u Parizu, da kod nas ne postoji? Osim zagađenog zraka, toga stvarno nemamo.

Linch, nemoj misliti da samo ti imaš pravo na znanje o nečemu. Ima još ljudi s nekim iskustvima, možda nisu istovjetna tvojim, ali postoje. Uostalom, kad budeš žena, slobodno se javi, da popričamo o istovjetnim iskustvima

[chocolatecookie]

linch kaže:

Eto odgovora. Eh...

Pa da, zašto da se žena seli na selo i daleko od svog života zbog nekog tko za nju neće imati vremena?