Znakovi koje ste ignorirali na početku posesivne/nasilne veze; za oba spola

[wild rider7]

toliko godina švrljam povremeno forumom, ali ovu sam temu stvarno uvijek preskakala, mislila da za njome osobno nemam potreba, jer kao, 'nema šanse da itko meni izgrađenoj i samosvjesnoj proda ikakve priče i pokuša manipulirati, jel'..'

danas, nakon prekida odnosa u povojima (2 mjeseca) osjećam potrebu dati svoj obol ovdje.

dakle formirana sam zrela žena, financijski neovisna sa širokim krugom poznanika, i nekoliko bliskih, pravih prijatelja. držim do nekih tradicionalnih vrijednosti, ali u principu sam liberalna i otvorena. live and let live je moj životni moto. poštuj druge, ali zauzmi se prvenstveno za sebe. nisam vjernik, ako je to bitno.

i upoznam njega. nešto mlađi. jak karakter. jako realan s 2 noge čvrsto na zemlji, s konkretnim životnim planovima. a istovremeno jako topal, osjećajan, brižan i pažljiv. rekao bi čovjek idealno.

i iskreno, zasvidio mi se. imala sam osjećaj stabilnosti. osjećaj da mu je stalo. dakle, zakačila sam se na pažnju.
njemu i je bilo stalo. samo previše. polako je isplivala potreba za kontrolom.
stalnom kontrolom. neke njegove nesigurnosti.
ja sam ga pokušala uvjeriti da sam ja ta koja bi trebala biti zabrinuta i ljubomorna, obzirom da je mlađi; tko mi garantira da neće za par godina odšetati s nekom mlađom, jedrijom, štajaznam.

pokušala sam mu objasniti da je zdrav odnos stvar povjerenja. i kao da je shvatio.
sve dok se nije pred nekoliko dana dogodila scena ljubomore pri zajedničkom izlasku s mojim prijateljicama. nebitno kakva, uglavnom krajnje nezrela, nakon koje me odgurnuo i odjurio autom s pitaj boga koliko promila u krvi.
bila sam u wtf mode-u dobro vrijeme, nisam mogla vjerovati da je sposoban za tako nešto, tj. maske su pale. nakon 2 mjeseca dakle.
bilo mi je teško, jer je bilo razočaranje. napisao mi je svašta, pokušao je udariti na moje samopouzdanje, ali vratila sam mu istom mjerom naravno.
ja sam tip osobe koja ima stvarno visok prag tolerancije i mogu shvatiti da alkohol čini svašta, ali nisam spremna tolerirati ovakva sranja ni pod koju cijenu.

uglavnom pričali smo hladne glave, a ja sam u međuvremenu odlučila malo prolistati ovaj topic.
i shvatila da tu 'epizodu' ne smijem ignorirati bez obzira na prethodno slaganje i lijepe zajedničke trenutke.

izdvajam kao školu drugima i temeljem pročitanog i ovdje i u stručnim člancima sljedeće rane znakove koje sam ja iskusila:

- brzo vezivanje i izražavanje ljubavi i ozbiljnih namjera u vrlo ranoj fazi odnosa (nakon mjesec dana);

- obasipanje poklonima;

- stalna potreba za kontrolom i izražena sumnjičavost oko najbanalnijih i meni osobno nebitnih sitnica (sitno prigovaranje oko neodgovaranja na sms odmah, što radim, što sam obukla za izlazak u kojem on nije prisutan, zahtjev da mu se javim kada dođem doma...); lako je to zamijeniti za običnu brigu, misliti da mu je stalo. i je mu stalo. samo na nezdravi način nažalost;

- eksplozivna narav, iznenadna ljutnja, što bi u meni izazivalo u nekoj budućnosti stalno onaj feeling 'hoda po jajima'. hell no. previše se volim za to.

- pokušaj srozavanja samopouzdanja. meni je recimo nakon 'epizode ljubomore' htio udriti na činjenicu da nisam sposobna imati muža i obitelj, jer da jesam, da bi već imala. jel' se to govori nekome koga voliš?
ok dude, whatever. drag si mi, ali toliko da ću ti dozvoliti da me gaziš, no fuckin' way;

- nema konzistentnog i balansiranog ponašanja, u smislu da imam osjećaj da bi tu u buudćnosti bilo i ultraslatkih i ultragorkih ponašanja i trenutaka; čas te odvede do zvijezda, čas te spusti u blato;

- pokušaj uvaljivanja osjećaja krivnje za razlaz. dakle moje ponašanje je izazvalo njegovu reakciju.
aha. možeš to s nekim drugime pokušati, ja točno znam tko sam i što sam. ili ćeš me prihvatiti i voljeti cijelu kakva jesam (karte su moje uvijek otvoreno na stolu), ili nemoj. vrlo jednostavno.

Evo to su neka moja opažanja u tom kratkom roku.
Dečko je naoko ok, ali ima jbga taj 'problem'. I lako se navući na pažnju, na osjećaj voljenosti, podrške, ali uz koju cijenu?

Vjerujte mi; moje je mišljenje da nema te cijene, koju treba platiti za malo ljubavi i pažnje. Jer to i nije to.

[Kleopatre]

U linku je sve o nasilju u obitelji i vezama

https://www.zakon.hr/z/81/Zakon-o-za...lja-u-obitelji

[Panga]

wild rider7 kaže:

toliko godina švrljam povremeno forumom, ali ovu sam temu stvarno uvijek preskakala, mislila da za njome osobno nemam potreba, jer kao, 'nema šanse da itko meni izgrađenoj i samosvjesnoj proda ikakve priče i pokuša manipulirati, jel'..'

danas, nakon prekida odnosa u povojima (2 mjeseca) osjećam potrebu dati svoj obol ovdje.

dakle formirana sam zrela žena, financijski neovisna sa širokim krugom poznanika, i nekoliko bliskih, pravih prijatelja. držim do nekih tradicionalnih vrijednosti, ali u principu sam liberalna i otvorena. live and let live je moj životni moto. poštuj druge, ali zauzmi se prvenstveno za sebe. nisam vjernik, ako je to bitno.

i upoznam njega. nešto mlađi. jak karakter. jako realan s 2 noge čvrsto na zemlji, s konkretnim životnim planovima. a istovremeno jako topal, osjećajan, brižan i pažljiv. rekao bi čovjek idealno.

i iskreno, zasvidio mi se. imala sam osjećaj stabilnosti. osjećaj da mu je stalo. dakle, zakačila sam se na pažnju.
njemu i je bilo stalo. samo previše. polako je isplivala potreba za kontrolom.
stalnom kontrolom. neke njegove nesigurnosti.
ja sam ga pokušala uvjeriti da sam ja ta koja bi trebala biti zabrinuta i ljubomorna, obzirom da je mlađi; tko mi garantira da neće za par godina odšetati s nekom mlađom, jedrijom, štajaznam.

pokušala sam mu objasniti da je zdrav odnos stvar povjerenja. i kao da je shvatio.
sve dok se nije pred nekoliko dana dogodila scena ljubomore pri zajedničkom izlasku s mojim prijateljicama. nebitno kakva, uglavnom krajnje nezrela, nakon koje me odgurnuo i odjurio autom s pitaj boga koliko promila u krvi.
bila sam u wtf mode-u dobro vrijeme, nisam mogla vjerovati da je sposoban za tako nešto, tj. maske su pale. nakon 2 mjeseca dakle.
bilo mi je teško, jer je bilo razočaranje. napisao mi je svašta, pokušao je udariti na moje samopouzdanje, ali vratila sam mu istom mjerom naravno.
ja sam tip osobe koja ima stvarno visok prag tolerancije i mogu shvatiti da alkohol čini svašta, ali nisam spremna tolerirati ovakva sranja ni pod koju cijenu.

uglavnom pričali smo hladne glave, a ja sam u međuvremenu odlučila malo prolistati ovaj topic.
i shvatila da tu 'epizodu' ne smijem ignorirati bez obzira na prethodno slaganje i lijepe zajedničke trenutke.

izdvajam kao školu drugima i temeljem pročitanog i ovdje i u stručnim člancima sljedeće rane znakove koje sam ja iskusila:

- brzo vezivanje i izražavanje ljubavi i ozbiljnih namjera u vrlo ranoj fazi odnosa (nakon mjesec dana);

- obasipanje poklonima;

- stalna potreba za kontrolom i izražena sumnjičavost oko najbanalnijih i meni osobno nebitnih sitnica (sitno prigovaranje oko neodgovaranja na sms odmah, što radim, što sam obukla za izlazak u kojem on nije prisutan, zahtjev da mu se javim kada dođem doma...); lako je to zamijeniti za običnu brigu, misliti da mu je stalo. i je mu stalo. samo na nezdravi način nažalost;

- eksplozivna narav, iznenadna ljutnja, što bi u meni izazivalo u nekoj budućnosti stalno onaj feeling 'hoda po jajima'. hell no. previše se volim za to.

- pokušaj srozavanja samopouzdanja. meni je recimo nakon 'epizode ljubomore' htio udriti na činjenicu da nisam sposobna imati muža i obitelj, jer da jesam, da bi već imala. jel' se to govori nekome koga voliš?
ok dude, whatever. drag si mi, ali toliko da ću ti dozvoliti da me gaziš, no fuckin' way;

- nema konzistentnog i balansiranog ponašanja, u smislu da imam osjećaj da bi tu u buudćnosti bilo i ultraslatkih i ultragorkih ponašanja i trenutaka; čas te odvede do zvijezda, čas te spusti u blato;

- pokušaj uvaljivanja osjećaja krivnje za razlaz. dakle moje ponašanje je izazvalo njegovu reakciju.
aha. možeš to s nekim drugime pokušati, ja točno znam tko sam i što sam. ili ćeš me prihvatiti i voljeti cijelu kakva jesam (karte su moje uvijek otvoreno na stolu), ili nemoj. vrlo jednostavno.

Evo to su neka moja opažanja u tom kratkom roku.
Dečko je naoko ok, ali ima jbga taj 'problem'. I lako se navući na pažnju, na osjećaj voljenosti, podrške, ali uz koju cijenu?

Vjerujte mi; moje je mišljenje da nema te cijene, koju treba platiti za malo ljubavi i pažnje. Jer to i nije to.

Ovo je primjer dobre reakcije (potencijalno) zlostavljane osobe i drago mi je da si ga odmah skužila.

Poslano sa mog SM-G930F koristeći Tapatalk

[pikatchoo]

Odgojili su me ljudi o kojima pričate na ovoj temi. Takve sam i privlačila kao otvorena rana u moru punom morskih pasa. Ali glavni znak, onaj koji je dolazio prije svih koje navodite, kojeg sam tek u 22-oj primjetila, bila je činjenica da mi je percepcija totalno poremećena. Nešto na što moje prijateljice koje su odrasle u sretnim normalnim obiteljima na prvu reaguju, ja nisam ni registrovala kao "abnormalno". Kao da mi je odrastanje u sredini u kojoj sam bila, umrtvilo receptore za bol, koje su one imale.

Doslovno sam morala da učim psihologiju kako bi naučila razliku između normalnog i "zla", morala sam da izliječim rane koje sam nosila kako bi počela da se volim i brinem o sebi kao o nekome do koga mi je stalo, te da si u skladu tome biram prijatelje i ljubavi, i kako bi mogla da čujem onu intuiciju koja vrišti u meni da bježim, kad sam ja tupo prihvatala narcise i psihopate (svih vrsta i uloga) u svoj život.

Dragi narode na ovoj temi, možete da ju cijelu pročitate od početka do kraja (nešto slično sam i ja radila)... Ali ako ste kojim slučajem žrtva više ovakvih veza, ili ste dugo zapeli u jednoj... ako ne odete psihologu ili ne izučite psihologiju u cilju brige o sebi, iz iskustva Vam kažem da si možete lijepo nacrtati i metu na čelu da kompletirate "look".

PS. Zdravo forume, ova tema me privukla da napravim profil, ali sam vas pronalazila i više puta čitajući svašta jer ga Googl stalno izbacuje.

[anica766]

Imam pitanje za osobe koje su izašle iz posesivne veze u kojoj je postojao bilokoji oblik nasilja. Kako ste se osjećali nakon prekida? Pročitala sam skoro cijelu temu, vidjela sam da se dosta ljudi vraćalo u nezdravu vezu i poslije požalilo.

Svjesna sam da je odlazak/prekid najbolje što sam mogla napraviti, ali svejedno me tu i tamo muči neki bolestan osjećaj nostalgije za onim lijepim trenucima (neovisno što su ružni bili toliko ružni da je postalo neizdrživo). Jučer sam prvi put došla u istinsku napast da mu se javim, ali ipak nisam posustala, niti želim to u budućnosti.

Ali me muči činjenica da mi može nedostajati netko za koga sam itekako svjesna koliko mi je štete nanio...

[Joshua]

anica766 kaže:

Imam pitanje za osobe koje su izašle iz posesivne veze u kojoj je postojao bilokoji oblik nasilja. Kako ste se osjećali nakon prekida? Pročitala sam skoro cijelu temu, vidjela sam da se dosta ljudi vraćalo u nezdravu vezu i poslije požalilo.

Svjesna sam da je odlazak/prekid najbolje što sam mogla napraviti, ali svejedno me tu i tamo muči neki bolestan osjećaj nostalgije za onim lijepim trenucima (neovisno što su ružni bili toliko ružni da je postalo neizdrživo). Jučer sam prvi put došla u istinsku napast da mu se javim, ali ipak nisam posustala, niti želim to u budućnosti.

Ali me muči činjenica da mi može nedostajati netko za koga sam itekako svjesna koliko mi je štete nanio...

Pa moraš zadržat nivo mozga u glavi koji ti je rekao da se makneš od retardiranog nasilnika prve klase. A to kaj ti fali poneki sretan trenutak je zato je je prvi mjesec i ljudi su malo tužniji nego inače. Uglavnom budi sretna kaj si se rešila toga i kad ti dođe malo nostalgija u glavu opizdi sama sebi jedan šamar da se ortijezniš.

[wild rider7]

anica766 kaže:

Imam pitanje za osobe koje su izašle iz posesivne veze u kojoj je postojao bilokoji oblik nasilja. Kako ste se osjećali nakon prekida? Pročitala sam skoro cijelu temu, vidjela sam da se dosta ljudi vraćalo u nezdravu vezu i poslije požalilo.

Svjesna sam da je odlazak/prekid najbolje što sam mogla napraviti, ali svejedno me tu i tamo muči neki bolestan osjećaj nostalgije za onim lijepim trenucima (neovisno što su ružni bili toliko ružni da je postalo neizdrživo). Jučer sam prvi put došla u istinsku napast da mu se javim, ali ipak nisam posustala, niti želim to u budućnosti.

Ali me muči činjenica da mi može nedostajati netko za koga sam itekako svjesna koliko mi je štete nanio...

moje iskustvo je bilo relativno kratko i možda nisam previše mjerodavna, ali mogu samo reći: ustraji!

vjerujem da je lako posustati, jer obično su takvi (usudim se reći bolesni) odnosi intenzivni, emotivno prije svega i to povuče tu nostalgiju o kojoj govoriš.

ali tu nikada bolje ne bi bilo, ti ljudi si jednostavno ne mogu pomoći niti će se promijeniti preko noći i uvijek bi ti život oscilirao između 2 pola; gorkog i slatkog.

to je užasno energetski iscrpljujuće i vjeruj, od toliko ljudi na ovoj planeti zasigurno ima onih s kojima ćeš se osjećati dobro cijelo vrijeme, ne samo ponekad i imati ćeš više snage za hvatanje u koštac sa životnim izazovima.

dakle odjebi svaku daljnju pomisao i zauzmi se za sebe!

[anica766]

josuha kaže:

Pa moraš zadržat nivo mozga u glavi koji ti je rekao da se makneš od retardiranog nasilnika prve klase. A to kaj ti fali poneki sretan trenutak je zato je je prvi mjesec i ljudi su malo tužniji nego inače. Uglavnom budi sretna kaj si se rešila toga i kad ti dođe malo nostalgija u glavu opizdi sama sebi jedan šamar da se ortijezniš.

hvala ti ovo me baš nasmijalo što si napisao za prvi mjesec. sve u svemu, bolje da si sama opalim šamar kako bih izbjegla potencijalne šamare u budućnosti

wild rider7 kaže:

moje iskustvo je bilo relativno kratko i možda nisam previše mjerodavna, ali mogu samo reći: ustraji!

vjerujem da je lako posustati, jer obično su takvi (usudim se reći bolesni) odnosi intenzivni, emotivno prije svega i to povuče tu nostalgiju o kojoj govoriš.

ali tu nikada bolje ne bi bilo, ti ljudi si jednostavno ne mogu pomoći niti će se promijeniti preko noći i uvijek bi ti život oscilirao između 2 pola; gorkog i slatkog.

to je užasno energetski iscrpljujuće i vjeruj, od toliko ljudi na ovoj planeti zasigurno ima onih s kojima ćeš se osjećati dobro cijelo vrijeme, ne samo ponekad i imati ćeš više snage za hvatanje u koštac sa životnim izazovima.

dakle odjebi svaku daljnju pomisao i zauzmi se za sebe!

slažem se. nevjerojatno je koliko su takve veze iscrpljujuće i stresne, osjetiš olakšanje kada prođu, ali svejedno te tu i tamo uhvati taj neki čudni osjećaj nostalgije. sva sreća što postoji ova tema, baš mi je jako puno pomogla, em da osvijestim da imam problem, ali mi je dalo i snagu da to ostavim iza sebe, koliko god teško bilo

[Amorevirginali]

Automatski me u samom procesu upoznavanja osobe odbije posesivnost bilo koje vrste. Na banalnim stvarima se to lako da uociti. Npr. ne volim kad se fino ponasa prema meni, ali je grub prema drugim ljudima. Ako ima nalete bijesa zbog sitnica, npr. u trgovini..ako je impulzivan. Ako prigovara sto vam je poslao poruku prije sat vremena, a vi niste odgovorili odmah. Ako imate osjecaj da bih vas jednog dana mogao pocupati za kosu i mlatnuti. Ako propagira bilo koji oblik nasilja. Ako vam crpi energiju. Eto takve ja klasificiram pod moguce i vjerojatne nasilnike i od takvih - bjezim.

[rolandus]

wild rider7 kaže:

...
i upoznam njega. nešto mlađi. jak karakter. jako realan s 2 noge čvrsto na zemlji, s konkretnim životnim planovima. a istovremeno jako topal, osjećajan, brižan i pažljiv. rekao bi čovjek idealno.

Možda je istina puno prozaičnija, možda te kao stariju koku želio samo povaliti i odglumio sve što navodiš. Mislim uz dužno poštovanje, nije nerealno.

Ja sam u tim godinama na starije gledao kao na MILF-e ili na osobe sa greškom koje se nisu uspjele udati. Jbg, predrasude.

Inače općenito, jedno 5% populacije je problematično u bilo kojem smislu, a 1-3% vrlo problematično. Držim da je u odnosima ipak taj postotak veći kod oba spola i povećava se sa godinama starosti.

[wild rider7]

rolandus kaže:

Možda je istina puno prozaičnija, možda te kao stariju koku želio samo povaliti i odglumio sve što navodiš. Mislim uz dužno poštovanje, nije nerealno.

Ja sam u tim godinama na starije gledao kao na MILF-e ili na osobe sa greškom koje se nisu uspjele udati. Jbg, predrasude.

a gle...sve je uvijek moguće, nemoguće ući u tuđu glavu.
osobno ne znam što bi mene natjeralo da glumim tu neku ultranaklonost i posesivnost, ako mi je s nekime samo do seksa, ali to sam ja.
ja nisam tip od prebrzog emocionalnog zbližavanja, on je to htio. kao što je on bio taj koji je htio vezat se pošto-poto. rekao mi je da sam hladna. da ne znam voljeti i sličnih pizdarija.


uglavnom, lesson learned. gluma ili ne, posesivci nisu za mene, jer previše volim slobodu.

[TheSpy]

Amorevirginali kaže:

.. Na banalnim stvarima se to lako da uociti. Npr. ne volim kad se fino ponasa prema meni, ali je grub prema drugim ljudima...

Ja bih na ovo dodala i obrnuti odnos, kada je prema svima drugima divan i krasan, moze se prema partnerici odnositi bas suprotno. Izvana svima dobar, samo rijeci hvale, a kuci na dragoj lijeci frustracije i komplekse. To bi se, u narodu poznato, reklo: dobar je svima drugima osim svojoj zeni (i djeci). Imas ih koji su tako optereceni da ih narod voli, da su sa svima super i naj, nikome se zamjeriti i ne daj boze suprotstaviti iako te neko magarci, ali zato dodje doma i istresa se na djevojci/supruzi jer njoj jedino smije.

Sa ostatkom se slazem.

[Patkicakvakva]

U ime osjecaja zanemarila sam ono “ali”. Na pocetku je vecina toga bilo krasno, on je pazljiv, pravi planove o buducnosti, guguce, kad nismo skupa, pricamo satima na telefon. Ali, poceo me stalkati po drustvenim mrezama, istrazivati sve o meni. A onda su pocele i optuzbe, i ljubomora. Optuzivao me za stvari koje nikad nisam cinila, za ono sto sam cinila, uvijek je nasao nacin da ja ispadnem losa, da se osjecam nedovoljno dobrom. Svaki moj potez tumacio pogresno. Kad bih pricala s nekim muskarcem, optuzivao bi me da ga zelim zavesti i odvesti ga u krevet. Dok sam ja istovremeno tolerirala hrpu njegovih “prijateljica”. Kad je sve puklo, poceo me maltretirati, nazivati me usred noci, prijetiti, pojavljivati se nenadano pred kucom. Rekoh, poludio je od ljubavi, i cak sam bila spremna oprostiti. Ali nisam vise imala povjerenja, a on se vrlo brzo vratio na staro.
Sustavno je krenuo unistavati sve sto sam voljela i smatrala dragim. Odvojio me od prijatelja tracevima, blatio me pred njima. Kad to nije bilo dovoljno, onda je krenuo sa susjedima i poznanicima. Potpuno me unistio, toliko da ja nisam vise bila ja. Vise nisam zeljela zivjeti svoj zivot, prestala sam jesti, po cijele sam dane plakala. Osjecala sam se zarobljeno i silovano.
Nedavno mi je opet napravio problem. Jednostavno, vise nemam snage ni boriti se. Psihicki me totalno unistio, a sto se mene tice, mogao me jednako tako i ubiti, bolje bih prosla. Sad se potpuno sama pokusavam iscupati iz toga, nikoga na koga se mogu osloniti.

[Joshua]

Patkicakvakva kaže:

Sad se potpuno sama pokusavam iscupati iz toga, nikoga na koga se mogu osloniti.

Pa zakaj ne bi porazgovarala sa djelatnicima MUP-a ako baš momčić se voli pojavljivati pred tvojim stanom?

[Splicanka123]

Amorevirginali kaže:

Automatski me u samom procesu upoznavanja osobe odbije posesivnost bilo koje vrste. Na banalnim stvarima se to lako da uociti. Npr. ne volim kad se fino ponasa prema meni, ali je grub prema drugim ljudima. Ako ima nalete bijesa zbog sitnica, npr. u trgovini..ako je impulzivan. Ako prigovara sto vam je poslao poruku prije sat vremena, a vi niste odgovorili odmah. Ako imate osjecaj da bih vas jednog dana mogao pocupati za kosu i mlatnuti. Ako propagira bilo koji oblik nasilja. Ako vam crpi energiju. Eto takve ja klasificiram pod moguce i vjerojatne nasilnike i od takvih - bjezim.

dobra definicija, nadodala bi isfrustriranost, stalno prigovaranje, nesigurnost, optuzbe, omalovazavanje, vrijedanje, durenje za svaku pizdariju. Dodes do faze da prvo mislis sta ces reci jer ce ovaj to izokrenit protiv tebe, iniciranje svadi....

[RobinUd]

Iako je svim psihopatima sablona skoro ista, uspijevaju se na pocetku "prosvercati".
Romantika, dinamika, zaljubljenost.... sve su to okolnosti, koje zena (hm... ili muskarac) previdi na pocetku veze.

[Splicanka123]

da, jer su ujedno i sociopati, savrseno odglume osjecaje i na taj nacin manipuliraju zrtvom

[RobinUd]

Splicanka123 kaže:

da, jer su ujedno i sociopati, savrseno odglume osjecaje i na taj nacin manipuliraju zrtvom

Ima na onoj drugoj temi ("zivot u dvoje") jedan jaaaako poucan primjer...

[MissNextYear]

Rekla bi da ste se susrele sa jednim od graničnih poremećaja osobnosti.
Najdojmljiviji su narcisi ..o kako znaju zašarmirati odmah u startu..ali imalo zdravom mozgu se upali red alert nakon mjesec dva.
Najbolje je slušati sebe i kad se ne osjećaš dobro neko vrijeme a nema nekog opipljivog razloga na kojeg možeš pokazat prstom - znak je za prekid kako god znaš i umiješ.

[jukecro2]

MissNextYear kaže:

Najdojmljiviji su narcisi

Apsolutni slog!

Narcisi daleko znaju najviše zavesti, i uvući se pod kožu, te se u trenu kada shvate da su dobili dovoljno kontrole nad osobom, krenu pokazivati kakvi zaista jesu. A ako je druga strana blage prirode, narcis ga može uništiti kako psihološki tako i fizički.

A posesivna veza je danas nažalost česta stvar, zato prvi mogu reći da sam nakon veze od 5 i pol godina i dalje izuzetno pažljiv pri odabiru partnerice. Jer jednom proći taj pakao je dovoljno, dva puta mislim da bi čovjek morao biti ili glup, ili se jednostavno ne cijeni dovoljno...