Kako biti sretan? (i druga pitanja o sreći) [ZBIRNA TEMA]

[anelko]

Lako je misliti na sreću kao rezultat, ali sreća je i sila koja nas pokreće.

Jedan primjer: Dok sam definitivno zainteresovan za nalaženje načine za poboljšanje lične produktivnosti (bez obzira na to jesu li jednodnevni izlivi ili životni pokretači ili stvari koje ne biste trebali raditi svaki dan), vjerovatno je najbolji način da budete produktivniji samo da budete sretniji. Sretni ljudi ostvaruju više.
Lakše je reći nego učiniti ipak, zar ne?

Zapravo, mnoge promjene su jednostavne. Evo 10 utemeljenih načina da budete sretniji.
1. Vježba: 7 minuta moglo bi biti dovoljno

Mislite li da je vježba nešto za što nemate vremena? Razmislite još jednom. Pogledajte 7 minuta vježbanja spomenuto u The New York Timesu. To je vježba koja se može uklopiti u naš raspored.

Vježba ima tako snažan učinak na našu sreću i dobrobit da je učinkovita strategija za prevladavanje depresije. U studiji koju je citirala Shawn Achorova knjiga The Happiness Advantage, tri grupe pacijenata liječile su svoju depresiju lijekovima, vježbama ili kombinacijom njih.

Ipak, ne morate biti depresivni da biste imali koristi od vježbanja. Vježba vam može pomoći da se opustite, povećate snagu mozga, pa čak i poboljšate izgled tijela, čak i ako ne izgubite težinu.

Da: Čak i ako se vaš stvarni izgled ne mijenja, kako se osjećate u svom tijelu se mijenja.
Da ne kopiram sve, nastavak mozete pogledati na http://informator.com.hr/kako-biti-sretan/

[Ivchy26]

hanas kaže:

Kako biti sretan, kako se neopterećivati glupostima, kako biti zadovoljan, kako se riješiti straha...kako živjeti kao da ti je svaki dan posljednji i kako uživati u malim stvarima? Recite mi molim vas jer ja stvarno ne znam biti sretna ni kada uistinu trebam biti sretna. Ubit će me ovo mučenje, strah i nezadovoljstvo.

Sjećam se svoje situacije ko danas.
Bilo je neko predblagdansko doba, mene je uhvatila neka depra. Ništa me nije veselilo, ni kava sa frendovima, ni Shopping,ni darovi, bila sam solo, sve mi je bilo teško i išlo na živce. Sve me živciralo.
Kako je bilo zimsko doba, pao mi je imunitet i navukla sam na sebe teški bronhitis.
To me toliko shrvalo,iscrpilo i bacilo u krevet, da sam molila Boga samo da ozdravim što prije i da mi ništa neće biti teško.
Svi "problemi" su mi se činili minorni.
Meni je to bila dovoljna lekcija da se pokrenem. Čim sam ozdravila i vratila energiju počela sam se suočavati sa problemima koji mi naspram one moje bolesti više nisu bili tako veliki. I počela sam se posvećivati svojim istinskim željama jer sam osvjestila da nikad neznam kada će tko otići i kada će te život zaustaviti.

Kažu zdrav čovjek ima tisuću želja, bolestan samo jednu.

Ljudi su obično nesretni jer neznaju što žele od života. Kada postaviš jasne ciljeve ili kada te sila na to natjera, ne filozofiraš nego jednostavno si sretan da živiš.

Tvoje stanje je normalno, samo se potrudi da ne bude trajno tako. Uhvati se u koštac sa onim šta te muči.

[Loui]

Ja se pitam dali bi ljudi koji su nesretni i imaju probleme i anksiozni su i tmurni da dobiju na lotu 500 miliona kn jel bi odmah ozdravili i bili sretni bar privremeno ili bi i dalje bili u banani samo doduše na yahti usidrenoj ispred Miami beacha a paluba puna rasnih plavuša i kreolki mulatkinja jastog na roštilju dom perignonom se poljavaju po guzi
Odnosno dali pare rješavaju svaku depresiju ili tu ni pare ne pomažu

[Kukulkan]

kako kome
nisu svi isti

mene "izljecilo" nebi, ali bi 90% toga rijesilo i samim time puno pomoglo
ovisi samo koliko ti sirok horizont, jer s hrpom para mozes i hrpu toga napraviti/vidjeti/prozivjeti

[Ivchy26]

Mislim da puno ljudi danas ne živi svoj život.
Bombardirani smo člancima kakav bi nam život trebao biti, slike idile sa društvenih mreža također pridonose tome. Konstantne usporedbe, ganjanje tuđih ideala iscrpljuje i krade energiju.
Treba sjesti sam sa sobom, odlučiti što želiš (jasni ciljevi) i ići ka tome.

Nekome je sreća putovanje na Tajland, nekom drugom će biti miran kutak na nekom selu u Hr. Nekoga veseli nova modna kolekcija, nekog drugog kava sa prijateljem.
Svi mi imamo drugačiju definiciju sreće.

[avelina]

Kad zavolis sebe, tj kad naucis voljeti sebe.

[Kukulkan]

to je egoizam :P

[Splicanka123]

hanas kaže:

Kako biti sretan, kako se neopterećivati glupostima, kako biti zadovoljan, kako se riješiti straha...kako živjeti kao da ti je svaki dan posljednji i kako uživati u malim stvarima? Recite mi molim vas jer ja stvarno ne znam biti sretna ni kada uistinu trebam biti sretna. Ubit će me ovo mučenje, strah i nezadovoljstvo.

Tesko je dati formulu srece, ali ja cu ti odgovoriti i ici od sebe, nadam se da ce ti bar malo dati smjernice ili da bar pokusas.
Prvo sama sa sobom sjedni i porazgovaraj, sta volis, sta te nasmijava, sta zelis...sve to mogu biti male stvari, obicno to one i jesu, i najljepse su i cine sretnim svakog a i skoro su besplatne.

To moze biti os setnje uz more do putovanja u egzoticne zemlje, sve sta je u biti ostvarivo..tada si postavi cilj i kreni u ostvarenje.
Jednostavno je, samo radi sta te istinski veseli.
Ja sam pronasla zadovoljstvo u treninzima, setnjama prirodom, druzenje sa iskljucivo pozitivnim ljudima, pruzanju ljubavi i pomaganja zivotinjama.

Budi zdravo sebicna

[svjpromatrac]

kada ne moraš više razmišljati o novcu, e to je ogromna sreća

[avelina]

Kukulkan kaže:

to je egoizam :P

Prvo se nauci smijati, pa voljeti sebe, pa neka bude egoisticno do bola, samo neka je okusiti taj osjecaj srece.
Plus ovo sto je svjpromatrac napisao
Mislim da su tada i osmjeh i sreca donekle potpisani

[mantisa]

Loui kaže:

Ja se pitam dali bi ljudi koji su nesretni i imaju probleme i anksiozni su i tmurni da dobiju na lotu 500 miliona kn jel bi odmah ozdravili i bili sretni bar privremeno ili bi i dalje bili u banani samo doduše na yahti usidrenoj ispred Miami beacha a paluba puna rasnih plavuša i kreolki mulatkinja jastog na roštilju dom perignonom se poljavaju po guzi
Odnosno dali pare rješavaju svaku depresiju ili tu ni pare ne pomažu

Mozda neko vrijeme, a onda bi euforija popustila i.postali bismo opet oni stari mi.

[implosive]

Kreni sa drugom rukom koja drži šalicu kave.

[Ivchy26]

Ja znam ljude koji imaju sve pa su nezadovoljni.

[martin007]

Onaj tko se rodio sretan :klap: taj ima sreće :klap: to je zadano sudbinski
Nema tu psihoterapije i te spike , to je kratkog vijeka sreća je sudbinski zadana ili nije - razloge zašto netko je a netko nije ? niko ne zna

[petarthepetar]

Ono kad se pitaš to isto pitanje pa naiđeš na taj forum...Ja sam završio fakultet koji ne volim, nisam to gotovo ni radio, a ne znam što bih, uskoro ću 30 godina i imam osjećaj da su mi godine prošle u ništa, znam da sam kukavica i živim u strahovima...Volim pisati, ali od svih strahova imam blokadu. Kad sam završio fakultet sanjao sam da ću putovati i pisati, a godine su prolazile i ja se nisam micao...Plus najgore mi je kad me uhvati anksioznost, mene i najmanja doza anksioznosti paralizira. Znam da je nezahvalno kukati i da sam si sam kriv, ali jednostavno ne znam kako da se pokrenem i kako da zauvijek prekrižim taj fakultet i započnem s nečim drugim jer se osjećam da sam prestar...svi oko mene imaju 22, 24 godine, a ja 29 i nisam nigdje...

[-skyfall-]

Mogu se sjetiti osjećaja sreće, toliko živopisno, čak i mirisa i okusa kojeg povezujem s srećom, ali više ne mogu osjetiti taj osjećaj.


Poslano sa mog PRA-LX1 koristeći Tapatalk

[descender]

-skyfall- kaže:

Mogu se sjetiti osjećaja sreće, toliko živopisno, čak i mirisa i okusa kojeg povezujem s srećom, ali više ne mogu osjetiti taj osjećaj.

A "nesreća" tog "informacijskog tipa"? Informacija je i dalje postojeća, koncept i dalje memorijski prisutan i moguće sasvim smislen, no ("kako ne biti nesretan") podražaja, osjeta osjećaja više nema? Ili možda ipak...

[-skyfall-]

Zašto je tako lako biti nesretan, a tako teško sretan. Prvo dođe gotovo spontano, a za drugo treba trud, rad i nekad teške promjene...

Poslano sa mog PRA-LX1 koristeći Tapatalk

[Sedma od Tri]

Ja se bojim biti sretna, jer mi se tad dogodi neko poveće sranje.

[Dragan]

-skyfall- kaže:

Zašto je tako lako biti nesretan, a tako teško sretan. Prvo dođe gotovo spontano, a za drugo treba trud, rad i nekad teške promjene...

Poslano sa mog PRA-LX1 koristeći Tapatalk

Jednom sam krenuo kocijama do svoje ljubljene.
Naisla neka nizbrdica, konji podivljali i izgledalo je da mi nema spasa.
I tako dok se molih raznim bogovima, ukljucujuci psiholoskim, inercija (materije) cini svoje.
Propast mi izgledase neizbezna.

Tek u nekom trenutku, postadoh svestan da nema kocijasa, koji bi upravljao i prihvatih se uzda.
Nisam ni pokusao prejako ih povuci, jer bi tek onda sve otislo vragu, ali nisam ih ni drzao prelabavo.
Nakon nekog vremena situacija se smirila i mogao sam nastaviti svoj put.
Nedugo potom naidjoh na uzbrdicu i opet je sve izgledalo veoma tesko, gotovo nemoguce, jer je zakon inercije opet delovao.
Morao sam cak da izadjem iz kocije i povucem zajedno sa konjima.

Na kraju ipak uspeh da dodjem do svoje drage. Izadjoh iz kocije i nezno je zagrlih.

I ako nismo umrli, zivimo jos uvek srecno zajedno.