Vršnjačko nasilje u školi - kada i kako reagirati/dijete, roditelj, škola....

[Elica Page]

samomama2 kaže:

Ja nemogu vjerovati da se na taj, non šalantski način priča o bullyingu .
HALOOOO , što se najgore može dogoditi?
Dobit će malo batina pa će se malo iščeličiti???
Većina vas, ne samo da izjednačuje žrtvu i zlostavljača nego čak se nekako više simpatizira druga strana.
Ja neznam više ko jee tu lud.
(

Potpuno krivo interpretiraš i izvrćeš vrlo jasno napisane postove, nitko ne brani zlostavljače, dapače većina ljudi ovdje kaže da se dijete mora obraniti od zlostavljača i da je dužnost i odgovornost roditelja da ga odgaja i nauči kako se u životu postaviti. Možda ti se ti savjeti ne sviđaju, ali si pogriješila ako si došla ovdje i očekivala da ćeš čuti ono što bi ti htjela, pa kad se to nije dogodilo, krenula si izvrtati tuđe riječi i napadati.

[ZgSash]

samomama2 kaže:

I ja sam izgrebla tipa tako po licu da mu je mjesecima ožiljak bio vidljiv jer me dirao
po dupetu,sisama a pokušao i još jedno zabranjeno mjesto.
Nakon toga je bilo malo mira.
I? sad sam pametniji roditelj ili ostajem i dalje idiot što tražim da odrasli odrade svoj posao i ne zatvaraju oči pred zlostavljanju.
Svi mi imamo svoja iskustva i ispod prosječnoj inteligentnoj osobi je jasno da ako natučeš koga,taj će se prebaciti na drugoga. Super, ti si se riješio brige a onaj drugi,ko ga šljivi.
I dalje,ne ulazi u mozak da smo svi različiti i nisu svi snalažljivi i borbeni koliko god mi to htjeli. I dalje ,zagovarate nasilje kao odgovor na nasilje a za ove druge,koji to ne mogu, nisu u stanju,jednostavno su takvi-hebiga, tko im kriv kad imaju roditelje idiote.
(nasilnici imaju divne roditelje, svi će u sabor nakon školovanja)

a cuj, po meni si idiot roditelj
ne mislim to kao uvredu, nego kao opis roditelja koji se previse zastitnicki postavlja i ne dozvoljava djetetu odrasti
a lijepo i sama kazes, kad je tebe netko pokusao primiti za picku - reagirala si
sad si kazes pametnija? sto bi napravila?? kikotala se? rekla mu da to nije lijepo?
njemu je lijepo

svi su u stanju braniti se, barem do neke mjere, ali ti nisi u stanju cuti i shvatiti sto ti se govori
uostalom, sto bi ti htjela od skole, da dva tajna agenta prate tvog sina 24/7??
shvati, bulliyi postoje jer drustvo ne zeli rjesavati problem
jer drustvo ne zeli rjesavati problem, skoli su ruke vezane
ergo, ostaje da ce se netko sam izboriti za svoje mjesto pod suncem i u drustvu, ili ce taj netko jednostavno propasti
i ma koliko to tebi nevjerojatno zvucalo, da, prije ce ti nasilnici u sabor nego netko tko nije sposoban zivjeti u svijetu kakav jest i izboriti se za sebe
ili ti mislis da je politika nesto njezno i fino??
i ne , ne govorimo ovdje samo o fizickoj obrani, nego prvenstveno o samopuzdanju, iz kojeg se onda rada i stav i uklanja blokada pa zlostavljani moze i odgovoriti, a tek onda na kraju se postavlja i pitanje i mogucnost obrane svog fizickog integriteta

ne utvaram si da ce ista od ovdje izrecenog proci kroz zid izmedu tvojih usiju, ali eto, receno je i ostat ce zapisano, ako se jednom budes nasla necemu cuditi

imam osjecaj da ti sebe i svoj zivot smatras neuspjehom, pa si onda sukladno tome i svoje dijete ucinila invalidom, kao da mu nije dovoljno problema ovo kaj vec ima

[ZgSash]

gargamišamel kaže:

naravno da je nasilje neprihvatljivo o čemu se masu puta pisalo na ovom pdf-u, no isto tako većini ovdje je neprihvatljiv i sam čin trpljenja nasilja i smatraju kako je sasvim legitimno obranit se u takvoj situaciji, pogotovo kada sustav zakaže.
da li ti je sada lakše?

to jako lijepo zvuci i politicki je korektno
ima samo jedan majusni problem: nije istina

mi jesmo itekako nasilna i invazivna vrsta, nismo slucajno zalutali na vrh hranidbenog lanca
negirati vlastitu prirodu je siguran nacin za uciniti stvari losijima nego sto jesu

[Elica Page]

MonotypeCorsiva kaže:

Mene sad zanima, ako ne odgajate vlastitu djecu da ne brane sebe same, znači li to da ih odgajate da ne brane ni druge?

......
Nulta tolerancija na nasilje meni znači između ostalog i da neću tolerirati da se netko odnosi nasilno prema meni. Nisam fizički jaka, em sam žena, em sam slabašna, em mi je vrhunac sportskog života bilo trčanje ujutro na bus u školu pa mi opcija fizičkog uzvraćanja nikad baš nije bila opcija, ali možeš se branit i riječima i stavom, čak i ako si mršava curica s pepeljarkama.
.......
Nažalost, ove priče u kojima jedno te isto dijete biva žrtvom vršnjačkog nasilja od vrtića do srednje škole meni bi upućivale na činjenicu da je neko od uputstva koje se dalo djetetu kako se nositi sa sukobima očito krivo. Ako "ignoriraj nasilnika" nije palilo u vrtiću, nije palilo u osnovnoj školi, zašto očekivati da će paliti u srednjoj školi ili na faksu ili na poslu ili u umirovljeničkom domu?

I meni je ovo zanimljivo, kako će dijete koje se ne zna obraniti niti zauzeti za sebe uspjeti obraniti drugo dijete??? Za obraniti se sebe ili nekoga treba imati stav i samopouzdanje.

I ne priča se samo o udarcima, govorimo i o verbalnom nasilju koje često puta ostavi i dublje posljedice od fizičkog. Mislim da je upotreba fizičke sile zadnji korak, nasilnika se može zaustaviti i suprostaviti mu se i verbalno, jer najčešće sve i počne verbalnim provokacijama.

[MMovca]

samomama2 kaže:

problem je i u mom sinu što je osjetljiviji,manji,mršaviji i ima disklesiju,poremećaj pažnje,
što sam ga ja rodila takvog, što tata nije mario već ga još potkopavao,u mojim problemima,u tome što smo mi roditelji proživljavali u djetinjstvu, u društvu koga zaboli ona stvar za sve koji odskaču na bilo koji način,u instituciji koja bi ga trebala učiti nečemu a samo ga udara još jače...... u bogu i jarcu ( da, meni bog počinje sa malim slovom).

Uzroka ima tisuću ali svaka je dobra da se djeca iživljavaju nad drugima ( iz tisuću njima poznatih uzroka i razloga)

Ajde,nek se poredaju svi, pa nek krenu po redu-
moj sin je kriv i sad sa dušom na miru slobodno ga mlatite. On vam neće uzvratiti jer
nema za to oružje. Jer ima mamu za idiota koja, ako je u mraku napadne izbacivač iz klubova, rađe će pokušati pobjeći što brže može, nego se suočiti sa grdosijom....
jer gle vraga, razum mi govori da mogu biti uz put i silovana a da "junački partizani" su daaavna prošlost

Evo izvora tvog problema.

Ti ne da nisi prihvatila svoje dijete takvim kakvo jest, nego pasivnom agresijom prema sebi, a onda i prema njemu (osjeti on to) djeluješ na način da ste sami i ostavljeni, jadni i nemoćni, nemate mehanizme, oružja.

Ej, probudi se, jebote, neće ti nitko dati jebeno oružje u ruke, neće ti nitko nacrtati mehanizme, ni doktor, ni trener, ni psihijatar, ti si ta koja te mehanizme i oružja moraš imati i prenijeti.

Da, razgovarat ćeš sa stručnjakom, psihijatrom, psihologom, doktorom, trenerom, učiteljem, ali oni ti neće ništa usaditi, oni će ti POKAZATI, a ti moraš sebe osnažiti, a onda i svoje dijete, za preuzimanje boljih obrazaca.

Ti svoje dijete gledaš kao oštećenu robu, i zaista je teško boriti se s disleksijom, ali ne tako kao prije, i ne znači nužno da cijeli život moraš biti žrtva vlastitog porođaja, zajedno sa djetetom.

samomama2 kaže:

Ma odite s vragom... pa taman ban pokupila.
Zato se i događa to što se događa po školama, da raste stopa samoubistva kod djece i to sve mlađeg uzrasta.
Hebali vas snovi i ideali.
Meni nije bio san da dijete ima poteškoće koje je dobio rođenjem,da je to grijeh zbog čeka mora ispaštati cijelo djetinjstvo. Ali ujedno je to samo dio odrastanja.
Hvala svim nasilnicima što omogućavate da moje dijete uči uz vašu pomoć.:klap:

NO comment

Ti sama svoje dijete maltretiraš govoreći čak i ironično da je njegova disleksija grijeh.

samomama2 kaže:

Pa ne bi odmoglo da bar netko kaže kako je nasilje neprihvatljivo, bar mi malo lakše pri srcu i ne odskačem toliko
Ovo drugo sve stoji, a crveni se alarm već pokvario.
U prvom srednjom napokon je odahnuo jer je atmosfera u razredu bila jako dobra.
Počeo je dobijati želju za učenjem, imao dobre ocjene,nisam kompliirala i tražila I.P što mu po zakonu pripada, važno mi je bilo da mu nije tolika muka ići u školu.
ove godine,prijatelj se prebacio u gimnaziju a došla su dva nova učenika-jedan pao razred, drugi se prebacio iz druge škole.
Naglo izgubio volju za sve,nizaju se loše ocjene, profesori kritiziraju i prijete zbog sve dužih odsustva (opravdanih ali...) da će morati dati sve predmetne ispite,i on od malo,odbija odlazit u školu. Nije jedan koji ih tlači nego grupica koju predvodi ovaj koji je pao razred

I dodatno mu otežavaš život mučeći ga u sustavu u kojem nema šanse jer su pametniji ljudi od tebe uočili da IP može pomoći i uvelike preokrenuti proces obrazovanja, a TI nisi bila dovoljno snažna i za njega i za sebe da to tražiš na vrijeme, nego si se zagrijala činjenicom da se u nekom momentu uklopio pa je bio sretniji. Misliš da će uvijek imati nekoga tko ga može učiniti toliko sretnim da ga potakne i na lakše svladavanje gradiva i obveza? Misliš da će ga kolege na poslu tetošiti jer će pokazivati svoju dijagnozu i zahtijevati sućut?

Pa vlastita mater nema za njega suosjećanja i krivi cijeli svijet za nešto što nema krivca. Ti si ogorčena i ljuta tko zna na što, vjerojatno na cijeli svoj život i činjenicu da te baš neće, pa čak nisi mogla dobiti ni neproblematično dijete... Mislim... ima nas koje je život gazio kao mrave, ubijao nas bacačima plamena, tukao, zatirao, nisi sama na ovom svijetu sa svojim problemima, samo si sama u rješavanju tih problema, kao i svi mi ostali.

Pomoć može doći, ali je treba znati i prihvatiti. I tu si sama.

Uostalom zašto ne pokušaš s plivanjem, dobro je za cijelo tijelo, razvija koordinaciju i motoriku, to sve može pomoći i s disleksijom, a nije borilački sport.

[Smart_bitch]

samomama2 kaže:

užasno ljutiti što nitko ne spominje NULTU toleranciju na nasilje već samo, kako se nasilje riješava nasiljem.

NULTA tolerancija na nasilje.

Evo, spomenuto.

A sad ti meni reci, šta je tebi nulta tolerancija na nasilje? Shvaćaš li ti da je dio te nulte tolerancije na nasilje obrana od njega?

Da sam ti dijete zadnjoj bih ti išta povjerila.

[MonotypeCorsiva]

Elica Page kaže:

I meni je ovo zanimljivo, kako će dijete koje se ne zna obraniti niti zauzeti za sebe uspjeti obraniti drugo dijete??? Za obraniti se sebe ili nekoga treba imati stav i samopouzdanje.

I ne priča se samo o udarcima, govorimo i o verbalnom nasilju koje često puta ostavi i dublje posljedice od fizičkog. Mislim da je upotreba fizičke sile zadnji korak, nasilnika se može zaustaviti i suprostaviti mu se i verbalno, jer najčešće sve i počne verbalnim provokacijama.

Ne znam, pogotovo zato jer samomama2 očito na neki način zamjera djeci koja ne reagiraju i dozvoljavaju to verbalno i fizičko nasilje nad njenim sinom. Kako očekivati da netko verbalno ili fizički brani drugoga ako ne može ili neće verbalno ili fizički braniti sebe?

Meni nikad nisu bili jasni oni ljudi koji mogu stajati sa strane dok netko vrši nasilje nad nekim drugim i držat se kao da to nije njihova briga. Jednom sam bila u čekaonici u ordinaciji gdje je tip u nekim pedesetima napao ženu u četrdesetima da je debela glupa kravetina jer je slučajno stala na krivo mjesto u redu. Bilo je grozno koliko odraslih ljudi je zainteresirano promatralo vlastite cipele dok je on ženi u facu vikao odvratnoće. Ne prestaje nasilje kad izađeš iz srednje škole. Osobu s mentalitetom žrtve mogu maltretirat na poslu, u čekaonicama, u tramvaju, može bit jedina koja može pomoć drugoj slabijoj osobi koju maltretiraju - kako će obraniti sebe ili druge u tim situacijama ako je paralizirana strahom i nema samopouzdanja da reagira? Koje će sastanke s kojim stručnim osobljem sazvat njegova mama kad ga budu sprdali na radnom mjestu?

Zato se dijete uči boljim mehanizmima od "ignoriraj", ako "ignoriraj" evidentno ne pali. I super si ovo napisala da se nasilnika može zaustaviti i suprotstaviti mu se verbalno i da je fizičko nasilje zadnji korak. Upravo to je ključno. Nitko ovdje ne zagovara da samomamin2 sin natambura djecu koja ga dave, da si napumpa mišiće i krene ih sve redom šamarat. Al mora se naučit izborit za sebe, a to nema veze s veličinom, mišićima i fizičkom snagom.

MajaMama kaže:

Evo izvora tvog problema.

Ti ne da nisi prihvatila svoje dijete takvim kakvo jest, nego pasivnom agresijom prema sebi, a onda i prema njemu (osjeti on to) djeluješ na način da ste sami i ostavljeni, jadni i nemoćni, nemate mehanizme, oružja.

Ej, probudi se, jebote, neće ti nitko dati jebeno oružje u ruke, neće ti nitko nacrtati mehanizme, ni doktor, ni trener, ni psihijatar, ti si ta koja te mehanizme i oružja moraš imati i prenijeti.

Da, razgovarat ćeš sa stručnjakom, psihijatrom, psihologom, doktorom, trenerom, učiteljem, ali oni ti neće ništa usaditi, oni će ti POKAZATI, a ti moraš sebe osnažiti, a onda i svoje dijete, za preuzimanje boljih obrazaca.

Ti svoje dijete gledaš kao oštećenu robu, i zaista je teško boriti se s disleksijom, ali ne tako kao prije, i ne znači nužno da cijeli život moraš biti žrtva vlastitog porođaja, zajedno sa djetetom.

Samomama2, pročitaj ovo još pedeset puta ako treba. Neće ti sjest prvi put i mislit ćeš da MajaMama sere i da nisi ti takva, al čitaj dalje dok ne skužiš koliko je ovaj post dobar i koliko je u pravu. Iz svega što si napisala ovdje čini mi se da je to jedini način.

[Retra]

samomama2 kaže:

U situacijama nasilja među vršnjacima iznimno je važno naglasiti djetetu koje je žrtva nasilja kako ono nije ni na kakav način odgovorno niti krivo za ružne postupke drugih ljudi.

Oni koji su nasilni odgovorni su za svoje ponašanje, te trebaju snositi prikladne posljedice. Odrasli ne bi smjeli tolerirati nasilje među djecom, makar im se činilo kao obična dječja igra.
Trebalo bi potaknuti kod djece (i žrtava nasilja i onih koji čine nasilje) prihvaćanje različitosti među ljudima te razvijanje socijalnih vještina za mirno rješavanje sukoba.

Marija Krmek, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Argetinska 2

Slažem se s cijelim citatom. S aspekta osobe koja je u djetinjstvu prošla nasilje, kasnije i sama bila nasilna i na kraju volontirala sa žrtvama obiteljskog nasilja, mogu samo potvrditi da žrtva ne snosi krivicu i da je krivica na nasilniku kojeg treba prokazati i kazniti.

I slažem se da nasilje ne bi smjelo biti odgovor na nasilje, već bi institucije trebale imati svoje predstavnike na svakom uglu koji bi iskočili već pri prvom koraku nasilja i odmah pokrenuli postupak resocijalizacije nasilnika kojom bi mu se pomoglo da bijes drži pod kontrolom i psihoterapijom riješi uzroke koji u njemu stvaraju poriv ka nasilju.

Vidiš da sve to skupa stoji na "trebalo bi".

Ponavljam, žrtva nije kriva za nasilje i ovime što pišem u nastavku nimalo ne sugeriram krivicu žrtve zato što je prebijana ili zlostavljana.
Postoji mehanizam žrtve koji ljudi razviju kroz život, bez da ih itko sustavno zlostavlja, oni ljudi što imaju višak kg i za to krive roditelje jer su ih naučili na slatko ili nikada nisu završili fakultet i za to krive baš onog profesora koji ih je sabotirao ili se ne mogu zaposliti jer je država takva kakva je, a ako se zaposle nikada ne mogu napredovati jer ih šef mrzi, a kolege sabotiraju.

Svi oni kronično ogorčeni ljudi se vrte u mentalitetu žrtve, zapravo idu linijom manjeg otpora kroz život jer se ne usude izaći iz svoje comfort zone, samo nalaze opravdanja i okrivljuju druge za sovje propuste i neuspjehe, a istina je da sami nemaju muda trgnuti se i pokrenuti.

Svi mi imamo odgovornost za svoje živote i nekad, da bi se osoba trgnula i pokrenula, dovoljno je da se prepozna u opisu mentaliteta žrtve. U protivnom može proživjeti cijeli život radeći od sebe žrtvu i zaraziti istim mentalitetom one koji se u nju ugledaju... svoju djecu.

[chocolatecookie]

Drvljenje po krivici nasilnika isto je glupo i neproduktivno, da sustav funkcionira kako spada i taj bi nasilnik imao manje toga za što bi bio kriv.

Ali, priče o sustavu imaju smisla kad se priča o sustavu. Kad si majka konkretnog djeteta koje je kronično maltretirano, izvučeš glavu iz guzice, onda ne pričaš o sustavo nego prestaneš biti najveća žrtva joj jebemti kud baš meni dijete s teškoćama cijeli svijet je protiv mene jebem te živote, i uznastojiš djelovati tako da pomogneš svom djetetu, umjesto da svoju žrtvastost hraniš njegovom i da ga učiš jadnosti i bespomoćnosti i kako on ne može ništa i potpuno je bespomoćan u svom vlastitom životu jer sustav ne valja i život ne valja i tu se ništa ne može do li plakat nad vlastitom bijednom egzistencijom.

MonotypeCorsiva kaže:

I iskreno, točno se sjećam da je tata bio ponosan na mene.

Meni je cijela obitelj bila ponosna kad sam nalemala malog krelca koji je zaključio da bi mogao nalemati on mene jer mu je tako puhnulo, i meni je i tada i sada to normalna reakcija. "Tsk tsk, nasiljem se ništa ne rješava, i što si sad napravila, drugi put neće tući tebe nego nekog drugog, trebalo je promijeniti SUSTAV, tužiti mu roditelje, školu, državu i dragog boga" bila bi mi dosta poremećena reakcija.

[samomama2]

Kad sam podigla temu ,bila sam ,malo je reći van sebe.
Došla sam izbaciti iz sebe što mi se nakupilo, u kratko vrijeme dogodile su se više
negativnih događaja koje je rezultiralo buru eksplozije u meni.
Ne želim više odgovarati, uvjeravati,opisivati nit tražiti razumjevanje a konkretnu pomoć nisam ni očekivala.

Cijeli život sam se borila protiv zlostavljača svih vrsta i ne mislim ni sad prestati.
Čeličiti svoje dijete ali zahtjevati bogami i sankcije za huligane koji su stup našeg društva i da, sutra će sigurno biti u politici.
Ostala sam samo jako zatečena,nisam mogla ni sanjati da većina vas razmišlja...kako razm išlja i da je ova chokolatina izjava:

Drvljenje po krivici nasilnika isto je glupo i neproduktivno, da sustav funkcionira kako spada i taj bi nasilnik imao manje toga za što bi bio kriv.
kratki sadržaj svega rečenoga.

L.P

[Dodagoda]

Naći se u situaciji da ti je dijete meta nasilnika je strašno frustrirajuća. Mi smo na početku 2. razreda imali jednu epizodu pa sam bila van sebe-mogu misliti kako je to proživljavati iz dana u dan.
S druge strane potpuno shvaćam sve ove koji kažu:UZVRATI! jer na žalost sve škole imaju nultu stopu tolerancije a prepune su nasilja kako fizičkog tako i psihičkog. Nasilnici su različitih profila: od zanemarene djece koja su i sama u većini slučajeva maltretirana od nekoga, preko djece koja su inače u redu ali su upala u loše društvo pa takvim nasiljem nešto dokazuju do "priviliegirane" djece koja se na taj način iživljavaju na ostalima pokazujući da su nedodorljivi.... ima svega i to je strašno ali najviše boli kada si žrtva svega toga.Još više boli kad ej žrtva tvoje dijete. A sustav je strašno spor i prođu tjedni, mjeseci pa i godine takvih zlostavljanja dok se nešto pokrene. Istina je da treba raditi na ukupnoj svijesti društva o neprihvatljivom ponašanju no u društvo nam je općenito poremećen sustav vrijednosti pa tako ima utjecaja i na ovu temu. Ja svog sina učim kako da se ponaša u slučaju da ga netko na takav način maltretira i nadam da će postupiti tako dođe li do toga. Učim ga da nasilniku jasno da do znanja riječima da se NE SMIJE tako ponašati i da odmah kaže učiteljici i nama doma. Ako se događaj ponovi sa istom osobom, kažem mu da opet sve odradi po protokolu ali ako se ponovi i treći put-kažem mu nek uzvrati i nek uzvrati svaki put poslije. On bi najrađe uzvratio odmah, ali učim ga da stvari rješava onako kako je predviđeno u sustavu, ali ne dozvoljavam da mu sporost sustava naruši samopouzdanje. Vjerujem da su ovako mislili i ostali koji su rekli: nek uzvrati... evo konkretna situacija sa djeteom prijateljice: mali je bio maltretiran od strane jednog dečka i prijateljica je sve odradila po protokolu, čak je odrađeno i sučeljavanje-sve skupa je trajalo preko mjesec dana, no nasilnik je još više pojačao maltretiranje uz riječi idi plači mamici meni ionako ne mogu ništa(doslovno tim riječima). Taj zadnji put mali nije otišao mamici nego susjedu iz viših razreda koji je malo grublje "popričao" sa nasilnikom i sve se smirilo. nasilnik je inače iz problematične obitelji na sve opomene i molbe, mama je odgovorila da ona tu ne može ništa i tu je priča završila. Kolegica sa posla je svojeg malog na kraju prebacila u drugu školu i još 2 godine s njim išla kod psihologa jer je djetetu toliko bilo narušeno samopouzdanje. Malome ej nasilnik utjerao toliki strah u kosti da je trpio zlostavljanje punih godinu dana da nikome ništa nije rekao.Roditelji su vidjeli promjene ali nikako nisu mogli isčupati iz njega što se događa. Tek kad mu je nasilnik razbio nos jednom prilikom pa je završio u bolnici-tek tada su reagirale i kolege iz razreda i priča se odmotala.Naravno da su poduzete sve mjere ali nasilnik je maloljetan i tu se nije moglo puno napraviti, rađe su sina onda maknuli iz te škole.
Takvih priča ima još na stotine a neveći problem na kraju leži u roditeljima i obiteljima iz kojih nasilnici dolaze a budući da su u većini slučajeva maloljetni dok dođe do nekih kazni prođu i godine a žrtvama je nanesena ogromna šteta.

Eto,ja se raspisala jersusjećam s tobom, srce mi se stegne kad samo pomislim da moje dijete proživljava što i tvoje ali moraš se boriti svim raspoloživim sredstvima. Roditlji nasilnika se uglavnom čudom čude i ignoriraju situaciju(čast rijetkim izuzecima) a roditelj žrtve je onda taj koji mora voditi bitke sa vjetrenjačama jedino se ne smije pomiriti sa situacijom i čekati "da prođe".

[Padrone]

Dodagoda kaže:

Taj zadnji put mali nije otišao mamici nego susjedu iz viših razreda koji je malo grublje "popričao" sa nasilnikom i sve se smirilo.

ovo je po meni odlicno rjesenje, pod uvjetom da djete ima starijeg prijatelja u skoli

moj sin je imao problema u vrticu di ga je jdan klinac uzimao na zub i znao lupiti i sl, a moj mali nije vratio jer smo ga ucili da se nije lijepo tuci

e kad sam jednom dosao po njega i on je imao ugriz na ruci onda sam pred pedagogicom rekao malom: slijedeci put kad te XY lupi, opali ga iz sve snage nazad

psihologica i teta su mi naravno rekle da krivom ucim dijete
od drugog dana kad je dobio po "lampi" XY nije taknuo mog sina


sad je stariji (i dalje je to ispod 10g), trenira karate i thai box, i imao je problem jer su ga neki klinci u skoli znali zezat ili lupit pa pobjec, a on nije vracao jer su a) manji od njega i b) zabranjeno se tuci van doja/ringa

kad sam mu objasnio (u suradnji s trenerima) da je u redu obraniti se i po potrebi uzvratiti udarac, naglo je sve prestalo

********
zakljucak, nulta stopa nasilja - da, al najcesce fizicko uzvracanje nazad rjesava problem

bar u mojem slucaju

[samomama2]

Dodagoda kaže:

Naći se u situaciji da ti je dijete meta nasilnika je strašno frustrirajuća. Mi smo na početku 2. razreda imali jednu epizodu pa sam bila van sebe-mogu misliti kako je to proživljavati iz dana u dan.


.... evo konkretna situacija sa djeteom prijateljice: mali je bio maltretiran od strane jednog dečka i prijateljica je sve odradila po protokolu, čak je odrađeno i sučeljavanje-sve skupa je trajalo preko mjesec dana, no nasilnik je još više pojačao maltretiranje uz riječi idi plači mamici meni ionako ne mogu ništa(doslovno tim riječima). Taj zadnji put mali nije otišao mamici nego susjedu iz viših razreda koji je malo grublje "popričao" sa nasilnikom i sve se smirilo. nasilnik je inače iz problematične obitelji na sve opomene i molbe, mama je odgovorila da ona tu ne može ništa i tu je priča završila. Kolegica sa posla je svojeg malog na kraju prebacila u drugu školu i još 2 godine s njim išla kod psihologa jer je djetetu toliko bilo narušeno samopouzdanje. Malome ej nasilnik utjerao toliki strah u kosti da je trpio zlostavljanje punih godinu dana da nikome ništa nije rekao.Roditelji su vidjeli promjene ali nikako nisu mogli isčupati iz njega što se događa. Tek kad mu je nasilnik razbio nos jednom prilikom pa je završio u bolnici-tek tada su reagirale i kolege iz razreda i priča se odmotala.

Eto,ja se raspisala jersusjećam s tobom, srce mi se stegne kad samo pomislim da moje dijete proživljava što i tvoje ali moraš se boriti svim raspoloživim sredstvima. Roditlji nasilnika se uglavnom čudom čude i ignoriraju situaciju(čast rijetkim izuzecima) a roditelj žrtve je onda taj koji mora voditi bitke sa vjetrenjačama jedino se ne smije pomiriti sa situacijom i čekati "da prođe".

Hvala ti.
Rekla sam da neću ali,probati ću još jednom ponoviti, da ne bude zabune( jer se stalno isto razvlači)
Nisam zabranila djetetu da se odbrani od napada. NIKADA.
Nisam ga učila da rješava neke konflikte sa vršnjacima nasilno ali sam mu isto tako
dala do znanja da je legitimno i potrebno se braniti.
Nakon više pokušaja bavljenjem sportova koji bi mu bili od koristi i za podignuti samopouzdanje i za
steći osjećaj moči - bilo je jasno da on neće se braniti šakama i da će izbjegavati konflikte
ako je ikako moguće.

I iako sam dobila od forumaša svakakve epitete
,ja svog sina obožavam , toliko je senzibilan i poseban,umjetnička duša,toliko nalik meni ali znam da je to otežavajuća okolnost u životu.
Ja sam se osnažila nakon godina muke ali nikad ne prestaje borba.
Pokušavam dati sve od sebe da osnažim sina, na bilo koji način i sigurna sam da putem griješim,učim,tražim pomoć jer sam u tome potpuno sama.
Ipak mi nije žao što sam se javila i mnogi savjeti su bili na mjestu,nad nekim sam se zamislila, nad nekim rastužila. Sve je to škola i korak naprijed da pomognem sinu.

[Dodagoda]

Sve mi je jasno. Moj sin je takav da on neda na sebe i već sad ga u razredu oni koji fizički vole gnjaviti slabije zaobilaze u širokom luku. Njegov najbolji prijatelj nije tip djeteta koje će se braniti-jednostavno je takav. On će izbjegavati i bježati dok može, kad više ne može pomirit će se sa sudbinom ali neće uzvratiti.
Nekakva zadirkivanja i izazivanja najbolje je ignorirati i pokazati im da su nebitni-tu i tamo je dobro odbrusiti i posramiti takve. Onda kad vide da njihova zadirkivanja ne padaju na plodno tlo-onda odustanu.
Ovo što si ti navela više je od pukog zadirkivanja i moraš reagirati. Nije sve samo u fizičkom uzvraćanju-stvar je u stavu i u britkom jeziku. Treba ga podučiti da na neki način ponizi onoga tko ga vrijeđa-znam iz iskustva...moja kćer je sad srednja i ima super razred no u osnovoj je bila u lošem rezredu gdje su samo gledali tko će koga ismijavat. Nalazili su banalne razloge a ona kao dobrica je bila na menti čak i onima koje su svi ostali sprdali i to zbog"debljine".Nije bila nikad pretila, ali je u toj dobi dobila špekeca oko struka i znali su joj se baš rugati zbog toga. Bila je jako nesretna zbog toga i ja sam joj objasnila(koliko možeš djetetu od 10 godina) da svi imaju mane, da nitko nije svaršen i da i oni joj se rugaju imaju svoje mane (jedan je jako klempav, drugi je imao jako prištavo lice) ali im se nitko ne ruga jer se en usude a da se njoj rugaju jer ona to dozvoljava. Trebalo joj je neko vrijeme i onda je ponjela ogledalce sa sobom u školu i kad joj je dečko koji joj se rugao opet rekao nešto u vezi hrane i debljine (bio je mali odmor pred užinu i još su svi sjedili na svojim mjestima) ustala je i došla ispred njega- stavila ogledalo pred njega i rekla mu sasvim smireno: "Daj se pogledaj molim te, jer mi se čini da nemaš doma ogledalo. Ja sam u pubertetu i moje salo sa trbuha će otići za koji mjesec a ti ćeš zauvijek na glavu imat okačene te klempave uši! Sloniću Dumbo, daj se poklopi tim svojim ušima i ostavi me na miru više!" razred je odvalio od smijeha, čak su ga neko vrijeme zvali Dumbo.
Moram naglasiti da njoj to nije prirodno-kako bi se reklo, nije prirodno tako britka na jeziku-baš je dobrica , ona se mora prisiliti da u nekim trenucima bude takva. Ja sam znala sjediti s njom i smišljati te neke doskočice šta da odbrusi nekome kad pretjera-tako da u rukavu već ima pripremljene odgovore. S vremenom je zadirkivanje sasvim prestalo pa više nije morala pribjegavati tome.
Naravno da se ovaj obrazac nemože primjeniti na sve ali hoću ti reći da moraš poduzeti sve u svojoj moći,on mora znati da si 100% uz njega i da on nije u krivu. Bitno je da ne unište njegovo samopouzdanje.

[AnnieW]

Meni je žao da je došlo do ovoga.
Što se tiče mog sina, ne mogu reći da ga svaki dan netko tuče il maltretira, al povremeno da. Kad god mi je rekao za to, od vrtića nadalje, sam reagirala.
Reagirala sam i sada, pričala i s jednom mamom, i poslije dva dana s majkom djeteta kojeg vozim u školu.
Nisam mogla izdržati, rekla sam nek se ne ljuti, i da do sada nisam htjela ništa reći al sad je prevršilo mjeru i rekla je da će pričat s njim. Drugi dan ujutro sam rekla i njemu što mislim, i da to više ne želim čuti da se tako ponaša, da je to jako ružno s obzirom na sve, i da je bezobrazan, jer sam ga upozorila već masu puta.
Nije da šutim, al ono, kamo god sam se do sada obratila, svi od teta u vrtiću do profa u školi, svi su ono, pustite ga, ovog onog, jer on znate ima problema nekih.
A jbm....
Hvala svima na savjetima i svim postovima.
Ja sam već onda odlučila ukoliko bi se to eventualno nastavilo na gore, da ću reagirati žešće.
Sa sinom sam razgovarala već masu puta, i uvijek bez obzira što mi suprug misli, imam podršku od sveki i od mojih, i dr. ljudi, i učim ga da se izbori za sebe, i ako treba da vrati.
Delikatno je.
Jer, evo samo primjer iz vrtića od tog djeteta, koje ima problema s govorom, tj tada je imao i rekle su tete pustite ga, jer je kao brižan ( jadan) i tako ispoljava frustraciju.
Danima....udario me u trbuh sa šakom, udario me u glavu s rukom, pljunuo me.
Moj sin ne pljuje , nit je pljuvao onda, nit pljuje danas.
Dodjem u vrtić, kaže mi teta, mali vam je bio u kazni jer je pljunuo malog.
Pitam ga jel to istina, kaže nije, on je pljunuo mene. I znam da nije lagao, jer to ne radi, nikad i nema to gdje vidjeti. Ispao je kriv.
Onda mi kažu ovako u priči drugi roditelji, da je dijete koma, nit priča, jako zločest , da vole tatu, jer se druže al kad vide da dodje s njim, da im padne mrak na oči.
Nezaustavvljiv je.
Ovaj drugi kojeg vozim, evo prije dva dana saznam da mu je brat u zatvoru, zbog krađe, a ima dijete tek 18 godina.
Mama okolo priča i meni čak, da sin radi vani, od ljeta i da se nikome ne javlja, da ne zna gdje je.
Ja šutim. Nisam sinu to govorila, jer ne vjerujem da i mali njen sin zna,kojeg vozim. To je šok. Znam da su krali, srela sam policiju osobno ljetos kad su ih tražili doma, i onda se maleni izlajao meni, rekao je da su braća uhvaćena u krađi, al nisam znala da će doći do toga.
Tužno, al ne žive u idealnim uvjetima, stvarno godinama, od malih nogu, ona je socijalni slučaj, samohrana majka, oni su bili u školi od 4-5, dakle nisu bili loši đaci, al što im se desilo, ne znam, stvarno.
Tak da nije ono baš da mi tuče dijete iz obijesti, ko ovaj osmaš, čija je mama kak sam je nazvala lavica.
Već očito dijete ima frustracije, i tako idu van.
Nije sve ni u agresiji. Al moj sin stvarno nije tip kak se kaže da je pič...., al kad doma nema agresije, iako ima još dvoj braće, mogao bi ih lemat, da hoće, al ne , ponaša se uvijek zaštitnički.
Pričam s njim uvijek, o svemu, ako mi dijete kaže u koga se zaljubilo, koja cura mu se sviđa kaže mi i ostalo.
Ovaj osmaš, za njega su mi sve mame rekle, pusti, jer nećeš napravit ništa, on to radi godinama i nikom ništa, jer su mu roditelji dobrostojeći jako, i tko god je pokušao i žešće, nije ništa napravio , jer mamica ne želi čuti. Kao pusti, nek ode iz škole, ionak mu je zadnja godina.
Da svi jedva čekaju da on ode. Onda si možete misliti.
Pričala sams jednom forumašicom na p.m koja se bavi socijalnim radom za ovo treće dijete, rekla mi je da moram prijaviti to što se događa.

Hoću reći, mog sina ne napadaju djeca ajmo reć lijepo bez problema, već sve neki slučajevi koji imaju neke teže probleme i općenito i u ponašanju.
A mame se drže ko mile gere i ne daju do svoje djece.
Ok.
Tu smo u vrlo specifičnom mjestu, gdje sami učitelji ne znaju neke stvari odraditi kako treba, i sve što vidiš je not fair, boli me k, i makni se.
Nemaju veze s realnošću i pravednošću.
Nemogu ni neću o tome ovako javno.
Hvala svima na postovima, i poduzela sam neke korake.
I neću pustiti da se to nastavi.

[samomama2]

Drago mi je za vas

Sretno i ne dajte se

[ZgSash]

meni je u biti zao i tih nasilnika
mnogi od njih nisu u stvari losa djeca, samo su negdje skrenuli, a nema nikoga da ih protrese i vrati na pravi put
nazalost, kako je sistem nemocan tako se i oni sve dublje zaglibljuju i s godinama idu prema ozbiljnim problemimam unistenom zivotu, zatvoru mozda...
svi nasi sustavi, zastite, strucnjaci, ministarstvo kurca i palca, nikoga od njih ne zanima dobrobit djeteta
zanimaju ih njihove floskule, ideologije, da je placa redovita i da se nikome ne zamjere
fuj, jadno i zalosno

[onix]

I meni je žao nekih od njih. Žao mi je onih koji dolaze iz disfunkcionalnih obitelji, onih za koje se nema tko pobrinuti i do kojih nažalost nikome zapravo nije stalo. Oni su žrtve sustava, jednako kao i djeca koju zlostavljaju. Ali ipak više žalim njihove žrtve.

Male bahate mamine sinove koji topću nožicama od jada kad shvate da se svijet zapravo ipak ne vrti oko njih i od jada maltretiraju sve oko sebe uopće ne žalim. To su ona mamina zlata koja ne mogu nositi školsku torbu barem do četvrtog razreda, u petom ih se žali jer im je teško i naporno, i iako su redom genijalci, često im škola zapinje. U sedmom je već prilično jasno da su zaglibili, ali nema veze, platit će tata privatnu školu da klinac izvuče osmi razred i upiše kakvu-takvu srednju. Nakon srednje treba vidjeti može li se na bilo koji način zlato progurati kroz kakav fakultet, a onda će se neovisno o tome već naći nekakva debela žnora i zlato postaje jedan od bezbroj fikusa-uhljeba, ako je ikako moguće u državnoj službi... nevolja je ako baš mora raditi za privatnika, moglo bi se desiti da zlato u takvoj situaciji stvarno nešto mora i raditi. Osim ako je privatnik tata maminog zlata, e to je zgoditak, jer i dalje može raditi ono što najbolje zna - maltretirati sve oko sebe... i krug se zatvara...

[Angry Bird.]

ma nema šanse da mora raditi za privatnika.
dobro ajde, eventualno ako je taj privatnik njegov/njen tata

[ZgSash]

onix kaže:

I meni je žao nekih od njih. Žao mi je onih koji dolaze iz disfunkcionalnih obitelji, onih za koje se nema tko pobrinuti i do kojih nažalost nikome zapravo nije stalo. Oni su žrtve sustava, jednako kao i djeca koju zlostavljaju. Ali ipak više žalim njihove žrtve.

Male bahate mamine sinove koji topću nožicama od jada kad shvate da se svijet zapravo ipak ne vrti oko njih i od jada maltretiraju sve oko sebe uopće ne žalim. To su ona mamina zlata koja ne mogu nositi školsku torbu barem do četvrtog razreda, u petom ih se žali jer im je teško i naporno, i iako su redom genijalci, često im škola zapinje. U sedmom je već prilično jasno da su zaglibili, ali nema veze, platit će tata privatnu školu da klinac izvuče osmi razred i upiše kakvu-takvu srednju. Nakon srednje treba vidjeti može li se na bilo koji način zlato progurati kroz kakav fakultet, a onda će se neovisno o tome već naći nekakva debela žnora i zlato postaje jedan od bezbroj fikusa-uhljeba, ako je ikako moguće u državnoj službi... nevolja je ako baš mora raditi za privatnika, moglo bi se desiti da zlato u takvoj situaciji stvarno nešto mora i raditi. Osim ako je privatnik tata maminog zlata, e to je zgoditak, jer i dalje može raditi ono što najbolje zna - maltretirati sve oko sebe... i krug se zatvara...

i opet, kad bolje pogledas, to je najvjerojatnije sasvim normalno dijete koje je netko pretvorio u nesposobnog debila
unisteni potencijal