Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old Danas, 13:53   #3121
Quote:
Petitapetit kaže: Pogledaj post
Odlicno! Koja ti je doza elice-e pomogla? Nakon koliko vremena ti je pocela djelovati? To je ssri ili ?
Prva dva tjedna 5mg, onda od onda 1 x od 10mg, valjda je ssri, več sam zaboravio na te kratice i kaj znače, automatski ujutro popijem tabletu i to je to.. pisao sam prva dva tjedna imal sam grda mantanja, sam Bog pa sam bio na bolovanju, jer ne bih mogao funkcionirat, par dana sam izgubio apetit, i imao rijetku stolicu..

Nakon toga sve se je vratio u normalu, pijem sad več cca skoro godinu dana, udebljo se nisam, libido je ok, čak mi je i bolji seks jer se mogu bolje skontrolirat, znam imat povremeno mučnine, ali to vežem uz svoj gastritis, pretrahe sam radio i sve je uredno.. full benefite od lijeka sam počeo osječat nakon cca 6 mjeseci, a panični su nestali nakon tjedan dana, a postupno onda i bolovi u prsima i tahikardije, počeo sam normalno spavati.. Znači sve se je vratilo u normalu kao i prije poremećaja..

Naravno imam potpuno povjerenje u shrinka, s njim sam odradio terapije u smislu razgovora i td, i sad idem samo na kontrolu svakih 6 mjeseci i kaj mi da recept za lijek.. Uglavno ovo sad stanje i ono kad sam vas maltretirao su nebo i zemlja.. A nemoram ni reć kolko mi se je poboljšala kvaliteta života..

O prekidanju lijeka i pijenja uopće ni ne razmišljam dok god mi neće sugerirat shrink..Eto toliko..

Trezveno dok sada razmišljam, mislim da su največe zlo kad se čovjek navuče na normabele misar i xanaxe, kao što sam se maltene ja, to su ljekovi koji su za zaista samo neke kratke serije, a kod ovih stanja ad su jedino pravo rješenje.. Naravno treba i potrefiti koji čovjeku paše, na svu sreću meni je potrefio odmah sa eliceom, kao veli ona je među najblažima da mi ne treba niš jače i stvarno je čovjek pogodio..

I druga stvar meni je rekao nek se odmaknem od neta foruma i slično i ja sam to fakat i poslušao, i onda nakon što par mjeseci nejdete na forume, skužite da ste zaboravili na kojekakve gluposti, jer si ne osvježavate stalno memoriju.. Bilo mi je teško odmaknut se tu od forum hr, ali puno mi je pomoglo.. Jednostavno kada ad počne raditi, ako i vi sami se orjentirate recimo na posao i obitelj i prestanete stalno kopati po forumima, mozak počne to zaboravljat.. Lp svima i držte se!
Gladius1981 is offline  
Odgovori s citatom
Old Danas, 17:10   #3122
Quote:
Ninon kaže: Pogledaj post
Stik, ja te dozivljavam kroz tvoje upise i to mozda nije prava slika tebe, ali evo mojih par dojmova kao totalno neutralnog promatraca i koji ti kao takvi mogu bit od koristi. Pa i ako to nije prava slika tebe da se zapitas zasto je odasiljas.
Stekla sam dojam da ti jako zelis promjenu ali samo ako se ne trebas pritom stvarno mijenjati Puno si u mentalu, u glavi, a slabo u doticaju sa svojim osjecajima. S njima se ne mozes nosit i zato ih sedatiras. Koliko ti god ovo stanje bilo tesko, ono ti je poznato i samim tim sigurno (iako je to paradoks jer je rijec o zivotu u strahu). Ono s cim se ti, po meni, jos uvijek ne mozes suociti je ono sto lezi ispod tog straha, a to su ljutnja i tuga. Sta da ti se dogodi najcrnji scenarij (kojeg se bojis vise i od situacije na poslu) i razbolis se, izgubis posao i stan. Kako bi se osjecao? Stan je nekom i zivotno postignuce, opipljivo, daje svojevrsnu slobodu. Bi li se osjecao kao failier, kao da je sve za sto si se mucio i trpio bilo uzalud? Koliko bi te to naljutilo? Bi li bio bijesan, bijesan, BIJESAN zbog uzaludne zrtve i izgubljenog vremena, zbog sveg trpljenja, loseg tretiranja i ogromnih napora koje si ulagao a za sto? Za nista. Opcenito u zivotu bio dobar i postupao ispravno, radio sve sto ti se kaze i davao sve od sebe a kako si nagradjen? I onda kad prodje taj val ljutnje, isprazni se taj rezervoar, ostanes prazan i osjetis kako negdje iz dubine navire tuga, osjetis se sam i izgubljen. I nemocan. Mislim da tvoj strah od fizicke nemoci lezi upravo u tom tvom osjecaju nemoci. Zato se nista ne mijenja.

Po mome, ono sto tebi treba je povjerenje, ono premoscuje taj trenutak u kojem si sad i ono sto zelis. Leap of faith. Povjerenje u zivot (ili u necije vodstvo) samo tako ces izac iz mentala. I onda skok u nepoznato. Trust fall. Ne radi se to razmisljanjem, razmisljanje te upravo sprijecava u tome. To se radi sa srcem. Samo tako se mogu ostaviti te misli po strani. Skoci. I plutaj Vjeruj. Da tvoj zivot ima smisla, da si s razlogom ovdje, ne moraju to biti neka materijalna ili opipljiva postignuca, da mozes ucit i razvijat se. Pocni gledati na zivot kao na ne-ozbiljnu stvar. Ok umrit cemo, ali svi cemo umrijeti, i svi oni autoriteti oko tebe (za koje mislis da znaju vise od tebe jer zelis ono sto oni imaju, zivjeti kao oni) koji govore da trebas ovo ili ono, zivjeti po pravilima, bit marljiv, dobar, ozenit se, radit itd pa ces bit nagradjen tj sretan jer je totalna katastrofa ako nije tako, i oni ce umrijet i znaju ko i ti. To su samo njihove sigurnosne mreze da se ne bi osjecali kao ti sad.

Ono sto imas, imas sebe, sada i ovdje, sa svim svojim negativnostima i pozitivama, ziv si. I to je sve sto trebas po meni. Prihvatit sebe takvog kakav jesi. Gdje je mali zaigrani Stik od recimo 5 godina kojem je bilo dovoljno samo biti u trenutku i igrati se. Pusti ga iz zatocenistva, oslobodi ga, oslobodi sam sebe

ps. znas kako kazu, da svak govori ono sta sam treba cut, hvala ti
lijepo receno, slazem se, vrijedi i za mene
__________________
nabacim osmijeh i briga me
cioccolatina is offline  
Odgovori s citatom
Old Danas, 17:23   #3123
Quote:
Ninon kaže: Pogledaj post
Stik, ja te dozivljavam kroz tvoje upise i to mozda nije prava slika tebe, ali evo mojih par dojmova kao totalno neutralnog promatraca i koji ti kao takvi mogu bit od koristi. Pa i ako to nije prava slika tebe da se zapitas zasto je odasiljas.
Stekla sam dojam da ti jako zelis promjenu ali samo ako se ne trebas pritom stvarno mijenjati Puno si u mentalu, u glavi, a slabo u doticaju sa svojim osjecajima. S njima se ne mozes nosit i zato ih sedatiras. Koliko ti god ovo stanje bilo tesko, ono ti je poznato i samim tim sigurno (iako je to paradoks jer je rijec o zivotu u strahu). Ono s cim se ti, po meni, jos uvijek ne mozes suociti je ono sto lezi ispod tog straha, a to su ljutnja i tuga. Sta da ti se dogodi najcrnji scenarij (kojeg se bojis vise i od situacije na poslu) i razbolis se, izgubis posao i stan. Kako bi se osjecao? Stan je nekom i zivotno postignuce, opipljivo, daje svojevrsnu slobodu. Bi li se osjecao kao failier, kao da je sve za sto si se mucio i trpio bilo uzalud? Koliko bi te to naljutilo? Bi li bio bijesan, bijesan, BIJESAN zbog uzaludne zrtve i izgubljenog vremena, zbog sveg trpljenja, loseg tretiranja i ogromnih napora koje si ulagao a za sto? Za nista. Opcenito u zivotu bio dobar i postupao ispravno, radio sve sto ti se kaze i davao sve od sebe a kako si nagradjen? I onda kad prodje taj val ljutnje, isprazni se taj rezervoar, ostanes prazan i osjetis kako negdje iz dubine navire tuga, osjetis se sam i izgubljen. I nemocan. Mislim da tvoj strah od fizicke nemoci lezi upravo u tom tvom osjecaju nemoci. Zato se nista ne mijenja.

Po mome, ono sto tebi treba je povjerenje, ono premoscuje taj trenutak u kojem si sad i ono sto zelis. Leap of faith. Povjerenje u zivot (ili u necije vodstvo) samo tako ces izac iz mentala. I onda skok u nepoznato. Trust fall. Ne radi se to razmisljanjem, razmisljanje te upravo sprijecava u tome. To se radi sa srcem. Samo tako se mogu ostaviti te misli po strani. Skoci. I plutaj Vjeruj. Da tvoj zivot ima smisla, da si s razlogom ovdje, ne moraju to biti neka materijalna ili opipljiva postignuca, da mozes ucit i razvijat se. Pocni gledati na zivot kao na ne-ozbiljnu stvar. Ok umrit cemo, ali svi cemo umrijeti, i svi oni autoriteti oko tebe (za koje mislis da znaju vise od tebe jer zelis ono sto oni imaju, zivjeti kao oni) koji govore da trebas ovo ili ono, zivjeti po pravilima, bit marljiv, dobar, ozenit se, radit itd pa ces bit nagradjen tj sretan jer je totalna katastrofa ako nije tako, i oni ce umrijet i znaju ko i ti. To su samo njihove sigurnosne mreze da se ne bi osjecali kao ti sad.

Ono sto imas, imas sebe, sada i ovdje, sa svim svojim negativnostima i pozitivama, ziv si. I to je sve sto trebas po meni. Prihvatit sebe takvog kakav jesi. Gdje je mali zaigrani Stik od recimo 5 godina kojem je bilo dovoljno samo biti u trenutku i igrati se. Pusti ga iz zatocenistva, oslobodi ga, oslobodi sam sebe

ps. znas kako kazu, da svak govori ono sta sam treba cut, hvala ti
Ti stvarno znas biti inspirativna, kao i Zuti, ali i ustvari i ostali koji naprave svoje makar male korake unaprijed. Nisam stigla ujutro procitati sve, ali sada u miru jesam... Btw danas sam koma. Juzina? Mozda. Pocelo je u 5 ujutro. Mislila sam da ce doci mr. PA. Nije jer sam malo disala, ali nije bas bilo ugodno. Dakle probudila sam se vec napeta. Onaj osjecaj kada ti je i stajanje problem. Jos uz to sada je na sve kcer dobila temp. Zbrisala sam s posla u podne, ali nisam bas puno mirnija. Od jutra mi povremeno preskace srce. Na kozi lica mi se vidi da sam kao neka iscjedjena spuzva. A cak sam i cijelu noc spavala. 6 sati u komadu...

Sent from my Lenovo P2a42 using Tapatalk
profesorica3 is offline  
Odgovori s citatom
Old Danas, 17:53   #3124
I ja sam danas koma, od jutra malaksalost i slabost...sad I mucnina..
kismo is online now  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:46.