Da li se osjećate odraslo?

[magic_tree]

Nekako su mi to preuopćene kategorije, previše crno-bijelo. Odrasti valjda znači ubiti dijete u sebi, prestati biti spontan i radovati se malim i (odraslima) nevažnim stvarima. Ako je to približna definicija onda do dana današnjeg nisam odrastao.

Ako biti odrastao znači prihvatiti odgovornost koju nosi život, zarađivati da bi tvoje dijete jelo, obuklo se i igralo se, onda sam odrastao (zamislite!). Jer, s druge strane poznajem nekoliko mojih vršnjaka koji sve čine samo kako ne bi otišli iz roditeljskog gnijezda i prihvatili odgovornost "odrasle osobe" .

Dakle, gdje smo, i na čemu smo? Što je to uopće što definira odraslost ? Je li autor topica mislio na socijalnu, psihološku ili materijalnu komponentu pojma? Ili sve to zajedno?

[Shtefitza]

Kesten kaže:
Da li se osjećate odraslo?

Ne.

Kesten kaže:

Da li ste se uvijek tako osjećali, a ostalo je bio tek razvoj, ili je došao neki trenutak u životu (nakon nekog događaja ili postignuća) kad ste znali - 'to je to'?

Da, povremeno sam u zivotu imala bljeskove... bila sam svjesna trenutaka u kojima se osjecam odraslo...

Kesten kaže:

Što za vas predstavlja zrelost?

Sposobnost prihvacanja posljedica svojih djela.

[nixon]

magic_tree kaže:
Dakle, gdje smo, i na čemu smo? Što je to uopće što definira odraslost ? Je li autor topica mislio na socijalnu, psihološku ili materijalnu komponentu pojma? Ili sve to zajedno?

[ankada]

Lijepo je citati i uvidjeti da jos ima ljudi koji njeguju dijete u sebi.
Svi smo bili djeca, i jos jesmo, zato treba sa svojim unutrasnjim djetetom postupati njezno.
Oni koji ubiju dijete u sebi mogu reci da su odrasli i starci u dusi.
Meni je lijepo kada me moj sin zagrli oko vrata i kaze :Mama ti nisi kao druge mame, malo si zvrkasta.
Volim crtice, djecije slikovnice, volim se igrati sa svojom djecom, uzivam kao i oni, to je za mene sreca, a ne biti odrasla ustogljena mama koja se drzi svoga posla u kuhinji, djeca u nama vole djecu.
Kada bi mnogi odrasli pustili djecu van iza oklopa u koji su ih sakrili mozda bi lakse razumijeli svoju djecu i drugu djecu. No opet tu ima i onih ruznih strana mnoga djeca su prestala biti djeca i odlucila naglo odrasti i postati odrasli da bi pobjegla od zlostavljanja (bilo kojega oblika ,nije vazno), pa se ne zele vise nikada vratiti u proslost i ocajnicki ne zele biti djeca iz straha da ne prolaze opet sve iznova.
I opet smo u krugu.

[Bell@ Baggins *]

Kesten kaže:
Da li se osjećate odraslo? ]

ne sasvim

Da li ste se uvijek tako osjećali, a ostalo je bio tek razvoj, ili je došao neki trenutak u životu (nakon nekog događaja ili postignuća) kad ste znali - 'to je to'?

pa, bilo je momenata kada sam osjecala da sam preskocila jos jednu stepenicu

Što za vas predstavlja zrelost?

to have control over my life

[magic]

Ma da, naravno, nitko ozbiljan, nitko odrastao...

A postove vam valjda pishu roditelji

Zar mislite da se iz onoga shto pishete nishta ne mozhe zakljuchiti?

[Sanjar61]

Nekad se osjećam stvarno nedoraslo....

[Vjeveric]

Odrasla sam rano, kako to kod djece bez roditelja obično biva. I onda sam tamo negdje, iza tridesete, uočila čudno pojavu...

Naime, postajem opsasno neozbiljna. Zaspim dok legnem u krevet. Dakle, ne binem više o ničemu.
Opet slušam glasnu muziku.
U autu odvrnem radio da se zeko kojeg sam popstavila na komandnu ploču stalno trese. Od vibracija, jelte...
Dalje, ljude oko sebe doživljavam neozbiljno. Površno.
Potrošim sinove novce (koje mi je dao na čuvanje) na knjige, CD-eje, piće s prijateljima.
Želim naučiti skijati.
Želim obići svijet.
Želim skinuti suvišne kilograme da mi ovog ljeta kupaći kostim dobro stoji.
Umjesto da odmaram pred TV-om i gledam "Milijunaša" ili "Zvonili ste, Milorde" kao sav normalan svijet ja surfam...


Mislim, da idem iz krajnosti u krajnost. Kako da nađem jebenu sredinu?

[Shtefitza]

Vjeveric kaže:
Naime, postajem opsasno neozbiljna. Zaspim dok legnem u krevet. Dakle, ne binem više o ničemu.
Opet slušam glasnu muziku.
U autu odvrnem radio da se zeko kojeg sam popstavila na komandnu ploču stalno trese. Od vibracija, jelte...
Dalje, ljude oko sebe doživljavam neozbiljno. Površno.
Potrošim sinove novce (koje mi je dao na čuvanje) na knjige, CD-eje, piće s prijateljima.
Želim naučiti skijati.
Želim obići svijet.
Želim skinuti suvišne kilograme da mi ovog ljeta kupaći kostim dobro stoji.
Umjesto da odmaram pred TV-om i gledam "Milijunaša" ili "Zvonili ste, Milorde" kao sav normalan svijet ja surfam...

Ts, ts, same strasne i neoprostive stvari... ts, ts,...

[Gospon Pes]

magic kaže:
Ma da, naravno, nitko ozbiljan, nitko odrastao...

A postove vam valjda pishu roditelji

Ja prepisujem od tebe.

[Rajna]

Blago vama svima.

Ja se uglavnom osjecam preodraslo. Ne znam zasto. Ali znam da me taj osjecaj obuzeo nekako poslije rata (imajte u vidu odakle sam ja, ipak).

Voljela bih da mogu reci da sam barem ponekad jos uvijek dijete, ali lagala bih.

Evo ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put u necemu djetinje uzivala. Osim sto, naravno, uzivam u svojoj djeci , ali uzivanje u djeci i bavljenje njima (u najljepsem smislu rijeci, naravno) ne spada u djetinje radosti, jer djeca nemaju djecu, u pravilu barem .

Sorry za ovako zalostan post.

[PinkyBubble]

Ne osjećam se odraslo, al kad zagusti brzo odrastem. I tako se već godinama švercam.

[monique]

Stella kaže:
Ne osjećam se odraslo, al kad zagusti brzo odrastem. I tako se već godinama švercam.

Prave riječi za ono kako se ja osjećam.

[Marakana]

Svi ste vi odrasli,odavno, samo se bojite priznat sebi....
Puno je lakše , neke neodlučnosti, sitne pogreške, pojedine gluparije, katkad i svoju "zločestost", pripisat "djetetu u sebi"...

[ankada]

Marakana
Citajuci tvoje retke ne bih se slozila s tobom.
Za svoje greske upravo suprotno , necu kriviti dijete u meni, vec mene odraslu.
Dijete u nama, pod tim podrazumijevam da me veseli gledati crtic s klincima, grudati se s njima, raditi snjegovica, vikati na glas, pjevati , ...ali to ne znaci da negiram odraslost u sebi, svjesna sam toga da se ja brinem za zivotne stvari, a ne dijete, mislila sam na odredjene trenutke opustanja, sjecanje na to da sam i ja bila dijete, nisam bas
tako djetinjasta da nisam primjetila da sam narasla, da imam normalni zenski broj cipele 42, da radim, da sam udana, da imam posao i brdo odgovornosti.
Samo kazem da znam kako je biti dijete, ugadjam si kada mogu tom djetetu u meni, svi smo mi ljudi s mesom ispod koze i nije mi prirodno vidjeti ljude koji su u nekom grcu jer se silno trude biti ozbiljni, odrasli ...
Cast iznimkama koje su takve rodjene .
Poznajem dosta takvih koji nisu u stanju uzivati s svojom djecom ,jer su odrasli, njima je dosadno , pa je lakse klincima dati lovu i kompjuter u ruke, a oni citaju, bave se biznisima, piju kave s prijateljima, ako ih dijete zamoli da se poigraju dobrohotno ga podragaju upute u sobu, pa imas brdo igracaka , snadji se...
Jednom rijecju odrasli su. Poslije se cudimo kad vidimo starmalu djecu, urednu, tihu, odraslu za svoju dob.
Ja pokusavam (daj Boze da uspijem sto vise) biti i dijete i odrasli odgovorni roditelj, nisam se odrekla djetinjastosti na ustrb odraslosti.

[nightfall]

Ma kakvi odrasla...nikako da se to meni dogodi.Još uvijek mislim da ću odrasti preko noći,onako, odjednom.Osjećam se ko dijete, a kako i radim s djecom, taman se uklapam u njihov svijet.Hm, trebam li brinuti?
Ok,odraslo se ponašam kad zagusti, kad STVARNO trebam biti odrasla, ali dok god ide linijom manjeg otpora,dotle sam dijete.I ,kad bolje razmislim,nije mi žao. Valjda ću i ja odrast ...za par desetljeća

[Tija]

Naravno da sam odrasla. Odavno još. I odraslo donosim odluke i stojim iza njih. I snosim posljedice svojih odluka. Sama, vrlo zrelo.

To što sam malo bleskasta ne znači da sam dijete. Ni to što nosim marte a ne špicoke ne znači da sam dijete. I obožavam šarene swatcheve, ne nosim nakit, uvijek požderem sinove čokolade....itd...
To malo ludosti mi pomaže da lakše podnosim sranja koja mi se događaju.

[lady a]

Ja imam 25 godina i uopće se ne osjećam odraslo. Kao što kaže Nat, postoje situacije u kojima se tako ponašam, ali se tako ne osjećam...
Radim, mogu se brinuti sama o sebi, neću biti gladna ni žedna i ne mora mi mama brisati guzicu ,ali što se tiče emotivne i psihičke zrelosti mislim da sam lagano retardirana...

[bodul]

Da inace pojasnim mladjim i odgovorim svima koji misle da su sa 14 god zreli
sa 14 mislio sam e sad sam zreo
sa 15 pa sad sam zavrsio osnovnu imam jos samo zavrsiti srednju
sa 19 jos samo faks i onda sve znam
sa 24 jos samo se zaposliti ali nemam nikakvog iskustva
...
...
sa 55 shvacam koliko puno toga neznam i bez obzira sto sam obisao oko svijeta
sve cesce sam sebi kazem pa ovo jos nisam nikad :
-vidio a svasta san vidia
-cuo a svasta san cuo
-dozivio a svasta san dozivia
-pa sto i togaa ima ??????
sto li ce biti kad budem stariji samo da ne budem ponovno vikati mama daj cice?
mislim da je onim iskusnijim jasno o cem pricam.
ovo sam jos negdje postao greskom.

[barc]

sa 37