Crno-bijela karakterizacija likova u filmovima o super herojima

[like a boss]

možete li mi reći nešto pametno o tome? zašto ljudi to toliko vole? možete li to povezati sa stereotipima?
(pod prisilom, komplicirana je situacija) moram napisati nešto o tome, a mislim da sam premlada da to shvatim (16) i ne znam kako i otkud da počnem.

[old-soul80]

Mogu dati samo svoje mišljenje. Pojam super heroja pojavio se početkom 20-og stoljeća u SAD-u koliko znam. Evo ti malo detalja da ti pomogne oko pisanja:
https://en.wikipedia.org/wiki/Superhero

Meni se čini da je cijela filozofija oko superheroja jedna u stvari djetinja i naivna filozofija vezana uz psihički neevoluirano društvo. Upravo zato djeca jako vole superheroje jer je u njihovom svijetu sve crno-bijelo. Nema u tome naravno ništa loše.
Ideja donekle proizlazi iz ideje o vječnoj borbi dobra i zla koja vuče korijene još u kršćansku mitologiju. Imamo dvije krajnosti koje ne bi zasebno mogle postojati jedna bez druge - dobro i zlo. Da bi spoznao 'dobro', treba ti 'zlo'. Ne možeš prepoznati dan ako ne stigne noć.

Neki ljudi naravno zasnivaju svoje živote na filozofiji vječne borbe dobra i zla. U stvari, to je samo iluzija isprogramirane i izdresirane ljudske svijesti koja preko toga traži smisao u životu. Velika većina toga na svijetu u pravilu spada u domenu nedefiniranog sivila. Zlo često nije zlo, a dobro nije dobro, već ovisi često o kulturološkim preduvjetima i zatupljujućim konvencijama.

Priča o superherojima je zapravo nastojanje da se podilazi egu i stvori neka iluzija veličine potkovane dobrim namjerama, znači pokušaj da se krhkom čovjeku podeblja ego super moćima.

Amerikanci imaju vječiti kompleks i veličine i spasitelja, te žive u uvjerenju da su najveći i najpošteniji, te ne čudi da su izumitelji superheroja. Dobar primjer je i Trump koji je u svojim vlastitim očima svjetski spasitelj i krojitelj pravde. Najveći zlikovac je u toj njegovoj priči Kim Jong.
Doduše, nijedan od njih dvojice ne spada u kategoriju superheroja, a baš niti dobročinitelja.

Ideja o superherojima možda na neki način nastoji neuspješno i odgojiti društvo da bude u stanju prepoznati dobro i zlo, no čini mi se da više uspijeva u ispiranju mozga preko banaliziranja ljudske prirode.

Evo još jedne zanimljive analize superheroja: https://www.youtube.com/watch?v=eWTJIBGNId0

Mnogi superheroji se zasnivaju na ideji alter ega. Zapravo, radi se o djetinjim maštarijama toga što bi mogli biti kada bi imali super moći i tada bi krojili 'pravdu' po svojim mjerilima. Vjerujem da bi se to kod većine otelo kontroli i napravili bi više štete nego koristi na duge staze.

U pričama o superherojima zlikovci su u stvari puno zanimljiviji ili bi barem trebali biti. Katkad se radi o izmučenim dušama koje su bilo doživjele da im je nanesena nepravda ili misle da im se nanijela... možda je to više točniji prikaz u nekim krimi filmovima gdje se znaju naglasiti takve stvari, negoli u filmovima o superherojima koji su po defaultu infantilni.
Ono što se prikazuje zlikovcima je zapravo stvarni prikaz velikog broja ljudi. Nisu to zli ljudi, no život na ovome svijetu u mnoge usadi tugu, gorčinu, bijes, frustracije i komplekse jer na žalost, društvo tako funkcionira i lakše se stvaraju mentalni sklopovi zlikovaca, negoli superheroja. Ljudi prođu razne traume, a prikaz kako superheroji tretiraju 'zlikovce' je u stvari prikaz kako skoro svako društvo tretira bilo drugačije, bilo na neki način od tog istog društva oštećene ljude.

Češći način prikaza zlikovca u superheroj filmovima je prikazivanje nekoga tko je zao jer je zao i jer mu je to prirodno stanje stvari. Znači netko tko samo bezumno želi uništavati. Na žalost, nikada se ne ulazi previše u psihologiju tih likova jer inače nametanje crno-bijelog svijeta u superheroj filmovima više ne bi funkcioniralo.
Zato je recimo i Maleficent razljutio mnoge jer je narušio ideju Disneyevog animiranog filma otprije više od pola stoljeća gdje je vještica bila prikazana kao čisto zlo. Sve je to rezultiralo daljnjim pogrešnim i negativnim interpretacijama ovog filma što samo pokazuje daljnju infantilnost publike. Film je u stvari samo zašao u ljudsku psihu i pokazao vrlo jasno u što se čovjek može pretvoriti kada ga se povrijedi i kada izgubi povjerenje u one u koje je vjerovao. I to ljude smeta jer je taj film potrgao njihovu slikovnicu... odjednom je njihov 'zlikovac' dobio ljudsko lice, te od nekoga dobronamjernoga potonuo u crnilo vlastite boli i bijesa. Ljudi često to ne žele. Ne žele vidjeti ljudsko lice 'zlikovca' i njegovu bol. Žele jedino vidjeti što je loše učinio i kazniti ga zbog toga. Ne žele vidjeti spašenog zlikovca koji je povratio vjeru u ljude. Žele vidjeti lažni crno-bijeli svijet kojime ih se odgajalo odmalena. Zato religije i jesu toliko opasne oduvijek bile jer u tim domenama sve je crno-bijelo i ljudi će se čak rado ubijati zbog vlastite nemogućnosti da odrastu.

U svakome od nas nalazi se i superheroj i zlikovac u određenoj mjeri. Pitanje je samo koji će kroz život doći više do izražaja. Ideal superheroja mnogi prerastu kada odrastu jer je taj ideal šuplji, a sa zlikovcem u sebi se moraju cijeli život boriti jer zlikovac je hranjen sa svih strana. No, jednog dana neki prerastu i zlikovca i ostane jedino zrelo biće kojemu je koncept superheroja i zlikovaca smiješan.

Ideja o superherojima i zlikovcima je ideja nastala na ljudskim iluzijama o tome što pravda i dobro jesu. To je u stvari banaliziranje ljudske prirode od strane stvorenja koje ne razumije niti samo sebe.

[Alyosha]

old-soul80 kaže:

...

Imaš loše razumijevanje religija. Zapravo nakon skoro svakog prosera po religijama doneseš identičan zaključak onome koji bi sve autentične religije donijele.

--------------

Karakterizacija likova je crno-bijela jer crno-bijela mora biti. Priče o super herojima su u suštini kvazireligijske priče o borbi između dobra i zla i pojavljuju se u popularnoj kulturi za posljedicu pada religijskog utjecaja na zapadu. Mitologija je jedan od najvažnijih dijelova svake civilizacije, stoga društvo nakon odbacivanja vlastite mitologije (kršćanstvo) u žudnji za bilo kakvim mitom stvara novu, ali blesaviju mitologiju. Ljudi pomahnitalo kupuju stripove, trče u kina, itd., ne shvaćajući uopće da ih ti filmovi toliko lože upravo zbog svoje kvazireligijske strukture.

Dobro i zlo ili postoje ili ne postoje. Ako postoje, razlika između njih je crno-bijela te stoga i karakterizacija likova mora biti takva jer likovi u suštini ne predstavljaju samo konkretne pojedince u filmu/stripu nego i dobro i zlo kao takve. Smrt roditelja protagonista je nešto što u stvarnoj mitologiji često možeš vidjeti, a da se često pojavljuje i u pričama o super herojima. Ne povlačim znak jednakosti između religije i priča o super herojima jer se znak jednakosti između tog dvoje jednostavno ne može povući. Jedno su duhovne tradicije stare tisućama godina, a drugo su samo jeftine "kopije" nastale za posljedicu gubitka prvoga. Kažem "kopije" u navodnicima jer super heroji uglavnom nisu nastali svjesnim kopiranjem mitologije (barem koliko ja znam), već se radi o tome da su samo jeftinija refleksija neke stvarnosti u koju imamo intuitivni uvid i intuitivno ju razumijemo. Super heroji i njihova popularnost su u suštini odraz čovjekove urođene tendencije ka religioznosti.

[old-soul80]

Alyosha kaže:

Imaš loše razumijevanje religija. Zapravo nakon skoro svakog prosera po religijama doneseš identičan zaključak onome koji bi sve autentične religije donijele.

Nemaš pojma niti što sam napisao, niti zašto, no barem si to kompenzirao s rečenicom bez ikakvog smisla. Govorio sam o jednoj religiji, te psihologiji iza nje. A koji sam to "zaključak donio", reci da i ja znam.

[Alyosha]

old-soul80 kaže:

Nemaš pojma niti što sam napisao, niti zašto, no barem si to kompenzirao s rečenicom bez ikakvog smisla. Govorio sam o jednoj religiji, te psihologiji iza nje. A koji sam to "zaključak donio", reci da i ja znam.

Dobro, govorio si o jednoj religiji koju loše razumiješ. Također loše razumiješ religiju općenito.

Da ne pričam o tome kako proturječiš sam sebi na nekoliko dijelova. Dobro i zlo ili postoje ili ne postoje, ne možeš imat i jedno i drugo kako ti sebi u glavi pokušavaš složit. Primjerice ovdje:

U svakome od nas nalazi se i superheroj i zlikovac u određenoj mjeri. Pitanje je samo koji će kroz život doći više do izražaja. Ideal superheroja mnogi prerastu kada odrastu jer je taj ideal šuplji, a sa zlikovcem u sebi se moraju cijeli život boriti jer zlikovac je hranjen sa svih strana. No, jednog dana neki prerastu i zlikovca i ostane jedino zrelo biće kojemu je koncept superheroja i zlikovaca smiješan.

Ili se dobro i zlo, to jest kapacitet za iste nalaze u svakom od nas ili se ne nalaze. Ne mogu se nalazit pa da kasnije shvatimo da su ti koncepti smiješni, jer ako su smiješni tada dobro i zlo ne postoje i nema se kapacitet za šta nalazit u nama. Eto, ovaj dio koji sam ti upravo citirao uopće nije koherentan.

[old-soul80]

Alyosha kaže:

Dobro, govorio si o jednoj religiji koju loše razumiješ. Također loše razumiješ religiju općenito.

Da ne pričam o tome kako proturječiš sam sebi na nekoliko dijelova. Dobro i zlo ili postoje ili ne postoje, ne možeš imat i jedno i drugo kako ti sebi u glavi pokušavaš složit. Primjerice ovdje:



Ili se dobro i zlo, to jest kapacitet za iste nalaze u svakom od nas ili se ne nalaze. Ne mogu se nalazit pa da kasnije shvatimo da su ti koncepti smiješni, jer ako su smiješni tada dobro i zlo ne postoje i nema se kapacitet za šta nalazit u nama. Eto, ovaj dio koji sam ti upravo citirao uopće nije koherentan.

Poznajem predobro psihologiju iza religija. Jedno je kako se predstavljaju, drugo je kako ih ljudi shvaćaju, a treće je što uistinu jesu. Budizam je više filozofija nego religija i zato bolje funkcionira. Svaka religija je drugačija, no mnoge su u mnogočemu identične barem što se tiče lovljenja žrtvi.
Pojam dobra i zla je svakome drugačiji.

Tebi nije koherentno nešto što sam napisao jer ti nije jasno što sam time rekao. Čovjek sazrijeva, a djetinji pogled na dobro i zlo se gubi. Bez sazrijevanja ostaneš dijete i briješ da je svijet sazdan od heroja i zlikovaca.

Jesi li ti dobar ili loš? Po tebi nema sredine. Očito onda misliš da si dobar ili?

[seskal]

old-soul80 je napisao dosta toga istinog

ja bih samo dodao i to da ljudi općenito vole vidjeti trijumf pravde nad nepravdom, a kino će po svemu sudeći biti jedino mjesto gdje će to i dočekati.

prosječnog gledatelja ne zanima to "nedefinirano sivilo" - jednostavno im je dojadilo živjeti sa spoznajom da je društvo "naštimano" tako da običan smrtnik ovu igru koju zovemo životom igra na extra hard težini, a pojedinci tu igru igraju sa uključenim šiframa, da se tako izrazim. dojadilo im je gledati kako suci puštaju ubojice na slobodu i kako korupcija prolazi nekažnjeno i žele da netko napokon ispašta za pizdarije koje radi. Batman neće dozvoliti da četverostruki ubojica i dalje neometano šeće gradom kao jedan ugledni gospodin s ovih prostora, niti da guli krumpire kao jedan bivši ministar

oni ne moraju predstavljati iskonsko zlo, ali platiti moraju. u filmovima to dočekaš, u stvarnosti baš i ne i to je to.

[old-soul80]

seskal kaže:

old-soul80 je napisao dosta toga istinog

ja bih samo dodao i to da ljudi općenito vole vidjeti trijumf pravde nad nepravdom, a kino će po svemu sudeći biti jedino mjesto gdje će to i dočekati.

prosječnog gledatelja ne zanima to "nedefinirano sivilo" - jednostavno im je dojadilo živjeti sa spoznajom da je društvo "naštimano" tako da običan smrtnik ovu igru koju zovemo životom igra na extra hard težini, a pojedinci tu igru igraju sa uključenim šiframa, da se tako izrazim. dojadilo im je gledati kako suci puštaju ubojice na slobodu i kako korupcija prolazi nekažnjeno i žele da netko napokon ispašta za pizdarije koje radi. Batman neće dozvoliti da četverostruki ubojica i dalje neometano šeće gradom kao jedan ugledni gospodin s ovih prostora, niti da guli krumpire kao jedan bivši ministar

oni ne moraju predstavljati iskonsko zlo, ali platiti moraju. u filmovima to dočekaš, u stvarnosti baš i ne i to je to.

Sjećam se kako su jedan stari crno-bijeli američki film komentirali na TV-u... mislim da se radilo o Humphrey Bogartu i nekakvoj pljački. Iako su pljačkaši bili centar filma i gledatelji su se mogli poistovjetiti s njima i doživjeti ih pozitivno, svejedno ih je na kraju filma policija ubila jer se tada smatralo nužnim da se obavezno kazni (eto u filmu čak i ubojstvom) svako kršenje zakona.
Znači, tu očito imamo jasne kulturološke naznake da društvena konvencija forsira svoje poimanje dobra i zla. Pljačka banke je gora od ubojstva čovjeka zato jer je ilegalna.
Mnogi ljudi danas pak slave pljačkaše banaka jer banke smatraju gorim kriminalcima.

[Michael Collins]

like a boss kaže:

možete li mi reći nešto pametno o tome? zašto ljudi to toliko vole? možete li to povezati sa stereotipima?
(pod prisilom, komplicirana je situacija) moram napisati nešto o tome, a mislim da sam premlada da to shvatim (16) i ne znam kako i otkud da počnem.

Ovo se više svodi na lijenost scenarista.

Lakše je uložiti 100 mil. u specijalne efekte ili još gore CGI, nego naći pošten scenarij i napraviti trodimenzionalne likove.

[bijelatama]

like a boss kaže:

možete li mi reći nešto pametno o tome? zašto ljudi to toliko vole? možete li to povezati sa stereotipima?
(pod prisilom, komplicirana je situacija) moram napisati nešto o tome, a mislim da sam premlada da to shvatim (16) i ne znam kako i otkud da počnem.

Ajde, jel to skolska zadaca?
Sam prepises tekst nekog forumasa, npr.old soula, i dobijes peticu.

Citaj Dostojevskog !

[Martian7]

bijelatama kaže:

Ajde, jel to skolska zadaca?
Sam prepises tekst nekog forumasa, npr.old soula, i dobijes peticu.

Citaj Dostojevskog !

Like a boss, nemoj prepisati, nego kompiliraj!

[Leteća]

seskal kaže:

prosječnog gledatelja ne zanima to "nedefinirano sivilo" - jednostavno im je dojadilo živjeti sa spoznajom da je društvo "naštimano" tako da običan smrtnik ovu igru koju zovemo životom igra na extra hard težini, a pojedinci tu igru igraju sa uključenim šiframa, da se tako izrazim. dojadilo im je gledati kako suci puštaju ubojice na slobodu i kako korupcija prolazi nekažnjeno i žele da netko napokon ispašta za pizdarije koje radi. Batman neće dozvoliti da četverostruki ubojica i dalje neometano šeće gradom kao jedan ugledni gospodin s ovih prostora, niti da guli krumpire kao jedan bivši ministar

oni ne moraju predstavljati iskonsko zlo, ali platiti moraju. u filmovima to dočekaš, u stvarnosti baš i ne i to je to.

Je. Sivilo je dosadno, a svatko od nas bi ponekad htio biti Batman. Ili barem ovako nešto. (Čaj, a ne kava.)

old-soul80 kaže:

Ovo ti nije protuargument. Nisi objasnio što niti kako ne poznajem. Cijela kršćanska religija se zasniva na tome da čovjeka stavi u submisivni položaj naspram psihički nestabilnog 'boga' kojemu se mora uvlačiti u dupe da ne provede vječnost u vatri.

Odličan sažetak.

Taj sam film gledala nekad davno, ali mi je bio dosadan pa sam odustala, unatoč najavljenim visokobudžetnim akcijskim scenama na kraju.

[like a boss]

nisam prepisala. nisam niti parafrazirala jer je tema bila prazna u vrijeme kad sam ja tekst morala predati. preraslo je u odličnu diskusiju
mislite li da netko od šesnaest godina može uopće napisati nešto o takvoj temi, a da to valja išta?

[implosive]

Prije svega takvi filmovi su namijenjeni zabavi za široku publiku.
Kada ciljaš na to onda nećeš zamarat ljude sa stvarnošću problema, nesigurnosti i dvojbi sa kojima se svi nosimo jer to kvari zabavu.
Hollywoodska filmska industrija vrlo dobro poznaje statistiku gledanosti određenih žanrova. U samom startu se procjenjuje scenarij u odnosu na statistiku uspješnosti tog žanra. Ako scenarij zadovoljava kriterije, kreće se sa snimanjem. Ako ne zadovoljava te uvjete, ništa od snimanja.

Drugim riječima, hollywood daje ono što masa traži.

[Leteća]

like a boss kaže:

nisam prepisala. nisam niti parafrazirala jer je tema bila prazna u vrijeme kad sam ja tekst morala predati. preraslo je u odličnu diskusiju
mislite li da netko od šesnaest godina može uopće napisati nešto o takvoj temi, a da to valja išta?

Zašto ne? To su idealne godine za promišljanje o svijetu. Što se pisanja tiče, još nisi kompetentna za neke teme iz svakodnevnog života, ali što se tiče pop-kulture tu si na svojem terenu, kao što si vidjela u diskusiji.

Sa šesnaest sam pročitala Watchmene (strip) i oduševio me je baš iz razloga što je to bilo prvi put da vidim superheroje koji nisu crno-bijeli. Osim Rorshacha, ofkors.

Ako zadržiš interes za tu tematiku iz toga bi mogao ispasti fenomenalan maturalni rad.

[Kela]

Autorice, ako dobro barataš engleskim jezikom, baci oko na ovaj link: http://tvtropes.org/pmwiki/pmwiki.php/Main/Tropes

Tu ima dosta dobrog štiva o učestalim pojavama (stereotipima) s ekrana (a i drugih medija), može se također naći i dosta toga o superheroj franšizi: http://tvtropes.org/pmwiki/pmwiki.ph...uperheroTropes

Možda ti nešto pomogne, i sretno!

[rachael]

U filmovima o superjunacima uvijek postoji čvrsta narativna struktura: junak želi ostvariti svoj cilj uz pomoć svoga pomoćnika, boreći se protiv negativca koji utjelovljuje zlo, a u priču je upetljana i njegova potencijalna djevojka (love interest) i mudrac, guru koji ga usmjerava. Takva struktura dosta podsjeća na bajku, u kojoj su isto tako zacrtane funkcije i likovi, a iz bajke u bajku mijenja se sadržaj i dolazi do različitih kombinacija mogućih funkcija. Možemo reći da u velikom broju narativa postoje takve podudarnosti i da se filmovi o superherojima oslanjaju na spomenutu shemu. I u nju je uvijek upisana i borba između dobra i zla, što je logično, jer bez nje nemamo priču.

Na stranu struktura, odnos dobra i zla je zanimljivo psihološko pitanje. Povežimo to sa zrcalnim likovima i podvojenošću lika. Dr. Jekyll i Mr. Hyde, klasičan primjer. Dobro i zlo, junak i antijunak najčešće su dvije strane iste kovanice, dva aspekta jednoga lika, od kojih je onaj loš - potisnuti dio njega samoga. Mislim da to govori o nama: gledajući filmove s takvim likovima, mi smo u doticaju s mračnim i potisnutim dijelom sebe koji se manifestira u likovima negativaca. Nije čudno što dosta ljudi obožava negativce jer nam film, osobito blockbusteri, eskapistički kakvi jesu, otvaraju mogućnost za bezazlenu i sigurnu fantaziju. S druge strane, protagonisti, superheroji, idealizirana su verzija nas samih i isto fantazija, samo drugačija. Pobjeda dobra nad zlom je fantazija o zadovoljenoj pravdi, svijetu u kojemu sve ispadne u redu, svojevrsna eskapistička utjeha. Rekla bih da je podvojenost nas samih kao ljudskih bića u osnovi takve karakterizacije likova na filmu.

[Leteća]

rachael kaže:

U filmovima o superjunacima uvijek postoji čvrsta narativna struktura: junak želi ostvariti svoj cilj uz pomoć svoga pomoćnika, boreći se protiv negativca koji utjelovljuje zlo, a u priču je upetljana i njegova potencijalna djevojka (love interest) i mudrac, guru koji ga usmjerava. Takva struktura dosta podsjeća na bajku, u kojoj su isto tako zacrtane funkcije i likovi, a iz bajke u bajku mijenja se sadržaj i dolazi do različitih kombinacija mogućih funkcija. Možemo reći da u velikom broju narativa postoje takve podudarnosti i da se filmovi o superherojima oslanjaju na spomenutu shemu. I u nju je uvijek upisana i borba između dobra i zla, što je logično, jer bez nje nemamo priču.

Na stranu struktura, odnos dobra i zla je zanimljivo psihološko pitanje. Povežimo to sa zrcalnim likovima i podvojenošću lika. Dr. Jekyll i Mr. Hyde, klasičan primjer. Dobro i zlo, junak i antijunak najčešće su dvije strane iste kovanice, dva aspekta jednoga lika, od kojih je onaj loš - potisnuti dio njega samoga. Mislim da to govori o nama: gledajući filmove s takvim likovima, mi smo u doticaju s mračnim i potisnutim dijelom sebe koji se manifestira u likovima negativaca. Nije čudno što dosta ljudi obožava negativce jer nam film, osobito blockbusteri, eskapistički kakvi jesu, otvaraju mogućnost za bezazlenu i sigurnu fantaziju. S druge strane, protagonisti, superheroji, idealizirana su verzija nas samih i isto fantazija, samo drugačija. Pobjeda dobra nad zlom je fantazija o zadovoljenoj pravdi, svijetu u kojemu sve ispadne u redu, svojevrsna eskapistička utjeha. Rekla bih da je podvojenost nas samih kao ljudskih bića u osnovi takve karakterizacije likova na filmu.

Čita se Joseph Campbell, vidim.

[rachael]

Leteća kaže:

Čita se Joseph Campbell, vidim.

E, nažalost, njega nisam, ali sve su te teorije manje-više podudarne i vraćaju se na isto.

[Nimerya]

rachael kaže:

U filmovima o superjunacima uvijek postoji čvrsta narativna struktura: junak želi ostvariti svoj cilj uz pomoć svoga pomoćnika, boreći se protiv negativca koji utjelovljuje zlo, a u priču je upetljana i njegova potencijalna djevojka (love interest) i mudrac, guru koji ga usmjerava. Takva struktura dosta podsjeća na bajku, u kojoj su isto tako zacrtane funkcije i likovi, a iz bajke u bajku mijenja se sadržaj i dolazi do različitih kombinacija mogućih funkcija. Možemo reći da u velikom broju narativa postoje takve podudarnosti i da se filmovi o superherojima oslanjaju na spomenutu shemu. I u nju je uvijek upisana i borba između dobra i zla, što je logično, jer bez nje nemamo priču.

Na stranu struktura, odnos dobra i zla je zanimljivo psihološko pitanje. Povežimo to sa zrcalnim likovima i podvojenošću lika. Dr. Jekyll i Mr. Hyde, klasičan primjer. Dobro i zlo, junak i antijunak najčešće su dvije strane iste kovanice, dva aspekta jednoga lika, od kojih je onaj loš - potisnuti dio njega samoga. Mislim da to govori o nama: gledajući filmove s takvim likovima, mi smo u doticaju s mračnim i potisnutim dijelom sebe koji se manifestira u likovima negativaca. Nije čudno što dosta ljudi obožava negativce jer nam film, osobito blockbusteri, eskapistički kakvi jesu, otvaraju mogućnost za bezazlenu i sigurnu fantaziju. S druge strane, protagonisti, superheroji, idealizirana su verzija nas samih i isto fantazija, samo drugačija. Pobjeda dobra nad zlom je fantazija o zadovoljenoj pravdi, svijetu u kojemu sve ispadne u redu, svojevrsna eskapistička utjeha. Rekla bih da je podvojenost nas samih kao ljudskih bića u osnovi takve karakterizacije likova na filmu.

Razmišljanje isto kao i moje.
Superheroji, koji u filmovima uvijek predstavljaju dobro i pobjeđuju negativce/zlo, jesu likovi sa kojima se mnogi gledatelji vole poistovjetiti, jer su takvi superheroji obdareni uvijek nekim posebnim moćima i natprosječnim sposobnostima (Wonder Woman, Superman, Jediji u SW..) uz visoke moralne standarde, privlačni su i široj publici, oni predstavljaju 'super-ja', dok su negativci u tim filmovima, ili iskonsko zlo ili/i duboko sje***i likovi, a kad je riječ o višedimenzionalnim likovima, onda negativci znaju biti i vrlo zanimljivi..Uglavnom, takvi filmovi uvijek završavaju happy endom, jer većina ljudi više voli happy endove od onih drugih.
Šta se mene tiče, ja volim višedimenzionalne, kompleksne likove, bili negativni ili pozitivni. A ako nema toga, onda se zadovoljim i onima koji su mi bar dovoljno zabavni..
I da, mislim da je u uvodnom topicu i izrečeno kako su negativci često jednodimenzionalni likovi, plošni, nepotpuno okarakterizirani, bez 'ljudske' komponente koja bi objasnila zašto su postali takvi. Ali takvi filmovi o wsuperherojima su uglavnom jeftina zabava za mase, ne služe ničemu posebnom nego da se tih 120 minuta zaokupi pažnja i to je to.. i da na kraju filma većina ljudi osjeti zadovoljstvo jer je dobro nadvladalo zlo..