Odluka o uzimanju kućnog ljubimca

[Franinca]

ja u kutu kaže:

Ok, nije ovo loše za početak.....a sada krenimo dalje....

1. sada si solo, računamo da nećeš zauvijek ostati solo.
Jasno ti je da je pas prijatelj kojega ne mijenjaš poradi partnera, tj; uz psa više nećeš moći imati partnera koji pse ne vol i i ne misli si jednime živjeti.

Jer, nadam se, nisi tip koji bi psa ostavila poradi nečijeg ultimatuma ( ili pas ili ja )

2.Sada si u jednom stanu, možda tako neće biti kroz 2,3,4.... godina. Tražiti ćeš smještaj koji će biti adekvatan i ZA psa, jer opet : ne vjerujem da bi psa ostavila.

3.U sva naredna putovanja češ morati ukalkulirati i psa, u sve izlaske, u sva izbivanja....jer, oni ovise cijeli svoj život o nama. Na žalost, takvima smo ih napravili.


4. Ogromna želja još jednom napominjem, je živo biće koje živi 10 + godina......pa detaljno samu sebe preispitaj koliko je ta želja ogromna.....a i reci nam koliko imaš godina , ono jesi li u ranim 20tima...srednjim 20tima, 30tima..... nije bitno ALI.....

5. Promisli još i o afinitetima imanja dijece.......šta onda? Jesu li ti isprali glavu da ljudska mala bića i psi ne idu skupa? ILi? Koliki će presing , možda, vršiti najbliži na tebe ako uzmeš psa....hoćeš li, a ima takvih slučajeva, biti prognana od strane , roditelja..... Ili će ti prijatelj reći : " ne dolazimo više k tebi , imaš psa i on je šporki "


Prvih tjedan dana o nabavci psa, a još bolje dva tjedna je najbolje uzeti godišnji odmor; treba vam to vrijeme da se uskladite.

I tebi svakako treba štene ; ja bih rekla jedno "starije" štene od cca 3 - 4 mjeseca, koje je već netko naučio osnovama.


Zanima me još i ovo......kako bi se opisala, kao jednostavnu i staloženu osobu ili nekog , ajmo reć, paničara koji trza na svaku sitnicu?

Razmišljala sam o svemu tome...

1. Jedini ultimatum vezan uz psa i mog budućeg partnera ću postaviti ja, i to odmah na početku, a to je da on dolazi u kompletu sa mnom. Da me samo želi umiriti pa se složi s time, mislim da će to vrlo brzo ispivat na površinu...

2. Naravno, pa to sam još i prije napisala, jer me taj dio dosta brine pošto vidim da jako puno ljudi ne želi podstanara sa ljubimcem. Osim toga, nadam se da ću jednom, nadam se uskoro, imati nešto svoje pa smo na miru.

3. Razmišljala sam i o tome, mislim da bi u slučaju nekog putovanja psa mogla ostaviti roditeljima. U slučaju kraćih izbivanja, npr cijeli dan, tu je čak malo veći problem jer mi roditelji nisu toliko blizu, a tu gdje jesam baš i nemam nekoga tko bi ga prošetao taj dan dok se ne vratim. Tamo gdje mogu voditi psa, išao bi svuda samnom.

4. Što se želje tiče, znam da je i više nego dovoljna, mislim da čak i pretjerana. U ovih par dana što sam ozbiljno na pragu da uzmem psa, ja sam se valjda već 5 puta rasplakala od sreće.
Imam 30 godina.

5. Dječica i psi
Mislim da nemam takvih prijatelja koji neće dolaziti kod mene zbog psa. Ako ih je strah, ću ga zavezat i to je to.

Nemam mogućnost uzeti godišnji odmor trenutno, ali sam mislila uzeti ga sljedeći petak kad je produženi vikend, nakon njega još jedan, dakle od 10 dana, samo 3 bi radila.

Ehh, sad, kod tvog zadnjeg pitanja dolazimo do jednog velikog problema zbog kojeg sam najviše u nedoumici trebam li uzeti psa.
Dakle, ja se bojim pasa. Ne svih, samo ovih po naravi "agresivnijih" vrsta. Meni je sasvim jasno da ti psi uglavnom nisu krivi, već njihovi vlasnici, ali nije mi isto da li se radi o pit bullu koji mi može otkinut ruku, ili pekinezeru koji će mi samo zadat ozljedu.
Svjesna sam toga da nikako ne smijem svoj strah prenijeti na psa, ali računam na to da kad već imam toliki motiv, da ću uz psa riješiti taj problem. Postepeno, sigurno neću odmah otići negdje gdje ću naletit na 10 raznovrsnih pasa. Alii, brine me taj dio.
Znam da će sada neki drvljem i kamenjem na mene zbog ovoga

atlantis kaže:

Mali dodatak samo računaj i da ćeš biti bolesna i da se može dogoditi da zaglaviš na poslu/u prometu pa svakako imaj backup nekoga za šetnju da ti povremeno uskoči

Ehh, baš sam jučer razmišljala o tome što kad sam bolesna. Pa sam si onda nekako opet mislila da bi psa dala par dana kod roditelja.

Cats kaže:

Razradi poglavlje o tome što ako ti demolira namještaj u stanu koji nije tvoj (ne bi bio prvi slučaj takvog dizajniranja ), što ako moraš na put na više dana, što ako - sad vidim da je atlantis već napisala.

Ja bih rekla da, s obzirom na navedeno, dakle malo vremena koje misliš posvetiti gibanju preko tjedna plus tvoje neiskustvo, potražiš malo starijeg psa, koji ne traži više toliko gibanja a navikao je biti sam. Ima takvih pasa kojima vlasnik umre ili mora u dom i treba ih zbrinuti.

Labrador je po mojem mišljenju previše aktivan a da bi mu to što mu ti nudiš bilo dosta. Pošto nemaš iskustva, nemoj birati radne pse jer s njima treba puno raditi. Kad kažem puno mislim PUNO

Osim toga raspitaj se kako stoji s veterinarima u tvojoj okolici, imaš li školu za pse, izračunaj koliko te mjesečno košta kvalitetna hrana i sve ostalo pa vidi možeš li to bez napora izvesti. Bez napora zato jer ako se razboli iznenadni troškovi mogu naglo postati veliki a i to moraš moći isfurati.

Nije da te odgovaram od psa, dapače, ali ovo sve spada u odgovorno posvajanje.

Razradila sam dio o demoliranju ovog stana, vratiti ću sva vrata koja sam skinula, a u ovom dijelu gdje bi pas bio dok mene nema, na noge od stola ću staviti zaštitu, stolice dignem na stol, a ostalo je moj namještaj kojeg i nema puno u tome dijelu.
Znam da bi mi možda bilo bolje da uzmem psa koji e već naučen na sve, ali ja jednostavno imam želju bit od početka sa svojim psom. Želim proći sve faze, i loše i teške i dobre.
Znam da su labradori puni energije i da možda nije idealno ovo što bi mu ja nudila, ali ovo što sam napisala za šetnje je više u ovom zimskom periodu, kad počne proljeće vjerujem da ću ga puno više voditi negdje dalje da se istrči i preko tjedna jer će još biti dan, a bome po ljeti ako ga budem vodila 3-4 puta tjedno na more po par sati, mislim da će bit i više nego izmoren i zadovoljan.
Živim u gradu pa su mi dostupni veterinari isl.
Što se hrane tiče, raspitivala sam se pa sam došla do nekog izračuna da bi hrana došla do 400kn mjesečno što mogu podnjet. Ako se nedajbože razboli, uvijek imam minus

[Didi]

Franinca kaže:

A od svog peseka želim samo ljubav

Trebat će tu ljubav i "platiti", a uz nju ćeš dobiti još koješta. Rano ustajanje, i petkom i svetkom - psi ne znaju za radne i neradne dane. Promjenu načina razmišljanja - prvo na što pomisliš jest tvoj pas, bila uz njega ili ne, a svaki pas kojega slučajno sretneš na ulici privlačit će ti pažnju. Upoznat ćeš ljude koje inače nikada ne bi upoznala, što nije uvijek na plus strani - ima kojekakvih vlasnika. Drukčije ćeš se oblačiti, nosit ćeš drukčije cipele, ne namjerno, sama će od sebe doći sklonost jednostavnijoj i udobnijoj odjeći koja se ujedno i lako održava. Ako ti je pas donosač pa se često zabavljate bacanjem i donošenjem štapova, prekoračit ćeš granu na trotoaru ili šišaricu pa pomisliti: joooj, a da ja to ponesem doma? Povremeni slom živaca jer još nisi naučila pseći jezik i pas te nikako ne razumije. Proučavanje lokalnih propisa o tome kamo psi smiju, a kamo ne, i to pogotovo bez lajne. Proučavanje raznih načina prehrane i odabir prave hrane, onoga što će biti za psa najbolje, a za tvoj džep najprihvatljivije. Otvaranje albuma na Fejsu ili već negdje sa slikama svojega peseka, sliku na desktopu s njegovom fotkom, hrpu selfija skupa s psom. Višekratno dnevno čišćenje kuće, nabava prekrivača za fotelje, kauče i krevet - ne misliš valjda da se neće verati po njima dok tebe nema, tim više što sve to miriše po tebi? Ukratko, nećeš dobiti sladunjavu ljubav, ali ćeš dobiti zabavu i radost za narednih 10-15 godina i nikada ti neće biti dosadno.

To i jest pravi razlog zbog kojega netko nabavlja psa: zato što ga želi.

Usput, spomenula si da bi htjela labradora ili psa u tipu. Svaki pas zahtijeva dnevnu aktivnost, labradori u tom pogledu čak i nisu pretjerano zahtjevni: više im treba društvo nego istrčavanje. Kod kuće se, ako su im fizičke i mentalne potrebe zadovoljene, uglavnom sklupčaju i drijemaju sve dok se ti ne vratiš. No ako nabavljaš takva psa, nemoj nipošto kupovati labradora bez rodovnika - takvi se psi ili dobivaju na poklon ili udomljuju iz azila. Spominjem ovo jer su kao pasmina jako popularni pa se to iskorištava.

[Coco_Nut]

Franinca kaže:

Nemam mogućnost uzeti godišnji odmor trenutno, ali sam mislila uzeti ga sljedeći petak kad je produženi vikend, nakon njega još jedan, dakle od 10 dana, samo 3 bi radila.

Zbog ovog dijela da bi ga uzela sljedeći petak, a sama još nisi sigurna hoćeš li ili nećeš uzeti psa, moram pitati - planiraš kupiti ili udomiti psa?

Ako kupuješ, nadam se da nije od štancera, "čistokrvni bez papira".

Psi od pravih uzgajivača, najčešće se ne kupuju "sutra".

[ja u kutu]

Svi su ti bas bas lijepo i razumno pisali, to su sve stvari koje buduci skrbnik zivog bica mora sam sebe zapitati!

I ako si ovdje bila full iskrena, poradi sebe.... ja bi ti rekla.... nabavi psa, ali ne zuri..... i ako bi bio u tipu labradora, pazi s kime je mjesan, dobro se raspitaj! Jer mikseva ima svakojakih danas, i neces se usreciti bas sa mixom, recimo, labrador i belgijski ovcar!

A o tvom strahu od pojedinih pasa nebi bilo zahvalno ovdje tipkati, kompleksnija je to tema!

Svakako, neka te vodi razum i dalje, nemoj sada zabrzati i napraviti ne bas skroz ispravan korak!


Sent from my iPhone using Tapatalk

[damien666]

A bilo bi dobro provjeriti i s roditeljima kako oni disu jer spominje cura par puta da bi valjda uskocili...

A kako to izgleda ostavljati stene samo cijeli dan, ne znam, moja od malena ide na cuvanje i izvodjenje dok radim ili idem negdje...Puno mi je cijeli dan da pas bude sam...

Plus strah od pasa, to se vrlo lako odrazi na psa, hrpu ljudi vidjam koji tako ne socijaliziraju svoje pse jer je njih strah...

[atlantis]

Sad smo u kući i dogovori izgledaju ovako

- muž radi dnevnu - ček
- spremačica je kod nas do 13 - ček
- susjed dolazi doma s posla i pustit će cure na piš u dvorište - ček

jupi! možemo u kazalište ili nekam van s društvom

svaka druga kombinacija znači da nema landranja navečer

[leeloo27]

Napomenila bih jos nesto vezano uz stene. Stene staro 3-4 mjeseca treba izvoditi svakih 2-3-4 sata na nuzdu. Moj je bio 4 mjeseca kad sam ga udomila i sigurno sam ga mjesec dana ovako furala vanka i svejedno se znalo dogoditi da se popiski ili pokenja. Setnje mi ni jutarnja ni zadnja vecernja ne traju 10 minuta, najcesce 20-30 minuta jer eto frajer njuska, zapisava okolo, kenja tek kad se prosece okolo. I nisam jedina, ima jos par stenaca oko mene i slicna je prica sto se tice ucestalosti izvodjenja vanka u toj dobi, jednostavno ne mogu dugo izdrzati.

Nemam veliko pseto, nije lovacki, nije neki kojeg se mora istrcavati ne znam koliko ali mi smo svaki dan vanka po 3-4 sata mminimalo. Ako budem manje gnjavi me i radi pizdarije po kuci. A ja se lupam po guzici od srece kakav me pas zapao sto se tice energije kad vidim okolo ljude koliko neke pasmine imaju energije.

I da, stene treba cipirati i cijepiti na zarazne i bjesnocu, u startu racunaj jedno 1000 kn ga sve to. Nije u jednom mjesecu ali nije stavka za zanemariti. Veci pas takodjer znaci vise love za klopu, za ampule, za nekakve dodatke i lijekove ak mora pit pa nije lose ni to uzeti u obzir prilikom odabira psa.

Ako se bojis pasa razmisli i na koji nacin ce to sve funkcionirati. Ima pun klinac neodgovornih i debilnih vlasnika, koji pustaju iz dvorista pse da lutaju okolo (nekastrirane, sto je divotica kad se krenu tuci medjusobno). Mog psa dok je imao cca 5 mjeseci je napao labrador koji se otrgao vlasnici iz ruku. To su stvari koje se dogadjaju, psi se zalihecu, napadaju, tuku, treba se pripremiti i na takve situacije. I tu nema mjesta za paniku i bojanje jer ti pas moze platiti glavom (lakse je reci nego napraviti, kad mi je nedavno pas bio napadnut od drugog isto velikog, smrzla sam se prvih par sekundi i nisam se snasla,sva sreca pa ga napao pas kojeg zna i koji inace nije krvolocan i sto je moj tada bio na lajni)

[Cats]

Franinca kaže:

3. Razmišljala sam i o tome, mislim da bi u slučaju nekog putovanja psa mogla ostaviti roditeljima. U slučaju kraćih izbivanja, npr cijeli dan, tu je čak malo veći problem jer mi roditelji nisu toliko blizu, a tu gdje jesam baš i nemam nekoga tko bi ga prošetao taj dan dok se ne vratim.

Dokle god je to tako, ne uzimaj psa.

A pogotovo ne drugi tjedan, kad će posvuda pucati petarde, a ti sa štenetom koje ne poznaš i ne znaš hendlati.

[Aese]

Ne uzimaj psa.

[Didi]

Aese kaže:

Ne uzimaj psa.

Ne bih išla tako daleko, ali istina je da je ovo predblagdansko raspoloženje iznimno osjetljivo. Pričekaj dok sve prođe i smiri se.

[Smartie]

leeloo27 kaže:

Hrpetina ljudi radi 8-9 sati dnevno i ima pse i ništa im ne fali

O ovome bi se dalo diskutirati. Ja naime smatram da mnogim psima puno fali. Čast izuzecima čiji se vlasnici potrude da im pruže više.

Franinca kaže:

Radim do 17, do 17:30 sam doma, dva ili tri puta tjedno teretana po sat vremena. Plan za šetnju bi mi bio ujutro 10-15min, odmah nakon posla 10-15 min i kasnije navečer sat vremena ga prošetat. Vikendom ga vodit da se istrči po šumama, planinarit isl. Živim na moru, tako da bi ga ljeti odmah nakon posla uzela na kupanje. Živim u stanu, podstanar sam pa me malo brine što ako budem morala mijenjati stan, biti će problema sa nalaženjem istoga.

Ako želiš štene ovakav tempo života u početku nije baš idealan. Ja sam brutalno realna i iskrena, pa ću ti tako i napisati. Štenci su predivni i preslatki, no istovremeno stravično naporni u smislu da traže jako puno angažmana, odricanja, vremena i naravno - debele živce ako želiš da odrastu u stabilnog i dobro odgojenog psa. Štenci vrše nuždu jako često, što znači da ćeš prvih nekoliko MJESECI trebati štene izvoditi isto tako jako često ukoliko želiš da što prije svlada higijenske navike. Neki ih svladaju prije, neki kasnije. Štenci grickaju, trgaju i žvaču - drugim riječima uništavaju sve što im se nađe na putu, ko mali terminatori. Uništavanje je naš pojam, njima je sve to istraživanje i zabava, masiranje desni dok mijenjaju zubiće i dok se razvija čeljust (khm... do 2. godine života ta-daaaaaaa!).
Ono najvažnije, osjetljivo razdoblje socijalizacije/habituacije traje samo do 14/16 tjedna i iziskuje puno truda, pažnje i rada sa štenetom. Dobro dođe i školica/trener koji radi pozitivnim pristupom pogotovo ako si početnik u svemu.

Razmisli jesi li u mogućnosti preokrenuti si život naopačke prve dvije godine koje su realno najzahtjevnije. Štene sa 6 mjeseci ulazi u pubertet i tu možeš očekivati da si počupaš kosu od muke jerbo su pseće pubertetlije također poprilično naporne.

Ako baš siiiilno želiš štene, savjetovala bi ti čuvanje dok te nema doma ili nekog tko će ti izvoditi psića bar dva puta dok si na poslu. To košta, ne mora puno, ali bolje da si to priuštiš nego da nalaziš stan u rasulu jer malac teoretski ne može izdržati bez nužde toliko sati, a i za odraslog psa je puno. Tu ide ono s početka "o tome bi se dalo diskutirati koliko je psima koji su toliko sati sami dobro". Ne, nije im dobro jer i mi idemo pišat puno češće od jednom unutar 8-9 sati, ne? Kao što rekoh, čast izuzecima koji psima priušte šetanje/puštanje na piš-kenj koje obavi sused, frend ili netko kome platiš.

Druga solucija je da si nabaviš već odraslog psa koji bar ima svladane higijenske navike i kućni odgoj. Puno previše ih čami po skloništima i na privremenom, mnogi su u tipu labradora. To da će štenci biti privrženiji jer s tobom odrastu je najobičniji mit, da ne velim glupost.

I pliz nemoj kupovati "čistokrvnog bez papira" ako se ipak odlučiš za štene. Odaberi si psa/pasminu koja odgovara tvom životnom stilu, labići znaju biti ili-ili. Generalno su poprilično aktivni i zahtjevaju dosta kretanja (šetnje) i rada (mentalnog, učenje...), no ima ih i mirnijeg tipa.

Franinca kaže:
3. Razmišljala sam i o tome, mislim da bi u slučaju nekog putovanja psa mogla ostaviti roditeljima. U slučaju kraćih izbivanja, npr cijeli dan, tu je čak malo veći problem jer mi roditelji nisu toliko blizu, a tu gdje jesam baš i nemam nekoga tko bi ga prošetao taj dan dok se ne vratim.

Ovo nikako ne šljaka. U takvim situacijama ćeš trebati psa dati u hotel ili na plaćeno čuvanje. Ostaviti psa cijeli dan samog doma je zlostavljanje i zanemarivanje.

[fermina-daza]

Smartie kaže:

Ostaviti psa cijeli dan samog doma je zlostavljanje i zanemarivanje.

Da ne kvotam ostalo, itekako dijelim ovo mišljenje. Spadam među one koje ne odobravaju uzimanje psa ako će ovaj svakodnevno veći dio dana biti sam kod kuće. Nije to samo pitanje samovanja i zbog toga često razvijanje nekih depresija ili neurotičnih navika, već i činjenice da pas zalegne i 10 sati ništa od kretanja, a onda slabija cirkulacija, pa slabija prokrvljenost organizma, slabljenje mišića, posljedično veće opterećenje na ligamente i zglobova. Iz prve ruke gledam pse koji imaju ovakav 'bioritam' i mnogi u starijim godinama imaju velikih problema sa zglobovima, čak i kad se radi o malim pasminama.

Šetnja od od 10 - 15 minuta ujutro i nakon posla te 1 sat navečer je premalo za psa. Puno premalo. Ovih 10 - 15 minuta često zahtijeva barem još toliko za pranje šapa ili brisanje cijelog psa ako je vani kiša ili snijeg (sol, led, blato u šapama koje se mora istuširati, jer brzinsko brisanje ne pomaže). Ili ljeti, obavezno čeprkanje po dlaci i traženje klasića, jer su ih i livade, pa čak istaze uz zelene površine pune.

Štene traži puno vremena, brige i energije. Znam da sam padala s nogu od umora, jer je tražila svu moguću pažnju dok je bila budna, a kad bi zaspala, jurilo se uvlačiti kablove u bužire, 'neobučene' kablove zakucavati ispod prozorskih klupčica, stalno peruckanje podova i tepiha od urina dok ne nauči gdje je to prihvatljivo činiti. Na sve sam ovo mogla na vrijeme reagirati, jer radim kod kuće. Čak i mjesec dana godišnjeg odmora po meni je premalo za odgojiti štene, jer ono ima svoj ritam usvajanja odgojnih metoda i svaki pokušaj ubrzvanja ovog procesa je frustrirajući i za psa i za vlasnika.

Uz sve ovo, imati strah od pasa, a uzimati magnet za njihovo privlačenje nije najmudrija odluka. Imam znanicu s tom kombinacijom i ona svojim strahom odgaja psa da se boji velikih pasa, jer čim ih spazi u daljini, odvlači svog od njih, tako da je malac shvatio da su veliki psi opasnost i evo ti problema koji se vremenom može razviti u 'obrambenu agresiju' ljubimca.

Podstanarstvo sa psom nije najsretnija opcija, jer nema puno najmodavaca koji na to blagonaklono gledaju. Također bi bilo dobro da se do stana ne treba savladavati hrpa stepenica.

Ja bih pričekala svoj stan (kad je već na vidiku), birala ga i prema potrebama kućnog ljubimca, budući da ovaj može doživjeti 15-ak i više godina (male pasmine i više) i računati s tim da će pas uveliko promijeniti životni stil i navike.

I da! Ovo mi je zapelo za oko:

5. Dječica i psi
Mislim da nemam takvih prijatelja koji neće dolaziti kod mene zbog psa. Ako ih je strah, ću ga zavezat i to je to.

Kad nam je u goste prvi put dolazila dvogodišnja djevojčica, jedan od ukućana je predložio da stavimo Luni lajnu i zavežemo je za radijator, kako ne bi preplašila dijete. Stvar je tada riješena jednom za svagda. Lunu se u njezinom domu ne veže ni zbog koga. Ovo samo može razviti frustraciju kod psa na svako zvono i pokazuje mu da njegov vlasnik nema povjerenja u njegovo ponašanje, kad mu onemogućava da se kreće slobodno po stanu. Pas koji je naučio osnove poslušnosti, naučit će da ne smije gnjaviti goste, a što u pravilu znači da im neće do besvijesti dijeliti puse, pokušavati im sjesti u krilo ili ih vući za rukav da ga pomaze dok ovaj još nije skinuo kaput. I da, nema skakanja gostima u zagrljaj!

[juventa]

@ Franinca - Ekipa ti je većinu stvari već napisala, a ja bih ti predložila da se povežeš s nekom od udruga i postaneš privremeni udomitelj za početak. Na taj način ćeš najbolje vidjeti što znači imati psa i jesi li za takvu obavezu, a imat ćeš podršku i pomoć udruge ako negdje zapne.

Tvoja priča me podsjeća na moju. Cijeli život sam imala ogromnu želju za psom, a nitko od mojih životnih kohabitatora nije bio sklon tome.
Od roditelja preko cimera do muža i svi su samo navodili nedostatke i činjenicu kako je pas ogromna obaveza (i je, da se razumijemo).
Međutim, nitko od njih nije spomenuo koja je to ogromna ljubav zbog koje ti nije teško raditi stvari koje ti se sada možda čine kao tlaka. To biće ti postane član obitelji i nije ti teško napraviti nešto za njegovu dobrobit.

Ako zbilja imaš toliku želju - probaj. Prije toga čitaj, pitaj i educiraj se - od prehrane do ponašanja. Pozabavi se i tematikom zašto ne uzimati psa od štancera, odnosno psa bez papira. Daj si vremena i smanji očekivanja, nećeš dobiti Lassie. Sa psom treba raditi i graditi odnos povjerenja, u tome i jest čar. Možda će ti na početku biti teško i naporno, ali ne odustaj. Kad prvi put shvatiš da biće druge vrste razumije što pričaš, tvojoj sreći neće biti kraja.

Ako uzmeš psa, budi odgovoran vlasnik i shvati da si njemu cijeli njegov život. Pas nije igračka, nego živo biće sa svojim potrebama, karakterom i emocijama. Previše je pasa završilo na ulici jer su se ljudi precijenili ili nisu ozbiljno shvatili kolika je to odgovornost.

Ja definitivno nisam požalila ni sekunde i mogu patetično izjaviti da je meni moj pas promijenio život.

U svakom slučaju, sretno.

[juventa]

@fermina-daza - Slažem se u potpunosti po pitanju vezanja. Moj pas ovdje živi, a ne oni koji dolaze u posjetu. Ako se netko boji, potrudit ću se da ga pas ne maltretira. Vrijedi i obrnuto.

Jedne godine mi je svećenik sa svojom svitom, prilikom posvete kuće, počeo s litanijama o psima. Pričama kako je odbio posvetiti kuću ljudima koji nisu htjeli zatvoriti psa kad je došao.
Nedostajala mu je samo jedna rečenica da i moj stan ostane neposvećen.
Nema tuđih ultimatuma u mom šoru.

[Quirita]

Uza svo razmišljanje i analiziranje, opet je to nešto potpuno drugo u praksi. Sve je rečeno, pripremi se da ti život jednostavno dobije druge prioritete.

[Smartie]

juventa kaže:

@ Franinca - Ekipa ti je većinu stvari već napisala, a ja bih ti predložila da se povežeš s nekom od udruga i postaneš privremeni udomitelj za početak.

I pas na privremenom treba iste uvjete kao i vlasnički. Cura jednostavno treba sve posložiti i isplanirati si pa onda odlučiti hoće li uzeti psa ili ne.

Čak i ako si nabavi odraslog psa u prvo vrijeme će trebati biti s njim dok ne prođe proces prilagodbe. Ja ju ne želim odgovarati od peseka, samo stavljam naglasak na stvari koje su bitne i činjenicu da ti se život preokrene iz temelja. Nema više cugica, kavica, teretana nakon posla jer trčiš doma prošetati i izbedinati dlakafca. To ne znači da nema cugica, kavica, teretane i sl. uopće, samo ćeš mijenjati ritam. Sviđa mi se što cura vikende provodi u prirodi, planinari i sl. i mislim da je to dobro za peseka, ali samo vikendi nisu dovoljni. Ja nemam fiksno radno vrijeme i dosta sam doma pa sam se bome dobrano namučila sa štenetom prvih par mjeseci. Jednostavno su zahtjevni kako vremenski tako i općenito.

[leeloo27]

Smartie kaže:

O ovome bi se dalo diskutirati. Ja naime smatram da mnogim psima puno fali. Čast izuzecima čiji se vlasnici potrude da im pruže više.

Mislila sam na ovo vezano za kretanje, dosta se ljudi potrudi nadoknaditi to i prije posla i nakon posla i barem što se toga tiče psi nisu zakinuti.

Za piškenje se slažem, puno je to vremena. Imam dosta njih koji ovdje prošeću pse oko 19-20 h i do ujutro do 7-8 sati ništa. Kosa mi se digne na glavi kad mi se krenu iščuđavat kad ja kažem kada svoga izvodim i i uvjeravati me da mogu oni istrpiti toliko, da oni stignu pored svoga i popiti ujutro kavu i svašta nešto.
Ja bome ujutro stignem samo sebe obući i eventualno se popišati, da ne pišam i ja negdje okolo po grmljima skupa sa cuckom.

Nije da moj ne može, dovoljno je sada veliki, samo ja ne želim da trpi ako ne mora.

[Franinca]

Uff, svašta ste napisali, ali da ne kvotam toliko postova, probati ću odgovoriti na sve.

Prvo da odmah razjasnimo, nikako ne namjeravam kupovati psa. Isključivo na poklon ili iz azila. Labradori i retriveri mi se oduvijek sviđaju, jednostavno mi paše ta njihova dobročudnost i razigranost. Uopće mi nije bitno da je čistokrvni, mješanci su mi možda čak i draži, ali mi je jako bitno da znam koja je druga vrsta. Osim labradora, oduvijek sam htjela i bernardinca, ali to sam zamišljala ako bi živjela u kući, nekako mi se čini prevelik za stan iako sam čitala da mogu usprkos svojoj veličini biti i u stanu, i ne sviđa mi se što toliko kratko žive. Ali, trenutno se baš poklanjaju štenci mješanci labradora i bernardinca, ali me strah koliki bi bio kad odraste. Ono zašto ja želim štenca uopće nije zbog njegove slatkoće isl., nego zato što ako uzmem odraslog psa, nikad ne znam kroz što je sve prošao, koliko ga se eventualno teroriziralo, čega se sve boji, zašto se nečega boji, i kako će se ponašati prema drugim ljudima i psima, jako bitno prema djeci.
Kada sam rekla da od psa želim jedino ljubav, to sam rekla jer je pitanje glasilo što želiš od psa. Znam da pas nije samo ljubav, da ću uz njega dobiti i puno obaveza, briga, loših trenutaka, straha, propuštenih druženja, izgubljenih živaca isl, svjesna sam svega, ne mislim da će nam cvjetati ruže cijelo vrijeme.
Što se tiče tih cjelodnevnih izbivanja, nije da se takva izbivanja često događaju, sad mi pada na pamet samo shopping 2 puta godišnje. A ako nabavim psa neće biti para za shoppinge tako da i taj problem nestaje. Na ostala cjelodnevna izbivanja vjerojatno ću ga uvijek moći uzeti sa sobom, jer to može biti jedino planina, more, barka, dakle uglavnom izleti u prirodu, to bi za njega bilo super.
Ovo ostalo izbivanje, dok sam na poslu, pa nemojte mi reći da su psi rezervirani samo za ljude koji ne rade ili da su svi psi čiji ljudi rade totalno nesretni i zanemareni psi zbog tog osmosatnog-devotosatnog izbivanja? Ako je tako, ako je tom psu toliko strašno to, ok, onda neću uzeti psa. Samo se nadam da taj isti pas neće završiti u rukama nekog debila koji je po cijele dane doma i matretira psa, što je svakako bolje nego da je pas sam, ili nedajbože u azilu gdje će zagrljaj i ljubav dobiti jednom tjedno od volontera?
Dalje, ono što sam rekla da ako se netko boji a dolazi kod mene, da bi zavezala psa. E to je zato što ja znam kako je bojati se psa. A imam jednu frendicu koja se boji. E sad, pošto ne bih nikako htjela terorizirati tu frendicu, radije bi zavezala psa, a mislim da on sigurno neće nakon tog jednog puta to shvatiti kao moje nepovjerenje prema njemu (sve bi ja to njemu objasnila ). Pošto znam kako je bojati se psa, i što je potrebno da bi se netko prestao bojati psa, onda bi pokušala tu prijateljicu svim sredstvima uvjeriti da moj pas nije opasan i da može biti potpuno bezbrižna kraj njega. E sad, to je proces koji traje, apsolutno ništa ne vrijede riječi "neće ti ništa", a meni je bitno da se moja frendica ne boji moga psa, zato bi i poradila na tome. Kao što vi imate puno savjeta o psima, tako ja sasvim sigurno znam da je stav vlasnika psa "u mojoj si kući i moj pas će ići kamogod želi", a vezat ga ne dolazi u obzir iako je osoba prestravljena od straha, je totalno kontraproduktivan i najvjerojatnije se ta osoba nebi više vraćala u stan, ne jer je pas šporki, fuj i slični neopravdani razlozi kao što je netko spomenuo, ili jer ne voli pse, nego radi paralizirajućeg straha i osjećaja neugode povezanog sa totalnim nerazumijevanjem i omalovažavanjem straha od strane vlasnika psa. I potrudit se da tu osobu pas ne maltretira, to nije ni približno dovoljno, jer taj pas će u najboljoj namjeri doći samo da ponjuši, dok će osoba s druge strane promrznuti od straha, jedan grozan i devastirajući osjećaj za psihu. Nemojte se sad ljutiti, ja vam samo predstavljam jednu drugu perspektivu.
E sad, mene zapravo najviše muči taj dio sa susretom drugih pasa. Dakle, neću uzeti psa ako ću od njega napraviti invalida koji se boji drugih pasa, ne dolazi u obzir. Ima da bude vesel i da me vuče kod svakog psa kojeg ugleda bila to pudlica ili doga, želim da se lijepo druži i slaže sa svim psima. Strah me tih odvezanih agresivnih pasa kojima vlasnik nije u blizini. Tko razdvoji pse? Kako se razdvoje psi? Što ako drugi pas ne želi prestati napadati mog? Da li je ok nabaviti peper sprej za takve situacije? Da li se takve situacije događaju često?
Ako uzmem starijeg psa kao na privremeno udomljavanje, pa kako bi imala srca ikada tu beštiju vratiti jer želim malog psića? Nema šanse da bi ga vratila. A imat psa godinu-dvije pa da mi ugine od starosti, pa ja bi se raspala totalno.
Netko je stavio link o nekoj knjizi u pdf-u, svakako ću to proučiti ako odlučim uzeti psa, a kasnije i ostale knjige i naravno sve emisije Cesara

[ja u kutu]

Fran, tebi bi bilo najbolje da porazgovaraš sa nekime, face to face, ovako preko tipkarenja, nije to baš lako. I to kažem samo poradi tih tvojih , osobnih, strahova od "agresivnih" pasa........

Nitko od nas ne voli neugodne situacije gdje netko mže stradati; pitanje je samo kako se nosimo i postavljamo u datim momentima; a moramo se postaviti tako da znamo što učiniti, i na koji način a da bude što mane štete i kolateralnih žrtava.


I psa ne moraš vezati ako ti dolazi netko tko se panično pasa boji; samo ga fino zatvoriš u drugu prostoriju gdje je njemu ugodno i daš mu nešto a se zabavlja. Makar, u takvih situacijama ni jednom psu nie preugodno niti je premiram , jer znaju da je netko tamo a ne mogu / ne smiju prisustvovati. Psima je u čudi da prisustvuju.


I ja nekada doma imam slične situacije, dolaze nam ljudi što poslovno što privatno koji se boje pasa ii ih jednostavno ne vole previš i ne žele da im se motaju oo nogu......

Meni je tada draže psa/pse zatvoriti u box nego podizati svima tenzije jer koliko god su naši psi nama obitelj ne mogu neke ljude ne pustiti u kuću. Da li je to licimjerno; moguće da je, no tako je.

[ladytoto]

po meni, i po svemu što si napisala, ne vidim zašto ne bi uzela psa Pogotovo ako si tip koji voli prirodu.

možda se tu na forumu malo pretjeruje, ali dobro da si svjesna da je to velika obaveza i da će se promijeniti stil života. Meni osobno se promijenio na bolje
Kad sam se odlučivala isto sam jako dugo razmišljala, i kako ću ja to.. Ali na kraju dosta stvari i problema na koje naiđeš rješavaš u hodu. Važno da se odlučiš da ćeš ih riješiti a da odluke nbeće biti nauštrp psa.

e sad što se tiče straha, ja znam jedan primjer kada je djevojčica vrištala i bježala na stol kada je vidla psa. Roditelji jako vole pse i nabavili su irskog setera. Dakle, povelik pas Nakon mjesec dana djevojčica je išla sama u grupu pasa da svog odvede sa sobom. Obrat za 180

Ja osobno mislim da je najbolji ljek za strah od pasa ostvariti blizak odnos s jednim. Onda počneš razumjeti njihov govor tijela i način na koji komuniciraju pa se sigurno bar zbog toga osijećaš sigurnije.
Sad, tuče i napadi pasa se događaju, ne možeš uvijek kontrolirati. Dobra fora je sa sobom nositi pištolj na vodu, na to znaju reagirati ako baš dođe do tuče.
Ima i tih pepper sprejeva za obranu.
Svakako ako ti je prvi pas odi na socijalizaciju ili na neki tečaj. Puno je lakše od početka naučiti psa stvarima nego poslje ispravljati greške. A i sigurno bude zabavno.