Gdje psi smiju, a gdje ne (banke, trgovački centri, kafići, restorani...)

[EGR]

Ok,vidim da se ovdje javljaju vlasnici malih pasa(citaj bezopasnih). Kakva su vaša mišljenja o velikim psima u centrima? Recimo na primjer da ja imam kavkaskog ovcara od kakvih 80 kg i baš ga hocu povesti u trgovacki centar/tramvaj/autobus/trgovinu s cipelama/... kakva su vaša mišljenja o tome?

Pitam zato jer kod mene u kvartu ima jako puno pekinezera i sl.malih pasmina i vlasnici ih uglavno vode bez povodca dok istovremeno beskonacno pizde na ljude koji imaju vece pse i nisu im konstantno na povodcu.

[fermina-daza]

EGR kaže:

Moram priznati da ja u njemackoj nisam baš primjetil to da ljudi tako svakamo vode pse(možda je tvoja frendica malo uvelicala).

Moja prijateljica nikada nije imala, niti ima psa, pa niti nema razloga za preuveličavanje (tim više što je kao doktor filozofije educirana, a i predisponirana, da primjećuje bit(ak) stvari). Uostalom, evo ti i Lehane:

Lehane kaže:

Živjela sam u Beču, i primjećujem sličnosti ko s dojčlandom.
Pas smije apsolutno SVUGDJE. Viđala sam ih čak i u Zari, u kabinama za presvlačenje. I bili su puno kulturniji od većine ljudi. Derišta koja razvlače garderobu, lude ženturače koje se čapaju za komade na rasprodaji, svadljivice u redu za kabine i slične evolucijske greške.

Ponekad mi se činilo da lokal koji izvjesi zabranu ulaska psima može slobodno stavit ključ u bravu.
Metroi, tramvaji, busevi, banke, trgovački centri (i sve pripadajuće prodavaonice)... jednom sam čak vidjela psa na zdravstvenom. Vani je padala jaka kiša, i čovjek je jednostavno ušetao sa psom obaviti što mu treba. I nitko nije umro.

Ali, isto tako, strogo su odijeljeni parkovi za djecu i pseći parkovi. A svaki kvart ih ima nekoliko. I strogo su na uzicama, u gužvi čak i s brnjicama.
Ne sjećam se sada da li sam ih viđala po trgovinama s prehranom....

EGR kaže:

Što se tice javnog prijevoza, ja ne bi vodio svog psa(gledam od sebe) u tramvaj jer imam obzira prema drugima i poštujem da ne moraju svi voljeti mojeg ljubimca kao ja a neki ga se možda i boje(ma da je on meni cupava buhtlica) ili su alergicni na dlaku.

Znači, ja sam bezobzirna, jer želim s Lunom u javni prijevoz? I kakve to veze ima voli li netko mog psa ili ne? Ako mi je pas uz nogu, s brnjicom ili u eventualno odijeljenom dijelu na samom kraju tramvaja, kome bi to smetalo? A što se alergije tiče, zapitaj se koliko je ljudi alergično, ali stvarno alergično na, primjerice, neke parfeme? Odmah im počnu suziti oči i curiti nos, svrbiti koža... po tome u javni prijevoz ne bi smjeli ulaziti ni naparfimirani ljudi. I za alergiju na dlaku bi moj ljubimac trebao biti nekom pod nosom, a ne pod mojim nogama, u samom uglu tramvaja. Uostalom, ako mi kaže da je alergičan, odmaknut ću se, kao što i ustupim mjesto ako zaključim da je će meni biti olakše stajati ili me netko to zamoli.

A što se straha tiče, ljudi pate od različitih fobija, pa nije grad dizajniran prema njihovim strahovima. Uostalom, pas je na lajni, a ako treba i moja pikulica će imati i brnjicu u javnom prijevozu.

EGR kaže:

Što se tice poreza i prireza placaju ga i svi ostali pa kaj..

Pa kaj? Ovo baš nije izraz za argumentirano raspravljanje, no kada me već pitaš, da ti odgovorim. Biciklisti plaćaju porez i prirez i dobivaju biciklističke staze, vozači dobivaju parkirališta i javne garaže, uvode se dodatne autobusne linije... a meni ne treba ni jedna od ovih spomenutih stvari. Meni treba mogućnost da mogu sa svojim ljubimcem u javni prijevoz, trgovačke centre i većinu dućana neprehrambenim proizvodima. Grad neka odredi pravila (ako treba brnjica, plaćanje karte za ljubimca...), ali želim da se ti novci koriste da grad bude i po mjeri čovjeka i njegovog ljubimca

[Lehane]

Ne vidim razlog zašto bi ijedan dobro odgojen pas negdje smetao. Kakve god on bio veličine. Moj nije jedan od takvih, pa ga ni ne vodim
Niti on voli špancirat po stranim mjestima. Jednostavno je takav. Ne šmeka mu, i ja to poštujem.
Ali zato se raspameti od sreće kad imamo goste.

A takođr mi ne smeta niti kada mi se 5 kila nečije pasetine zaleti u krilo, ali OK, ne vole svi pse, ima svakojakih slučajeva.

[rim912]

Naravno da nesmije, pse vodite u pet shopove, koji ce mi vrag po trgovackim centrima? Imate livade, setalista. Sta pas ima radit medju plocicama, staklom i guzvama ljudi? Da vidim psa koji nestane u torbicu u nekom trgovackom centru, odmah bio trazio zastitara da izbaci psa i njegovog mucitelja(vlasnika).

Sto se mene tice, + za emmezetu.

[ChiliKimi]

Mojne_me kaže:

U onim specijalnim transporterima kakvi se koriste i za avion.

Kakvi su to specijalni transporteri za avion? Pas mi je letio kojih 60 puta, ako ne i više i nikad čula za to. Transporter je transporter, ne postoje nikakvi specijalni za avion.

Imam malog psa ali nemam nikakvu volju ni želju navlačiti ga po shoping centrima. Mislim čemu? Ni meni samoj nije unutra ugodno, jedva čekam izaći van na svjež zrak, zašto da onda njega vodim na takva mjesta
Pas ide svuda ostalo samnom, dakle osim njegovih istrčavanja i dnevnih samo njegovih šetnji odemo nekad u kvartovski birc na kavu, on dobije zdjelicu vode i umoran odspava dok ne krenemo doma. Ide samnom kad idem u šetnju po gradu (ne u shoping), ide samnom kad idem kod frendova u posjete, jednostavno ide samnom gdje god znam da će njemu biti ugodno
Posjete shoping centrima, kazališta i muzeji koje posjećujem kao i koncerti nisu mjesti gdje bi se moj pas osjećao ugodno.
Po hranu i njegove potrepštine idem sama, eventualno ide i on ako smo negdje u šetnji pa neplanirano idemo kod nekog doma, onda svratimo unutra po neko svinjsko uho da se malac ima s čim zabavljati dok mi pijemo kavu.

[EGR]

fermina-daza kaže:

...

Sve ovo kaj ti govoriš je sasvim u redu i zaista tako kako kažeš iz tvoje perspektive, ali ono što mogu iscitati između redova i je srž problema a to je da ti ne mozes i ne zelis sagledati stvai iz bilo koje druge(tuđe)perspektive.

Zato ponešto i treba biti zabranjeno i to ne zbog pasa nego zbog njihovih vlasnika. Vjeruj mi najcesce i je problem u vlasniku a ne u psu.

[fermina-daza]

EGR kaže:

Sve ovo kaj ti govoriš je sasvim u redu i zaista tako kako kažeš iz tvoje perspektive, ali ono što mogu iscitati između redova i je srž problema a to je da ti ne mozes i ne zelis sagledati stvai iz bilo koje druge(tuđe)perspektive.

Zato ponešto i treba biti zabranjeno i to ne zbog pasa nego zbog njihovih vlasnika. Vjeruj mi najcesce i je problem u vlasniku a ne u psu.

Zbog tvoje nadnaravne sposobnosti da između redova moja dva posta procijeniš moje kognitivne sposobnosti, kao i spremnost i mogućnost za društvenu prilagodljivost, uistinu nemam namjeru dalje raspravljati s tobom i to oko stvari koje u u mnogim zemljama Europe predstavljaju gradski standard.

Nadam se da će ulaskom Hrvatske u EU barem profitirati naši ljubimci, jer ćemo se moći lakše pozvati na komunalne redove europskih gradova i implementirati ih u našu sredinu, tako da ja kao vlasnik kućnog ljubimca imam ista ona prava koja imaju vlasnici kućnih ljubimaca Berlina ili Beča. Samo toliko!

[EGR]

Interesantno kak se svi pozivamo na tu europu kad nam treba

[dire Dawn]

ako ikad budem imala drugog psa i budem prisiljena sa istim živit u većem gradu, nema šanse da ću ga voditi u trgovine ili voziti tramvajem. sječam se samo koliko su meni stresne bile gužve u tramvaju, kad su ljudi doslovno nabijeni jedni na druge, samo bi čekala kad će mu netko stati na šapu ili klepnut ga torbom (što slučajno, što i ne baš slučajno).

što se trgovina tiče, znam po sebi da tu i tamo odzujim pa se zamislim, a na psa bi morala dodatno paziti ili bolje rečeno na ljude oko psa, dali netko stoji i čeka da se mi pomaknemo, dali netko prilazi u želji da ga pomazi, a on to možda nevoli od strane nepoznatih ljudi i tako.. nit bi bila ja opuštena niti on. niti mu je tamo mjesto.

u pet shop ga također nebi vodila jer mi netreba pas da bi odabrao boju ogrlice ili debljinu lanca, a sve potrebne mjere su napisane na proizvodu pa psa mogu i doma izmjeriti. uostalom, pitam se kako bi izgledalo navlačenje nečega na psa u njemu stranom prostoru, među stranim ljudima dok hrpa pasa kaska okolo. također, ako je to pet shop, onda bi možda tamo bilo i drugih životinja, a nemogu procjeniti dali bi nečija mačka napravila frku ili nečiji izrazito naporan kanarinac "pjevao" cjelo vrijeme.
što se tiče veta u pet shopu, ako mi treba vet odem kod veta u stanicu ili ga pozovem doma. takvi besplatni pregledi su ionako površni i nepotrebno uznemiruju psa.

sa trenutnim psom živim u malom gradu tako da gore navedene situacije ni nemamo.

[fermina-daza]

Mislim da nitko ovdje ne zagovara redovan odlazak u šoping centre ili dućane s kućnim ljubimcem, točnije, psom, jer do sada nisam vidjela da je netko doveo svoju mačku u dućan, a kamoli kanarinca ili papigu, pa bio to i pet shop. Znači, ne radi se o šetanju psa po dućanima, već o situaciji da ako sam s njim, da mogu neštu u prolazu i na brzinu obaviti.

Kada se ipak potegnulo pitanje javnog prijevoza kod mene stvari stoje ovako. Rado bih Lunu odvela na Bundek. Također u Maksimir. Dopalo joj se i na Jarunu na kojem je bila u dva navrata. Tuškancem bi nam također bilo ugodno prošetati. A ni šalabazanje oko tunela nam ne bi bilo mrsko. Također bih rado otišla do prijateljice na kavu i prošetala njezinim ozlenjenim kvartom, jer bi to veselilo i prijateljicu i mene i moju Lunu.

Budući da nemam automobil, a priznajem da nemam za svakodnevno plaćanje taksija tamo i natrag na meni ove prilično udaljene lokacije, osuđena sam na svoj kvart i onu udaljenost koju Luna može savladati. A to je do HNK, Ilice, Zagrebačke, Selske i autoputa. Znači, sve same prometnice. Nemojte mi samo reći da sam mogla o tome razmišljati prije negoli sam uzela ljubimca. Jako je puno pasa u mom kvartu, vjerujem da bi ih i njihovi vlasnici željeli tu i tamo odvesti na ista ili slična mjesta.

U javni prijevoz sam s Lunom ušla u tri četiri navrata i nisam ulazila u gužvu, pazila sam da ne stoji nikome na putu i najčešće je bila u mojim rukama.

A psu u trgovini neće nitko prilaziti ako mi je na kratkoj lajni i uz nogu i ja zamolim da ju se ne uznemirava. Dobro, moja Luna ne dobiva hemunge od nepoznatih ljudi. Dapače! Pozerici godi pažnja i često se osvrće da vidi čiji će pogled uhvatiti, a onda ga fiksirati dok joj se ovaj ne obrati.

U pet shopovima nikada ne "kaska hrpa pasa". No, dobar je osjećaj da svog psa možemo barem tamo odvesti. Naravno da ja biram boju kabanice ili ogrlice, ali je zgodno da vidim odgovara li ta ogrlica/kabanica Luni. Naročito kabanica. Nisu svi psi isto građeni i ne odgovaraju sve kabanice svakom psu.

Veterinar u pet shopu ne pregledava psa, niti nitko odgovoran odvodi svog psa na pregled u pet shop, ako sumnja na ozbiljan problem. Uostalom, veterinari su tamo u sklopu, pa recimo, veterinarske ljekarne, i znadu pružiti savjet vezano uz neke naše nedoumice u vezi hrane ili određenih preparata. Zašto mu ne bih odvela svog psa? Dobro, ja sam Lunu odvela predstaviti toj veterinarki koja tolike godine sluša o njoj da ju je napokon poželjela upoznati.

[c.sunny]

Odnedavno je i pas član naše obitelji.
Nije mi nikada palo na pamet ići s njim po shoping centrima i dućanima :nezna:
Je da mi nekada fali i da bi tako rado cijeli dan bila s njim ali...

Jedino što mi je bitno da ima kafića gdje mogu s njim popiti kavicu, e to mi je jedino bitno.
U dućane bilo kakve uopće ne mora ulaziti. Iskreno ja bi i maloj djeci zabranila ulaske u shoping centre ali to sam ja

[farc]

dire Dawn kaže:

u pet shop ga također nebi vodila jer mi netreba pas da bi odabrao boju ogrlice ili debljinu lanca, a sve potrebne mjere su napisane na proizvodu pa psa mogu i doma izmjeriti. uostalom, pitam se kako bi izgledalo navlačenje nečega na psa u njemu stranom prostoru, među stranim ljudima dok hrpa pasa kaska okolo. također, ako je to pet shop, onda bi možda tamo bilo i drugih životinja, a nemogu procjeniti dali bi nečija mačka napravila frku ili nečiji izrazito naporan kanarinac "pjevao" cjelo vrijeme.
što se tiče veta u pet shopu, ako mi treba vet odem kod veta u stanicu ili ga pozovem doma. takvi besplatni pregledi su ionako površni i nepotrebno uznemiruju psa.

ni meni ne treba pas da odaberem boju, ali lakse mi je ogrlicu staviti na vrat pa viditi tocno koliko ima lufta nego to mjeriti doma..
psa zelim i navikavam na sve moguce situacije, tako da mu obican pet shop ne bude stran prostor, kao ni hrpa ljudi u prolazu..
vet u pet shopu je iskljucivo za savjete i preporuku proizvoda.. tipa jedno uho mi je psu bilo prljavo, a nikada to nisam cistio, on mi je dao savjet kako se to radi i odmah preporucio proizvod.. za takve sitnice ne idem kod pravog veta..

a glavni razlog mog odlaska s psom u petshop je taj da nemam prijevoz, tako da psa usput prosetam 20-ak min do tamo i jos toliko nazad.. to se sve oduzi na kojih sat vremena.. a nisam lud da pjesacim sat vremena bez psa

[fermina-daza]

farc kaže:

...i lakse mi je ogrlicu staviti na vrat pa viditi tocno koliko ima lufta nego to mjeriti doma..
psa zelim i navikavam na sve moguce situacije, tako da mu obican pet shop ne bude stran prostor, kao ni hrpa ljudi u prolazu..

a glavni razlog mog odlaska s psom u petshop je taj da nemam prijevoz, tako da psa usput prosetam 20-ak min do tamo i jos toliko nazad.. to se sve oduzi na kojih sat vremena.. a nisam lud da pjesacim sat vremena bez psa

Upravo to! Povezati korisno s ugodnim ili ugodno s korisnim

Ako već pješačim do nekog mjesta da nešto obavim, ne vidim zbog čega bi Luna sjedila kod kuće samo zbog toga jer ne može na nekoliko minuta ući u taj prostor. Drugi je par rukava ako netko nije odgojio svog psa, pa ovaj može praviti probleme ili svojim ponašanjem izazivati nelagodu ostalih ljudi na tom mjestu. No, tada tamo niti ne odvodiš psa sve dok ga ne odgojiš ili ne privikneš na takve okolnosti.

[c.sunny]

fermina-daza kaže:

Upravo to! Povezati korisno s ugodnim ili ugodno s korisnim

Ako već pješačim do nekog mjesta da nešto obavim, ne vidim zbog čega bi Luna sjedila kod kuće samo zbog toga jer ne može na nekoliko minuta ući u taj prostor. Drugi je par rukava ako netko nije odgojio svog psa, pa ovaj može praviti probleme ili svojim ponašanjem izazivati nelagodu ostalih ljudi na tom mjestu. No, tada tamo niti ne odvodiš psa sve dok ga ne odgojiš ili ne privikneš na takve okolnosti.

Postoje ljudi kojima psi stvaraju nelagodu ma koliko dobro odgojeni bili.
Dovoljno je samo da ih vide.
Kao npr moja sestra. Stvarno ima strah od pasa, svakog većeg od mačke. i ne može si pomoći (ni ne želi).
I kada čuje vlasnika psa koji joj prilazi ili je njuši "neće vam on ništa", njoj to ništa ne znači, strah ju je i gotovo.
A vjerujem da ima još takvih ljudi.
A ima i jednostavno onih koji ne vole životinje. Meni je to teško razumjeti ali znam da ih ima.
Tako da stvrano ne vidim razlog da bi moj pas trebao ići sa mnom u kupnju posuđa ili namještaja :nezna:

[Zlatica Blatica]

Svi ovi koji bi sa psom u emmezetu, najbolje da pocnu voditi psa sa sobom u skolu, na fakultet, posao. Jer je stvarno steta da pas bude doma dok ti nesto obavljas.

[pikuli]

i meni je glupo pješačiti bez psa, no zato odkako nju imam puno manje trošim. kod nas psi smiju isključivo u pet shopove, naravno, dalje od ptičica, hrčka i sl.

ne vjerujem da se itko plaši vezanog psa par metara dalje od sebe, no problem bi mogao biti u tome što dobar dio pasa jako voli označavati, a prodavači i potencijalni kupci ne vole označenu robu. jasno. teoretski se psa može kontrolirati da ne zapiša, no svijest naših ljudi, pa i pasovlasnika nije na razini da bi se prodavači oslanjali na tuđu savjesti i odgoj.

[dire Dawn]

pikuli kaže:

i meni je glupo pješačiti bez psa, no zato odkako nju imam puno manje trošim. kod nas psi smiju isključivo u pet shopove, naravno, dalje od ptičica, hrčka i sl.

ne vjerujem da se itko plaši vezanog psa par metara dalje od sebe, no problem bi mogao biti u tome što dobar dio pasa jako voli označavati, a prodavači i potencijalni kupci ne vole označenu robu. jasno. teoretski se psa može kontrolirati da ne zapiša, no svijest naših ljudi, pa i pasovlasnika nije na razini da bi se prodavači oslanjali na tuđu savjesti i odgoj.

nije tema, al što se bolda tiče - plaši. ljudi se plaše i psa iza dva metra velike ograde kroz koju nema šanse da se provuče, ali ak on laje, plaše se. plaše se i vidjet psa na suprotnoj strani livade/parka jer je on možda sad tamo, ali za minutu može biti ovdje. da, sad je zavezan, ali može se otrgnuti. to je taj način razmišljanja.

[fermina-daza]

c.sunny kaže:

Postoje ljudi kojima psi stvaraju nelagodu ma koliko dobro odgojeni bili.
Dovoljno je samo da ih vide.
Kao npr moja sestra. Stvarno ima strah od pasa, svakog većeg od mačke. i ne može si pomoći (ni ne želi).

Nemoj se ljutiti, ali navoditi psihički problem neke osobe (fobiju) kao razlog protiv uvođenja psa u zatvoreni prostor nije argument. Meni je jasno da si tvoja sestra ne može sama pomoći, ali postoje stručnjaci koji joj to sigurno mogu. Ili barem uz psihofarmake pomoći da joj ova fobija ne ometa funkcioniranje. Jer, kada bi bilo po fobičarima od pasa, sve bi pse trebalo ili eutanazirati ili pozatvarati, jer ih uhvati panika čim ih vide.

Imam i ja neke fobije, pa zbog njih ne očekujem da drugi mijenjaju svijet te svoje djelovanje i ponašanje.

Da zaključim, nečija kinofobija nije dovoljno valjan argument za zabranu ulaska pasa u neke javne prostore.

c.sunny kaže:

I kada čuje vlasnika psa koji joj prilazi ili je njuši "neće vam on ništa", njoj to ništa ne znači, strah ju je i gotovo.
A vjerujem da ima još takvih ljudi.

Ne jednom sam napisala da je pas na kratkoj lajni i uz nogu, a i s brnjicom, ako bi to zahtijevali propisi. Koju bih joj stavila ulaskom u prostor i skinula izlaskom iz istog. Psu koji nema ni pet kilograma.

c.sunny kaže:

A ima i jednostavno onih koji ne vole životinje. Meni je to teško razumjeti ali znam da ih ima.
Tako da stvrano ne vidim razlog da bi moj pas trebao ići sa mnom u kupnju posuđa ili namještaja :nezna:

Neki ljudi ne vole druge ljude. I to jako, jako. I što sada? Zabraniti ostalima da ulaze u prostore u kojima ovi trenutačno obavljaju neki posao, kupnju ili što već...

I što ste se uhvatili tog namještaja! Bez obzira što je u naslovu navedena Emmezeta, najčešće se radi o lokalnim dućanima u kojima u prolazu želiš nešto na brzinu kupiti ili obaviti.

I naravno da se cijelo vrijeme razgovara s pretpostavkom da je pas odgojen (ne navlači lajnu, ne vrši nuždu, stane i čeka kada mu se to naloži... dakle, sve ono što se uobičajeno očekuje od kućnog ljubimca).

[c.sunny]

fermina-daza kaže:

I naravno da se cijelo vrijeme razgovara s pretpostavkom da je pas odgojen (ne navlači lajnu, ne vrši nuždu, stane i čeka kada mu se to naloži... dakle, sve ono što se uobičajeno očekuje od kućnog ljubimca).

A kako bi se moglo provjeravati je li pas odgojen ili nije
Evo danas u Avenue Mallu bila Revija udomljenih pasa. I gledam kako prolazi kraj nas žena s psom, pas digne nogu i zapiša izlog..i oni produže.

Kako bi se takve stvari spriječavale?

[atlantis]

Mojne_me kaže:

Ok, ja imam malog peseka, shi-tzua. I idem u Emezzetu sa njime. Stavim ju u ona kolica i voza se po dućanu. Nikad mi nitko nije zabranio. Logično je da psi ne mogu u dućane sa prehrambenim proizvodima.Zapravo, po zakonu i mogu. U onim specijalnim transporterima kakvi se koriste i za avion.
No, ovdje, što da ne? Tim više što je malen pas, socijaliziran i stvarno nemam problema.
Što da kažem? Dođe vikend, cijeli tjedan radim, žao mi je životinjicu ostaviti samu dok ja obavljam kojekakove nabavke. Gdje god mogu, vodim je sa sobom.
Npr. u Gramat ne puštaju sa psima, no, u Bauhaus da, bez ikakvog problema. U Avenue Mall također puštaju, u Citi isto.
I u Zadru u onom njihovom novom shopping centru nemam problema.
Po svemu sudeći, ovisi o politici firme.

ajmo ovak. imam dva psa i za to sam da psi smiju u trgovačke centre. ne zato da me prate kad idem u kupovinu štiklica nego zbog situacija u kojima je, zbog niza razloga, jednostavnije da s psima uđem u centar.

ali vožnja psa u kolicima koja će iza tebe koristiti netko drugi, nepristojno je do bola.

dajte ljudi, ako već tražite slobode za sebe i svoje pse onda ih koristete tako da tom svojom slobom ne ugrožavate ili ometate druge.

i onda se čudimo što ljudi pizde na nas :/