Zapostavljanje mladih na SOR-u

[green dalia]

Ne znam kome bi se izjadala, mozda nije najbolja tema ali evo u kratnim crtama..

Nedavno sam diplomirala ekonomiju,te se od tada javljam na brojne natječaje. Za „pravi“ posao su me zvali samo jednom na testiranje, a za poslove vezane za SOR su me u 80-90% slučajeva kontaktirali. Stoga da napomenem da se uzasavam SORa u državnim poduzećima (zbog pretpostavke o neradu i vezama), te sam se striktno za SOR javljala privatnicima, vodeći se opet pretpostavkom da cu tu nesto nauciti i ako me ne zadrze opet su to bolje reference u CVu od recimo referetna nabave u vrtiću.. kažem pretpostavke..

I tako odlučila se ja za jednu privatnu firmu. Na intervjuu (sefica i mentorica iz racunovodstva) me prakticki molili da potpisem, jer u taj dio grada nitko ne zeli putovat. Rekle su da imaju posla preko glave, da imaju neke na porodiljnom, da je na mentorici i jednom decku iz logistike kompletna administracija .. da ce biti i knjizenja i nabave i logistike i financijskih pokazatelja, svega.. Super!! Ja potpisala, nije mi daleko, 5 minuta busom.. Mentorica se javljala kasnije na mail vezano za papire i slicno.. sve je zvucalo i vise nego odlicno..

Ok, SOR mi odobre, za početak sam se upoznala sa programom, sve je bilo uzurbano po kancelarijama, nisu mi dugo objasnjavali i ja sam prvi sluzbeni tjedan imala posla.. ugl da ne davim, nesto sam uskladivala (to je bio prioritet), za pocetak jednostavna stvar, koja dobro dode za pocetnika.



I tu sad dolaze problemi za koje mi trebaju savjeti. Nakon tog prvog uzurbanog tjedna, nakon sto sam odradila ono sto je bio prioritet, krece nagli preokret.. Pokazano mi je nesto knjizenja i to je to.. U zadnja dva tjedna moj se posao sveo da to nesto sitno proknjizim, ili nesto isprintam, zaklamam, zbrojim.. Uzas, katastrofa, zujim u uredu po 6 sati bez posla.. kad pitam mentoricu dal joj mogu nesto pomoci kaze da nesto napravim i to je gotovo za sat vremena.. opet zujim.. Mentorica je i vise nego ocito zatrpana poslom.. Ali čemu to zanemarivanje, tiho ignoriranje??


Osjećam se ko majmun i budala po uredima. Sad je jedan dan mentorica uzela godisnji. Odlazi ona iz ureda, niti da bi pomislila na mene.. iako se podrazumjeva da ja dodem taj dan na posao bez zaduzenja.. Pitam zadnji tren kaj cu radit dok je nema.. Kaze da ce reci dolje logistici da me preuzmu.. Dodem danas posao.. Znate kad su me preuzeli?? Tocno u 14 sati jer ono kaj je ona njima rekla nisu taj dan radili, već su mi pokazivali nesto drugo punih 40 minuta i zamolili me da dovrsimo iduci dan jer moraju do pol 4 odgovorit na 10 mailova na koje nisu stigli odgovorit dok su mi pokazivali sistem.. Dakle od 8-14 sam zujala u uredu i cekala da me pozovu.. Prestrašno..

Na intervjuu je receno jedno sad je drugo. Nemam plan obuke, plan zadataka, nitko nema vremena za mene.. Kaj tak malo vrijedim? Ne trazim niti novce niti paznju, samo trazim ono sto sam i potpisala, strucno osposobljavanje, trazim posao, zadatke.. Imam veliku želju, mogu više, zainteresirana sam, imam dobre odnose sa ljudima u firmi..

Očito je da postoji nesklad između šefice i mentorice. Koliko sam shvatila šefica je htjela SORovca (iz ne znam kojeg razloga) i uvalila to prezaposlenoj mentorici. Ocito je da ne postoji niti plan niti vrijeme za mene.. Da li ja imam pravo traziti plan od mentorice i sefice? Ne želim cinkat, postujem hijerarhiju, ali želim znati sto ce se dogadati sa mnom.. Znam da je jos prerano, ali mislim da trebam sto prije reagirati na ovo.



Što biste vi na mome mjestu? Ima li ovo perspektivu, da li je ovo učestalo ponašanje sa mladim, neiskusnim SORovcima (ili opcenito ljudima) koji se ne mogu zauzeti za sebe u pocetku. Ali opet s druge strane su mi otvorili vrata, pustili me u firmu, slusam razgovore, imam pristup jako osobnim podacima, imam svoj stol i racunalo, upoznala sam nove ljude.. nebi opet htjela biti nezahvalna. Ali kako mogu biti nezahvalna kad jedino sto trazim je i ono sto sam potpisala? Mentorstvo, posao i zadatke,nista vise, ali bas nista vise..

Uzasno se osjecam, beskorisno, povrijedeno i izigrano. Htjeli su me, tamo sam, a prave se da me nema.. barem nadređeni. Da li biste na mome mjestu odmah reagirali ili jos malo pricekali, pa onda rekli sto vas muci ili cak izdrzali godinu dana takvog ponasanja samo zbog CVa? Mlada sam, neiskusna, ne znam kako se u ovoj situaciji koja me zapala postaviti. Nebi htjela nesto izazvati i pokrenuti vruće glave.. Nisam spremna na to.. Htjela bi to mirnim putem riješiti..

Svaki savjet je dobrodošao

[ivana nyc]

green dalia kaže:

Ne znam kome bi se izjadala, mozda nije najbolja tema ali evo u kratnim crtama..

Nedavno sam diplomirala ekonomiju,te se od tada javljam na brojne natječaje. Za „pravi“ posao su me zvali samo jednom na testiranje, a za poslove vezane za SOR su me u 80-90% slučajeva kontaktirali. Stoga da napomenem da se uzasavam SORa u državnim poduzećima (zbog pretpostavke o neradu i vezama), te sam se striktno za SOR javljala privatnicima, vodeći se opet pretpostavkom da cu tu nesto nauciti i ako me ne zadrze opet su to bolje reference u CVu od recimo referetna nabave u vrtiću.. kažem pretpostavke..

I tako odlučila se ja za jednu privatnu firmu. Na intervjuu (sefica i mentorica iz racunovodstva) me prakticki molili da potpisem, jer u taj dio grada nitko ne zeli putovat. Rekle su da imaju posla preko glave, da imaju neke na porodiljnom, da je na mentorici i jednom decku iz logistike kompletna administracija .. da ce biti i knjizenja i nabave i logistike i financijskih pokazatelja, svega.. Super!! Ja potpisala, nije mi daleko, 5 minuta busom.. Mentorica se javljala kasnije na mail vezano za papire i slicno.. sve je zvucalo i vise nego odlicno..

Ok, SOR mi odobre, za početak sam se upoznala sa programom, sve je bilo uzurbano po kancelarijama, nisu mi dugo objasnjavali i ja sam prvi sluzbeni tjedan imala posla.. ugl da ne davim, nesto sam uskladivala (to je bio prioritet), za pocetak jednostavna stvar, koja dobro dode za pocetnika.



I tu sad dolaze problemi za koje mi trebaju savjeti. Nakon tog prvog uzurbanog tjedna, nakon sto sam odradila ono sto je bio prioritet, krece nagli preokret.. Pokazano mi je nesto knjizenja i to je to.. U zadnja dva tjedna moj se posao sveo da to nesto sitno proknjizim, ili nesto isprintam, zaklamam, zbrojim.. Uzas, katastrofa, zujim u uredu po 6 sati bez posla.. kad pitam mentoricu dal joj mogu nesto pomoci kaze da nesto napravim i to je gotovo za sat vremena.. opet zujim.. Mentorica je i vise nego ocito zatrpana poslom.. Ali čemu to zanemarivanje, tiho ignoriranje??


Osjećam se ko majmun i budala po uredima. Sad je jedan dan mentorica uzela godisnji. Odlazi ona iz ureda, niti da bi pomislila na mene.. iako se podrazumjeva da ja dodem taj dan na posao bez zaduzenja.. Pitam zadnji tren kaj cu radit dok je nema.. Kaze da ce reci dolje logistici da me preuzmu.. Dodem danas posao.. Znate kad su me preuzeli?? Tocno u 14 sati jer ono kaj je ona njima rekla nisu taj dan radili, već su mi pokazivali nesto drugo punih 40 minuta i zamolili me da dovrsimo iduci dan jer moraju do pol 4 odgovorit na 10 mailova na koje nisu stigli odgovorit dok su mi pokazivali sistem.. Dakle od 8-14 sam zujala u uredu i cekala da me pozovu.. Prestrašno..

Na intervjuu je receno jedno sad je drugo. Nemam plan obuke, plan zadataka, nitko nema vremena za mene.. Kaj tak malo vrijedim? Ne trazim niti novce niti paznju, samo trazim ono sto sam i potpisala, strucno osposobljavanje, trazim posao, zadatke.. Imam veliku želju, mogu više, zainteresirana sam, imam dobre odnose sa ljudima u firmi..

Očito je da postoji nesklad između šefice i mentorice. Koliko sam shvatila šefica je htjela SORovca (iz ne znam kojeg razloga) i uvalila to prezaposlenoj mentorici. Ocito je da ne postoji niti plan niti vrijeme za mene.. Da li ja imam pravo traziti plan od mentorice i sefice? Ne želim cinkat, postujem hijerarhiju, ali želim znati sto ce se dogadati sa mnom.. Znam da je jos prerano, ali mislim da trebam sto prije reagirati na ovo.



Što biste vi na mome mjestu? Ima li ovo perspektivu, da li je ovo učestalo ponašanje sa mladim, neiskusnim SORovcima (ili opcenito ljudima) koji se ne mogu zauzeti za sebe u pocetku. Ali opet s druge strane su mi otvorili vrata, pustili me u firmu, slusam razgovore, imam pristup jako osobnim podacima, imam svoj stol i racunalo, upoznala sam nove ljude.. nebi opet htjela biti nezahvalna. Ali kako mogu biti nezahvalna kad jedino sto trazim je i ono sto sam potpisala? Mentorstvo, posao i zadatke,nista vise, ali bas nista vise..

Uzasno se osjecam, beskorisno, povrijedeno i izigrano. Htjeli su me, tamo sam, a prave se da me nema.. barem nadređeni. Da li biste na mome mjestu odmah reagirali ili jos malo pricekali, pa onda rekli sto vas muci ili cak izdrzali godinu dana takvog ponasanja samo zbog CVa? Mlada sam, neiskusna, ne znam kako se u ovoj situaciji koja me zapala postaviti. Nebi htjela nesto izazvati i pokrenuti vruće glave.. Nisam spremna na to.. Htjela bi to mirnim putem riješiti..

Svaki savjet je dobrodošao

Polako. Nova si na tome poslu, još ti treba vremena da se privikneš. Doći će i zadaci i veći obujam posla, ne brini, kod privatnika ti posla neće nedostajati. Možda bolje da na početku više slušaš, upijaš informacije, pohvataš neke konce, zakone, pravila i onda ćeš to lakše primijeniti u praksi, na konkretnim slučajevima.
Moj ti je savjet da još sačekaš, da se nikome ne zamjeriš. Smatram da si pametno odlučila što si odabrala SOR kod privatnika, jer očito je da ima i previše posla, a ukoliko se dokažeš, vjerujem da ćeš tamo i ostati. Jer, vjeruj mi, nema veće tuge za mladu osobu, nego obaviti SOR u tijelu državne uprave (rješavati puno predmeta, pisati odluke, ugovore, ići na kolegije...), a na kraju zbog političkih uhljeba, završiti na ulici.
Samo smireno i bori se da ostaneš u toj firmi, a ne da ti se život nakon SOR-a svodi na beskrajna i mukotrpna testiranja i ponižavanja komisije na intervjuima. Izbjegni to. To ti u životu ne treba. Dosta je bilo učenja zakona, uredbi, pravilnika. Treba početi raditi i skupljati radno iskustvo, ali i RADNI STAŽ. Ako vječito ideš po testiranjima, život pored tebe prolazi, radni staž ti ne ide, sve se vrti u krug, a posao opet dobije onaj tko ima najjaču vezu.

[Phlegma]

Zato što je SOR promašena mjera u brojnim pogledima. Pročitaj svoj ugovor sa poslodavcem. Pročitaj i ugovor između tebe, poslodavca i HZZ-a. Nema nikakvog mehanizma, odnosno nigdje ne piše kakav bi trebao biti plan stručnog osposobljavanja. Poslodavci su slobodni tebi dati ili ne dati da radiš što god ih volja. Ti si tamo u poziciji neplaćenog školovanog asistenta koji uskače po potrebi. Nema nikakve kontrole, nema nikakve inspekcije koja bi vršila nadzor nad provedbom osposobljavanja.

Mjera SOR ne izvršava svoju primarnu zadaću i zato se mnogi koji rade preko te mjere ili koji su odradili pa opet završili na Zavodu osjećaju kao ti.

[Yuna]

Polako, tek si došla, bit će posla. Imala sam jedno slično radno mjesto di je bilo oko 2 sata posla dnevno, a ostatak dana zujanje i dosada pa sam prčkala po programima, čitala firmine tajne i odluke, njuškala po plaćama ostalih djelatnika, upoznavala firmu iz nutra i to mi je puno pomoglo stvorit sliku o poslovanju u Hrvatskoj. Pomoglo mi je da shvatim kolko je ova država ustvari apsurdna i jadna sa svojim zakonima i propisima koje svatko tumači na svoj način Ono, čitaš i slušaš svakodnevno o tome, al ne vjeruješ da je baš tooooolko loše dok ne vidiš na svoje oči

Isto savjetujem i tebi. Čitaj, njuškaj, uđi u svijet businessa u Hrvatskoj, stvori neku sliku o poslovanju. Doć će i zadaci i svašta. Neće oni tebe bezveze držat tamo godinu dana i ignorirat.

[green dalia]

ivana nyc kaže:

Polako. Nova si na tome poslu, još ti treba vremena da se privikneš. Doći će i zadaci i veći obujam posla, ne brini, kod privatnika ti posla neće nedostajati. Možda bolje da na početku više slušaš, upijaš informacije, pohvataš neke konce, zakone, pravila i onda ćeš to lakše primijeniti u praksi, na konkretnim slučajevima.
Moj ti je savjet da još sačekaš, da se nikome ne zamjeriš. Smatram da si pametno odlučila što si odabrala SOR kod privatnika, jer očito je da ima i previše posla, a ukoliko se dokažeš, vjerujem da ćeš tamo i ostati. Jer, vjeruj mi, nema veće tuge za mladu osobu, nego obaviti SOR u tijelu državne uprave (rješavati puno predmeta, pisati odluke, ugovore, ići na kolegije...), a na kraju zbog političkih uhljeba, završiti na ulici.
Samo smireno i bori se da ostaneš u toj firmi, a ne da ti se život nakon SOR-a svodi na beskrajna i mukotrpna testiranja i ponižavanja komisije na intervjuima. Izbjegni to. To ti u životu ne treba. Dosta je bilo učenja zakona, uredbi, pravilnika. Treba početi raditi i skupljati radno iskustvo, ali i RADNI STAŽ. Ako vječito ideš po testiranjima, život pored tebe prolazi, radni staž ti ne ide, sve se vrti u krug, a posao opet dobije onaj tko ima najjaču vezu.

Puno hvala na ohrabrenju.

Mogu reci da sam izrazito zainteresirana za ovaj posao. Znala sam u sto se upustam kad sam se javljala za natjecaje vezano za SOR. Nisam htjela gubiti vrijeme (iako sam na burzi bila mjesec i pol), ne mislim da me iskoristavaju sa tom mjerom, ne cmizdrim zbog primanja, nisam kivna (pisem sve sto mi kazu, ispitujem za neke termine koji mi nisu poznati), imam pozitivan stav, jednostavno sam bila spremna uloziti jos 1 godinu u svoju izobrazbu uz simbolicnu naknadu. I to je kraj filozofije.. to sam svijesno i odgovorno prihvatila. Sve sto sam htjela zauzvrat su dnevni zadaci, tj program provedbe SOR-a, za koji se ispostavilo da niti ne postoji, nego se nesto u hodu kombinira svaki treci dan.



Da, naravno da necu jos nista traziti, ipak sam se malo previse iznervirala u zadnje vrijeme. Razmisljala sam o brojnim mogucnostima i zakljucila da necu sigurno do šefice, vec cu (ako se kroz mjesec dva stanje ne popravi) krenut hijerarhijski i probat razgovarat sa mentoricom. Znam se, opet ce me izbacit nesto iz takta (kao ovaj petak glumatanja majmuna 6 sati u uredu), necu izdrzat glumiti fikus godinu dana. Eh sad dolazimo do slijedeceg, dal ce se do shvatiti ko uvreda, ucjena, konkurencija ili nesto peto pojma nemam.. ali tesko da ce shvatiti ko nesto pozitivno. Naravno, radno iskustvo je najbitnije u cijeloj toj prici, stoga mi trenutno otkazivanje SOR-a nije mogucnost. Nista, biti cu strpljiva i kad me ponovno baci na ignore i fikus u uredu povremeno cu pitat jel mogu pomoć. Sto bi drugo mogla pitat? Slobodno savjetujte?

[Plavoki]

green dalia kaže:

Eh sad dolazimo do slijedeceg, dal ce se do shvatiti ko uvreda, ucjena, konkurencija ili nesto peto pojma nemam.. ali tesko da ce shvatiti ko nesto pozitivno. Naravno, radno iskustvo je najbitnije u cijeloj toj prici, stoga mi trenutno otkazivanje SOR-a nije mogucnost. Nista, biti cu strpljiva i kad me ponovno baci na ignore i fikus u uredu povremeno cu pitat jel mogu pomoć. Sto bi drugo mogla pitat? Slobodno savjetujte?

Mentorica je shvatila da ti sve znaš i kužiš i da si totalno nabrijana na rad . Pa se boji da nebi nakraju ona bila zamjenjena.

Neko se jednostavano ne snađe ko mentor , neko ne želi i radi to prek one stvari .... 12mj je puno vremena i naradit češ se vjerovatno još , sam polako dok steknu povjerenje u tebe i dok im dođe iz guzice u glavu da je lakše sve prebacit na novu kolegicu

[green dalia]

Phlegma kaže:

Zato što je SOR promašena mjera u brojnim pogledima. Pročitaj svoj ugovor sa poslodavcem. Pročitaj i ugovor između tebe, poslodavca i HZZ-a. Nema nikakvog mehanizma, odnosno nigdje ne piše kakav bi trebao biti plan stručnog osposobljavanja. Poslodavci su slobodni tebi dati ili ne dati da radiš što god ih volja. Ti si tamo u poziciji neplaćenog školovanog asistenta koji uskače po potrebi. Nema nikakve kontrole, nema nikakve inspekcije koja bi vršila nadzor nad provedbom osposobljavanja.

Mjera SOR ne izvršava svoju primarnu zadaću i zato se mnogi koji rade preko te mjere ili koji su odradili pa opet završili na Zavodu osjećaju kao ti.

Upravo zbog toga sam i odabrala privatni sektor. Zbog cega bi netko, svojom voljom, gledao fikus po uredima, bezveze mu trosio kisik tamo i uz sve to mu placao 300 kuna mjesecno za pokaz (sto je naravno u nekim firmama i presudilo da ih zbog toga vise ne uzimaju na SOR - zalosno).


SOR je napravio to da mi je jednostavno neizbjezan. Vezu nemam, iskustva slabo.. pripravnistvo u jacoj firmi sam kao student mogla samo sanjat, sto zbog navale a sto zbog simbolicnog broja takvih radnih mjesta, a sto zbog opet tih veza. Tako da sam jako motivirana i sa pozitivnim stavom dosla u tu firmu na SOR.


Nije toliki problem u SOR-u kao samoj ideji, vec upravo u hrtvaskom mentalitetu i opcenito nebrizi. Brzo kuzim stvari, nije to nista toliko komplicirano, ali jednostavno nikoga nije briga.


Ali eto, šefica si je zamislila SORovca tamo, mentorica je to naravno prihvatila, sefici govori kolko se radi sa mnom, navodno me i hvali pred njom i tako je zapoceo zacarani krug. Mislim mozda da i lovim te sitnice kroz godinu dana, pa cu barem nesto imati za CV u najgorem slucaju. Što Vi phlegma mislite? Sto je najbolje raditi u ovom slucaju?

[green dalia]

Plavoki kaže:

Mentorica je shvatila da ti sve znaš i kužiš i da si totalno nabrijana na rad . Pa se boji da nebi nakraju ona bila zamjenjena.

Neko se jednostavano ne snađe ko mentor , neko ne želi i radi to prek one stvari .... 12mj je puno vremena i naradit češ se vjerovatno još , sam polako dok steknu povjerenje u tebe i dok im dođe iz guzice u glavu da je lakše sve prebacit na novu kolegicu

Cudna je ljudska psiha.. uzela sam sve u obzir. Mozda namjerno (iako sumnjam) to radi, da bude nezamjenjiva, jer trenutno to i je. Kao sto kazes 12 mjeseci je puno vremena i ako mi se samo malo vise posveti, vrlo lako udes u to.. Daleko je to od nuklearne fizike i neurokirurgije. Miljama daleko.


Da ti se bar obestini proročanstvo, pa pocnem raditi u pravom smislu rijeci :klap:

[green dalia]

Yuna kaže:

Polako, tek si došla, bit će posla. Imala sam jedno slično radno mjesto di je bilo oko 2 sata posla dnevno, a ostatak dana zujanje i dosada pa sam prčkala po programima, čitala firmine tajne i odluke, njuškala po plaćama ostalih djelatnika, upoznavala firmu iz nutra i to mi je puno pomoglo stvorit sliku o poslovanju u Hrvatskoj. Pomoglo mi je da shvatim kolko je ova država ustvari apsurdna i jadna sa svojim zakonima i propisima koje svatko tumači na svoj način Ono, čitaš i slušaš svakodnevno o tome, al ne vjeruješ da je baš tooooolko loše dok ne vidiš na svoje oči

Isto savjetujem i tebi. Čitaj, njuškaj, uđi u svijet businessa u Hrvatskoj, stvori neku sliku o poslovanju. Doć će i zadaci i svašta. Neće oni tebe bezveze držat tamo godinu dana i ignorirat.

Da, slušam razgovore po uredima, a što ću drugo. Svasta cujem, pretezito o poslu je rijec, nema podmetanja i igrica, vec samo kako nesto obaviti. Ima i korisnih stvari naravno. Primjerice nacin na koji šefica na telefonu kaze: "Mislim da su upute bile i više nego jasne" i slicni korisni izrazi. Bude i zabavno tamo.


Da li ste i vi bili kod privatika ili u drzavnom sektoru? Godinu dana ste radili tako po 2 sata dnevno ili su vam vremenom povecavali opseg posla? Jeste ikad pitali zasto su vas uzeli ili nesto slicno u tom slucaju?

Zahvaljujem unaprijed.

[Phlegma]

green dalia kaže:

Upravo zbog toga sam i odabrala privatni sektor. Zbog cega bi netko, svojom voljom, gledao fikus po uredima, bezveze mu trosio kisik tamo i uz sve to mu placao 300 kuna mjesecno za pokaz (sto je naravno u nekim firmama i presudilo da ih zbog toga vise ne uzimaju na SOR - zalosno).


SOR je napravio to da mi je jednostavno neizbjezan. Vezu nemam, iskustva slabo.. pripravnistvo u jacoj firmi sam kao student mogla samo sanjat, sto zbog navale a sto zbog simbolicnog broja takvih radnih mjesta, a sto zbog opet tih veza. Tako da sam jako motivirana i sa pozitivnim stavom dosla u tu firmu na SOR.


Nije toliki problem u SOR-u kao samoj ideji, vec upravo u hrtvaskom mentalitetu i opcenito nebrizi. Brzo kuzim stvari, nije to nista toliko komplicirano, ali jednostavno nikoga nije briga.


Ali eto, šefica si je zamislila SORovca tamo, mentorica je to naravno prihvatila, sefici govori kolko se radi sa mnom, navodno me i hvali pred njom i tako je zapoceo zacarani krug. Mislim mozda da i lovim te sitnice kroz godinu dana, pa cu barem nesto imati za CV u najgorem slucaju. Što Vi phlegma mislite? Sto je najbolje raditi u ovom slucaju?

Ha gle, nije baš da ti netko može konkretno reći što raditi. Svako ima svoja iskustva. Ja sam recimo odradio SOR u javnoj kulturnoj ustanovi (muzeju), nekog ozbiljnog rada tu nema. Nema inovacija, sve se šablonski odrađuje, nema ambicija, ideja za neki napredak, nema inicijative da se poboljša poslovanje, poveća broj posjetitelja, itd. Jednostavno posla nije bilo, uskakalo se kada je trebalo asistirati u postavljanju izložaba, vodile su se grupe kroz stalni postav, pisale objave za medije, pregledavalo se zbirke i to je uglavnom to. Dakle nije nešto što možeš puno naučiti i iskusiti u godinu dana. Ali ja sam recimo imao sreću u nesreći što sam imao u tom slobodnom vremenu dovoljno slobode da sam radim na svojim idejama i da to sam realiziram, tako da nisam sjedio prekršetih nogu i fejsao, već sam radio i solidno si napunio CV sa nekoliko postignuća i sa lijepim rezultatima. Drugim riječima, na stručnom osposobljavanju sam zapravo bio sam. Da se pitalo mentora i ostale zaposlenike, mogao sam godinu dana sjediti i ne raditi i nebi mi pala ni dlaka sa glave. A to je upravo zbog toga što nema cilja, nema ambicija, nema pravog rada da se ide naprijed, već se radi na održavanju postojećeg stanja. Klasična hrvatska priča.

Dakle, sama se trebaš pokrenuti, ukoliko uopće ima prostora za kreativnost i izražavanje. A ironično, sve inovacije koje sam predložio, koje su prihvaćene, koje sam organizirao i napravio prestale su se provoditi onog trenutka kada sam ja završio sa SOR-om.

Naravno s druge strane, ima ljudi koji su upravo odsjedili godinu dana i potrošili dragocjeno vrijeme i nisu ništa napravili. Naravno realno i ja i ti koji ništa nisu radili smo na istom, svi smo nakon SOR-a završili na burzi, s tim da su mene određeni ljudi upamtili pa možda za mene postoji šansa nekakva u budućnosti negdje. Ali napominjem da je opet tu bitnija politička veza i utjecaj za dobivanje posla tako da ono... Ne znam što bi ti rekao jer nema tu nekog savjeta koji bi bio konkretan i dragocjen.

[Yuna]

green dalia kaže:

Da, slušam razgovore po uredima, a što ću drugo. Svasta cujem, pretezito o poslu je rijec, nema podmetanja i igrica, vec samo kako nesto obaviti. Ima i korisnih stvari naravno. Primjerice nacin na koji šefica na telefonu kaze: "Mislim da su upute bile i više nego jasne" i slicni korisni izrazi. Bude i zabavno tamo.


Da li ste i vi bili kod privatika ili u drzavnom sektoru? Godinu dana ste radili tako po 2 sata dnevno ili su vam vremenom povecavali opseg posla? Jeste ikad pitali zasto su vas uzeli ili nesto slicno u tom slucaju?

Zahvaljujem unaprijed.

Privatna kompanija u stranom vlasništvu, manje od godine dana jer sam u međuvremenu dobila novi posao. Bilo je dana kad nisam mogla dić glavu sa stola od posla, al rijetko. Možda par dana mjesečno. Ostale dane je uvijek bilo barem 2-3 sata dnevno bez posla.

Uzeli su me jer za taj posao netko uvijek mora bit od 8-16 na raspolaganju zbog klijenata, a nisu računali s tim da sam ja puno brža od prijašnje djelatnice koja je imala cijele dane posla. Ono kaj je ona radila po sat vremena, ja sam napravila za 15-ak minuta i sl.

Kopaj po aktima, preslaži stvari, čitaj dokumente na kompu, uči zakone. Svašta se interesantnog nađe

[green dalia]

Phlegma kaže:

Ha gle, nije baš da ti netko može konkretno reći što raditi. Svako ima svoja iskustva. Ja sam recimo odradio SOR u javnoj kulturnoj ustanovi (muzeju), nekog ozbiljnog rada tu nema. Nema inovacija, sve se šablonski odrađuje, nema ambicija, ideja za neki napredak, nema inicijative da se poboljša poslovanje, poveća broj posjetitelja, itd. Jednostavno posla nije bilo, uskakalo se kada je trebalo asistirati u postavljanju izložaba, vodile su se grupe kroz stalni postav, pisale objave za medije, pregledavalo se zbirke i to je uglavnom to. Dakle nije nešto što možeš puno naučiti i iskusiti u godinu dana. Ali ja sam recimo imao sreću u nesreći što sam imao u tom slobodnom vremenu dovoljno slobode da sam radim na svojim idejama i da to sam realiziram, tako da nisam sjedio prekršetih nogu i fejsao, već sam radio i solidno si napunio CV sa nekoliko postignuća i sa lijepim rezultatima. Drugim riječima, na stručnom osposobljavanju sam zapravo bio sam. Da se pitalo mentora i ostale zaposlenike, mogao sam godinu dana sjediti i ne raditi i nebi mi pala ni dlaka sa glave. A to je upravo zbog toga što nema cilja, nema ambicija, nema pravog rada da se ide naprijed, već se radi na održavanju postojećeg stanja. Klasična hrvatska priča.

Dakle, sama se trebaš pokrenuti, ukoliko uopće ima prostora za kreativnost i izražavanje. A ironično, sve inovacije koje sam predložio, koje su prihvaćene, koje sam organizirao i napravio prestale su se provoditi onog trenutka kada sam ja završio sa SOR-om.

Naravno s druge strane, ima ljudi koji su upravo odsjedili godinu dana i potrošili dragocjeno vrijeme i nisu ništa napravili. Naravno realno i ja i ti koji ništa nisu radili smo na istom, svi smo nakon SOR-a završili na burzi, s tim da su mene određeni ljudi upamtili pa možda za mene postoji šansa nekakva u budućnosti negdje. Ali napominjem da je opet tu bitnija politička veza i utjecaj za dobivanje posla tako da ono... Ne znam što bi ti rekao jer nema tu nekog savjeta koji bi bio konkretan i dragocjen.

Da, kužim. Upravo su to vise - manje slicne price sa SORa obavljenog u javnim i drzavnim poduzecima. Slusala sam iskustva svojih starijih kolega i poznanika (ekonomske struke) i moram priznat da su oni koji su uzeli SOR u psihijatrijskoj bolnici, vrticu, zupanijskom sudu ili opcini izasli sa njega i ne bas strucno osposobljeni za trziste rada, a da ne kazem kako nitko nije kasnije primljen. Al da, pokupe se kontakti opet. Dok su price recimo iz racunovodstvenog servisa, marketinske agencije ili erste banke krajnje pozitivne. Ne uvijek, ali pozitivnije svakako jesu.

Stoga sam i mislila poci ovim pozitivnijim primjerima i ostala šokirana. Ali ajde , nadajmo se boljemu sutra. Novi dan, novi pocetak. Barem je kod nas uvijek puno posla, samo nikako da ga se dokopam. Probat cu se vise nadmednut. Mladi covjek je potencijal a nikako teret. Moramo malo vise sebe pocet cjenit, a onda ce nas i drugi pocet. Nista, hvala na odgovoru, nema predaje!!

[green dalia]

Yuna kaže:

Privatna kompanija u stranom vlasništvu, manje od godine dana jer sam u međuvremenu dobila novi posao. Bilo je dana kad nisam mogla dić glavu sa stola od posla, al rijetko. Možda par dana mjesečno. Ostale dane je uvijek bilo barem 2-3 sata dnevno bez posla.

Uzeli su me jer za taj posao netko uvijek mora bit od 8-16 na raspolaganju zbog klijenata, a nisu računali s tim da sam ja puno brža od prijašnje djelatnice koja je imala cijele dane posla. Ono kaj je ona radila po sat vremena, ja sam napravila za 15-ak minuta i sl.

Kopaj po aktima, preslaži stvari, čitaj dokumente na kompu, uči zakone. Svašta se interesantnog nađe

Nije bilo opet toliko loše vidim. Valjda je to u pocetku tako. Lijepo da si se snašla. Ma nije sve tako crno uvijek. Vise manje se mladi, obrazovani ljudi koji zele radit i snadu na kraju.


Zalosno sto ne postoji onaj minimum minimuma koji su mi trebali osigurat. A to je neki plan ili vizija sto ce se radit tamo sa mnom, za sto im trebam, gdje me vide, na koje poslove bi se trebala koncentrirat. Da stvore predozbu o mojoj prisutnosti i ulozi prije samog obavljanja SORa. Ja stvarno ne vjerujem da bi me privatnik tek tako uzeo kod sebe. Sigurno postoji negdje rupa, mislim pa zena je prezaposlena. Samo zalosno sto je to sve samo ofrlje sa nogu

[malin]

green dalia kaže:

Puno hvala na ohrabrenju.

Mogu reci da sam izrazito zainteresirana za ovaj posao. Znala sam u sto se upustam kad sam se javljala za natjecaje vezano za SOR. Nisam htjela gubiti vrijeme (iako sam na burzi bila mjesec i pol), ne mislim da me iskoristavaju sa tom mjerom, ne cmizdrim zbog primanja, nisam kivna (pisem sve sto mi kazu, ispitujem za neke termine koji mi nisu poznati), imam pozitivan stav, jednostavno sam bila spremna uloziti jos 1 godinu u svoju izobrazbu uz simbolicnu naknadu. I to je kraj filozofije.. to sam svijesno i odgovorno prihvatila. Sve sto sam htjela zauzvrat su dnevni zadaci, tj program provedbe SOR-a, za koji se ispostavilo da niti ne postoji, nego se nesto u hodu kombinira svaki treci dan.



Da, naravno da necu jos nista traziti, ipak sam se malo previse iznervirala u zadnje vrijeme. Razmisljala sam o brojnim mogucnostima i zakljucila da necu sigurno do šefice, vec cu (ako se kroz mjesec dva stanje ne popravi) krenut hijerarhijski i probat razgovarat sa mentoricom. Znam se, opet ce me izbacit nesto iz takta (kao ovaj petak glumatanja majmuna 6 sati u uredu), necu izdrzat glumiti fikus godinu dana. Eh sad dolazimo do slijedeceg, dal ce se do shvatiti ko uvreda, ucjena, konkurencija ili nesto peto pojma nemam.. ali tesko da ce shvatiti ko nesto pozitivno. Naravno, radno iskustvo je najbitnije u cijeloj toj prici, stoga mi trenutno otkazivanje SOR-a nije mogucnost. Nista, biti cu strpljiva i kad me ponovno baci na ignore i fikus u uredu povremeno cu pitat jel mogu pomoć. Sto bi drugo mogla pitat? Slobodno savjetujte?

Znaš koliko si ti njima bitna? Nimalo. Privatne firme (a i državne) koje uzmu SOR-ovca uzmu ga jer im država nudi radnika kojeg oni ne moraju plaćati. Ti si im u ulozi besplatnog asistenta i jaaako si naivna u razmišljanju, ali to je zato jer si jako mlada. Ako otkažeš stručno oni te se neće sjećati niti za 5 minuta, dobit će drugog SOR-ovca.
A kakvi su uvjeti za stjecanje znanja na SOR-u ovisi od firme do firme, neki su radili svih 8 sati, neki nisu radili ništa. Većina ne drami ako vidi da ništa ne rade jer im je od početka jasno da je to kozmetička mjera kojom država prividno zapošljava mlade i tu godinu dana (ako već nemaju idealne uvjete stjecanja znanja) - shvate kao dobivanje godine dana radnog iskustva koje ti omogućava da položiš državni stručni ispit i javljaš se na oglase za Stručnog suradnika u tijelima državne uprave gdje je uvjet za prijavu na radno mjesto : godina dana iskustva.
Ja sam SOR odradila u državnoj upravi i radili smo od 8-16 ravnopravno mentoru u našem odjelu, izučili posao do kraja, samostalno ga obavljali nakon pola godine, no usprkos tome nitko od nas primljenih na SOR (nas više od 10) u tom tijelu drž. uprave nije primljen jer su se bližili izbori i nisu imali odobrenje za zapošljavanje na neodređeno. Iako su nam prilikom potpisivanja Ugovora tvrdili da će nas pola sigurno ostaviti. Tu već vidiš kako je jedno biti mlad i naivan, a kakvo je stvarno stanje stvari na tržištu rada. Fina je to škola, uživaj jer krenula si učiti kako je u praksi, a te lekcije smo prošli svi.

Inače kao diplomirani ekonomist na tržišu rada kao početnik jako malo vrijediš, ima ih na pljeve, zamjenjivi su u roku keks i počni strateški razmišljati, a ne puna ideala, jer svijet businessa je sve samo ne bajka i vidjet ćeš i kasnije da u svakoj firmi ima svega, zato vrlo mudro u procjeni stvarnosti i svoje zamjenjivosti tj. vrijednosti na tržištu rada.

[green dalia]

malin kaže:

Znaš koliko si ti njima bitna? Nimalo. Privatne firme (a i državne) koje uzmu SOR-ovca uzmu ga jer im država nudi radnika kojeg oni ne moraju plaćati. Ti si im u ulozi besplatnog asistenta i jaaako si naivna u razmišljanju, ali to je zato jer si jako mlada. Ako otkažeš stručno oni te se neće sjećati niti za 5 minuta, dobit će drugog SOR-ovca.
A kakvi su uvjeti za stjecanje znanja na SOR-u ovisi od firme do firme, neki su radili svih 8 sati, neki nisu radili ništa. Većina ne drami ako vidi da ništa ne rade jer im je od početka jasno da je to kozmetička mjera kojom država prividno zapošljava mlade i tu godinu dana (ako već nemaju idealne uvjete stjecanja znanja) - shvate kao dobivanje godine dana radnog iskustva koje ti omogućava da položiš državni stručni ispit i javljaš se na oglase za Stručnog suradnika u tijelima državne uprave gdje je uvjet za prijavu na radno mjesto : godina dana iskustva.
Ja sam SOR odradila u državnoj upravi i radili smo od 8-16 ravnopravno mentoru u našem odjelu, izučili posao do kraja, samostalno ga obavljali nakon pola godine, no usprkos tome nitko od nas primljenih na SOR (nas više od 10) u tom tijelu drž. uprave nije primljen jer su se bližili izbori i nisu imali odobrenje za zapošljavanje na neodređeno. Iako su nam prilikom potpisivanja Ugovora tvrdili da će nas pola sigurno ostaviti. Tu već vidiš kako je jedno biti mlad i naivan, a kakvo je stvarno stanje stvari na tržištu rada. Fina je to škola, uživaj jer krenula si učiti kako je u praksi, a te lekcije smo prošli svi.

Inače kao diplomirani ekonomist na tržišu rada kao početnik jako malo vrijediš, ima ih na pljeve, zamjenjivi su u roku keks i počni strateški razmišljati, a ne puna ideala, jer svijet businessa je sve samo ne bajka i vidjet ćeš i kasnije da u svakoj firmi ima svega, zato vrlo mudro u procjeni stvarnosti i svoje zamjenjivosti tj. vrijednosti na tržištu rada.

O da evo ga. Vec sam se pitala gdje je nestao onaj nas poznati podanicki mentalitet. Ali evo konacno da mi je netko objasnio kako stvari stoje i kakve trebaju biti. A to je primili su te, ljubi im tlo pod nogama i šuti, nemaš prava na nista. Pa cak niti na rad.

Šalu na stranu, kao što vidis ja ne pisem o SORu na nacin koji vecina pise, a to je iskorištavaju me, premala primanja, nisu me uhljebili na kraju i slicne zalopojke. Ne, ja pisem o drugom problemu. A to je da ja vrijedim daleko vise od toga da me netko uzme za fikus u uredu i da zbog nekorelacije i manjka komunikacije izmedu vrha i financija ja moram trpiti nesto sto niti u najludim snovima nisam mogla zamisliti, a pogotovo nakon intervjua o tome kolko ce se tu raditi. Jer samo zbog toga sam i dosla. Ako se ja mogu drzat reda i ugovora, onda oni trebaju isto. Da i otici cu na kraju ako treba, ne bojim se rada nimalo. I ne nece me zamjeniti dok ne kazes keks, jer ako nisi upucena prije uzimanja SORovca moras na HZZO imat objavljen natjecaj punih 30 dana, zatim kroz tjedan ili dva odabires kandidata i onda cekas 2 tjedna na odobrenje zahtjeva plus jos 1 tjedan na potpisivanje ugovora. Dakle, preko 2 meseca čekanja i načekivanja.

Nisi uopce razumjela moju poantu. Nije meni uopce bitno kolko ce se oni mene sjecat. Minutu, dve ili tri.. to je skroz nebitno. Meni je najbitnije da pocnem raditi kako i sam program nalaze. Uopce nebitno jel to kod njih, jure ili štefa. Uopce nebitno dal ce ostat poslije SORa tamo ili na burzu opet. Meni je najbitnije da od 8 sati tamo barem 6 sati radim. Nije niti do novaca, niti do firme niti do prava vec zbog mene same. Lagali su i prevarili me. Da su rekli kako ce stvari biti, nebi nikad, ali bas nikad moja noga tamo krocila. Jednostavno su izigrali mladog covjeka i uopce ih nije briga. I ne, nisam tamo pola godine, vec 3 tjedna i vidim kako ce se stvari kretat. Intuicija mi govori da nista od toga.


Ok, radila si 8 sati u drzavnoj firmi, ok, vjerujem ti. Vec sam na pocetku teme rekla kako postoje odredene pretpostavke sto se tice oba sektora. I ja sam upravo zbog toga u sirokom luku izbjegavala javni sektor. I nikoga danas ne iznenaduje cinjenica sto nisi ostala tamo ukoliko nisi imala politicke veze, krve veze ili veze povezane sa rodnim krajolikom. Ili eventualno da ste iskrcali 10-20 soma eura nekoj glavonji gore. Ali jos jedanput, mene to ne dira 5%. Neka mi se zahvale na kraju, nije problem, snaci cu se mlada sam, samo ne zelim po 6-7 sati sjediti u uredu nezaposlena. Prvo sam ispitivala jel mogu pomoc, nista napadnuto. Od ovog tjedna sam promjenila taktiku i probala sa laganim ulizivanjem, povecanom „zainteresiranoscu“ za njen privatan zivot i opet nije pomoglo. Ignore ujutro na 2 sata, pa poslic od 1-2 sata i to jos polako radim i onda finalni ignore na 4 sata. I sto da radim, ajde mi objasni? Daj mi molim te neki koristan savjet. Pitala sam i jel mogu dolje u skladise, u logistiku, rekla je da to kaj si je zacrtala rade tek za par dana tak da nista jos. Ostali odjeli nam se ne krizaju, jer je rijec o IT firmi i prodaji tih dijelova i sklopki i programa, tako da nista tamo za mene.

A sto je najgore nije da posla nema, zena se ne mice od racunala 8 sati od posla. Tocno sam ju danas skuzila kad sam krenula na drugi kraj zgrade po neke isprintane papire da se prosecem umjesto nje, tocno se kuzilo da joj nije stimalo. Isto ne voli da sam blizu njenog ekrana, odmah uspori i kao ceka da se maknem, ako nesto printam iza nje. Ne znam? Daj mi molim te neki korisniji savjet od ovoga tko sam ja i koliko ja vrijedim. Reci jel bi otisla na mojem mjestu, trazila nesto drugo dok „radis“, uzela dodatni tecaj, ucila njemacki usput, ili jednostavno izdrzala godinu dana tamo zbog CVa ili pak skupila hrabrosti i rekla mentorici da hoces da te se ukljuci ili u cem je problem, ili rekla sefici jer si je upravo ona zamislila imat nekoga u backup planu, a mentorici se neda ili nece, a cini mi se oboje plus obozava sto je toliko odgovorna sto se sve vezano za financije mora samo nju pitat. Bilo programeri ili inzenjeri ili šefovi koji su dogovorni za prodaju. Fakat mi je tesko. Znam da svako gleda svoje dupe, pa tako i ja na svoje.

Savjetuj! I sry ak je ton bio malo poviseniji, nije namjerno, valjda frustracije.

[malin]

green dalia kaže:

O da evo ga. Vec sam se pitala gdje je nestao onaj nas poznati podanicki mentalitet. Ali evo konacno da mi je netko objasnio kako stvari stoje i kakve trebaju biti. A to je primili su te, ljubi im tlo pod nogama i šuti, nemaš prava na nista. Pa cak niti na rad.

Šalu na stranu, kao što vidis ja ne pisem o SORu na nacin koji vecina pise, a to je iskorištavaju me, premala primanja, nisu me uhljebili na kraju i slicne zalopojke. Ne, ja pisem o drugom problemu. A to je da ja vrijedim daleko vise od toga da me netko uzme za fikus u uredu i da zbog nekorelacije i manjka komunikacije izmedu vrha i financija ja moram trpiti nesto sto niti u najludim snovima nisam mogla zamisliti, a pogotovo nakon intervjua o tome kolko ce se tu raditi. Jer samo zbog toga sam i dosla. Ako se ja mogu drzat reda i ugovora, onda oni trebaju isto. Da i otici cu na kraju ako treba, ne bojim se rada nimalo. I ne nece me zamjeniti dok ne kazes keks, jer ako nisi upucena prije uzimanja SORovca moras na HZZO imat objavljen natjecaj punih 30 dana, zatim kroz tjedan ili dva odabires kandidata i onda cekas 2 tjedna na odobrenje zahtjeva plus jos 1 tjedan na potpisivanje ugovora. Dakle, preko 2 meseca čekanja i načekivanja.

Nisi uopce razumjela moju poantu. Nije meni uopce bitno kolko ce se oni mene sjecat. Minutu, dve ili tri.. to je skroz nebitno. Meni je najbitnije da pocnem raditi kako i sam program nalaze. Uopce nebitno jel to kod njih, jure ili štefa. Uopce nebitno dal ce ostat poslije SORa tamo ili na burzu opet. Meni je najbitnije da od 8 sati tamo barem 6 sati radim. Nije niti do novaca, niti do firme niti do prava vec zbog mene same. Lagali su i prevarili me. Da su rekli kako ce stvari biti, nebi nikad, ali bas nikad moja noga tamo krocila. Jednostavno su izigrali mladog covjeka i uopce ih nije briga. I ne, nisam tamo pola godine, vec 3 tjedna i vidim kako ce se stvari kretat. Intuicija mi govori da nista od toga.


Ok, radila si 8 sati u drzavnoj firmi, ok, vjerujem ti. Vec sam na pocetku teme rekla kako postoje odredene pretpostavke sto se tice oba sektora. I ja sam upravo zbog toga u sirokom luku izbjegavala javni sektor. I nikoga danas ne iznenaduje cinjenica sto nisi ostala tamo ukoliko nisi imala politicke veze, krve veze ili veze povezane sa rodnim krajolikom. Ili eventualno da ste iskrcali 10-20 soma eura nekoj glavonji gore. Ali jos jedanput, mene to ne dira 5%. Neka mi se zahvale na kraju, nije problem, snaci cu se mlada sam, samo ne zelim po 6-7 sati sjediti u uredu nezaposlena. Prvo sam ispitivala jel mogu pomoc, nista napadnuto. Od ovog tjedna sam promjenila taktiku i probala sa laganim ulizivanjem, povecanom „zainteresiranoscu“ za njen privatan zivot i opet nije pomoglo. Ignore ujutro na 2 sata, pa poslic od 1-2 sata i to jos polako radim i onda finalni ignore na 4 sata. I sto da radim, ajde mi objasni? Daj mi molim te neki koristan savjet. Pitala sam i jel mogu dolje u skladise, u logistiku, rekla je da to kaj si je zacrtala rade tek za par dana tak da nista jos. Ostali odjeli nam se ne krizaju, jer je rijec o IT firmi i prodaji tih dijelova i sklopki i programa, tako da nista tamo za mene.

A sto je najgore nije da posla nema, zena se ne mice od racunala 8 sati od posla. Tocno sam ju danas skuzila kad sam krenula na drugi kraj zgrade po neke isprintane papire da se prosecem umjesto nje, tocno se kuzilo da joj nije stimalo. Isto ne voli da sam blizu njenog ekrana, odmah uspori i kao ceka da se maknem, ako nesto printam iza nje. Ne znam? Daj mi molim te neki korisniji savjet od ovoga tko sam ja i koliko ja vrijedim. Reci jel bi otisla na mojem mjestu, trazila nesto drugo dok „radis“, uzela dodatni tecaj, ucila njemacki usput, ili jednostavno izdrzala godinu dana tamo zbog CVa ili pak skupila hrabrosti i rekla mentorici da hoces da te se ukljuci ili u cem je problem, ili rekla sefici jer si je upravo ona zamislila imat nekoga u backup planu, a mentorici se neda ili nece, a cini mi se oboje plus obozava sto je toliko odgovorna sto se sve vezano za financije mora samo nju pitat. Bilo programeri ili inzenjeri ili šefovi koji su dogovorni za prodaju. Fakat mi je tesko. Znam da svako gleda svoje dupe, pa tako i ja na svoje.

Savjetuj! I sry ak je ton bio malo poviseniji, nije namjerno, valjda frustracije.

Gledaj, dvije riječi : politika & SOR.
Od tuda krećemo, SOR je razrađen do detalja i pridržava se svakog slova ugovora možda na Marsu, kod nas to
U PRAKSI ČESTO NIJE SLUČAJ.
Sad kad si to osvijestila, probaj smanjiti emocije.
Kao diplomirani ekonomist za sada ne vrijediš puno, u ovoj državi uz 4 PH.D-a ne vrijediš kao što bi vrijedio negdje drugdje, jer stvari nisu kakve bi trebale biti nego takve kakva nam je država. I ti možeš lajati na Mjesec, ali stvari su takve kakve jesu.
Žao mi je što ne radiš na SOR-u, ali to ti je korisno iskustvo da vidiš da će i dalje biti sranja i treba se naučiti prilagoditi situaciji, a ne težiti idealu. Možda to moraš proći na vlastitoj koži, jer mogu si misliti koliko netko tko je nedavno dobio diplomu misli da vrijedi. I kako zamišlja radni svijet.
Mnogi su se zajebali na SOR-u, izabrali drž.upravu pa na kraju završili na burzi, evo ti si kod privatnika, možda ostaneš ako se ulizuješ dovoljno i ljudi te zavole. S obzirom da imaš vrijeme, da uči nešto što ti može koristiti kasnije. Uči njemački, učiti programirati, bilo što.
Ili zamijeni SOR, ako ga dovoljno ima, probaj. Samo pazi da tamo ne dobiješ drugu vrstu katastrofe, npr. zle ljude, još sebičnije i istu situaciju što se tiče posla.

Zato kažem ti, tih godinu dana nemoj shvatiti idealno, mnogi su je proveli samo kao pomoć pri printanju, ali su to shvatili kao okej ovo mi treba kao godina dana iskustva, nakon godinu dana imat ću osnovu da se javljam na natječaje u SAFU, Ministarstvima, Agencijama za Stručne suradnike (vidjela si valjda takve oglase) gdje je uvjet : godina dana radnog iskustva + položeni drž. stručni.
Nadalje, s takvim puritanističkim stavom i očekivanjima savršenosti na radnom mjestu očekuj puno razočaranja u budućnosti živeći u HR. Pa čak i bilo gdje drugdje, daleko je od idealnog. Ali zato debela koža i prefriganost čuda rade.

PS. Dva mjeseca firmi koja se prijavila za SOR je ništa kada im očito taj radnik niti ne treba te su vjerojatno firme dobile nalog od države da nekog moraju zaposliti pa da onda Ministri mogu reći kako su zaposlili xy mladih na SOR-u. Motivi su rijetko kada altruistični u poslovnom svijetu. Budeš se uvjerila, koliko god ti mislila da sa diplomom ekonomije bez radnog iskustva vrijediš.

[Yuna]

Kaj je je, svi smo na početku kuhali kave, preslagivali registratore i printali po cijele dane. Od tog nebuš pobjegla

[Lady_Tila]

To je pravi SOR u praksi. Rijetko tko se naradio, čak nisu toliko ni oni kod privatnika toliko koliko bi čovjek rekao. Stvar je u tome da i država i privatnici žele osobu koja može samostalno obavljati posao bez vodstva. Zato "pripravnici" dobe jako mali opseg posla u biti. Jednostavno ljudima je često puta lakše samima obaviti posao nego objašnjavati nekome kako odraditi zadatak pa poslije još provjeravati što si napravio.

Via Tapatalk

[Susan Sara]

Ja bi te samo pohvalila na odabiru poslodavca za SOR, u smislu što je privatni sektor, a ne neko državno tijelo. Puno osoba koji su tvoje struke dolaze na SOR u državno tijelo i onda obavljaju poslove koji im nisu struka, rješavanje u upravnim postupcima, administracija, uredski poslovi, pošta i sl. Zapravo niti nemaju predodžbu struke koju su završili i poslova koje trebaju obavljati, a u tvojem slučaju je vrlo pohvalno što si svjesna onoga za za što si se obrazovala.
Vjerujem da ćeš i ti obavljati i uredske poslove, no bitno ti je da naučiš računovodstvo, knjiženja, nabavu i sl. A to ti u tvojoj struci ima puno veću vrijednost na tržištu rada od vođenja upravnih postupka, uredskoga poslovanja...
Velik broj mladih odaberu SOR u državnim tijelom vodeći se mogućnošću polaganja državnog stručno ispita (koji je potpuno nepotreban onome koje se zapošljava u privatnom sektoru), a koji se nadmetnuo kao nešto što "svaka osoba mora imati položeno".
Ja sam obavila SOR, i našla u situaciji da sam nekome "neslužbena" mentorica, i smatram da SOR stvarno nije dobro rješenje (slažem se da se velik broj problema pojavi u praksi).

[Missy Cat]

Izgleda da sam ja jedna među rijetkima koja je nakon tjedan dana dobila toliko poslova i zadataka da sam redovno ostajala prekovremeno.

Odmah su mi rekli da imaju puno posla i da traže nekog koga će obučiti i zadržati.

To se i desilo. Sada sam tu 4. god sa puno većim primanjima i mogu reći da se isplatilo.

Izabrala sam privatni sektor i istih razloga kao i ti.

Radi što više, budi dosadna i stalno ispituj šta da radiš i naviknuti će se davati ti zadatke svakodnevno.