Treba li svijet uopće biti bolje mjesto?

[darkić]

Gledala sam jučer neke filmiće na TEDu, o altruizmu između ostalog. Filmić/govor/predavanje što li već počinje isječkom na kojem je prikazana smrt djevojčice u Kini - pregazio ju je kombi i nije se zaustavio da joj pomogne. Nakon toga pored nje prolaze ljudi, pješaci, biciklisti i uglavnom je ni ne pogledaju.

Neki su to vjerojatno već vidjeli, ako netko nije - stavit ću taj isječak, ali UPOZORENJE: na snimci je dijete koje pregazi kombi, nakon toga i drugi joj prijeđe preko nogu. Snimka nije za svakog - link.

To dijete je umrlo od ozljeda. Kasnije ju je netko maknuo s ceste, ali bilo je prekasno.

E sad, ljudi koji su u dvorani na predavanju o altruizmu pogledali tu snimku ostali su dosta zatečeni. Na pitanje predavača da li bi oni reagirali u toj situaciji većina, ako ne i svi, digli su ruke da bi. Svi bi pomogli i nezamislivo im je kako netko uopće može proći pored djeteta koje umire, a da mu ne pomogne.

U tom trenu ih je predavač na neki način izmanipulirao, jer - rekao im je da i oni svaki dan prolaze pored milijuna djece koja umiru, a ne čine ništa. A mogli bi. Svatko od ljudi tamo mogao bi spasiti poneko dijete od slične smrti, no to ne čini. Prilično zajebano pucanje na grižnju savjesti vlastite publike, no OK.

O čemu se radi? Predavač u tom trenu počinje iznositi podatke poput onog da je 6,9 milijuna djece ispod 5 godina starosti umrlo u 2011. godini od bolesti koje su mogli spriječiti i koje su povezane sa siromaštvom. 1990. je taj broj bio 12 milijuna pa je to još kao dobra vijest.

To je 19.000 djece koja umiru svakodnevno, a ne bi morali jer se mogu spasiti.

Ovdje se postavlja pitanje da li je zaista važno što mi kraj te djece ne prolazimo na ulici nakon što ih je zgazio kamion? Ako nešto možemo učiniti, ako smo svjesni postojanja problema, ako znamo i možemo, a ne činimo ništa - nije li to isto kao i da prolazimo pored njih na ulici?

Cijelo predavanje ima svrhu potaknuti altruizam, potaknuti pomaganje drugima, potaknuti odricanje od određenog luksuza u vlastitom životu i spašavanje nekog drugog života.

Onda se nižu primjeri. Od UNICEFA nadalje, da ne nabrajam - uglavnom, svima je jasno da ako želite nešto možete napraviti.

Moje pitanje je - želimo li mi zaista svijet u kojem ljudi jedni drugima pomažu? Nemam odgovor na to pitanje. Prvo mi je palo na pamet pitati što sami činite da bi svijet bio bolje mjesto, no iskreno, ne zanima me tema u kojoj će se nabrajati tko je uplatio koliko kuna na ovoj ili onoj akciji, tko je kupio koliko sendviča beskućnicima, tko je napravio ovo ili ono.

Da, postoje ljudi koji pomažu. No, oni su u manjini.

U većini sam ja koja bi da me se pita da li bi svijet trebao biti bolje mjesto rekla - Da! Trebao bi!

Kad slušam ljude oko sebe uglavnom slušam o svijetu koji ne valja. O svijetu koji je pun ružnoće, pun nepravde, pun tuge, bolesti, neimaštine... I sama mislim da nam je svijet u kurcu.

Ono što me zbunjuje je zašto uglavnom ne radimo ništa da bi svijet bio bolje mjesto, ako nam se ovakav ne sviđa? Ne prozivam nikog, zaista ne. Samo me zanima zašto ne mijenjamo ono što možemo?

Ja vjerujem da možemo puno toga. Da bi stvar bila ironična, jedno vrijeme jesam bila aktivnija što se tiče nekog humanitarnog rada i na kraju sam od toga osjećala određenu grižnju savjesti. Kao da nisam pomagala zato da bi svijet bio bolje mjesto, nego zato da bi ja bila bolja sebi. Pa sam prestala jer mi se činilo licemjerno. Da li i je to samo bio izgovor da ne radim ništa, iako želim neki drugi svijet? Neki bolji svijet.

Treba li svijet uopće biti bolje mjesto? Ili se to samo tako kaže?

Za kraj evo i tog predavanja - 18 minuta, sadrži i spomenuti isječak spomenut na početku pa pripazite s klikanjem ako netko ne želi gledati - link.

[Tupelo]

darkić kaže:

Da bi stvar bila ironična, jedno vrijeme jesam bila aktivnija što se tiče nekog humanitarnog rada i na kraju sam od toga osjećala određenu grižnju savjesti. Kao da nisam pomagala zato da bi svijet bio bolje mjesto, nego zato da bi ja bila bolja sebi. Pa sam prestala jer mi se činilo licemjerno.

Samo ću se ovoga dotaknuti, film ne mogu gledati niti o mrtvoj djeci mogu pričati.
Gle, onima kojima pomažeš se istinski jebe činiš li to radi sebe ili njih, sve dok im pomažeš. Ako si u mogućnosti nekome pomoći, učini to pa makar iz najsebičnijih pobuda. Onaj kome pomažeš ti neće zamjeriti, vjerujem.
Volontirala sam godinama. Srala bih kad bih rekla da sam volontirala zbog pasa. Oni su me pokrenuli, ali volontirala sam u prvom redu zbog sebe tj. kako bih spriječila da se osjećam šugavo kad ne učinim ništa za njih.
Pse je bolio penis zašto ja to radim, bilo im je bitno da radim. U konačnici smo profitirali i oni i ja. Iz sebičnosti sam tim spima učinila svijet boljim mjestom za život.

[JPK]

darkić kaže:

U tom trenu ih je predavač na neki način izmanipulirao, jer - rekao im je da i oni svaki dan prolaze pored milijuna djece koja umiru, a ne čine ništa. A mogli bi. Svatko od ljudi tamo mogao bi spasiti poneko dijete od slične smrti, no to ne čini. Prilično zajebano pucanje na grižnju savjesti vlastite publike, no OK.

O čemu se radi? Predavač u tom trenu počinje iznositi podatke poput onog da je 6,9 milijuna djece ispod 5 godina starosti umrlo u 2011. godini od bolesti koje su mogli spriječiti i koje su povezane sa siromaštvom. 1990. je taj broj bio 12 milijuna pa je to još kao dobra vijest.

To je stvarno odlična vijest, jer ovaj problem je puno dublji od nedostatka novca. Djeca umiru od bolesti koje su posljedica ratova, manjka edukacije, neuređenih država. To se u kratkom roku ne može riješiti upumpavanjem novca, nego dugotrajnim ulaganjima i edukacijom. Južnoafrička republika je jako bogata zemlja (u tim okvirima), ali je uzrokovala smrt parsto tisuća do milijun vlastite djece i odraslih ljudi jer je sama izabrala potpunog idiota za predsjednika, koji je vjerovao da je AIDS globalna zavjera protiv crne rase i ukinuo je sve lijekove i svu prevenciju za HIV.
Kakvim novcem ćeš riješiti takav problem, ili neki veći rat, poput sudanskog, koji prati humanitarna kriza?

Dakle, predavač je vrlo nepošten i u krivu kad uspoređuje ovakve probleme s nepozivanjem pomoći žrtvi nesreće. Naravno, novac uvijek pomaže, i doniranje respektabilnim organizacijama je puno bolje nego ništa i u pravu je kad to promiče.
No, ono što mi je najmanje jasno - zašto svijet ne valja? Po apsolutno svim humanitarnim pokazateljima, svijet je daleko bolje mjesto no što je bio prije 20, 30 ili 40 godina. I dalje ide na bolje.
Koja je svrha tolikog neutemeljenog cinizma prema ljudima, prema civilizaciji, i prema smjeru u kojemu ona ide?

[Capt Midnight]

Sve se plaća, i dok se sve plaća, pogotovo energija, nećemo brzin koracima prema boljitku. "Star Trek" civilizacija će doći tek sa besplatnom energijom, "replikatorima" Jebiga, svi gledaju svoju guzicu da prežive.

[*soul*mate*]

darkić kaže:

Da bi stvar bila ironična, jedno vrijeme jesam bila aktivnija što se tiče nekog humanitarnog rada i na kraju sam od toga osjećala određenu grižnju savjesti. Kao da nisam pomagala zato da bi svijet bio bolje mjesto, nego zato da bi ja bila bolja sebi. Pa sam prestala jer mi se činilo licemjerno. Da li i je to samo bio izgovor da ne radim ništa, iako želim neki drugi svijet? Neki bolji svijet.

Treba li svijet uopće biti bolje mjesto? Ili se to samo tako kaže?

ja mislim da altruizam uopće ne postoji, u smislu da je skroz nesebično i bez skrivenih pobuda.
osjećamo se bolje u svojoj koži, luče se endorfini, serotonin, ili koja-li-je-ona-tvar zaslužna za osjećaj sreće i zadovoljstva.
mislim da je tu i velik dio "ega" u igri.

[PronadjenPas]

Treba li svijet biti bolje mjesto? Pa naravno da da, zar netko uopće misli da je ovakav kakav je super?

Pojedinac može dosta toga napraviti, ali to ima granice koje su proporcionalne njegovom položaju u društvu.

Dokaz da se "nešto" može napraviti je i sam predavač sa snimke, Singer, koji je ajmo reć i sam napravio neku promjenu i svijet je zbog njega jednu malu mrvicu bolje mjesto. U par desetaka godina utjecao je na svijest dosta ljudi u području zaštite životinja.

Ali, kada je u pitanju promjena svijeta u cjelini? Radi se o velikim procesima na koje mali čovjek ne može utjecati, osim tako da proba utjecati na politiku i one koji taj svijet vode.

[darkić]

JPK kaže:

Južnoafrička republika je jako bogata zemlja (u tim okvirima), ali je uzrokovala smrt parsto tisuća do milijun vlastite djece i odraslih ljudi jer je sama izabrala potpunog idiota za predsjednika, koji je vjerovao da je AIDS globalna zavjera protiv crne rase i ukinuo je sve lijekove i svu prevenciju za HIV.
Kakvim novcem ćeš riješiti takav problem, ili neki veći rat, poput sudanskog, koji prati humanitarna kriza?

Novcem za zahode. Nakon ovog pogledala sam još jedan filmić koji kaže da je proljev puno veći zajeb za djecu od HIVa npr. Zato jer nemaju uređene zahode i kanalizaciju ljudi i djeca umiru od običnog proljeva i to u prilično velikim brojkama koje naravno nisam dobro upamtila.

Novcem bi onda mogli graditi zahode i riješiti problem umiranja zbog proljeva

Zahodi: Let's talk crap. Seriously.

No, na stranu sad nadjebavanje gdje je veći problem, meni ostaje problem da problema ima sasvim dovoljno, da ljudi pa i ja među njima probleme vidimo, da možemo nešto napraviti, a najčešće ne napravimo baš nešto.

[Ace of Diamonds]

darkić kaže:

Ovdje se postavlja pitanje da li je zaista važno što mi kraj te djece ne prolazimo na ulici nakon što ih je zgazio kamion? Ako nešto možemo učiniti, ako smo svjesni postojanja problema, ako znamo i možemo, a ne činimo ništa - nije li to isto kao i da prolazimo pored njih na ulici?

Nije. I mislim da bih se digla i otišla s predavanja koje bi pokušavalo proturiti takvu tezu.

Ono što me zbunjuje je zašto uglavnom ne radimo ništa da bi svijet bio bolje mjesto, ako nam se ovakav ne sviđa? Ne prozivam nikog, zaista ne. Samo me zanima zašto ne mijenjamo ono što možemo?

Ja mislim da svi rade na tome da bi svijet bio bolje mjesto. Iz njihove perspektive. Koja može biti apsolutno pogrešna i štetna po neku grupu ljudi/životinja/okoliša. I mislim da bi svijet bio bolje mjesto kada bi dio ljudi prestao raditi na boljem svijetu.

Ja vjerujem da možemo puno toga. Da bi stvar bila ironična, jedno vrijeme jesam bila aktivnija što se tiče nekog humanitarnog rada i na kraju sam od toga osjećala određenu grižnju savjesti. Kao da nisam pomagala zato da bi svijet bio bolje mjesto, nego zato da bi ja bila bolja sebi. Pa sam prestala jer mi se činilo licemjerno. Da li i je to samo bio izgovor da ne radim ništa, iako želim neki drugi svijet? Neki bolji svijet.

Sasvim je legitimno raditi dobra djela iz sebičnih pobuda.

[chocolatecookie]

Ja mislim da ljudi koji rade nešto u svojoj mikrookolini rade nešto. Iako ne spašavaju afričku djecu od smrti.

Od ljudi koji pomažu po Africi, više vjerujem onima koji političkim opismenjavanjem pomažu Afrikancima da se sami spase djelujući u svojoj mikrookolini, nego onima koji dolaze kao veliki spasitelji izvana.

[sukKi]

treba, drugi planet. ovaj smo sjebali, next pliz

[darkić]

Ace of Diamonds kaže:

Sasvim je legitimno raditi dobra djela iz sebičnih pobuda.

Dosta vas se uhvatilo za taj dio, pa da to riješimo. Je, slažem se i ja s tim da u slučaju pomaganja možemo zanemariti motive dok god se zaista pomaže.

Ti filmići pričaju o djeci u Africi, Indiji, o svjetskim problema, no filmići su mi samo povod za razmišljanje. Općenito imam dojam da ljudi puno češće žugaju protiv svijeta i okoline, a da u isto vrijeme jako malo rade nešto da bi tu okolinu i svijet učinili boljim mjestom.

Ne mora to biti pomaganje nekome u Africi. Pomaganje općenito, odricanje, onaj korak više nego što se mora - sve to mi se čini kao nešto što se sreće, ali ne na svakom koraku. A na svakom koraku srećem žuganje o tome kako je svijet ovakav ili onakav i kako ne valja.

Nisam tu nikakva iznimka, da se razumijemo. Ali ne znam da li stvarno svi očekujemo da netko drugi sve napravi, da li mislimo da ne možemo napraviti ništa ili u čemu je korijen tog nesrazmjera želja za promjenom i skoro nikakve aktivnosti?

Mislim da se i sad vrti tema ovdje o problematičnoj djeci koja su vraćena iz udomiteljske obitelji. Hrpa ljudi je skočila kako je to grozno. Je li ikome palo na pamet - a što ja mogu učiniti da to ne bude tako? Možda nekome je, ali nije baš čest slučaj. Oni koji su najglasnije vikali kako je to nedopustivo nisu rekli - OK, njima treba pomoć. Ili nekoj drugoj obitelji u sličnoj situaciji treba pomoć pa ajmo vidjeti što možemo da im pomognemo. Ajmo platit psihologa, nešto. Vikanje na druge da, djelovanje da se ne bi vikalo baš i ne.

[electric_barbarella]

malo mi je nezahvalno uspoređivati situaciju- bum nekoga udari auto, umrijet će na licu mjesta ako mu se ne pomogne
i
vidi tamo neko jadno, malo dijete u Africi koje nema od čega živjeti

jer u prvoj situaciji netko umire ekšli nama pred nosom dok u drugoj to netko dijete ne mora umrijeti ove iste sekunde

nagon za spašavanjem će ići prema prvoj situaciji

je, grozno je i jedno i drugo ali nije baš sasvim isto

tu nam valjda prorade oni primarni instinkti, da rješavamo situacije koje su nam pred nosom a ne one koje će se možda tamo jednog dana desiti


nadalje: svijet nije baš tako grozno mjesto, grozno je ili lijepo onoliko koliko groznoga ili lijepoga mi odlučimo vidjeti
problem je tu tome što nije savršen, a mi smo zajebana vrsta koja teži savršenstvu, daš nam šnitu kruha-mi bi cijeli kruh, daš nam cijeli kruh-mi bi pekaru, daš nam cijelu planetu da radimo s njom kao misaona bića defakto šta nas volja-eh al mi bi sada i Mars i Jupiter i šta li već ne

druga stvar je da kada nam je lijepo dignemo ruke od svega i boli nas pišo
ne fali nama altruizma, nama fali inicijative

[chocolatecookie]

Ako se dobro sjećam, a ne znam je li istina, netko je nekad negdje po internetima napisao da je onaj slučaj s pregaženim djetetom u Kini posljedica toga što bi tamo onaj tko joj je pomogao bio pravno odgovoran za njenu eventualnu smrt. Zna li netko nešto o tome?

[Lyla]

JPK kaže:

To je stvarno odlična vijest, jer ovaj problem je puno dublji od nedostatka novca. Djeca umiru od bolesti koje su posljedica ratova, manjka edukacije, neuređenih država. To se u kratkom roku ne može riješiti upumpavanjem novca, nego dugotrajnim ulaganjima i edukacijom. Južnoafrička republika je jako bogata zemlja (u tim okvirima), ali je uzrokovala smrt parsto tisuća do milijun vlastite djece i odraslih ljudi jer je sama izabrala potpunog idiota za predsjednika, koji je vjerovao da je AIDS globalna zavjera protiv crne rase i ukinuo je sve lijekove i svu prevenciju za HIV.
Kakvim novcem ćeš riješiti takav problem, ili neki veći rat, poput sudanskog, koji prati humanitarna kriza?

Dakle, predavač je vrlo nepošten i u krivu kad uspoređuje ovakve probleme s nepozivanjem pomoći žrtvi nesreće. Naravno, novac uvijek pomaže, i doniranje respektabilnim organizacijama je puno bolje nego ništa i u pravu je kad to promiče.
No, ono što mi je najmanje jasno - zašto svijet ne valja? Po apsolutno svim humanitarnim pokazateljima, svijet je daleko bolje mjesto no što je bio prije 20, 30 ili 40 godina. I dalje ide na bolje.
Koja je svrha tolikog neutemeljenog cinizma prema ljudima, prema civilizaciji, i prema smjeru u kojemu ona ide?

Ovo bih potpisala. Vjerujem da je danas bez obzira na sve nesrece, ratove, bolest, smrt, jad i cemer, svijet u nacelu bitno bolje mjesto za zivot, nego prije.
A sto se tice ovog gore propitivaca-manipulatora, ja zaista ne znam kako bih icim sto napravim sad trenutno spasila iciji zivot kao sto bih reagirala da vidim da na cesti netko pregazi dijete. Moj humanitarni rad se svodi na slanje odjece i obuce u karitas, sudjelovanje u nekim od javnih humanitarnih akcija i sl., ali sad i da zelim aktivno spasit neki zivot, nemam blage veze kako bih to napravila.

[sukKi]

bas malo razmisljam

godilo bi da se ljudi konacno u ovoj maloj napacenoj zemlji prestanu ponasat ko cucki jedni prema drugima
da malo stanu na loptu, skuze kakvo smo odurno drustvo postali, skuze kako nam je to u biti nametnuto - i prisjete se kako mozemo mi i puno bolje
zdravije, jel

to bi bio ogroman koracic u neko bolje sutra, a nije neka velka nauka

neda mi se trenutacno razmisljat o nekoj meta razini, govorim iskljucivo o nasem dvoriscu

[darkić]

Lyla kaže:

ali sad i da zelim aktivno spasit neki zivot, nemam blage veze kako bih to napravila.

Ima par primjera na svjetskoj razini u tom filmiću - možeš donirati npr. za mrežu koja štiti od komaraca i tako spasit nekog da ne umre od malarije.

[JKD01]

Da nije sve tako crno kao sa ovim kineskim slučajem, ima ljudi koji ne razmišljaju kad treba pomoći nekome u nevolji

http://www.youtube.com/watch?feature...&v=KMYrIi_Mt8A

[Lyla]

Kad smo vec kod humanitarnog rada, u jednoj od epizoda Shamless serije je volonterka kampa za djecu oboljelu od karcinoma pristala deckicima od 12-13 godina koji su na samrti, pokazat cice. To su bile prve cice koje su vidjeli u zivotu. Poanta epizode je bila da je za njih napravila vise nego svi ostali volonteri kampa zajedno.
Nije sve u parama.

[darkić]

sukKi kaže:

da malo stanu na loptu, skuze kakvo smo odurno drustvo postali, skuze kako nam je to u biti nametnuto - i prisjete se kako mozemo mi i puno bolje
zdravije, jel

Zamisli cvijet.

Ono što si ti zamislila će biti barem jednako različito u mislima drugih kao što je ideja o tome što je to konkretno bolje i zdravije. Kad bi se ljudi mogli dogovoriti oko toga što je dobro, a što loše... ne znam što bi onda bilo, ali ne mogu se oko toga dogovoriti.

[chocolatecookie]

darkić kaže:

Ima par primjera na svjetskoj razini u tom filmiću - možeš donirati npr. za mrežu koja štiti od komaraca i tako spasit nekog da ne umre od malarije.

Nekad sam negdje čitala kako su doniranjem velikog broja mreža za komarce u potpunosti zasitili tržište i sjebali lokalne proizvođače mreža za komarce i ostavili bez posla njih i njihove zaposlenike i ostavili bez prihoda njihove i obitelji njihovih zaposlenika.