(Pre) često mijenjanje posla - stres, kako sebe promijeniti?

[kokos_2]

Pozdrav svima.

U cca 15 godina radnog staža, ovo mi je peti posao. Neki se čude i kažu da sam puno poslova promijenila, ali uvijek idem za boljim.

Trenutno sam na novom poslu godinu dana. Ispočetka je sve bilo super, divno i krasno (kako to uvijek biva), posao iz snova itd., no s vremenom shvatiš da to baš i nije tako.

Osoba sam koja odradim posao uvijek, trudim se, dajem 100% sebe, ma ne 100% nego 200% i na mene se uvijek može računati. Ponekad mislim da sam i preveliki radoholičar.
Došla sam u jednu organizaciju koja je po meni malo neuređena. Voljela bi neke stvari promijeniti, jer mi je teško raditi u takvom sustavu, no šef i kolege nisu ni malo zainteresirani za isto.

Da i ne govorim, da radim jedan od top 5 stresnih poslova koji postoje. Vezana sam rokovima, jedno krivo slovo - mogućnost žalbe itd. itd.

Nekako sam cijelu situaciju do sada hendlala, jer volim raditi, ne mogu se niti zamisliti da ne radim.
Međutim, ovih dana mi je puknuo film. Imali smo nešto novo na poslu, neki novi sustav kojem se moramo prilagoditi i zamolila sam kolege da to skupa prolazimo, iako sam ja ta koja mora "probiti led". U konačnici, i njiima će to biti potrebno, pa sam zato htjela da skupa prolazimo taj dio.
Oni ne da nisu pokazali zainteresiranost, nego su me tako fino otkantali i dali do znanja da sama sve radim, kao i do sada. Ne djeluje mi to ni malo kolegijalno, tim više jer je taj posao vrsta posla u kojoj je nužno surađivanje s kolegama, dijeljenje savjeta itd.
Ovdje, nije takav slučaj. Svatko radi za sebe, nitko s nikim ne priča (o poslu), uglavnom je zafrkancija kad se priča i to je to.
Šef mi je dobar, ne mogu se žaliti, no ni on nije previše zainteresiran za neke stvari. Sva odgovornost je na meni, kao moj nadređeni gotovo ništa od mojih zadataka mi ne pregledava (ne znam jel mu se neda ili nema vremena ili nešto treće). Počelo me to jako frustrirati, jer nisam niti sigurna da neks stvar i odrađujem dobro, a nemam s kime o tome porazgovarati, jer svima ispadam dosadna..sa previše pitanja...

Nije rješenje mijenjati posao.. ne mogu se svakih godinu-dvije šaltati na novi posao (prošle poslove sam mijenjala jer sam išla na bolje - veću plaću), no počela sam razmišljati da jednostavno tražim premještaj u drugi odjel.

Što bi vi napravili na mom mjestu i kako to izvesti uopće, a da nikog pritom ne povrijedim? Šef je taj koji se pored svih kandidata na razgovoru odlučio za mene, dao mi je šansu, ne bi ga htjela iznevjeriti, no mene je počeo ovaj posao sve više gušiti, počinjem biti pod toliko velikim stresom da se bojim da još ne navučem neku boleštinu na sebe (nedaj Bože).
Pored toga, imam hrpu stresnih situacija u životu (pogotovo sad u zadnjih godinu dana), trenutno mi je jako turbulentno razdoblje u životu i najmanje što mi treba je ovako stresan posao, sa šefom koji ništa ne kontrolira i kolegama koji nisu zainteresirani za dijeljenje svojih znanja i iskustva.

Da ne spominjem da radim prekovremene (za koje nisam ni plaćena), vikendima, poslije posla, prije posla, u bilo koje doba, jer u 8h radnog vremena ne stigne odraditi tu količinu posla.

Pliz, savjet? Kako se postaviti uopće u ovoj situaciji? Pucam po šavovima. Izgorit ću ovim tempom, već gorim i na putu sam prema tome.

[Zvijerkan]

Vidi, u Hr ti je normalno da se ljudi čude kad netko često promijeni posao.

Jbg, moraš razumjeti da smo mi prilično "zaostali" za nekim modernim trendovima, navikama itd.

Ja to gledam ovako - ako ti svaka promjena posla donese nešto bolje, nemoj se uopće nervirati što ti drugi kažu.
Ako te baš nervira, uvijek imaj par spremnih pitanja čisto da pokopaš sugovornika.

Radio sam u super firmi, i otišao raditi u drugu za 200 eura manju plaću.
Kao "ti nisi normalan", bla bla. No ja radim 3 dana od kuće u ovoj firmi, ako nemam posla ne radim ništa, samo sam dežuran.

Sad dajem otkaz i u ovoj firmi (nakon godinu i pol) čisto jer se nisam naviknuo na sistem, ljudi su mi odvratni, iako firma financijski među boljima u HR.
Imam ponudu da radim 5 dana od doma za iste pare (ako oduzmem prijevoz i održavanje automobila).

Meni je ovo napredovanje.

[mentalny]

u 15 godina pet poslova promijenjenih? Ja sam ih toliko promijenio u 3 godine. Mijenjao sam, mijenjam i mijenjat cu! Cude se ko pura dreku, cak mi nabacuju na nos posebno bliza rodbina ili familija dogadaje koji su se zbili ima 5-10 godina "eh nisi mora onako reagirat i dat otkaz" i slicno a uvijek sam bio u pravu. Covjek najbolje napravi u tom datom momentu i kasnije se ne smi kajat.
Tesko je u firmama i korporacijama iznijet sebe na svoj autentican nacin, to je moje misljenje. Nemam neki pametan savjet ali znam da to sto FIRMI dajes 200 posto ti je velika greska. Gubis sebe, ides prema burnoutu, a ne mora znacit da ces biti prepoznata kao sta vidis iz svog iskustva. Valjda to tako bude..

[FluZtr]

Ni meni 5 poslova u 15 godina nije puno. Ovi koji ti se čude su vjerojatno boomeri koju su po 15-20 godina u istoj firmi. Prije su ljudi puno više trpili, bio je drugačiji mentalitet. Sad ljudi idu za boljim pa se i poslovi češće mijenjaju. Ti definitivno ne spadaš u kategoriju job hoppera.

Prekovremeni ti nisu plaćeni pa počni obavljati samo onoliko koliko stigneš tijekom smjene za koju si plaćena. Ovim potezanjem izvan radnog vremena pridonosiš slici da je sve okej i da nema potrebe ni za kakvim izmjenama. Moraju steći dojam da im je potrebno još ljudi i da jedna osoba to ne stigne riješiti tijekom radnog vremena.

Većina firmi funkcionira na način da nisu baš za neku edukaciju ljudi nego po principu skuži sam i nemoj me tlačiti pitanjima. Imaš li baš konkretan odjel na koji se želiš premjestiti za koji znaš da funkcionira po drugačijem principu nego ovaj na kojemu si trenutno?

Po meni prvo što trebaš napraviti i što je potpuno pod tvojom kontrolom je jednostavno prestati odrađivati posao izvan smjene. Nemoj se dovoditi do burnouta. I onda kad te pitaju zašto posao nije odrađen daj im do znanja da jedna osoba nije u stanju odraditi toliku količinu posla unutar radnog vremena.

[Grimko]

Iskreno, mislim da previše uzimaš posao srcu i da te pogađa na osobnoj razini. Što je vrlo dobar put u brzi burnout.

Radiš svoj posao profesionalno i kvalitetno, u skladu sa svojim mogućnostima. Ako imaš neke prijedloge i ideje, kažeš, ako usvoje super. Na kraju dana, ako se proaktivni pristup ne honorira, odradiš svoj dio posla i odeš doma. Ako onima iznad nije stalo, sjeti se samo da nisi dovoljno plaćena da ti bude stalo.

Što se neplaćenih prekovremenih tiče, kažeš da ne stigneš sve odraditi. Ne stigneš jer ti daju previše, ili jer tvoj dio ovisi o tuđem djelu, pa imaš praznog hoda i onda nadoknađuješ jer drugi laganini?

[komunistaJozo3]

Ne uzimaj posao suviše srcu.
Odradi svoj dio najbolje što znaš umiješ.
Ako drugima tvom šefu nije previše stalo.
Zašto bi onda ti razbijala glavu ,uništvala si jetru sa tim??

[kokos_2]

Ne znam ljudi, ali takva sam. Jako mi je stalo do posla, odradit ću sve, dati maksimum od sebe, jer drukčije jednostavno ne znam. I mislim da stvarno (koliko god sad to zvučalo hvalisavo) sam poželjan radnik, jer nemam problema s time da sve odradim u roku, na vrijeme, točno i brzo.

Međutim, vidim da drugima nije stalo. Ja se trudim, dajem stvarno od sebe sve, ali drugi to ne cijene. I što više radim, još više posla mi daju. Da, sve znam, kriva sam i za to, definitivno.

Što napraviti?
Činjenica je da ne mogu tako raditi. Ne mogu raditi kad imam neki problem (a ovo meni je problem) i voljela bi ga rasčistiti sa šefom, sa kolegama. Hoću li išta dobiti s tim, osim što će mi reći da dramim?

Promjena posla? Hm, pa ne znam, ovdje sam godinu dana, peti posao... nije baš da bi sad opet išla mijenjati. Rado bi ostala ovdje, no prebacilia bi se u neki drugi odjel. Ali me muči onda, što će šef, kolege na to reći? Reći će da sam im zabila nož u leđa, već vidim taj scenarij. Jer sam došla u odjel gdje sam sada, tu sam primljena, tu su me naučili i pokazali osnove posla (dalje se sama snalazim kako znam i umijem). Na koji način otići od njih i maknuti se, a da ih pritom ne povrijedim?
Ali da, to mi je jedna opcija. Kompletno mijenjanje radnog mjesta unutar ove organizacije gdje sam sada.

[astor pec]

Nemaš se šta brinuti. 5 poslova u 15 godina je ništa, ja sam u godinu dana promijenio 3 posla, s tim da dva nikad nisam radio dok nisam počeo, u trećem sam profiliran(tj. prvom od ta tri). Naime, kada čovjek osjeti da je dosta ili da je došao do maksimuma po skupljenom iskustvu, ili je iskustvo za k - treba mijenjati i bok, nema tu dalje razgovora, ja mislim. Od 'šuti i trpi' nema ničeg, samo poteškoće. Sretno u pronalasku novog posla, i samo hrabro!

[Grimko]

15 godina staža znači da si minimalno negdje blizu srednjih 30ih. Nisi više klinka zelena iz škole/faksa. Znaš posao. I nemaš se što kome dokazivati ili pravdati. Ako vidiš da tvoj ekstra trud nije cjenjen i kompenziran, nego štoviše, samo ti za nagradu daju još više posla, vrijeme je da povučeš ručnu. Odradiš striktno ono što je u opisu tvog radnog mjesta. Kad završi radno vrijeme, staješ s poslom. Ako ne možeš odraditi jer netko drugi kasni, mailom podsjetiš osobu na rokove i da zbog kašnjenja nećeš moći završiti unutar radnog dana (i u CC obavezno šefa staviš). Ukratko, pokrivaš svoju guzicu.

Kakav nož u leđa? Nisu ti to prijatelji. To su kolege. Služba i družba. Ako ti ne paše tvoj odjel, odeš u drugi. Ljudi prelaze u direktno konkurentske firme, pa nikom ništa. Na kraju dana, svatko gleda prvenstveno svoje dupe i kako da izvuče maksimum za sebe. Tako i ti, odeš u drugi odjel ako misliš da će ti biti bolje.

Do sad sam, u 14 godina, promjenio 5 firmi, poslje uskrsa krećem raditi u 6oj. Ništa strašno.

[Staromodan]

kokos_2 kaže:

Pliz, savjet?

Radio sam u vise. Ustvari, krenuo sam brojati radi usporedbe i ispalo je da se vise firmi zatvorilo u kojima sam ja radio nego u koliko si ti radila sveukupno.

Sto se tice promjene na bolje, vise smisla ima da se probas nauciti okrenuti glavu na drugu stranu, kada naidjes na neke probleme koje je jednostavno za rijesiti, jer ces u suprotnom imati jako puno problema od strane drugih radnika, dok istovremeno sefovi to nece cijeniti. To su mi prije mnogi savjetovali, a ja budala ih nisam slusao.

Nisi nista duzna sefu zato sto te zaposlio, oduzila si se dosadasnjim radom kod njega. Osim toga, on je dobro znao zasto te zaposljava na to mjesto i pri tome nije imao neke osjecaje da tebi bude dobro nego njemu.

Trazi premjestaj u drugi odjel, gdje ima sto manje stresa i odgovornosti.

Jebe ti se sto ce drugi reci na to. Mozes li to pokusati izvesti u praksi, taj osjecaj da ti bude svejedno za tudje misljenje?

I mozda bi trebala nauciti da ne znas sve. Ne zato sto stvarno ne znas, nego da se pravis da ne znas. Ili neki drugi izgovor da ne napravis sve sto turaju pred tebe. Pronadji u radu neku svoju granicu za koju smatras da je normalna i pokusaj da je sto manje prelazis.

[Ted]

kokos_2 kaže:

Pozdrav svima.

U cca 15 godina radnog staža, ovo mi je peti posao. Neki se čude i kažu da sam puno poslova promijenila, ali uvijek idem za boljim.

Trenutno sam na novom poslu godinu dana. Ispočetka je sve bilo super, divno i krasno (kako to uvijek biva), posao iz snova itd., no s vremenom shvatiš da to baš i nije tako.

Osoba sam koja odradim posao uvijek, trudim se, dajem 100% sebe, ma ne 100% nego 200% i na mene se uvijek može računati. Ponekad mislim da sam i preveliki radoholičar.
Došla sam u jednu organizaciju koja je po meni malo neuređena. Voljela bi neke stvari promijeniti, jer mi je teško raditi u takvom sustavu, no šef i kolege nisu ni malo zainteresirani za isto.

Da i ne govorim, da radim jedan od top 5 stresnih poslova koji postoje. Vezana sam rokovima, jedno krivo slovo - mogućnost žalbe itd. itd.

Nekako sam cijelu situaciju do sada hendlala, jer volim raditi, ne mogu se niti zamisliti da ne radim.
Međutim, ovih dana mi je puknuo film. Imali smo nešto novo na poslu, neki novi sustav kojem se moramo prilagoditi i zamolila sam kolege da to skupa prolazimo, iako sam ja ta koja mora "probiti led". U konačnici, i njiima će to biti potrebno, pa sam zato htjela da skupa prolazimo taj dio.
Oni ne da nisu pokazali zainteresiranost, nego su me tako fino otkantali i dali do znanja da sama sve radim, kao i do sada. Ne djeluje mi to ni malo kolegijalno, tim više jer je taj posao vrsta posla u kojoj je nužno surađivanje s kolegama, dijeljenje savjeta itd.
Ovdje, nije takav slučaj. Svatko radi za sebe, nitko s nikim ne priča (o poslu), uglavnom je zafrkancija kad se priča i to je to.
Šef mi je dobar, ne mogu se žaliti, no ni on nije previše zainteresiran za neke stvari. Sva odgovornost je na meni, kao moj nadređeni gotovo ništa od mojih zadataka mi ne pregledava (ne znam jel mu se neda ili nema vremena ili nešto treće). Počelo me to jako frustrirati, jer nisam niti sigurna da neks stvar i odrađujem dobro, a nemam s kime o tome porazgovarati, jer svima ispadam dosadna..sa previše pitanja...

Nije rješenje mijenjati posao.. ne mogu se svakih godinu-dvije šaltati na novi posao (prošle poslove sam mijenjala jer sam išla na bolje - veću plaću), no počela sam razmišljati da jednostavno tražim premještaj u drugi odjel.

Što bi vi napravili na mom mjestu i kako to izvesti uopće, a da nikog pritom ne povrijedim? Šef je taj koji se pored svih kandidata na razgovoru odlučio za mene, dao mi je šansu, ne bi ga htjela iznevjeriti, no mene je počeo ovaj posao sve više gušiti, počinjem biti pod toliko velikim stresom da se bojim da još ne navučem neku boleštinu na sebe (nedaj Bože).
Pored toga, imam hrpu stresnih situacija u životu (pogotovo sad u zadnjih godinu dana), trenutno mi je jako turbulentno razdoblje u životu i najmanje što mi treba je ovako stresan posao, sa šefom koji ništa ne kontrolira i kolegama koji nisu zainteresirani za dijeljenje svojih znanja i iskustva.

Da ne spominjem da radim prekovremene (za koje nisam ni plaćena), vikendima, poslije posla, prije posla, u bilo koje doba, jer u 8h radnog vremena ne stigne odraditi tu količinu posla.

Pliz, savjet? Kako se postaviti uopće u ovoj situaciji? Pucam po šavovima. Izgorit ću ovim tempom, već gorim i na putu sam prema tome.

Jedna si od onih osoba koji žive za posao? Ako to nije neki tvoj osobni projekt, ako je to samo neko radno mijestu u tvrtki, koja nije u tvojem vlasništvu... Pitaj se da li vrijedi - tvojim kolegama to očito ne vrijedi, vjerovatno ne vrijedi ni tebi, a vjerovatno ne vrijedi ni po novcu.

Ako te firma plati za 8 sata, onda radi 8 sata i gotovo. Drugih 8 sata dana moraš imat za sebe i svoje potrebe. Ako izgoriš, trebat če ti mjesece, možda godinu da se ponovo sastaviš i nikome nečeš koristit takva.

Moraš stavit sebe na 1. mjesto, počni s tim. Ako ti je rad i posao uvijek na 1. mjestu, onda nisi ni dobar kolega ni dobar šef/direktor - na 1. mjestu bi trebala biti ti i ljudi u tvom životu (i osobnom i u poslovnom).

[gregoria]

U 14 godina sam promijenila 12 poslova.
Od čega sam na 2 otišla u roku od par dana, na 5 u roku od par mjeseci, na 5 u roku od par godina.
U istoj firmi najkraće sam radila 5 dana, a najduže 5 godina.

Po meni to nije mjerilo za ništa.

[Velika zemska]

kokos_2 kaže:

Pozdrav svima.

U cca 15 godina radnog staža, ovo mi je peti posao. Neki se čude i kažu da sam puno poslova promijenila, ali uvijek idem za boljim.

Trenutno sam na novom poslu godinu dana. Ispočetka je sve bilo super, divno i krasno (kako to uvijek biva), posao iz snova itd., no s vremenom shvatiš da to baš i nije tako.

Osoba sam koja odradim posao uvijek, trudim se, dajem 100% sebe, ma ne 100% nego 200% i na mene se uvijek može računati. Ponekad mislim da sam i preveliki radoholičar.
Došla sam u jednu organizaciju koja je po meni malo neuređena. Voljela bi neke stvari promijeniti, jer mi je teško raditi u takvom sustavu, no šef i kolege nisu ni malo zainteresirani za isto.

Da i ne govorim, da radim jedan od top 5 stresnih poslova koji postoje. Vezana sam rokovima, jedno krivo slovo - mogućnost žalbe itd. itd.

Nekako sam cijelu situaciju do sada hendlala, jer volim raditi, ne mogu se niti zamisliti da ne radim.
Međutim, ovih dana mi je puknuo film. Imali smo nešto novo na poslu, neki novi sustav kojem se moramo prilagoditi i zamolila sam kolege da to skupa prolazimo, iako sam ja ta koja mora "probiti led". U konačnici, i njiima će to biti potrebno, pa sam zato htjela da skupa prolazimo taj dio.
Oni ne da nisu pokazali zainteresiranost, nego su me tako fino otkantali i dali do znanja da sama sve radim, kao i do sada. Ne djeluje mi to ni malo kolegijalno, tim više jer je taj posao vrsta posla u kojoj je nužno surađivanje s kolegama, dijeljenje savjeta itd.
Ovdje, nije takav slučaj. Svatko radi za sebe, nitko s nikim ne priča (o poslu), uglavnom je zafrkancija kad se priča i to je to.
Šef mi je dobar, ne mogu se žaliti, no ni on nije previše zainteresiran za neke stvari. Sva odgovornost je na meni, kao moj nadređeni gotovo ništa od mojih zadataka mi ne pregledava (ne znam jel mu se neda ili nema vremena ili nešto treće). Počelo me to jako frustrirati, jer nisam niti sigurna da neks stvar i odrađujem dobro, a nemam s kime o tome porazgovarati, jer svima ispadam dosadna..sa previše pitanja...

Nije rješenje mijenjati posao.. ne mogu se svakih godinu-dvije šaltati na novi posao (prošle poslove sam mijenjala jer sam išla na bolje - veću plaću), no počela sam razmišljati da jednostavno tražim premještaj u drugi odjel.

Što bi vi napravili na mom mjestu i kako to izvesti uopće, a da nikog pritom ne povrijedim? Šef je taj koji se pored svih kandidata na razgovoru odlučio za mene, dao mi je šansu, ne bi ga htjela iznevjeriti, no mene je počeo ovaj posao sve više gušiti, počinjem biti pod toliko velikim stresom da se bojim da još ne navučem neku boleštinu na sebe (nedaj Bože).
Pored toga, imam hrpu stresnih situacija u životu (pogotovo sad u zadnjih godinu dana), trenutno mi je jako turbulentno razdoblje u životu i najmanje što mi treba je ovako stresan posao, sa šefom koji ništa ne kontrolira i kolegama koji nisu zainteresirani za dijeljenje svojih znanja i iskustva.

Da ne spominjem da radim prekovremene (za koje nisam ni plaćena), vikendima, poslije posla, prije posla, u bilo koje doba, jer u 8h radnog vremena ne stigne odraditi tu količinu posla.

Pliz, savjet? Kako se postaviti uopće u ovoj situaciji? Pucam po šavovima. Izgorit ću ovim tempom, već gorim i na putu sam prema tome.

Mi smo još Balkan, pa je nekim ljudima čudno mijenjanje poslova. U Njemačkoj ljudi znaju ostati po dan, dva i tamo to nije ništa čudno.

[kokos_2]

Evo da se javim... pa nije mi opcija mijenjati posao, jer tako ga onda mogu mijenjati svakih godinu dana, čim naiđem na prvu prepreku..
Shvaćam da se i ja trebam mijenjati i imati drugačiji pogled na to sve skupa.
Ali eto, ja sam totalno izgubila volju za rad, jednostavno nemam neku motivaciju radi cijele situacije, jer koliko god se ja trudila, taj moj trud nije baš primjećen,napredovanje ću dobiti za minimalno 3-4 godine, a do tad sam na plaći koju imam (koja i nije nešto za VSS, kako su svima u zadnje vrijeme porasle plaće, nama je poraslo 5%).
Jednostavno sam nekako izgubila neku volju, radim, ali tek toliko jer moram. Prije bi odrađivala onako sva sretna, jer volim raditi. Posao je dio mene.

Ne znam hoću li što šefu govoriti, ima li uopće smisla ili ću samo ispasti neka drama queen? Ili jednostanvo otići u taj drugi odjel, ne zamarati se time što će oni reći (iako realno, muči me to i nije mi svejedno, jer nebi htjela da pomisle kako sam im "zabila nož u leđa").

Na kraju sam rekla i mužu, najbolje da imam svoju firmu, sama za sebe radim, jer sav tav svoj trud i znanje i iskustvo ću si bar naplatiti. Ovako, trudim se, trudim, dajem sve od sebe, a za koga i za što?

[Diego Rivera]

Evo, da I ja se javim. Radim godinu I pol Dana u istoj gradevinskoj firmi.
Od pozitivnih strana ovog posla bih izdvojio Malo psihickog stresa (u usporedbi sa vecinom drugih poslova) I relativno veliku placu. A od negativnih ajme
Vjecno Sam u blatu ili u prasini. Bole me ledja kao I uostalom cijelo tijelo (Ali ne od tereta, nego zato sto Sam na nogama I u pokretu 10 sati svakodnevno), cijeli Dan mi ode na posao. Svi te na ulici gledaju kao nizu rasu, kad te vide u radnom odijelu I prljavog I smrdljivog- tusiranje obavezno nakon posla.
Prije ovog posla Sam bio 6 mjeseci Bez posla, tako da je ovo Jos I prihvatljivo (bolje ikakav nego nikakav posao), Ali gledam da nadem nesto bolje, Jos ovu I slijedecu godinu max Ako izdrzim na bausteli, bit ce super, a onda cu razmisljati o promjeni. Nesto Bez psihickog stresa kao I ovo, Ali ipak ne I tolika sirova fizikalija...

[gđica smokvica]

Da, dramis previse. Dramis oko toga sto ce tko reci, kao kome si zabila noz u leda, pa da ne iznevjeris sefa ili kolege.....blablabla
a bas ga dramis.
djelujes kao jako nesigurna osoba i drugi to vide i ocito iskoristavaju.

halo curo pa ti radis neplacene prekovremene sate u svoje slobodno vrijeme! wtf!!!

izgleda da ti je najbitnije da si si sa svima dobra i da nekoga ne povrijedis / uvrijedis a s druge strane izgleda da tvoje kolege boli onda stvar za tebe

daj se malo ohrabri i napravi sto je najbolje za tebe.

i to koliko si poslova promjenila u koliko godina je isto glupost. nije to neka cifra za 15 godina staza.