Problematičan brat ili roditelji?

[Matea01]

Neznam kako bih naslovila temu, i da li sam pogodila rubriku za postanje. Uglavnom da skratim priču. Imam 21 god, moj brat 17. Sa 19 godina zaljubivši se otišla sam živjeti kod dečka (sad 22) sa njegovim roditeljima. Super se slažemo, probleme riješavamo zajedno, uz male trzavice ali sve riješavamo razgovorom. Kada sam ja otišla moj brat je taman ulazio u pubertet. Roditelji se s mojim odlaskom nikada nisu pomirili jer sam premlada i mama je imala druge planove za mene poslije dobre srednje, fax, posao u državnoj firmi, brak djeca sve po planu i rasporedu međutim ja sam po njenom zeznula. Brat je krenuo u srednju, prometnu, loše društvo, loš kvart. On povodljiv, naivan, balavac, predobar, da se iskorištavat, osjećajan i još k tome svemu u pubertetu. Škola zapuštena, izlasci, starcima uzima novce, prodaje obiteljske dragocijenosti itd. Mama 5 puta tjedno ide na informacije, razrednica se angažira oko njega pametan je samo lijen i u pubertetu veli ona mojoj mami. Nekak mama u dosluhu s raskom uspije njega istjerat da ne padne razred i da to sve prođe sa 2 puta boljim ocjenama nego kaj smo mislili da može. Starci su već polako počeli se udaljavat od njega, sa konstantnim kritikama, moraš ovo, moraš ono (u to ne ubrajam ono normalno bar za mene "moraš učit, moraš završit školu, ne smiješ se drogirat, moraš doć doma do određenog vremena itd.) Konstantno kvocanje, ispiranje mozga. Uglavnom moja mama nas je uzdržavala sa svojim obrtom već zadnjih 13 godina, tata nije radio. Sad je u vojnoj mirovini. Posao je proširila i ja radim s njom. Brat se smirio sam od sebe ajmo reć, ne izlazi, ima curu, stalno su kod njega il kod nje, nekaj sitno izlaze onak super ko penzići mislim nikakve probleme ne stvaraju. Međutim mama je nezadovoljna mojim životom, kakav ti je dečko, kaj trošite, kaj kupujete, trebala bi si kupit auto, zakaj ne voziš njegov, zakaj tolko odvajate za auto, zakaj ste ovo, zakaj ste ono, zakaj nećeš doć vidjet roditelje, kad ćeš doć, zašto nisi došla, zašto nisi ovo, trebala si to to i to. Prevelik pritisak mi se dogodio i na poslu i na privatnom planu. Pokušala sam s njom razgovarati i reći joj da mi prestane govoriti što da radim jer mi je dobro, niš ju ne tražim, trenutno sam zadovoljna sa svojim životom, ak ću trebat njenu pomoć zvat ću ju. Ona se na to uvrijedila i durila. Ona mora imat sve pod kontrolom, ja sam se promijenila, drugi mi govore šta da radim bla bla bla. E tu je puklo ja sam se distancirala malo jer imam osjećaj da je prevelik pritisak na meni. Malo da se sve slegne velim ja sebi, tak bi bilo najbolje. Onda je počela maltretirat njega, vadit mu sve stvari od prije šta je radio i probleme koje je stvarao, obećala mu je svaki mjesec da će dobit džeparac veći pa nek si rasporedi, kad ju je nešto kroz mjesec tražio rekla je na kraju mjeseca. Na kraju mjeseca kad ju je pito rekla je nemam, tu su se posvađali, tate nije bilo doma, napala ga je izvrijeđala, ti i sestra ste monstrumi i govna. Šta sam sve za vas napravila, nezahvalnici, nema ništa, nema cigareta i curu da nisi doma više dovodio i bla bla bla. Bacila mu je kofer i rekla da može ić. Mali je u suzama otišo, došo kod mene. Tjedan dana je spavao kod mene, nazvala ga je možda 2 puta, kad će doć i da ga nije istjerala nego je on sam otišo. Od kad se vratio doma prošlo je 3 tjedna, ne pričaju s njim kad je doma. Nekad mu kaže imaš za jest, nekad mu niš ne govori. A mali po doma posprema, sam si zna speglat, oprat veš, nekaj malo i skuhat. Fkt je zlatni al u pubertetu je. Šalje mi poruke da će se ubit, da ga boli srce, lupila ga je jer nije otišo ujutro u školu. Neznam nemogu radit, nemogu mislit, nemogu spavat. Neznam kaj da radim. Moja mama je jako teška uvijek je ONA u pravu, mora bit po njenom, tjera mak na konac, ona je jadna ona je žrtva, ona je povrijeđena, može reć šta god hoće i kome god hoće i niko se nesmije branit a kamoli bit povrijeđen. Ne slaže se sa mojim dečkom, ne pričaju, ni sa njegovim starcima. S kim god se druže ne valja im. Zadnje šta je rekla da smo joj uništili život moj brat i ja. Ak imate kaj za pitat, pitajte imo još puno toga al nemogu sve pisat misli teku, nepovezano. Posao i obitelj su mi usko vezani i nemogu se maknut od toga. Imam par opcija u glavi al kolko će to proć neznam, trebam savjet. Otić u podstanarstvo s bratom, preuzet skrbništvo? Ako radim s njom a uzmem brata sa sobom dat će mi manju plaću nemogu plaćat režije, najam i živjet od te plaće. Gdje da ga smjestim kod dečka? Da idem na socijalni rad, u školu? Da idem kod psihijatra, da razgovaram probat ću danas al već sam 100 puta razgovarala i nejde. Molim Vas pomagajte.

[Mariela]

Vidim samo puna si optužbi prema ženi koja vas sve sama uzdržava već 13 godina. Pa, razumi je, umorna je, pogotovo što ne vidi da će se išta promijeniti, nego će uskoro morati uzdržavati i brata, njegovu curu... Ako ne želite miješanje u život, vi se lijepo odlijepite od njezine sise, nađi si posao neovisno od mame pa joj onda reci da ti nema što govoriti. Žena je vjerojatno u klimaksu, umorna i sita toga da sve mora sama. Ni ja ne bih voljela raditi za nečije cigarete, dragi moj ako ćeš pušiti, izvoli zaraditi sam.

[Matea01]

Mariela kaže:

Vidim samo puna si optužbi prema ženi koja vas sve sama uzdržava već 13 godina. Pa, razumi je, umorna je, pogotovo što ne vidi da će se išta promijeniti, nego će uskoro morati uzdržavati i brata, njegovu curu... Ako ne želite miješanje u život, vi se lijepo odlijepite od njezine sise, nađi si posao neovisno od mame pa joj onda reci da ti nema što govoriti. Žena je vjerojatno u klimaksu, umorna i sita toga da sve mora sama. Ni ja ne bih voljela raditi za nečije cigarete, dragi moj ako ćeš pušiti, izvoli zaraditi sam.

Radim od završene srednje. Imala sam posao i tražila me da radim s njom, napustila sam taj posao i prešla na drugi. Odljepila sam se od njene sise sa 18, zašto me i dalje kritizira i kontrolira ne živim s njom? Samostalna sam. Zar je rješenje za problematičnog pubertetliju ne pričati s njime 3 tjedna i ne davati mu za gablec?! Pa će se on opametiti preko noći? Što se tiče cigareta, dozvolila mu je da puši, rekla mu je da će mu ona kupovati cigarete, to mu sada netreba predbacivati. To je njena odluka.

[d@d@]

Matea01 kaže:

Radim od završene srednje. Imala sam posao i tražila me da radim s njom, napustila sam taj posao i prešla na drugi. Odljepila sam se od njene sise sa 18, zašto me i dalje kritizira i kontrolira ne živim s njom? Samostalna sam. Zar je rješenje za problematičnog pubertetliju ne pričati s njime 3 tjedna i ne davati mu za gablec?! Pa će se on opametiti preko noći? Što se tiče cigareta, dozvolila mu je da puši, rekla mu je da će mu ona kupovati cigarete, to mu sada netreba predbacivati. To je njena odluka.

Odluka o financiranju cigareta se lako povuće, i ja sam je svom sinu povukla. Cigarete su u godinu dana poskupile na duplo. Način na koji se tvoj brat odnosio prema obitelji i iziskuje takve mjere koje je tvoja majka poduzela, kradljivo i lažljivo dijete treba kazniti i to što je njenim angažmanom prošao godinu nije razlog da mu se oprosti i zaboravi takvo ponašanje. Na njenom mjestu se ne bi ništa drugačije ponašala.

Tvoj brat se još školuje i maloljetan je, teško da može išta pametnije napraviti nego da trpi, mijenja svoje ponašanje, pokuša uvjeriti roditeljicu da više ne misli izvoditi "bijesne gliste" i završi školu. Onda može pokušati pronaći posao i odseliti se. Godina ili godina i pol koliko mu fali nije puno vremena.

Ti možeš pozvati svog brata da živi s tobom ili pametnije pozvati ga na vikende, ako se obitelj tvog dečka slaže. Iskreno, nisam sigurna da će majka tvog dečka biti jako sretna s useljenjem potencijalno problematičnog balavca.

[Matea01]

d@d@ kaže:

Odluka o financiranju cigareta se lako povuće, i ja sam je svom sinu povukla. Cigarete su u godinu dana poskupile na duplo. Način na koji se tvoj brat odnosio prema obitelji i iziskuje takve mjere koje je tvoja majka poduzela, kradljivo i lažljivo dijete treba kazniti i to što je njenim angažmanom prošao godinu nije razlog da mu se oprosti i zaboravi takvo ponašanje. Na njenom mjestu se ne bi ništa drugačije ponašala.

Tvoj brat se još školuje i maloljetan je, teško da može išta pametnije napraviti nego da trpi, mijenja svoje ponašanje, pokuša uvjeriti roditeljicu da više ne misli izvoditi "bijesne gliste" i završi školu. Onda može pokušati pronaći posao i odseliti se. Godina ili godina i pol koliko mu fali nije puno vremena.

Ti možeš pozvati svog brata da živi s tobom ili pametnije pozvati ga na vikende, ako se obitelj tvog dečka slaže. Iskreno, nisam sigurna da će majka tvog dečka biti jako sretna s useljenjem potencijalno problematičnog balavca.

Slažem se da treba završiti školu, i da se treba skulirati. Majka mog dečka misli da je to možda rješenje, ali ne dugoročno. Ipak on treba razmišljati svojom glavom i prvo se obrazovati. Ali što ja kao starija sestra mogu učiniti da njima pomognem da imaju bolji odnos, da sve štima kolko tolko? I zašto ona mene ne pušta na miru, živim, neovisna sam o njoj, ne tražim ju, radim, dobro mi je!? Zašto majke ne sve, imaju potrebu zadirati u privatnost neovisnog djeteta? Pod tim mislim na njena pitanja tipa:"preskup auto ste kupili!", "dečko ti je kreten", "trebala bi ovo", "nisi smjela ono"!

[d@d@]

Matea01 kaže:

Slažem se da treba završiti školu, i da se treba skulirati. Majka mog dečka misli da je to možda rješenje, ali ne dugoročno. Ipak on treba razmišljati svojom glavom i prvo se obrazovati. Ali što ja kao starija sestra mogu učiniti da njima pomognem da imaju bolji odnos, da sve štima kolko tolko? I zašto ona mene ne pušta na miru, živim, neovisna sam o njoj, ne tražim ju, radim, dobro mi je!? Zašto majke ne sve, imaju potrebu zadirati u privatnost neovisnog djeteta? Pod tim mislim na njena pitanja tipa:"preskup auto ste kupili!", "dečko ti je kreten", "trebala bi ovo", "nisi smjela ono"!

To me puno pitaš, to je i moja mama radila od moje 20 do 43. Sad je udovica, stanje se bitno popravilo. Nije baš utješno.
Meni je pomagalo ignoriranje, ali i to se uči i traje.

[buditedobro]

Matea01 kaže:

Neznam kako bih naslovila temu, i da li sam pogodila rubriku za postanje. Uglavnom da skratim priču. Imam 21 god, moj brat 17. Sa 19 godina zaljubivši se otišla sam živjeti kod dečka (sad 22) sa njegovim roditeljima. Super se slažemo, probleme riješavamo zajedno, uz male trzavice ali sve riješavamo razgovorom. Kada sam ja otišla moj brat je taman ulazio u pubertet. Roditelji se s mojim odlaskom nikada nisu pomirili jer sam premlada i mama je imala druge planove za mene poslije dobre srednje, fax, posao u državnoj firmi, brak djeca sve po planu i rasporedu međutim ja sam po njenom zeznula. Brat je krenuo u srednju, prometnu, loše društvo, loš kvart. On povodljiv, naivan, balavac, predobar, da se iskorištavat, osjećajan i još k tome svemu u pubertetu. Škola zapuštena, izlasci, starcima uzima novce, prodaje obiteljske dragocijenosti itd. Mama 5 puta tjedno ide na informacije, razrednica se angažira oko njega pametan je samo lijen i u pubertetu veli ona mojoj mami. Nekak mama u dosluhu s raskom uspije njega istjerat da ne padne razred i da to sve prođe sa 2 puta boljim ocjenama nego kaj smo mislili da može. Starci su već polako počeli se udaljavat od njega, sa konstantnim kritikama, moraš ovo, moraš ono (u to ne ubrajam ono normalno bar za mene "moraš učit, moraš završit školu, ne smiješ se drogirat, moraš doć doma do određenog vremena itd.) Konstantno kvocanje, ispiranje mozga. Uglavnom moja mama nas je uzdržavala sa svojim obrtom već zadnjih 13 godina, tata nije radio. Sad je u vojnoj mirovini. Posao je proširila i ja radim s njom. Brat se smirio sam od sebe ajmo reć, ne izlazi, ima curu, stalno su kod njega il kod nje, nekaj sitno izlaze onak super ko penzići mislim nikakve probleme ne stvaraju. Međutim mama je nezadovoljna mojim životom, kakav ti je dečko, kaj trošite, kaj kupujete, trebala bi si kupit auto, zakaj ne voziš njegov, zakaj tolko odvajate za auto, zakaj ste ovo, zakaj ste ono, zakaj nećeš doć vidjet roditelje, kad ćeš doć, zašto nisi došla, zašto nisi ovo, trebala si to to i to. Prevelik pritisak mi se dogodio i na poslu i na privatnom planu. Pokušala sam s njom razgovarati i reći joj da mi prestane govoriti što da radim jer mi je dobro, niš ju ne tražim, trenutno sam zadovoljna sa svojim životom, ak ću trebat njenu pomoć zvat ću ju. Ona se na to uvrijedila i durila. Ona mora imat sve pod kontrolom, ja sam se promijenila, drugi mi govore šta da radim bla bla bla. E tu je puklo ja sam se distancirala malo jer imam osjećaj da je prevelik pritisak na meni. Malo da se sve slegne velim ja sebi, tak bi bilo najbolje. Onda je počela maltretirat njega, vadit mu sve stvari od prije šta je radio i probleme koje je stvarao, obećala mu je svaki mjesec da će dobit džeparac veći pa nek si rasporedi, kad ju je nešto kroz mjesec tražio rekla je na kraju mjeseca. Na kraju mjeseca kad ju je pito rekla je nemam, tu su se posvađali, tate nije bilo doma, napala ga je izvrijeđala, ti i sestra ste monstrumi i govna. Šta sam sve za vas napravila, nezahvalnici, nema ništa, nema cigareta i curu da nisi doma više dovodio i bla bla bla. Bacila mu je kofer i rekla da može ić. Mali je u suzama otišo, došo kod mene. Tjedan dana je spavao kod mene, nazvala ga je možda 2 puta, kad će doć i da ga nije istjerala nego je on sam otišo. Od kad se vratio doma prošlo je 3 tjedna, ne pričaju s njim kad je doma. Nekad mu kaže imaš za jest, nekad mu niš ne govori. A mali po doma posprema, sam si zna speglat, oprat veš, nekaj malo i skuhat. Fkt je zlatni al u pubertetu je. Šalje mi poruke da će se ubit, da ga boli srce, lupila ga je jer nije otišo ujutro u školu. Neznam nemogu radit, nemogu mislit, nemogu spavat. Neznam kaj da radim. Moja mama je jako teška uvijek je ONA u pravu, mora bit po njenom, tjera mak na konac, ona je jadna ona je žrtva, ona je povrijeđena, može reć šta god hoće i kome god hoće i niko se nesmije branit a kamoli bit povrijeđen. Ne slaže se sa mojim dečkom, ne pričaju, ni sa njegovim starcima. S kim god se druže ne valja im. Zadnje šta je rekla da smo joj uništili život moj brat i ja. Ak imate kaj za pitat, pitajte imo još puno toga al nemogu sve pisat misli teku, nepovezano. Posao i obitelj su mi usko vezani i nemogu se maknut od toga. Imam par opcija u glavi al kolko će to proć neznam, trebam savjet. Otić u podstanarstvo s bratom, preuzet skrbništvo? Ako radim s njom a uzmem brata sa sobom dat će mi manju plaću nemogu plaćat režije, najam i živjet od te plaće. Gdje da ga smjestim kod dečka? Da idem na socijalni rad, u školu? Da idem kod psihijatra, da razgovaram probat ću danas al već sam 100 puta razgovarala i nejde. Molim Vas pomagajte.

Tu su tri priče (a mama misli da je jedna): tvoja, bratova, i njezina.

Očito je da se ti snalaziš, zadovoljna si, radiš. Nemoj zapostaviti svoj ljubavni život, svoje izlaske s dečkom, zabavu, duhovni život.. bez obzira na sve. I TI SI VAŽNA.

Lijepo je da pomažeš bratu, no u odnosima gdje on živi kod tebe (ili gdje si mu ti glavna potpora), preuzimaš ulogu majke. On je još nezreo da preuzme odgovornost za sebe, a i ti da mu budeš mama. Možeš mu biti prijateljica, ali ne i majka.

Mamu nećete preodgojiti u tri poteza, no ipak joj možete reći da vas ne može kontrolirati u mjeri u kojoj ona to želi. Nastupite zajedno, dogovorite kompromisno rješenje: tebi nema pravo prigovarati, može izreći nadanja (u skladu s tvojim odlukama o životu s dečkom), ali ti ne može govoriti što da činiš u vezi s tvojom odlukom da budeš supruga i zaposlena žena, a ti to možeš ili ne moraš prihvaćati. To joj mora biti jasno.

Ni bratu ne može diktirati što da čini, no može mu predlagati. Pokušaj njega osnažiti da se sam bori (argumentirano) za svoje ideje. Dok ovisi o volji majke, morat će je u nekim stvarima poslušati.

Ona se mora pomiriti s tim da može upravljati svojim životom. Vašima teško može, osobito tvojim.

[chocolatecookie]

d@d@ kaže:

Na njenom mjestu se ne bi ništa drugačije ponašala.

Bila bi nadrkana i jadna zbog tko zna čega, pa se probala iskaljivat na jednom djetetu, pa kad ne bi upalilo počela se iskaljivat na drugom djetetu i predbacivat mu stvari koje više ne radi, tako da požali svoju promjenu na bolje jer na isto mu dođe?

Možda onda da ne daješ savjete o obiteljskim odnosima nikome. Đast sejin.

Matea, ne znam baš možeš li se ti pobrinuti za njihove odnose. Možeš se pobrinuti za sebe. Recimo, reci da razumiješ da ti želi dobro i da je zabrinuta za tebe, ali da ne želiš da ti se upliće u život na način na koji to radi. I nemoj joj govoriti kako ti i dečko koristite auto i koliko vas košta i gdje ste kupili tepihiće za auto. I ne sudjeluj u takvim razgovorima.

[Matea01]

buditedobro kaže:

Tu su tri priče (a mama misli da je jedna): tvoja, bratova, i njezina.

Očito je da se ti snalaziš, zadovoljna si, radiš. Nemoj zapostaviti svoj ljubavni život, svoje izlaske s dečkom, zabavu, duhovni život.. bez obzira na sve. I TI SI VAŽNA.

Lijepo je da pomažeš bratu, no u odnosima gdje on živi kod tebe (ili gdje si mu ti glavna potpora), preuzimaš ulogu majke. On je još nezreo da preuzme odgovornost za sebe, a i ti da mu budeš mama. Možeš mu biti prijateljica, ali ne i majka.

Mamu nećete preodgojiti u tri poteza, no ipak joj možete reći da vas ne može kontrolirati u mjeri u kojoj ona to želi. Nastupite zajedno, dogovorite kompromisno rješenje: tebi nema pravo prigovarati, može izreći nadanja (u skladu s tvojim odlukama o životu s dečkom), ali ti ne može govoriti što da činiš u vezi s tvojom odlukom da budeš supruga i zaposlena žena, a ti to možeš ili ne moraš prihvaćati. To joj mora biti jasno.

Ni bratu ne može diktirati što da čini, no može mu predlagati. Pokušaj njega osnažiti da se sam bori (argumentirano) za svoje ideje. Dok ovisi o volji majke, morat će je u nekim stvarima poslušati.

Ona se mora pomiriti s tim da može upravljati svojim životom. Vašima teško može, osobito tvojim.

Kad sad sagledam to što ste napisali, istina otvorili ste mi oči. Vjerojatno sam u svoj toj brizi za brata nesvjesno počela preuzimati ulogu majke. Istina. Pomoći ću savjetom, ali nikako se ne trebam mješati. Hvala na savjetu.

[Matea01]

chocolatecookie kaže:

Bila bi nadrkana i jadna zbog tko zna čega, pa se probala iskaljivat na jednom djetetu, pa kad ne bi upalilo počela se iskaljivat na drugom djetetu i predbacivat mu stvari koje više ne radi, tako da požali svoju promjenu na bolje jer na isto mu dođe?

Možda onda da ne daješ savjete o obiteljskim odnosima nikome. Đast sejin.

Matea, ne znam baš možeš li se ti pobrinuti za njihove odnose. Možeš se pobrinuti za sebe. Recimo, reci da razumiješ da ti želi dobro i da je zabrinuta za tebe, ali da ne želiš da ti se upliće u život na način na koji to radi. I nemoj joj govoriti kako ti i dečko koristite auto i koliko vas košta i gdje ste kupili tepihiće za auto. I ne sudjeluj u takvim razgovorima.

Rekla sam joj da znam da misli i zeli najbolje, ali mozda nije svjesna da sa nekim postupcima mene povrijeduje i izaziva kontraefekt. Sposobna sam razlučiti što bi me zadovoljilo i bilo mi dobro. Rekla je da ona ipak zna najbolje i kaj ja znam, i sama sam sebi rekla da necu s njom o nasim primanjima al kad vrsi toliki pritisak jednostavno nekad popustis i kazes. S vremenom cu doc na svoje mozda kad se udam i dobijem djecu, nadam se. Jednog dana... Ali hvala, drago mi je kaj me razumijete.

[buditedobro]

Matea01 kaže:

Kad sad sagledam to što ste napisali, istina otvorili ste mi oči. Vjerojatno sam u svoj toj brizi za brata nesvjesno počela preuzimati ulogu majke. Istina. Pomoći ću savjetom, ali nikako se ne trebam mješati. Hvala na savjetu.

Sad me malo kopka jesi li dobro shvatila. Ne bih htjela da odustaneš od pomaganja bratu, no nemoj mu biti mama, nego sestra, frendica.

Nemoj se miješati u odnose majka - sin, no radi i dalje na tome da budeš bratu diskretna podrška da stane na svoje noge, po mogućnosti zdrave noge.

[d@d@]

chocolatecookie kaže:

Bila bi nadrkana i jadna zbog tko zna čega, pa se probala iskaljivat na jednom djetetu, pa kad ne bi upalilo počela se iskaljivat na drugom djetetu i predbacivat mu stvari koje više ne radi, tako da požali svoju promjenu na bolje jer na isto mu dođe?
...

Da promjene se događaju preko noći, dovoljno je da mu ljepo kažeš no-no.
Moderna psihologija, razmažena dječica i svijet je stvoren za mene stav je i doveo do ovakvog ponašanja tinejđera.
Da srala bi mu sve dok ne počne zarađivat svoje novce. I to ne samo kao mama nego i kao sestra i kao susjeda i kao suradnik, prijatelj. A ti nemoj, ti smatraj da je u redu potkradat svoju obitelj i lagati u zajednici u kojoj živiš.

Podržavaš sebičnost ja ne.

S ovim drugim dijelom se slažem.

[Matea01]

buditedobro kaže:

Sad me malo kopka jesi li dobro shvatila. Ne bih htjela da odustaneš od pomaganja bratu, no nemoj mu biti mama, nego sestra, frendica.

Nemoj se miješati u odnose majka - sin, no radi i dalje na tome da budeš bratu diskretna podrška da stane na svoje noge, po mogućnosti zdrave noge.

Jesam, jesam. Mogu razgovarati s njime, dijeliti savjete, pomagati oko škole, rame za plakanje, i neko ko će ga uvijek saslušat ali nikako ne odlučivati o njegovom odnosu s mamom. Shvatila sam!

[Matea01]

d@d@ kaže:

Da promjene se događaju preko noći, dovoljno je da mu ljepo kažeš no-no.
Moderna psihologija, razmažena dječica i svijet je stvoren za mene stav je i doveo do ovakvog ponašanja tinejđera.
Da srala bi mu sve dok ne počne zarađivat svoje novce. I to ne samo kao mama nego i kao sestra i kao susjeda i kao suradnik, prijatelj. A ti nemoj, ti smatraj da je u redu potkradat svoju obitelj i lagati u zajednici u kojoj živiš.

Podržavaš sebičnost ja ne.

S ovim drugim dijelom se slažem.

Ja stvarno uvažavam svačija mišljenja i iznimno ih cijenim i poštujem. Evo samo moj primjer "preko noći" od cure koja je isla u skolu, izlazila od pon do ned, doma kao nešto malo pospremala da mamu skinem s grbače, pretvorila sam se u ženu. Onu koja kuha, radi, čisti, sprema i sve stvari koje nikad prije nisam radila jer sam bila ajmo reć razmažena. Samnom se jako puno radilo, mama je kvocala i zabranjivala, tata je jako puno pričao i otklanjao kaznr i zabrane. Mogu vam dati jedan savjet kao dijete koje je odraslo i na koje su mogle utjecati 2 metode odgoja 1. Razgovor i 2. Kazne, kvocanja, zabrane. UVIJEK ali UVIJEK sam slusala tatu iako sam nekad mislila da nije u pravu. Pricao bi kratko ali jasno. Ja sam se durila i otisla u sobu. Tamo su mi odzvanjale njegove rijeci i o njima sam razmisljala dosta dugo, na kraju sam shvatila da je tata bio u pravu i da sam kriva. Nikad to vise nebi ponovila, a ako i bi odma sam mu rekla da zna. S druge strane zabrane, u inat sto sam bila u kazni namjerno nisam htjela slusati mamu. Mozda je tako samo kod mene. Odgoj djece je tezak. Znam kako sam se ja osjecala kao djete. I zahvaljujuci tatinom odgoju dns sam zena od 23 god. DANAS Mogu reci da sam COVJEK kojeg je gradio. Malo zrelija u glavi oduvijek od ostalih vrsnjakinja. i zato ne volim stroge ajmo rec zadrte mjere odgoja, ja sam tvoj roditelj suti i slusaj! I recenicu koju smo svi 1938838383 puta culi:"dok si pod mojim krovom..." Pustite djecu da kazu svoje misljenje da se i s vama svadaju i bore za sebe, kasnije u daljnj zivotu znat ce pokazat svoj stav i rec dosta je!

[shtefy]

d@d@ kaže:

Da promjene se događaju preko noći, dovoljno je da mu ljepo kažeš no-no.
Moderna psihologija, razmažena dječica i svijet je stvoren za mene stav je i doveo do ovakvog ponašanja tinejđera.
Da srala bi mu sve dok ne počne zarađivat svoje novce. I to ne samo kao mama nego i kao sestra i kao susjeda i kao suradnik, prijatelj. A ti nemoj, ti smatraj da je u redu potkradat svoju obitelj i lagati u zajednici u kojoj živiš.

Podržavaš sebičnost ja ne.

S ovim drugim dijelom se slažem.

Moderna psihologija je dosla i do jedne frapantne spoznaje: za neodgojenu djecu koja rade lose stvari zasluzni su roditelji. Pomak na bolje ce se mozda dogoditi kad navedeni roditelji umjesto priseravanja djeci pocnu odgajati sebe i srati sami sebi.

[chocolatecookie]

d@d@ kaže:

Da srala bi mu sve dok ne počne zarađivat svoje novce.

Dakle, tinejdžeru koji je radio sranja i prestao raditi sranja bi srala dok ne počne zarađivati? Jasno ti je da takav nema motiva nastavit ne radit sranja jer radio ih-ne radio, na isto mu dođe?

[d@d@]

chocolatecookie kaže:

Dakle, tinejdžeru koji je radio sranja i prestao raditi sranja bi srala dok ne počne zarađivati? Jasno ti je da takav nema motiva nastavit ne radit sranja jer radio ih-ne radio, na isto mu dođe?

Ne dođe meni. Roditelj je kriv za ponašanje djeteta, barem do njegove 18.-te.

Gle, većina takvog ponašanje je posljedica ili razmaženosti ili zapuštenosti. Kada je do takvih ispada (krađe, drogiranja, skitnja, izbjegavanje obaveza, bezobrazluk ... ne jednom nego višekratno) došlo već si debelo negdje pogriješio. Ništa se neće riješiti milovanjem po glavi i pružanjem povjerenja.

Stvari su izmakle kontroli, a kontrola se može povratiti samo velikim angažmanom, dakle promjena tvoga (roditeljskog) ponašanja je prva stvar, drugo je da bi bilo poželjno potražiti savjete ne foruma nego uputnica psihologu, zvati neki od centara (plavi telefon, Kukuljevićevu, Klaićevu ...).

Idem s pretpostavkom da nešto želim promjeniti jer ako je to moje dijete, onda je moj posao omogućiti mu da se iz sranja izvuče, da postane koliko toliko normalan član zajednice. A mogu i izabrati da čekam da se samo riješi pa kad pređe 18 baš me briga, ulica će ga isto naučiti pameti, ali tek onda to neće biti ugodno ni niz dlaku.

Klinac koji ima povijest krađe, droge, skitnje nije poželjan kao prijatelj mojoj djeci, ja ne mogu njima reći s kime će se družiti, ali mogu tražiti da se s takvom djecom ne druže u mojoj kući. Jeli tako? Tako razmišlja puno roditelja. Tko onda ostaje za druženje takvoj djeci?

@Matea sva djeca rade pogreške, ali jednokratne pogreške nisu ugrožavajuće i da dobar dio djece reagira na lijepo neki odmah, neki nakon više ponavljanja, a neke baš treba život jako lupiti po glavi da nešto promijene. Često se to dogodi prekasno.

@Stefy žena očito pokušava dovesti stvari u red i radi to na način koji se meni čini sasvim ispravnim. To što se ti s tim isčuđavaš je tvoja percepcija.

[shtefy]

d@d@ kaže:

@Stefy žena očito pokušava dovesti stvari u red i radi to na način koji se meni čini sasvim ispravnim. To što se ti s tim isčuđavaš je tvoja percepcija.

A eto, mozda ja sporije shvacam, ali onda neka mi netko objasni sto je to pozitivno u zeni koja je ocito od pocetka sjebala odgoj svog sina i koja ga se uhvatila "preodgajati" onda kad se vec dobrim dijelom i bez njene "pomoci" sam sredio. I to ocito istim uspjesnim metodama.

[d@d@]

shtefy kaže:

A eto, mozda ja sporije shvacam, ali onda neka mi netko objasni sto je to pozitivno u zeni koja je ocito od pocetka sjebala odgoj svog sina i koja ga se uhvatila "preodgajati" onda kad se vec dobrim dijelom i bez njene "pomoci" sam sredio. I to ocito istim uspjesnim metodama.

Pozitivno je što želi popraviti. I djelomično je uspjela, završio je razred, ima ga na oku. Nije ni u situaciji da se opusti, a vjerujem prema ostatku opisa da joj baš i nije lako i u drugim sferama života (muž ne radi, vodi firmu, kćer živi kod buduće svekrve...)

Nije pozitivno tvoje inzistiranje na tuđim greškama u kojima ne nudiš ništa osim bahatog stava "to se meni i ostalim ispravnim mamama nikako ne može dogoditi", barem te ja tako doživljavam, a inače kod takvih stavova uvijek sumnjam da su lažni da ustvari prekrivaju još veća sranja.

[shtefy]

d@d@ kaže:

Pozitivno je što želi popraviti. I djelomično je uspjela, završio je razred, ima ga na oku. Nije ni u situaciji da se opusti, a vjerujem prema ostatku opisa da joj baš i nije lako i u drugim sferama života (muž ne radi, vodi firmu, kćer živi kod buduće svekrve...)

Nije pozitivno tvoje inzistiranje na tuđim greškama u kojima ne nudiš ništa osim bahatog stava "to se meni i ostalim ispravnim mamama nikako ne može dogoditi", barem te ja tako doživljavam, a inače kod takvih stavova uvijek sumnjam da su lažni da ustvari prekrivaju još veća sranja.

E pa onda nesto krivo dozivljavas. (Pitam se zasto... )

Ne pada mi na pamet da sam ni ispravna ni sveznajuca. I priznajem da ponekad uredno zeznem nesto, lose reagiram i sl. Ali ne prigovaram djetetu zato da bih pod tepih pomela svoje zajebe.