Reforme školstva

[frupy]

nosorog kaže:

i ja i ja

znam da je vise posla, znam da je jos podloznije subjektivnoj procijeni, ali mislim da je to super!

bome ja se grooozim opisnog ocjenjivanja u srednjim skolama.
pogotovo u strukovnim.

manchild kaže:

drage moje kolegice, a koliko je bilo reformi školstva u ovih 25 godina? pa barem 25

SVAKA Vlada imala svoju reformu školstva koja je trajala onoliko koliko su bili na vlasti

true.

SummerNight kaže:

ali ovo je prva reforma koja djeluje ozbiljno, koja se uopce ne odvija na politrickoj razini

mozda djeluje ozbiljno i obecavajuce, ali itekako ima veze s politikom.
nema reforme bez politike.

[Angry Bird.]

SummerNight kaže:

citala sam par intervjua, ono kaj mi je frendica ispricala, ughlavnom, mozda sam naivna ali ovo mi djeluje ko bas dobro osmisljena reforma.
s dobrim ciljevima.
nadam se da ce i realizacija i provedba biti upola dobre

gdje mogu pročitati o tim ciljevima?

[SummerNight]

guglaj reformu, ima dost clanaka

[buditedobro]

nosorog kaže:

vjerojatno
ima podosta slicnosti.

meni se jakoooo svidja da nema ocjena, a s kim kod pricam iz nase prosvjete kazu mi da to kod nas ne bi proslo, da djeca ne bi ucila. da se to vidi po tome sto su ukinuli zakljucivanje ocjena na polugodistu, pa su djeca srozala ocijene (s time da mislim da je to ukinuto proforma, da si profesori uzimaju za pravo olovkom zaokruziti kako bi bilo kad bi bilo, da je "pritisak na ocijene isti")
da ne kazem da je cijela usporedba besmislena, er treba mijenjati svijest radi cega ucimo..

I meni se sviđa da nema ocjena. Radim u OŠ i imam dijete u OŠ. Ocjene su samo teret, i u jednom i u drugom slučaju.
Kao učitelj, uvijek bih bila za to da ocjenjuju mene radim li dobro (vanjsko vrednovanje), nego da moram ocjenjivati trenutačno znanje, vještine i ostalo kod djece.
Kao roditelj trebam povratnu informaciju od učitelja, ali gola ocjena mi ne znači mnogo jer možda je dijete izostavilo neki odgovor u testu, a inače se dobro snalazi i zna gradivo, može ga primijeniti, dobro napreduje.
No tada bi, na kraju OŠ morao postojati nekakav razlučni sustav, ali nikako u obliku jednog ispita o kojem bi mu ovisila budućnost - to je previše stresno i za odraslu osobu, nego barem tri, od kojih se uzima u obzir samo najbolji rezultat. Svakako bi morao biti i usmeni i pismeni ispit, i to ne samo provjera poznavanja činjenica, nego i razvijenosti vještina i sposobnosti te osnovnih odgojnih postignuća.

[manchild]

http://vijesti.hrt.hr/271621/otvoren...forma-skolstva

[manchild]

FINSKA, koja godinama služi kao primjer zemlje s uspješnim obrazovnim sustavom, sada priprema još jednu novost za učenike. Prema najnovijem programu izbacit će neke predmete u zamjenu za druge, a koji će učenicima koristiti u "stvarnom životu", piše independent.co.u.

To u praksi znači da će neke predmete u kojima se detaljno uči povijest ili geografija zamijeniti predmetima koje učenike zanimaju, a odnose se na konkretan rad u stvarnoj životnoj situaciji.

Primjerice, ako učenik odabere slušati predmet o konobarenju, na njemu će naučiti matematiku koja mu u tome treba za vođenje blagajne i računa, strane jezike kako bi bio konkurentniji za zapošljavanje, ali će vježbati i komunikacijske vještine potrebne za takav posao.

"Mladi ljudi danas znaju itekako koristiti prednost računala, što je prije bila prednost određenog broja ljudi, no uvjeti su se promijenili. Zato cijeli obrazovni sustav moramo prilagoditi modernom društvu i suvremenim potrebama industrije i tržišta rada", rekao je Pasi Silander, menadžer zadužen za razvoj finske metropole.

Neke od promjena su već uvedene, pa tako 16-godišnjaci umjesto jutarnjeg sata povijesti i popodnevnog sata geografije imaju tzv. podučavanje o "fenomenima", pri čemu se misli na suvremene i relevantne teme od kojih bi učenici imali koristi ako ih poznaju.

Vođe reforme naglašavaju kako je važno pripremiti djecu za potrebe 21. stoljeća, jer tradicionalni i zastarjeli školski sustav više ne priprema mlade za budućnost.

Ipak, uspješno provođenje reforme čeka još jako puno posla i ona već nailazi na kritike. Neki učitelji ne mogu se nakon opširne specijalizacije da predaju određeno područje, tako brzo prilagoditi na novi pristup u nastavi.

Također, većina njih, točnije 70 posto, još nije izučena za "novu nastavu".

[tanita]

Azzura kaže:

sumnjam. mnogo naprednije zemlje od naše (te njihovi učenici koji ostvaraju bolje rezultate na testiranjima od naših) nemaju ocjenjivanje u nižim razredima.

da, samo zaboravljaš najvažniju stvar, tamo je cjelokupni školski sustav i program prilagođen takvom nacinu za razliku od našeg koji nema veze s vezom....malo cu otici off topic al, unaprijed se ispricavam modovima, cisto da pojasnim...
kod nas,....ucenicima koji završe strukovne škole, zapravo sam sustav onemogucava nastavak daljnjeg usavršavanja na tom polju a, vani toga nema....
npr... klinci koji završe medicinsku školu, ici ce u istu 5 godina...ujutro škola, popodne praksa ili obrnuto...gimnazijalci ce ici u školu, odraditi svojih 5-6 šs...i to je to... pri upisu na medicinski faks, medicinari nemaju šanse jer strucni predmeti se ne boduju a, opce su imali samo prve dvije godine....
e, sad....šta mi dobijamo tim nacinom...klinci koji su dobro pripremljeni (vezano uz struku) otpadaju a, naš sustav ispocetka uci gimnazijalce onom što je ove ucio 5g....što je ništa drugo neg gubljenje vremena...

[frupy]

tanita kaže:

da, samo zaboravljaš najvažniju stvar, tamo je cjelokupni školski sustav i program prilagođen takvom nacinu za razliku od našeg koji nema veze s vezom....malo cu otici off topic al, unaprijed se ispricavam modovima, cisto da pojasnim...
kod nas,....ucenicima koji završe strukovne škole, zapravo sam sustav onemogucava nastavak daljnjeg usavršavanja na tom polju a, vani toga nema....
npr... klinci koji završe medicinsku školu, ici ce u istu 5 godina...ujutro škola, popodne praksa ili obrnuto...gimnazijalci ce ici u školu, odraditi svojih 5-6 šs...i to je to... pri upisu na medicinski faks, medicinari nemaju šanse jer strucni predmeti se ne boduju a, opce su imali samo prve dvije godine....
e, sad....šta mi dobijamo tim nacinom...klinci koji su dobro pripremljeni (vezano uz struku) otpadaju a, naš sustav ispocetka uci gimnazijalce onom što je ove ucio 5g....što je ništa drugo neg gubljenje vremena...

ne bih se bas slozila.
mogu i cetverogodisnji strukovnjaci na drzavnu maturu pa zapravo imaju teoretski iste sanse za upisati zeljeni fax kao i gimnazijalci.
kazem teoretski jer je satnica u strukovnim skolama ipak skresana, nije isto jel matematiku slusas 2 ili 4 sata tjedno, a i klinci se znaju stoput predomisliti pa onaj iz ekonomske najednom hoce studirati medicinu i onda mu fali predznanja iz puno predmeta jer neke mozda nikad nije ni slusao.

ali fakat nije ni cudno ni rijetko da oni iz medicinske skole upisuju medicinu ili iz ekonomske ekonomiju. dapace.

[Azz]

imate pravo, mi uistinu jesmo daleko od tih naprednijih zemalja. nažalost. no ljepota svih onih koji rade u prosvjeti je da ipak imaju mogućnost, barem donekle, unutar svog svijeta (razreda) donijeti duh koji neće biti kao što je naše školstvo - tromo, neefikasno, često prepuno besmislenosti.
nažalost, pametne i iskusne ljude iz struke se ne pita mnogo onda kad se reformira školstvo. no, unatoč tome što učitelj, profesor ne može utjecati na to hoće li biti ocjenjivanja, kao ni na to kakav će biti plan i program, kurikulum, on ipak ima tu (čast i) mogućnost direktno utjecati na generacije. neće se sve primiti, niti kod svakog djeteta (svjedočimo nažalost drastičnom pomanjkanju elementarne kulture, što kreće, sviđalo se to roditeljima ili ne - od doma), ali utjecati, pomaknuti bilo što da bi sutra dobili malo empatičnije, humanije, kritičnije i mudrije ljude - isplati se. a nastavnik to može. roditelj se podrazumijeva.

kad bi makar urodila plodom ova nova reforma školstva koja bi (nisam mnogo čitala o tome, samo sam načula) dopustila nastavnicima da mnogo slobodnije kreiraju, odnosno provode plan i program. samo eto, toliko smo se nagledali tih reformi koje su utihnule (tresla se brda, a rodio se miš...) unatoč svemu, ne smijemo odustajati u nastojanju da napravimo sve da ovu djecu podignemo da sutra postanu kvalitetniji ljudi. ocjena, posebno u tim nižim razredima, nipošto ne bi trebala određivati pravac tog razvoja, niti vršiti attack na djetetov integritet, utjecati na mišljenje o sebi i drugima. a to se događa. nemaju svi tu sreću da imaju mudre i iskusne učitelje, koji će detektirati problem i cijelu stvar preusmjeriti na to da dijete raste, da se razvija i napreduje.

[pikuli]

što se tiče finske, očito je da se spremaju odbaciti veliki dio onoga što je njihovo obrazovanje činilo specifičnim, a to je deset godina istog školovanja za sve, neovisno o talentima, željama i sposobnostima. ovaj primjer s konobarima je nespretan - njima je za posao dovoljno matematike na razini četvrtog osnovne.

strukovne škole bi trebale osposobiti djecu za konkretan posao, a ne mu dati neko imaginarno zanimanje koje se ne traži na tržištu rada ili podlogu za daljnje obrazovanje. npr. medicinskim sestrama je najbitniji predmet njega bolesnika i rad po uputama i strogim procedurama, a od liječnika se očekuje sposobnost apstraktnog razmišljanja i upijanja velike količne informacija koje u konkretnoj situaciji treba predočiti u kreativno konkrento znanje (npr. dijagnostika). dan ima 24 sata i ne možemo od istog učenika očekivati da savlada i ova i ona znanja.

mogućnost studiranja nakon strukovne škole postoji, no rijetki uspiju upisati neki jači fakultet. no može se i pauzirati i probati popuniti rupe učeći bitne predmete po gimnazijskom programu pa onda krenuti na polaganje više razine državne mature.

[manchild]

FINSKA, čiji obrazovni sustav slovi kao ponajbolji u svijetu, namjerava do 2020. godine iz nastavnih programa izbaciti učenje pojedinačnih predmeta kakvi su matematika, kemija ili fizika, te učenicima ponuditi "tematske sadržaje" koji odgovaraju modernim vremenima.

Ideja je da učenici umjesto jednog sata zemljopisa iza kojeg slijedi sat povijesti, dva sata provedu u učenju o, primjerice, Europskoj uniji i pritom pokriju jezike, ekonomiju, povijest i geografiju. Kad je riječ o strukovnim predmetnima, budući ugostitelji bi u jednom terminu savladavali matematiku, jezike i komunikacijske vještine, piše Independent i ističe da sustav podrazumijeva učenje važnih znanstvenih teorija, ali s naglaskom na njihovu primjenu.

"Ono što nama sada treba je drugačija vrsta edukacije koja će ljude pripremiti za rad," izjavio je Pasi Silander zadužen za razvoj strategije. "Mladi ljudi koriste prilično napredna računala. U prošlosti ste imali potrebu za mnoštvom činovnika u bankama koji su bili zaduženi za izračune, ali to se danas potpuno promijenilo i mi stoga moramo prepoznati da su neophodne i promjene u edukaciji za modernu industriju i moderno društvo".

Novi sustav ohrabruje i različite tehnike učenja, uz naglasak na interaktivnom rješavanju problema i suradnju u malim grupama. "Mi zaista moramo ponovno razmisliti o obrazovanju i redizajnirati naš sustav, da bi našu djecu pripremili za budućnost u vještinama koje su potrebne danas i sutra," kaže Marjo Kyllonen, koja sudjeluje u izradi novih smjernica.

"Postoje škole koje naučavaju na starinski način kakav je bio koristan na početku 1900-ih, potrebe više nisu iste i nama treba nešto što odgovara 21. stoljeću."

Finska je pilot programe ukidanja nastavnih predmeta započela prije dvije godine u glavnom gradu Helsinkiju, da bi danas oko 70 posto učitelja u gradskim srednjim školama radilo prema novim smjernicama. Prvi podaci ukazuju da strategija već koristi učenicama koji postižu bolje rezultate nego u starom sustavu.

Nacrt kojeg izrađuje Kyllonen, čija je objava najavljena za kasnije ovog mjeseca, predlaže da se predmeti do 2020. godine ukinu na nacionalnoj razini.

Dakako, program nisu prihvatili svi, pa otpor pruža dio učitelja koji se posvetio specijalizaciji u pojedinim predmetima. Nacrt stoga predlaže da učitelji s različitih područja zajedno rade na novim tematskim nastavnim programima uz izdašnu naknadu.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/f...e-/809587.aspx

[SummerNight]

igra staklenih perli

[manchild]

VELIKA količina domaće zadaće ne podrazumijeva nužno i bolje rezultate na ispitima, otkriva studija španjolskog sveučilišta Oviedo temeljena na uzorku od 7,725 srednjoškolaca iz privatnih i javnih škola.

Istraživači su učenicima ponudili upitnik u kojem propitkuju količinu domaće zadaće, vrijeme koje joj posvećuju i traže li prilikom rješavanja pomoć, nakon čega su provedeni standardizirani testovi iz matematike i drugih predmeta.

U obzir su uzeti socioekonomski uvjeti u kojima su učenici odrasli, kao i prijašnje znanje, odnosno ocjene zabilježene tijekom školovanja.

Istraživači su otkrili da učenici za rješavanje domaćih zadaća dnevno odvajaju između jednog i dva sata. Učenici kojima su nastavnici zadaće zadavali kontinuirano i sustavno u prosjeku su dobivali gotovo 50 bodova više od učenika naviklih na kampanjsko rješavanje domaćih zadataka. Učenici koji su zadaće rješavali samostalno u prosjeku su dobivali 54 boda više od kolega koje su tražile pomoć roditelja ili tutora. Rezultati su se pokazali podjednakima u matematici i drugim predmetima.

"Naši podaci ukazuju da nije potrebno zadavati velike količine domaće zadaće, ali da je važno da ona bude sustavna i regularna s ciljem da razvije radne navike i promovira autonomno, samoregulirajuće učenje," komentirao je rezultate diplomirani student Javier Suarez-Alvarez koji je radio na istraživanju s profesorima Rubenom Fernandez-Alonsom i Joseom Munizom. "Podaci sugeriraju da je odvajanje 60 minuta dnevno za domaće zadaće razumno i učinkovito vrijeme."

Učenici koji su domaćim zadaćama posvećivali između 70 i 90 minuta imaju zanemarivu prednost u odnosu na kolege.

"Ta prednost zahtjeva dva sata više tjedno, što je velika investicija vremena za tako malen dobitak", kaže Suarez-Alvarez. "Iz tog razloga, zadavanje više od 70 minuta zadaće dnevno se ne čini učinkovitim".

Istraživanje je objavljeno u Žurnalu edukacijske psihologije.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/i...e-/810379.aspx

[Ja sam Ante]

Studenti nikada nisu imali bolje ocjene, a manje znanja ... rekla bi jedna poznata sveučilišna profesorica iz Splita. Isto ovo, ali na jedan slikovitiji način, ustvrdila bi i njezina gimnazijska kolegica, koja je prije par godina, na jednoj proslavi godišnjice mature, svojim bivšim učenicima rekla: Ono što je nekada bila vaša trojka, danas je to petica.

Ako bi trenutno stanje u našem osnovnom i srednjem školskom obrazovanju prikazali statistički, onda to izgleda ovako:
- količina obrazovnih informacija: u porastu.
- količina utrošenog vremena provedenog za knjigom: u porastu.
- količina proizvedenog stresa: u porastu.
- količina znanja koje učenici pokazuju na ispitima: u opadanju.
- broj odlikaša: u porastu.
- kriterij ocjenjivanja i vrednovanja: u opadanju.

Već površna analiza ovih naoko smušenih podataka govori gdje smo zapeli. Školi, dakle, treba vratiti smisao obrnutom statistikom prve i šeste varijable, što znači:
- smanjiti količinu (besmislenih) informacija.
- podići (i promijeniti) kriterije ocjenjivanja i vrednovanja uspjeha.

Ova akcija sigurno zahtjeva znatne intervencije u preslagivanju postojećeg školskog gradiva te bi, u kontekstu navedenog, bilo jako korisno kada bi pozorno razmotriti pitanje: Jesmo li se previše olako odrekli starih udžbenika (pri čemu mislim na kompletni program od prvog razreda osnovne škole do tzv. velike mature)?

[buditedobro]

Nekoliko dobrih postova: Azzura, Manchild, Ja sam Ante.

Uza sve navedeno, vrijedilo bi saznati kakve se zadaće zadaju, koliko ih učenici samostalno i koncentrirano rješavaju, što pritom gledaju/slušaju/rade, što rade prije i poslije pisanja zadaće ili učenja...

Radim u školi 23 godine i čini mi se da posljednjih nekoliko generacija teško savladava i osnovno gradivo Hrvatskoga jezika, dok su prije s lakoćom usvajali na razini primjene daleko teže sadržaje i više gradiva. Problemski zadatci, logičko zaključivanje, apstraktno mišljenje, analiza i sinteza, sve im to teže ide, a osobito primjena u svakodnevnim situacijama. Pitam se je li možda uzrokom način života uz TV, računala, premalo druženja i igre u društvu vršnjaka... Možda i premalo fizičke aktivnosti, prehrana... Uloga obitelji? Ili je u pitanju motivacija (drugi interesi koje NPIP ne prati)? I kakva je u svemu uloga roditelja?

Neću sada govoriti da je nekad bilo bolje, jer u mnogim stvarima nije, no nekad se podrazumijevalo da dijete samo radi zadaće i uči (ne sjećam se da je itko od roditelja kad sam ja išla u školu pomagao djetetu oko zadaće niti nas je tko sažalijevao jer moramo učiti.

Danas čujem mnoge jadikovke kako su (jadna) djeca preopterećena i kako su svi drugi krivi jer ne postižu najbolje rezultate. Taj stav kojim se odgajaju mekušci, nesposobnjakovići i lijenčine započinje u ranom djetinjstvu: ni oko čega se ne moraju potruditi - sve im je servirano na srebrnom pladnju, od toga da nemaju gotovo nikakve obaveze u kući, da im roditelji spremaju stvari za školu i organiziraju vrijeme, da ne očekuju niti da pospreme vlastite igračke, a kamoli da sudjeluju u obiteljskim, kućanskim poslovima ili čak riješe pokoji problem.

Nisam ni ja, kao majka, iznimka. U svemu sam neusporedivo više na raspolaganju svojoj djeci, i u stvarima koje bi ona mogla i morala sama rješavati. No pomalo se mijenjam. Vidim da mojoj mlađoj kćeri prija rad i kad je pustim da sama riješi što više dnevnih sitnica. Osvijestila sam se zahvaljujući mužu koji me uspio uvjeriti da je za nju dobro da ne bude pod staklenim zvonom i da joj baš ništa neće biti ako ne bude poslužena u situacijama kad može sama riješiti problem. I već vidim napredak, u nekoliko mjeseci.

Mislim da postoje mnogi problemi u Nastavnom planu i programu (pa i anakronizmi, netočnosti, gluposti, suvišni sadržaji) te metodama rada, no nisam ni za nekritično smanjivanje NPIP-a, u nekim bih ga dijelovima i proširila, ali isto tako mislim da odgoj (i obrazovanje) u kojem je dijete samo ozračeno sadržajima (a ono ništa ili gotovo ništa ne čini da ih zgrabi, upije), gdje ne aktivira sve svoje mogućnosti, nije dobar za djetetov razvoj.
Nedavno sam saznala, sram me bilo da je to tek nedavno, da se, primjerice, IQ koji je oko 100 oko 5. godine do 19 može razviti na 120 ili pasti na 80, ovisno o aktivnostima, ne samo o broju aktivnosti, nego i o kvaltiteti.
Što radimo djeci puštajući da im mozak bude nezaposlen, potpuno je jasno.

Dakle, valja mijenjati i programe, i metode, i opći stav prema tome da dijete nije jadno ako se treba oko nečega potruditi, svaki dan.

I još nešto, neke su zadaće stvarno besmislene, reproduktivne, formalne. Neke se proglašavaju besmislenima: što će im to jednog dana u životu, no ako služe razvoju vještina i funkcionalnih sposobnosti, i naizgled besmislena zadaća može biti itekako korisna.

[Praznih Ruku]

buditedobro kaže:

Nekoliko dobrih postova: Azzura, Manchild, Ja sam Ante.

Uza sve navedeno, vrijedilo bi saznati kakve se zadaće zadaju, koliko ih učenici samostalno i koncentrirano rješavaju, što pritom gledaju/slušaju/rade, što rade prije i poslije pisanja zadaće ili učenja...


Radim u školi 23 godine i čini mi se da posljednjih nekoliko generacija teško savladava i osnovno gradivo Hrvatskoga jezika, dok su prije s lakoćom usvajali na razini primjene daleko teže sadržaje i više gradiva. Problemski zadatci, logičko zaključivanje, apstraktno mišljenje, analiza i sinteza, sve im to teže ide, a osobito primjena u svakodnevnim situacijama. Pitam se je li možda uzrokom način života uz TV, računala, premalo druženja i igre u društvu vršnjaka... Možda i premalo fizičke aktivnosti, prehrana... Uloga obitelji? Ili je u pitanju motivacija (drugi interesi koje NPIP ne prati)? I kakva je u svemu uloga roditelja?

Neću sada govoriti da je nekad bilo bolje, jer u mnogim stvarima nije, no nekad se podrazumijevalo da dijete samo radi zadaće i uči (ne sjećam se da je itko od roditelja kad sam ja išla u školu pomagao djetetu oko zadaće niti nas je tko sažalijevao jer moramo učiti.

Danas čujem mnoge jadikovke kako su (jadna) djeca preopterećena i kako su svi drugi krivi jer ne postižu najbolje rezultate. Taj stav kojim se odgajaju mekušci, nesposobnjakovići i lijenčine započinje u ranom djetinjstvu: ni oko čega se ne moraju potruditi - sve im je servirano na srebrnom pladnju, od toga da nemaju gotovo nikakve obaveze u kući, da im roditelji spremaju stvari za školu i organiziraju vrijeme, da ne očekuju niti da pospreme vlastite igračke, a kamoli da sudjeluju u obiteljskim, kućanskim poslovima ili čak riješe pokoji problem.

Nisam ni ja, kao majka, iznimka. U svemu sam neusporedivo više na raspolaganju svojoj djeci, i u stvarima koje bi ona mogla i morala sama rješavati. No pomalo se mijenjam. Vidim da mojoj mlađoj kćeri prija rad i kad je pustim da sama riješi što više dnevnih sitnica. Osvijestila sam se zahvaljujući mužu koji me uspio uvjeriti da je za nju dobro da ne bude pod staklenim zvonom i da joj baš ništa neće biti ako ne bude poslužena u situacijama kad može sama riješiti problem. I već vidim napredak, u nekoliko mjeseci.

Mislim da postoje mnogi problemi u Nastavnom planu i programu (pa i anakronizmi, netočnosti, gluposti, suvišni sadržaji) te metodama rada, no nisam ni za nekritično smanjivanje NPIP-a, u nekim bih ga dijelovima i proširila, ali isto tako mislim da odgoj (i obrazovanje) u kojem je dijete samo ozračeno sadržajima (a ono ništa ili gotovo ništa ne čini da ih zgrabi, upije), gdje ne aktivira sve svoje mogućnosti, nije dobar za djetetov razvoj.
Nedavno sam saznala, sram me bilo da je to tek nedavno, da se, primjerice, IQ koji je oko 100 oko 5. godine do 19 može razviti na 120 ili pasti na 80, ovisno o aktivnostima, ne samo o broju aktivnosti, nego i o kvaltiteti.
Što radimo djeci puštajući da im mozak bude nezaposlen, potpuno je jasno.

Dakle, valja mijenjati i programe, i metode, i opći stav prema tome da dijete nije jadno ako se treba oko nečega potruditi, svaki dan.

I još nešto, neke su zadaće stvarno besmislene, reproduktivne, formalne. Neke se proglašavaju besmislenima: što će im to jednog dana u životu, no ako služe razvoju vještina i funkcionalnih sposobnosti, i naizgled besmislena zadaća može biti itekako korisna.

Slazem se svime.. osim sa jednim.. roditelji i odgoj.

Mislim da je uzaludno uopce razmisljat kakav odgoj djeca imaju kod kuce... jer ionako je to ne moguce mjenjat i zato nema smisla raspravljat.

Cilj je popravit ili poboljsat sve nedostatke koje dijete ima za vrijeme nastave..

To je i jedan od razloga zasto sam ja za to da se radi "domaca zadaca" u skoli ustvari.. kao sta je bio primjer u onoj osnovnoj kod nas.



------------------------------

Ostaje i pitanje standardizacije udjbenika,metoda rada.. i slicno.To jednostavno neko treba promjenit jer ispada da svake godine novi udjebenici na istoj skoli.. razliciti udjbenici od skole do skole...razlicite metode rada.A sve jednako lose.


---------------------------------

Sto se tice metode rada.. zagovrnik sam ideje da se uvedu i male mature .. i da sve to navedeno sluzi kao mjerilo ucenika i profesora.

Svaki posao danas na svijetu ima normative.. ako nekom profesoru pola ucenika (u teoriji) padne na maturi iz predmeta... zar cemo stvarno ostavit takvom profesoru da nastavi predavati?

Zar su profesori svete krave?

[Monstera]

Praznih Ruku kaže:

---------------------------------

Sto se tice metode rada.. zagovrnik sam ideje da se uvedu i male mature .. i da sve to navedeno sluzi kao mjerilo ucenika i profesora.

Svaki posao danas na svijetu ima normative.. ako nekom profesoru pola ucenika (u teoriji) padne na maturi iz predmeta... zar cemo stvarno ostavit takvom profesoru da nastavi predavati?

Zar su profesori svete krave?

mala matura
pa nisu niti sada u stanju provesti niti ovu (bez kradja, jel )

uz to, djeca nece pasti na maturi profesoru, nego sebi.
a da ne bi pala sebi, mamica i tatica ce platiti instrukcije.

uz to, mi smo balkanci, nece se ici neki roditelj zamjerat skoli/profesoru i prijavljivat da netko ofrlje predaje, nego ce radije, ak mu je stalo da mu dijete ima izvrsne ocijene, platiti njegovog kolegu
a i nekoj djeci (pa i roditeljima) odgovara da profesori to ofrlje odrade, da mogu imati bolje ocijene bez puno muke.

[frupy]

dobro, zar je vama potpuno ista stvar predaje li netko u miocu gdje dolaze stvarno vrhunski ucenici i u strukovnoj u koju dolaze dobri (i dovoljni)?
mislite da njihov (ne)uspjeh ovisi iskljucivo o predmetnom nastavniku?

I btw, uDZbenici, zaboga.
izgleda da je netko imao loseg profesora hrvatskog. I u osnovnoj I u srednjoj.

jer, naravno, nije forumas kriv.

[Praznih Ruku]

nosorog kaže:

mala matura
pa nisu niti sada u stanju provesti niti ovu (bez kradja, jel )

Tesko je procjenit sta smo u stanju a sta dopustamo jer nas nije briga ili namjerno... to vrijedi za sve u ovoj drzavi cega se god dotaknemo.

uz to, djeca nece pasti na maturi profesoru, nego sebi.
a da ne bi pala sebi, mamica i tatica ce platiti instrukcije.

Poanta je da se ocjeni i profesor... (nekako).Cak i ako nemamo uvid u kolicinu ucenika koji placaju instrukcije da bi prosli njegov predmet.

uz to, mi smo balkanci, nece se ici neki roditelj zamjerat skoli/profesoru i prijavljivat da netko ofrlje predaje, nego ce radije, ak mu je stalo da mu dijete ima izvrsne ocijene, platiti njegovog kolegu
a i nekoj djeci (pa i roditeljima) odgovara da profesori to ofrlje odrade, da mogu imati bolje ocijene bez puno muke.

Jbg ne znaju roditelji uvijek sta je najbolje za njihovu djecu...

Zar ima neka bolja metoda? Ili mislis da je nepotrebna?

[Praznih Ruku]

frupy kaže:

dobro, zar je vama potpuno ista stvar predaje li netko u miocu gdje dolaze stvarno vrhunski ucenici i u strukovnoj u koju dolaze dobri (i dovoljni)?
mislite da njihov (ne)uspjeh ovisi iskljucivo o predmetnom nastavniku?

Naravno da uspjeh ovisi isljucivo o profesoru... to ako zidarima ne treba matematika nije do profesora nego do nastavnog programa..

Ako ti dopustis da "takvi" ucenici prodju kod tebe na nastavi.. das im ocjenu 3-4-5.. onda i stani iza te ocjene.

Ali realno niko se ne zeli zamjerit roditeljima i slicno zbog nekog predmeta koji ni ne treba uceniku.. npr matematika zidaru.

I btw, uDZbenici, zaboga.
izgleda da je netko imao loseg profesora hrvatskog. I u osnovnoj I u srednjoj.

jer, naravno, nije forumas kriv.

Ko ti rekao da sam ja imao uopce hrvatski u skoli?
Igras na postotke

P.S. dobro kakav je tvoj prijedlog.. da se usporedjuju samo skole na "istoj razini" ? Da li bi to pomoglo?